Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (5)

 

edino su pravi prijatelji, uvijek tu! Zauvijek! Ono sto je ostalo i sto se skupilo.

Jel' ja ono dobro vidim, mali Djani cuci!? 

Jest', bogami, onaj mali Djani cuci, jest' mali Djani ... garant ... a pravo mu Alinih pola godina ... al' Raja je Raja ... i onaj jos jedan ... al' se ne vidi iza onih suncanih naocala ... a mog'o bi biti i ja tu iza tih naocala sakriven ... i svaki drugi a ... al' nismo ... nema nas ... i Dama u crnom ... ni ona se ne vidi! Kazu dosla iz Banja Luke. Ko to moze reci sa sigurnoscu!?

Ja! Ja mogu reci sa sigurnoscu! Iako ne poznajem Gospodju!

Banjalucanka je ... garant! Druga ni jedna ne bi povukla toliki put,  u taj neki Amsterdam ... a i ko zna dje je to ...pa na to groblje!  Supruga!? Kazu? To ja nikad nisam saznao! A nije ni do mene da hrljam! 

Brak je svetinja! U njega se niko ne smije petljati! 

I opet svanu, bas k'o i jucer ujutro ... jebajiga! Boze moj mili, hocu li ja ikada pobjeci od snova?

Eh, da mi se barem jednom, ljudski ... naspavati? 

A na radiju, Maria Callas ... Casta Diva ... nju su stavili u bolju kutiju da trune i raspada se ... i sa imenom ... i to njenim, jebote! ... A sad ima li neke tu razlike, nesto ne znam!

Njoj svejedno, Alidinu svejedno! Dal' Amsterdam, dal' Pariz! Svaka je Zemlja crnica, jebena ... kad nije Tvoja! A ni tvoja, nije laka! Ne da disati ... ni jedna!

Obadvoje, ustvari ... svi Mi, ime nam je ... Le Meteque (oni koji su izgubili svoju Domovinu i sa njom ljudska prava - to su Meteci! MI!) 

Le Meteque 

With my face of a bloody wog

Wandering Jew or Greek shepherd

And my hair to the four winds

With my eyes all washed-out

That give me the look of a dreamer

I who don’t often dream any longer 

With my hands of a petty thief

Of a musician and of a prowler

Which have pilfered from so many gardens

With my mouth which has drunk

Which has kissed and which has bitten

Without ever satisfying its hunger

 

With my face of a bloody wog

Wandering Jew or Greek shepherd

Of a petty thief and a vagrant

With my skin which has taken on

The sun of all the summers

And every petticoat within reach

 

With my heart which has known how to

Make suffer as much as it has suffered

Without making a fuss for all that

With my soul which no longer has

The least chance of salvation

To avoid the purgatory

 

With my face of a bloody wog

Wandering Jew or Greek shepherd

And my hair to the four winds

I’ll come, my sweet captive

My soul mate, my living spring

I’ll come and drink of your youth

 

And I’ll become a prince of blood

A dreamer or else a teenager

However you like to choose

And we will make of every day

The whole of an eternity of love

Which we will live to the utmost

 

And we will make of every day

The whole of an eternity of love

Which we will live to the utmost 

Tekst je, kako se vidi na novom banjaluckom jeziku. Nisam htio pisati na banjaluckom-banjaluckom, jer nesto kontam ... mozda se nesto i zaboravilo!? Da vas ne zbunjujem! Za nasu djecu sam siguran da ovako bolje razumiju! 

Vrijedi poslusati, Le Meteque Georges Moustakija, covjeka koji je 1959 god. sa

 25  godina napisao za Edit Piaf, cuvenog Milorda. A 1969 godine, napisao

 Himnu raseljenih!

 

Mi smo se u taj tekst uklopili ... naknadno!

 

Po raspustanju, ovaj po raseljenju! Naravno!

Ja nekako volim najvise ovu verziju:

https://youtu.be/O51zyf83mfk

 

Eto, to sam mislio ... i nema  vise!

 

Ah, da ima ... jebajiga!

 

Uv'jek mi na kraju na pamet pa'ne jos jedna ... mislim na ona vrata  crkve Svetog Vlahe, ofarbalise li ih, podmazase li im one  baglame ... svaki put skripnu, taman kad ne treba! 

Jebote, trebaju li Turisti o tome da misle!?

Nose na ljetovanja od kuce svoju farbu i kolomast ... samo da Gosparima ne skripi!? 

A pravo je nesto stalno ... skripalo te 1972 godine!

Al' ... nisu svi culi!

Cuce kasnije, pa se ni ja vise ne brinem!

Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (4)

 

jor Bepo, evo tebi bukara, a ja cu se prihvatiti case, valjda cemo se i tako nazdraviti?"

"Sta neces sa mnom iz iste bukare da pijes!”… ljuto ce Bepo.

"Hocu, hocu, jedva cekam .... moj Sjor Bepo, ali je mnogo bolje kad mozemo da se kucnemo svaki puta kada suknemo. Ma ljudska ti je sudbina na dnu svake case zapisana!"

Bepo frknu, a nozdrve mu se rasirise, otpi dobar gutljaj, zagleda se u bukaru pa u mene: "I sta ono receees, sudbina je svakom zapisana na dnu case?"

"Tako!” ... rekoh ispijajuci nekakav nazovi merlot. Moglo se to tako nazvat'! Stvar slobodne volje proizvodjaca ali moja dobra Mati ne bi to ni u salatu stavljala ... bez odzira na dobre zdravstvene razloge! Kisalo je kisalo ... i tacka! Govorila bi: "Sine moj, pitu od govana, ne mozes praviti, kad bi se to moglo ... svako bi je pravio!" 

"Ojme, 'judi pametna covika … evo i moji' zubi, pravo posred

bukare! Ima Boga, to je ... Definitivno!"

Kako smo usli u tu konobu za nama poslo i pola svijeta sa

Straduna ali mi to nismo skontali, niti da oni idu za nama. Mi mislili uobicajna Stradunska guzva, pa eto zato!

Alica se prvi snasao!

"Raja ulaz pet marona!" ... valja se od smijeha!  I local, konoba, podrum ili sta li, se stvarno napuni, nepoznatim razdraganim  damama! Izgledale sve malo jace, doduse i postarije, te Dame ... mora da su bile nekakav njemacki poljoprivredni kadar! Svabice! A iste k'o i Njemice ... samo debele! Sigurno neka debel'guza niskobudzetna ekskurzija!? 

Skupilo se njih, gore nego u cafe Kajaku prije Rata, ili u neka doba u Sebastijanu!  Nisi mogao ni pr'nut'! Ustvari ... mog'o si, do tebe je ... al' se ne bi culo!

Semaru i mene ti Guzovi spontano odgurali do zida, Sjor Bepa izgleda zgazilo! 

"Alidin, gib uns bitte ein Bier und einen Rotwein! 

"Sta 'oce Toba ova, koji kurac!?"

"Trazi Ale, jedno pivo i crno vino! To!"

"Ide raja, pivo i rotenvino … al' samo na flase ... ajmo cetiri marke, ili po dvijeipo svaka!

Stani, stani ... kad vec prevodis, reci im pet marona! Nemam ti ja sice za kusur! Znas da ja nikad sa sobom ne nosam novcanik!”

Bogami neke Dame i platise ... ne mislim tako platise ... nego mu dadose kovane marke!

Ale nije imao izbora ... jeba je jeba a lova je lova!

Uz'o, jadan! A i sta bi drugo?

A i sta bi bilo ko drugi da je  ... servir'o!?

Sjor Bepo nije htio ni da cuje da mu se nesto plati ... taman posla!

Ale mu htjede dati pet Marona ... onako od sebe al' kako na brzinu 

skonta da Sjor Bepo za novce ni ne mari, samo rece: "Ih! Jesi neki!"

Htjedose platiti i Drotovi ali Sjor Bepo rece i njima da za novce ne mari.

Ale uze to njihovo i rece: "Platit cu mu ja, ujutro ... ako se sretnemo!"

...........................

Ja godine nikad nisam znao brojati! Skupljale se same od sebe, pa se i nagomilale. Sva sreca da sam u onoj matematici bio uvijek tanak ... inace da se znalo brojat' , ko zna dokle bi se doguralo!? 

Prodje tako to neko jugoslovenski ludo ljeto, kad smo bez ikakvih dokumenata picili od Dubrovnika do Opatije pa onda po Istri ... i tako! Po nudistickim plazama da ne kvasimo gace ... jer propa'nu brzo ... od soli!

I na kraju, ma uvijek, vracamo u se u svoj Bengulike City!

Haman, bosi, jer ni jedne espadrile takav put ne mogu izdrzati! A i farmerke su postale ... kratke hlace!

A jebi nikad kraja! Sve tako, malo po malo ... tap & tap ... osvanem ja jedno jutro u Australiji.

Semara u Danskoj. Post'o covjek Danac preko noci a poznato je da je volio Mrak i tamu! Trebao je mozda postati ...Tamac!? To bi mu vise odgovaralo! Garant!

Kazu nesto opet upis'o, studira Vise neke Skole, masala ... samo ako ne lazu! More biti, jednu ce i zavrsiti!?

Alica odletio u Amerike. Alabama! Javlja mi se jednom telefonom iz Amerike... kaze mi da pravi neke aluminijske pragove za vel'ke kamione ... onaj prvi stepenik, najjaci, e taj ... artletuje ... i da su ga proglasilil najboljim radnikom! Tim artletovacem, valjda!? "Neka te, masala, nek' i ti tamo nesto radis kad vec ovdje nisi mog'o ubosti dana radnog staza!" 

"A ti stari druze moj, sta si ti sa  tom  tvojim skolom Pravnika napravio... mogu si misliti ... ti ne artletujes, sigurno? A!?" 

"Ma dje cu jadan artletovati, ne znam ni sta to znaci ... diplomu samo zab'o na zid sa cet'ri raisnedle i sastavljam kompjutore u pola cijene, dan i noc ... radim graficki dizajn u pola cijene ( za Kineze i nase ... uglavnom), i radim light shaw u pola cijene, iznajmljujem razglase u pola cijene ... nasim Narodnjacima, naravno za malo vise! Sto je prihvatljivo ali i skromno! Svi me traze ... jebajiga, ipak je u pola cijene! Radio sam sve nase muzicare i Corbu i Bebeka i Balasevica, Kemu, Tifu i tako! Onog Zeljka! I snimam vjencanja, naravno u pola cijene ... imas na mom YT kanalu ... i crtam, da ne kazem ... slikam! Ima na Internetu!

Eto, jabajiga ... ima toga jos da se munta ali mi sad' nesto ne pada na pamet!

Sva nauka ti  je, sve u pola cijene! To se mora savladati! 

A ti kako vec naplatis! 

"Pa ti si onda, cini mi se dzaba is'o u skolu!?" zakljuci smijuci se! 

"Kako, is'o dzaba u skolu, dje to dzba ... a tolike godine izgubio!? Ne znam! De neko lakse pitanje!" rekoh mu. 

"A bil' ja mog'o tu nesto raditi!? Bil' bilo posla za mene!? Imali tu kakvih ozbiljnih para!?" .... upita me onako, ispotiha.

"Jel' to k'o kontas da se meni uvalis! Eto ti Semare, blize u Danskoj! Ma, bilo bi i ima ... evo dolazi nam Semsa pa neki Pike pa jos neki Koke, Kuke, pa Halid, pa Kulis, pa Zvezde Granda, pa Sike, pa onaj Baja, pa, pa, pa ... bez ljutnje, Stari ... eto tebe bih poucio za tu liniju! Ja da odahnem - a tebi ... halva! Mislim, ako se mozes rvat s tim ... niko tu ne trazi da bas ... i uzivas!

"A jel' dolazi i Toma Zdravkovic, tamo u Australiju?" brine se Ale za biznis.

"Ja bi' reko da vise ne dolazi u Australiju."

"Stooo!?" ... zbunjen je Ale.

"Odustao od turneja! Prest'o pjevat 1991. godina, jos na VMA u Beogradu! Eto stooo!" 

Alica mi se javio  te 2011 iz Amsterdama! Dos'o na po puta!

Prepliv'o vise Svijeta nego sam Kolumbo a mi mislili da je vrbaski zabac od Abacije ili mali od Halila!

Dalje mu se nije dalo, nekako zapeo ... a i koji ce racku  dalje ... kada je sve svugdje isto kao i na po puta!

Samo treba skontati!  

On skonto! ... Skonto ... zadnji kont ... bas u Amsterdamu! Njemu se izgleda mi ostvario san, jer svi smo mi sanjali Amsterdam! 

A dje ime na kovcegu?  Tj. na tom sanduku od sperploce!? Nema! 

Sta ce, koji kurac ... to ime? ... kad ode coj'ek ... ode i ime! A kovceg se inace ... renta!  K'o i grobno mjesto! Steta sarati po tome flomasterom ili kredom!  Ko bi to  poslije ... ponovo iznajmio!? Ne bi to onda islo ni u pola cijene!

Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (3)

 

a ja ti to govorim pet puta!' 

Alica tuzno pogleda u nas, ucinilo mu se, zajeb'o se! Ma ipak se nekako ohrabri i pita ga ... "Pa imas li ti za tu pivu, stvarno?" ... rece glasom punim straha, bez nade. 

"Ih, dj ne bi im’o!"… ponosno rece drot. 

Ale se prope na prste, istegnu vrat, al' je slabo dobio na visini, a zavrnu glavom:

"Ovamo Semara, Toba ... vodi nas ovaj dobri Co'jek na cugu!" 

"Jebo mater svoju, Toba, ako nas ova budala ne odvede  pravac zatvor kao onda u Zaostrogu." Isusti Semara. 

"Mislis , k'o onda u Kotoru?! Ili jos gore kao u Perastu pa u Risnu!?… rekoh prestravljeno. 

"Ne spominji mi Kotor Toba, matereti, jos me svako rebro boli!" 

"Sta se mi kurcimo onda, Stari? Pa hajmo pobjeci od njega, Semara! Sad je prilika!"

"Kako , pobjeci … mislis k'o ono pobjeci od kuce?”

"Bas tako!”

“Koja si ti budaletina Toba … od njega se ne moze nigdje pobjeci!”

"Kurac, ne moze … ti znas!”… rekoh. 

"Ma prob’o ja, e moj Toba, prob’o hiljadu puta … djaba!”… tugaljivo izgovori Semara.

"Nego, hajmo mi sa njim … to je ipak manje bolno!" 

"Hajte Raja ovamo da vas upoznam!” … vice Alica.

"Ovaj veci milicionar, (pokazuje na manjega) je iz Motika, a ovaj jos veci je sa Lausa!, Nasa Raja!"

"Bengulike City" raja.

"A ovaj veci milicioner (pokazuje opet na manjega) je sef ovom jos

vecem, kontate?!"

"Kontate , kurac! Nije sve u visini, to vam stalno pricam!"

"Nismo mi iz Bengulike Cityja, bas tacno, mi smo ti iz Bendzujajka." … rece manji murijas.

"Jebiga, meni nemoj objasnjavati, sad znam tacno odakle si,

ama isti je to Grad, samo ga razlicito ko zove!" ... rekoh.

Bendzulajk, ili Bendzujajk ... ama isti Grag, ali ljudi razliciti!

a naravno!" … uz razumljivo odobravanje rece manji drot.

"Slusajte, papci", obrati se Alica nama, "Ovaj veci milicionar (pokaze na manjega), je prvi rod Josipa stolara sto je radio u Djecijem Pozoristu. "Aiiii? Josipa!? Onog iz Motika!?"… uglas rekosmo Semara i ja.

"Iz mog kurca ... iz cega ce bit' Josip, neko iz Motika ... naravno  ... nema sto stolara Josipa u Djecijem Pozoristu! Jebem vas obadvojicu!

Josipova tekta, od njegove majke sestra je udata za nekog

Franju,  e sad ovaj Policajac je rodjeni njegov sin!!! Za nevjerovat' !!! Aaaa?!"

"Ma nemoj!? Josipov!?"

"Ma nemojjjj! Lazessss!  Mali je Franjin!? Ko bi to rek'o!? Jeboteee, pa mi mu dodjemo k’o familija!"… zgranuto ce Semara.

Murijas se razdragano smije!

Jebajiga, familija smo! Neka! Garant! 

A onda Semara ispodtiha dodade: "Alica, Ale, jebem ti mater onu tvoju, i tebi i tvojim kombinacijama … ubit cu te jednom svojim rukama!"... zareza Semara. "Jebalo te pivo, na kraju ces dati i guzice za cugu!"

"Dobro, dobro ... raja ajmo sada na pivu, a povedite I onu dvojicu sa gitarama!" rece Alica.

Idemo Stradunom, i sta bi drugo. Bolje i to nego da Ibrica ponovo zavapi ono svoje “Nedajteeee…!”

Ama ne da mi se ni pisat' naslov te “cuvene” pjesme. Putem pita Semara dvojicu drugih gitarista odakle su. U glas rekose: “Iz Bendjulaja!”

“Mala carsija, jel tako, jesam li pogodio iz prve?!”

“Jesi , jarane rekose! Mi ti uglavnom picimo meksikanse serenade po Banjaljuci." 

Vrata mala, drvena, od slaganih dasaka, ofarbana sto puta u zeleno! A ispod te zelene, uvijek na segmente proviruje i jos neka druga zelena! Bit ce ona sto ju je prvi i pravi gazda nekad farbao!

Slicno kao i u zivotu! Navlacis farbe, ali prva uvijek nekako izbije ... i dominira! Nista se nikad ne moze prefarbati! Sve se vidi, sta je nekad bilo!

Bog zna koji se sloj boje sa nje ljusti. Brava, tamo gdje je bila ta brava …sad je rupa, a iz nje viri komad spage! 

Barba Bepo obgrlio bacvu vina, nos mu taman sjeo tamo gdje

obicno ide cep. Kapetanska Mornarska kapa sa zvijezdom petokrakom pokrila cijelo lice, samo rijetki pramicci bijele kose - tu i tamo.

"E, zemljaci … navalite, evo pive … po fabrickoj cijeni, rece manji milicionar, (Alicin veci)!"

"Cije je?!"

Kurci se Alica! Ne bi li pokaz'o svoj dobar odgoj!

"Sta cije je!? Moje, naravno!" rece Bepo. 

"Ma ne pitam te to ... nego koje je marke?" pametuje Alica.  "A to  pitas ... niksicko zemljak!" ... a za vas ... "banjalucko!" ... uleti u pricu  onaj manji drot, sto je njemu veci! (a i meni dopizdilo pisati u zagrade da je manji njemu veci, jebajiga)! Valjda se to shvatilo oko polovine price?! A?? Ili tu i tamo?

Semara podize svoju flasu: "Ajmo Raja u zdravlje!" "Ja bi radije Semsudine moj – vino, crno!"  rekoh oprhvan ustajim smradom vlage, memle, ovaj i ... mirisom tanina. "O jesi ti komplikovan Toba, tacno cu jednom pobjeci i od tebe i od Alice ... zajedno! Ljudi nam dzaba placaju pivu a ti bi ...sad bas raspalio po vinu!"

Na rijec "vino", prenu se sjor Bepo!

"Ko je reka vino?!" 

"Ja sam "reka", vino Sjor!" 

"Eeee, vidi se pravi Gospar, tebi ce Sjor Bepo sipati u svoju bukaru od politre!"

O, prava stvar ... politra je moja mjera!

Nasu vino, a sve nesto klamfa kad govori.

"Ajme dico di su mi zubi?! Jadni mi moji Matera i Caca!"

"Eto ti ih u ustima!", sapnu mu Semara. 

"Ama ne ti donji, di su mi gornji, jadan ja?" 

Taman prinesoh bukaru vina, pa da nagnem, kad se nesto na

dnu zabjelasa! I prevrnu!

(Ima jos!)

Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (2)

aj aplauz prilicno skroman!

Prilazi momak, duge kose, vadi siljak (tako se nakada zvala cigareta), pali cigaretu, “Drava”, jebote, sjeda na te skale, gitaru medju koljena, nista trzaliza, nego lagano preludira “Ljubavnu serenadu”. Tiho! Kako i prilici!

Treba mu se hvata ruksaka, da neko ne bi puhnuo tu imovinu.

Zvuk postaje sve jaci, ili publika sve tisa!

Negdje sa strane, zacu se zvuk i druge gitare, na suprotnom kraju Skala … prvo po basu, tek da se najavi, i lagano nasloni melodiju na Ljubavnu serenadu, pa okrenu svoj rif na “Mala Genia”… MeHico , brate Meksiko ... jebote.

Solo neponovljiv! Flamengo ili sta li?! Trese elektricna gitara sa ugradjenim pojacalom!

Majstor prve gitare prepozna miris Banjaluke, utisa se,

predje na ritam!

Turisti ocarani, sjevaju ocima! Misle ovo je u paket arznzmanu onih sto imaju lovu!

Skupilo se ljudi gomila, taman tako kako je bilo onda na Stradunu! 

Sviraju dvije banjalucke gitare, a ritam uspori njezno! Utisase se! 

"Ma jel' , to matereti onaj mali Kapidzic, Tetin i Akin i onog jos jednog buraz? On je ... i sa svojom bikini (bekini) elektricnom gitarom i svojim Meksikancem? Jesu, materemi, oni su!" 

Taj Kapidzic duo pjevao je Banjalukom najljepse serenade ikad. Posebno su forsirali meksikanske pjesme, "Antonio Vargas" pa Mala Genia (Malaguena Salerosa) i tako. Narocito oko kuce plavokose Nade Jurincic! One sto je stajala preko puta Zeljeznicke stanice ... a pricalo se da je pos'lje postala nak'a doktorica u Africi!

Zemlji treceg il' cetvrtog Svijeta, ja nisam broj'o! Ljecila valjda nake Crnce! Sama od sebe! A sve dzabe! Izgleda joj muzika od malena udarila u glavu ... pa pobenavila a to se i osevapilo! 

 A pjesme zahtjevne ... prelijepe. Jebote, i danas znam sve rijeci napamet a ni jednu ne znam sta znaci!

Pjevali su bolje od onih makedonaca, Titovih "Magnifico"  meksikanaca sto su uveseljavali Kralja Rezu, iranskog! 

Nocu kad sve utihne Banjalukom, pojave se niotkud ... oni.

Zene i djeca tiho na dvadesetak koraka (ocevi su naravno u Aleksincu ... tabire o Novom svjetskom poretku) ... a mi apoliticni idemo za njima ... a jos dvadesetak koraka iza nas, ide i murija! Ma ne da nekog deka, buba ili tako ... no da niko Raju ne dira!

na Stradunu, spontani susret banjalucana!

Semara skide gitaru sa ramena i vec sa koljena nastavi solo te meksikanske Pjesme, a onda zastade napravi pauzu … stadose i one dvije gitare!

Semara pogleda u nas dvojicu, onako ispod oka (uostalom tako je uvijek i gledao).

Valjda mu to nesto bilo do ociju?

A nam je bilo jasno!

Sviraj raja!

Momci sa gitarama licem okrenutim ka njemu, cekaju njegovo cuveno nogom ,tap, tap, tap! 

“The House of Rising the Sun” 

Semara razbaci dug uvod … improvizacija! Posto je slabije staj'o sa engleskim, rijeci su bile takodjer neka njegova habla - habla  inprovizacija! 

Troje banjaluckih gitarista na jednom mjestu, na Stradunu,

spontano hvataju najtanije, jedni druge,  raja hvata ritam, pocinje sinhrono, tapklanje rukama,  prvo stidljivo i polagano, pa onad sve jace, diktirano ritmom gitara. 

Semara zareva kao kakav stari Pas …There is house in New Orleans… do duse to je jedino sto se razumjelo na engleskom i sto su skontali i Englezi, kao i oni koji su znali engleski!

Jebajiga! Ostalo je sve bilo ... muzika!

Da nisam bio tamo i da mi neko ovo prica, rek'o bi mu da sere! U najmanju ruku da laze!

Al' ja sam bio tamo, i slusao … a volio bih jos jednom to da cujem i vidim jer mi nitko na ovom svijetu ne moze ispricati sta sam ja to dozivio! 

Banjalucki san! 

A banjalucki san se ne sanja u tome je fazon … banjalucki san

se stvara ... zivi! 

Poslije Dilan, pa Donovan, jedna od Antoana na francuskom!

Tri  gitare, tri banjalucka "marijaca” zajedno , tek iznebuha, tu slucajno … na tom Stradunu! 

Izbi ponoc na Crkvi Svetog Vlaha! 

Mediteran razli miris uspaljenim nosnicama debeloguzih Svabica! 

Osjeti se u zraku lavanda pa i … onaj koperton! 

“Koperton”… bit ce valjda k'o neki prasak za Sunce!

Jebajiga, to nisam savlad’o! A ni mi Jugovici to nismo ni koristili! Cuj Koperton!? Pa na nasu zdravu balkansku bakarno-preplanulu kozu!? 

Ibrica, mudro saceka tisinu, a onda razvuce…”Neeedajte da

vasss zaveduuu(u) u (u), ili tako nekako!

“Hajmo mi odavde!”… rece Alica.

Semara gleda u svoje poderane espadrile!

“Hajmo!”… rece.

“Hajmo!”… rekoh i ja …”a dje ce mo?” 

Ale, rasiri svoje crne prelijepe oci, i u sred one Ibricine svirke, ustade na tim Skalinama, i na sav glas upita ono svoje, kako je i inace znao da pita:

"Raja im'l neko sice za pivu? Mislim da mu je ostalo!” 

Muk, jebajiga, niko u Dubrovniku ne razumije nas jezik! Bit ce, valjda, domacini ... zaspali!? A ne bi ni dali! 

"Imam ja!" ... zacu se glas niotkud. Iz mraka! 

Od nasih glavatih faca vidimo samo dva milicionera. Vidis ih odmah! Ovece su! Glavuse im ko bundeve a jos i obrazi rumeni! I jos onaj jedan mlatara sa usesima k'o slonic Dambo!  Klempo ... jadan on! 

“Ko je rek’o, imam ja?”… zasjase se oci Alici, a pri tom glavusom brzometno prosara gomilu. Ko ga poznaje, reklo bi se ... rutinski! 

“Ja sam rek’o, imam ja!" 

Alica van sebe, ustrept'o da mu ne pobjegne dobrovoljac, podig’o se na prste … ne vidi u gomili raje svog covjeka!

“Ko je rek’o …”ja sam  rek’o, imam ja! Izludjen je Alica.

“Ja sam rek’o … da sam ja rek’o, imam ja”!

“Pa dje si … mater ti jebem, da ne kazem … sta prostije! O's da vratne zile istegnem i navucem kakav isijas!?” 

Semara lagano puvuce Alicu za poderane farmerke ne bi li ga kako smirio!

“Sta o’s ti sad, koji kurac Semara, vidis da nam se javlja dobrovoljac!"

“Ale, vidis li ti ispred Svetog Vlaha, ona dva drota blizanca?”

“Vidim! Pa sta!?”

“E, pa onaj manji te  podjebava!”… rece Semara ravnodusno.

"Mislis na onog sa Staljinovim brcicima!?"

"Da na njega mislim!" rece Semara.

"Joj, Raja izgleda mi da sam ja poj'o govno ...  malo zajeb'o!" rece Ale zabrinuto.

Gomila raja i dalje u nas gleda.

Misle bit ce jos svirke … ne razilaze se. Jebaji ih , ne znaju jezika!

Ibrica, se trudi ne bi li nastimao onih svojih dvanaest zica na gitari! 

“Ne moze mene niko zajebavati!”… razljuti se Alica i sleti u

publiku i kroz publiku tacno do manjeg drota, ali ga je jeblo sto je Alica bio jos manji od malog drota. 

"Ovaj, jeste li Vi ponudili muzicarima pivu?"

Manji drot, a veci od Alice se blagonaklono nasmija.

Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (1)

 Evo nam ponovo Bate Bodnaruka! Udarilo mu sunce u glavu i vratilo mu sjecanja na '72. godinu!

A on, kad se pocne sjecati - nema kraja! Zato ocekujte da ce ovo sto pocinje danas trajati sve dok malo ne zahladi. U Banja Luci ocekuju u subotu 39C!

*******************************

Kako se tacno pisalo to “bengulikecity” nitko na ovom svijetu

jos nije odgonetnuo, a i ne mislim da ce! 

Oni sa Veselog Brijega I okolo, “Carsiju” zovu, kratko,

Bendzulaj, raja oko Halila, Banjaluku su zvali …Bendzulajk!

Tvrdo , muski, bez daljnjeg pogovora! 

“Odaklen si Mali?”…pita te murijas u Makarskoj! 

Ti ga pogledas, nezainteresovano, lagano trznes glavom unazad, a zatrese ti se tarzanka ... posto jos Beatles -  nisu zavladali Balkanom …"Pa zar se ne vidi jarane…iz Bendzulajka!"

Sad Murijas trgne glavom unazad, iako se ne zna zasto bi on trzno glavom, jer ni tarzanke na njemu a o Bitlsima, naravno ni spomena! Uglavnom, trznu i  prostenje samo…"stranac"! 

Stranac, jakako, staranac .... mi banjalucani smo uvijek bili stranci, ono k’o mislim odskakali po neki metar od ostale raje, ipak stranci

i u svojoj vlastitoj zemlji!

Raja oko Centra mazno je nazivala grad aleja i vjecitih uzdaha …Bengulike City, jebajiga, a i kako bi drukcije?

Nekako u isto doba kao i u New York City - ju, Banjalukom su

Begovi Dzinici provozali prve automobile, nedje 1913 godine, do duse tada se to zvalo “letrka”, al’ to je bilo do raje! 

Banjaluka je imala u neka doba, isto toliko automobile kao i Pariz!

Jedan oni , jedan mi!

Bili , Evropa, prije Evrope … jebote! 

To je bio i jedan od glavnih problema i nesporazuma kada se

gomila banjalucana stusti na Jadran, svaki sa gitarom u rucu,

poderanim koljenima na farmerkama, Super Rifle.

K'o danas se sjecam kako su nas fatali beogradjani i ostali zagrepcani da im prodamo farmerice. Na licu mjesta!

Pitaju: "Gde si to nabavio daso!?" naravno na beogradskom jeziku ... ili na zagrebackom ... "Od kam si to dopelal ... lega!?"

A mi svi izlizali i treci par Super Rifli pa nekako i ne kontamo da li nas to samo zajebavaju ili sta!?

S praznim dzepovima, ruksakom na ledjima, u glavi vjetar… ah

da, i svaki vodi svoju “Trebu” banjalucanku … kraljicu nad

kraljicama … okatu, kosatu vrbasku violinu!

Jednom , tako na Stradunu svira neki Ibrica, na nakim

skalinama … istina i on bio cupavac. k'o i mi ... medjutim, pjesme mu po malo dosadne! Ubi omladinu ... niko ni ne dise!

Svaka pjesma puna nekih savjeta za omladinu, k'o kakav prirucnik za ponasanje! K'o narodni kuvar.

“Nedajte da vas zavedu”, al’ on to pjeva razvlaceci svaki

slog … ma ne da se ponoviti! Mozes odletiti po pice, kafu popiti ... a ono jos traje! Nista ne's propustiti! 

“Neeeeedaaaaajteeee da vassss, zavedu(u)uuu(u)!” Sto bi nas koji kurac vise zavodili!? Bili zavedeni ... oslobodili se! Eto!

Turisti blehnuli! Zbunjeni do daske! Vide, covjek pjeva a gitara mu u ruci ... tu i Pas za svaki slucaj ... pa naravno potom i aplauz.

A nista ne kosta.

(Ima jos...)