Predizborni

HENI ERCEG: Travestija sjećanja

Mise, mise… molitve na sve strane. A za što to zapravo ovoga Maja mole Hrvati? Za „ubijanje“ virusa i pronalazak cjepiva? Za pobjedu HDZ-a na skorim izborima? Za nekakvu turističku sezonu? Ili za „nevine žrtve komunističkog totalitarizma“? Ako je suditi po nizu majskih hodočašća hrvatskih političara i njihovih desničarskih prirepaka, Hrvati intenzivno mole za reviziju svoje povijesti, za konačnu uspostavu skoro pa ozakonjenog narativa prema kojemu Hrvatska povijest počinje i završava 1945. na onom svetom mjestu, u austrijskom Bleiburgu. Tamo gdje su Titovi krvoloci pobili na desetke tisuća „nevinih vojnika i civila“ koji su se samo bili dali u bijeg pred ulaskom partizana u Zagreb i htjeli prijeći granicu s Austrijom. Napušteni od vođe svoje ustaške države koji je, tegleći značajne količine zlata, zbrisao na vrijeme, dakako uz pomoć Crkve i poslije sve do smrti neometano živio u Španjolskoj.

 Elem, ovogodišnji ustaški dernek na Bleiburgu morao je biti storniran zbog pandemije i zabrane austrijskih vlasti, pa su zato zvaničnici pohodili groblja i grobišta diljem Hrvatske i Slovenije i klanjali se „žrtvama partizanskog terora“. Ali sve je to bilo nekako sitno, medijski neatraktivno, i dosjetili se organizatori blajburške obljetnice da ima jedan grad u kojemu su ustaše inače pobile oko 10.000 Židova, Roma, antifašista… a koji je „slavnih“ dana kvislinške države Hrvatske bio u njenom sastavu. I eto mise za „nevine žrtve Bleiburga“ u Sarajevu, u katedrali u središtu grada, predvođene kardinalom Vinkom Puljićem, eto usmrđivanja Sarajeva politikantskim govorom biskupa koji je na dugo i na široko recitirao stav hrvatskih revizionista i aktualne vlasti, a kojim su uspjeli da čak 72 posto današnjih srednjoškolaca ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.

Daleko su hrvatski biskupi od svojih kolega u Njemačkoj koji su, povodom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom, otvoreno priznali i svoju krivnju zbog podržavanja nacista, nema te pameti u hrvatskom političkom vodstvu da se ne upušta u prebacivanje vlastite ustaške nostalgije u Sarajevo, te da besprizorno narušava ionako krhke političke i međunacionalne odnose u Bosni. Ne, nego je misa za žrtve Bleiburga – među kojima je, osim većine notornih zlikovaca, bilo i nevinih ljudi, a što nitko normalan ne negira – održana pod pokroviteljstvom hrvatskog parlamenta, baš u danima kada čitav svijet obilježava 75. godišnjicu pobjede nad fašizmom. Pobjedu kojoj su upravo hrvatski partizani dali neopisivo važan obol, izginulo je njih 65 tisuća, a dijelovi Hrvatske koje je ustaška vlast benevolentno poklonila Italiji vraćeni svojoj matici.

Odvratna je zato ta molitva u Sarajevu, gradu u kojemu je ustaški zločinac Maks Luburić pred sam kraj rata lično klao preostale antifašiste ili ih vješao na drveće u sarajevskom kvartu Marindvor, a koji se eto nisu našli u sjećanju i molitvi poglavara Katoličke crkve u BiH. Baš kao što premijer Hrvatske, kao predsjedavajuće Vijeću EU-a, nije ni riječju evocirao spomen na Dan pobjede nad fašizmom, iako je upravo Hrvatska imala jedan od najsnažnijih antifašističkih pokreta u porobljenoj Evropi.

Nije se osvrnuo jer bi to narušilo desničarski, prevladavajući nauk da Hrvatska koja je iz rata izašla kao pobjednica, tu pobjedu upravo zbog Bleiburga ne smije slaviti. Nego tugovati, kao u Sarajevu, i time titrati tamošnjim revizionistima koji su i sami posmicali nazive ulica s imenima partizana, e kako bi ustoličili svoje muslimanske pripadnike ustaškog režima. Ali nisu stvari sa Sarajevom nikada tako jednostavne, pa je nekoliko tisuća antifašista izašlo na ulice u znak protivljenja misi u katedrali, protivljenja promicanju zločina jedne nacističke tvorevine i pokazali otpor kakav je u Hrvatskoj, kao izvoznici domaćeg fašizma u susjednu državu, nažalost nemoguć. Zato će i Večernji list u svom bosanskom izdanju izaći s naslovnicom „Kardinal Puljić brani Sarajevo!“, u kojemu su tobože ugroženi Hrvati i Katolička crkva, a nije bez vraga prijenos mise iz katedrale bio omogućen samo Hrvatskoj televiziji i njenoj podružnici znakovitog naziva TV Herceg-Bosne.

 A zašto se Hrvatska prema svom antifašizmu odnosi s toliko stida ili tek prigodničarski? Zato što bi, impregnirana nacionalizmom, šizofreno htjela postići paralelnu stvarnost, to jest promicanje vrijednosti bivše fašističke države i pobjedu antifašističkog, partizanskog pokreta. Ali kako istovremeno slaviti ustašku Hrvatsku i partizansko oslobađanje iste te države od fašizma? Pa lažnim prikazom tog dijela povijesti, a što onda dobro služi i za reviziju zadnjeg rata, za negiranje zločina „naših heroja“ nad Srbima i progon srpskog stanovništva iz Hrvatske. Zato hrvatski parlament ustrajno odbija pokroviteljstvo Dana pobjede nad fašizmom ili ono obljetnice bitke na Sutjesci u kojoj su toga davnog maja 80 posto poginulih bili upravo hrvatski partizani. Jer da je to „događaj u susjednoj državi“. Za razliku od profašističke mise u sarajevskoj katedrali. I zato je, s odsustvom pravde i travestijom sjećanja, Hrvatska osuđena na stalni bijeg od svoje bolje, antifašističke prošlosti.

Mladina, 22.05.2020. 
Peščanik.net, 23.05.2020.

"Pare ili život"

... tako smo nekada davno sa komadom drveta koji je predstavljao pistolj u ruci prilazili zrtvi i prijeteci izgovarali: "Pare ili zivot".
"Zrtva" bi tada, u znak predaje dizala ruke u vis ili, glavom bez obzira, bjezala od strasnog lopova...
Igra bi se tada nastavljala u stotinama razlicitih i nepredvidivih  varijanti...

Tako nekako izgleda i igra koju svijet, zbog korona virusa, igra u poslednjih pola godine.
Koliko zrvovati ekonomiju da bi se spasili ljudski zivoti ili obratno, koliko ljudskih zivota zrtvovati da bi se ozivjela ekonomija?

"Pare ili život" je i danas, u doba kovid - 19 pandemije, pitanje svih pitanja. Pandemija, istina,  pokazuje znakove da jenjava, ali u isto vrijeme, pokazuje i znakove da se nije predala.

Za neke, jedino pravo pitanje je koliko ljudskih zivota je opravdano zrtvovati da bi se spasila ekonomija?
Za neke druge, pitanje je koliko zrtvovati ekonomiju da bi se spasili ljudski zivoti.

Razliciti pristupi u razlicitim dijelovima svijeta pokazali su da su se oni koji su prednost dali ekonomiji i nisu provodili rigorozne mjere zastite u pocetku izgledali uspjesnijima, Ali su na kraju imali vise zrtava. Oni drugi su imali manje zrtava ali totalno propale ekonomije.

Svima je jasno da rigorozne mjere zastite treba da se ublazavaju rustvo postepeno otvarati.
Pitanje je kada i kako?

Neki  koji su, zbog ekonomije, prerano ublazili mjere zastite, imaju porast oboljelih i umrlih. Neki od njih se vracaju poostrenim mjerama - neki ne. Neki se izvinjavaju zbog pogresnih mjera, neki drugi se ne izvinjavaju, jer se smatraju bezgresnim!

Teske su to odluke. Za njih treba mnogo pameti, znanja u raznim oblastima. I veoma mnogo  discipline...

Ono sto smo naucili do sada naucili je da je problem coviod-19 pandemije veoma kompleksan, mustidisciplinaran i da posljedice, na razne nacine, trpe svi; i zdravi i bolesni; i bogati i siromasni; i poznati i nepoznati, i oni na vlasti i oni koji samo glasaju za njih...

Na zalost, za mnoge problem se sveo na dilemu "pare ili zivot", koja, moralno, ni ne moze biti dilema jer  ljudski zivot je valjda vrijedniji od bilo cega drugog.
Ali istorija i iskustvo nas uce da kad se problem svede na ovu dilemu - pare najcesce odnose pobjedu!

Angel Trajkovski: Tuzna vijest

Dragi nasi,

tuzna vijest...U BL je 24.juna nakon kratke i teske bolesti u 69. godini zivota preminuo, nas prijatelj, dugogodisnji igrac naseg "Borca" Dragoljub Obradovic-Cober. 

Nas Cober,to se slobodno moze reci, svoj cijeli zivot je posvetio nasem sportu, nasoj kosarci, jer po zavrsetku igracke karijere je bio preko 20 godina Generalni sekretar KS Republike Srpske.

Sahrana ce se obaviti 27.juna (subota)u 13:00 sati na Rebrovackom groblju u B.Luci i tom prilikom ce biti polozen i vijenac KK"Borac" i uprilicen prigodan ispracaj naseg kosarkaskog druga u ime KK"Borac". 

Iskreno saucesce porodici. Pocivaj u miru dragi nas Berco...

                                                                             Angel

PS.Par poslednjih slika sa Coberom

Vladislav Bodnaruk - Toba: 4. dio Komsije

Docekan sam odusevljeno, mislim svi su se odusevili kada sam sav zadihan i isprepadan do besvijesti uletio u stan. Trcati po mracnom parku je bas...kunst! A Sam!

Bravo, stigla cuga! Aplauz ... Ingrid, potpuno oporavljena, pritrca mi prva, kleknu i poljubi me pravo u celo...nesto mi se ucini da tukne na bijeli lukac!
Bijeli luk je fantazija, dize ljude iz mrtvih...jedino sto uvijek ...tukne!
A tada je bolje da te ne ljube!
Stari prilazi, u ruci mu dvije case.

Zvecka!

Majka zbaci kuhinjsku pregacu sa sebe i punim, ali bas velicanstvenim altom , zapjeva onu "I srusise se pusti snovi moji"...duga pjesma... petnaest kitica...a ja svaku zapamtio, bas kao ulog za svoj neki buduci zivot.

Pa tako se i meni...kad sam odrastao...pjesma javljala, s vremena na vrijeme.

Kao neki san!

Sve je mirisalo toplinom tek pripremljenog jela. Stara zapalila slavsku debelu svijecu na sred stola.
Stari presvukao bijelu novu kusulju, zacesljao dlake na glavi a Stara prebire koju da otpjeva kako bi Ingrid raspolozila.

Stara povuce pjesmu "Ima dana kada ne znam sta da radim" a podigla onu casu vina, koju nikad nije popila, a digla samo zato da se kurci...i trehne negdje od zid ili kroz otvoren ili zatvoren, kako se nadje, taj prozor kad se pjesma zavrsi...

Mirjam i ja pod stolom. Iako duplo manja od mene, uh sa onim njenim okatim ocima...

"Ja vas vole jako!" Ingrid, zapjeva neku svoju pjesmu sa Malte. Stara prvo nije skontala sta to ona cini a onda Stari rece,"To ona nama pjeva, sigurno...ali ne zna! Jebajiga!"

"O jest' lijepa ta pjesma...masala...masala, ali moram te nauciti i kako se pjeva"
Rece Stara!
"Vidi mene, naguzicis usta 'vako, k'o kad ces reci slovo O, a onda iz duse potisnes glas, slusaj!
Ouuu, i puhnes iz pluca! Ouuu!"

Stara njezno stavila ruku izmedju grudi...ouuu, ponovi opet.

" 'Ajd' sad' ti probaj, ajde, jeboga ti sta si se stisla ouuu, disi iz dubine duse, ouuu!"

Ingrid sva sretna ispusti nesto kao ouugrh.

"Joj, Ingrida tebe, nije tako, sto si se uhvatila za sisu, dusa je ovdije izmedju , pa malo ispod. Tu se 'vatas. Vidi, vidi! Ma jebo pjevanje, da probamo sa heklanjem, bil' te ja naucila kako da heklas!?"

"Neko grebe na vratima, Stara!"

"Ma nek' grebe ko ga j..."

"O, jesam ovo dobro rekla, k'o nakakva pjesma...stih. Ha, ha!"

"Pravo si talenat, da sam bir'o , ne bih bolju izabrao." rece Stari.

"Mi snimili papucice na otiracu, k'o da ne unosimo nered i ne prljamo vas novi linoleum, promoli glavu komsija Mirsad. Dosli Hanka i ja da vidimo treba li sta a i Hanka savila tepsiju bureka."
"O moj Mirso, dodjoste vi u pravi cas." radosno ce Stari. "Vidi przenica!"

"Ma pusili se to burek, ili je to isparavanje od one silne kisurine?"

"Kakva kisa, burek... burek se pusi, nego sta, druze moj! Ostavite vi przenice sebi ...za dorucak sutra ako mognete ista poslije ovog bureka!"

"Mrdaj komsija, mici se iz hodnika, jebo burek ide tepsija krompiruse, rucno jufke a krompir od neki dan! Vrucooo, vrucooo...pravo iz rerne!"
Hadzihafizbegovicka, lijepa, tu se nema rijeci, dah zastane svima, nema ni komparacije da se opise ta zena...kao da je i ona pala sa neba, bas kao i Ingrid. Jedinstvena!

Svakom dato sta ko moze da skonta...e to je ona. San!

Tepsiju drzi tik ispod grudi, taman gdje su bila ona dva otpala dugmeta pa joj nekako neprijatno sta bi neki pokvarenjak mogao pomisliti.
Stari miluje rukom bradu i ne trepce! Zaboravio potpuno na Ingrid, na przenice a moglo bi se reci i na ...burek!

Kome sad do jela?

Nova komsinica je malo zapostavljena.

Samo sapce : "Masala, masala!"

"Dat cu ja tebi "masala" po toj tintari, sta si se raspilavio "masala, masala", kao da nikad nisi vidio ...zensko , ovajjj...krompirusu! Pita k'o pita, samo bez mesa! Eto! Nego Hadzihafizbegovicka draga , opet ti popucala dugmad na prsima, bil' da ti to zacas usijem? Taman mi igla i konac tu negdje pri u ruci."

"Ma neka ne treba usivati, sama cu kad dodjem kuci. Joj mene... joj mene lude...mora da mi je otpalo kad sam jurula uz stemenice?!" Nespretno ce Hadzihafizbegovicka.

"Onda mora da ti je upalo u pitu...daj meni da vidim." Sara Majka pogledom po vrucoj tepsiji.
"Nema ovdje ...dugmica...definitivno...mora da ti je to davno ispalo!?" Zatim zavuce ruku u kosu i pruzi joj zihernadlu.

"Evo ti ova zihernadla bar za prvu pomoc, pa se ti malo sama zakopcaj, bit ce ti lakse disati, vjeruj!"
"Auuu, Zoro, nemoj mi te zihernadle, matereti, ko zna cija je to marka, neprovjereno...garant...pa da me nabode. Ovo su osjetljiva mjesta...neka me ...radje cu ovako, nego da me nesto ubode!"

"Dobro, kako hoces, lijepo je da se sama pazis da te nesto ne ubode!"

Dolaze komsije sve u parovima, svako nosi nesto.

"Ma, udjite svi, ma nemojte snimati papuce, jebale vas papuce , pomijesat ce te, dole je "miloneum" ja to ujutro lako obrisem!" nudi rjesenje moja Mati.

Sest stolica zauzeto, pa komsije posjedale na linoleum uza zid.

Sjede tako i rakolje se, sve im nesto lijepo oko duse! A odrasli ljudi!

Smirili se... svi! Gledaju razdragani jedni druge...kao da je Nova godina...a nije.
Konacno, svi ispod oka radoznalo i blesavo pilje u prelijepu neznanku. To kao bilo malo neugodno nasoj gosci pa se i ona uzvrtila, samo ona neje smjela pogledati u oci nikoga.

Onaj silni pljusak i grmljavina podigli im adrenalin do ludila pa sada u ovo divno banjalucko vece prepuno mirisa lipe te subotnje noci (sutra se ne radi)...upadaju u stanje nekakve nirvane...i ona slavska velika vostana svijeca na sred stola dodaje ispijenim radnickim licima neku ozarenost.

Licili su na srecne ljude.

Eh, i jos kad se drmne koja casica...obrazi porumene a prica potekne cak i iz nijemih usta..."vakvog komsiluka ...nidje" "komsija je ...zakon" "komsija je...bog" "cuvaj svog komsiju vise nego brata rodjenog."

"Dobro je Raja, nemojte vise srati...fatajte se meze!" probudi ih iz snova Majka .

"Molim Muhamedance, malo paznje ...ono tamo nije sir vec slanina, a ono tamo nisu krompirici nego cvarci, ne hvatajte se toga... slanina i cvarci...to od "Klempe! Kontate!?"

Tih godina nije se smjelo biti Musliman javno, bilo zabranjeno, ali bilo je dozvoljeno biti Muhamedanac tako da ni ja sam dan danas ne znam kad su ovi moji presli u one zabranjene i ko je ostao poslednji Mohikanac ...ovaj...Muhamedanac!?

Stol pretrpan hranom i picem, ima i okolo. "Ajmo, dizite se , klopa je na redu!" rukama mase Majka da ih otrgne iz nostalgicnih razmisljanja i onih opasnih radoznalih pogleda upucenih ka Ingrid.

"Pa nemojte odmah svi po Bureku, copajte malo i krompirusu o jeb, o jeb, oooo, a ljudi, Stari vidis li ti ovo...sta ce nama ostati, kad pocopaju sav burek, aaa?! Ona stvar?!"
Stari je munjevito pogleda: "Koja stvar, Stara?"

"Sta koja stvar! Onaaa, sto ostane kad sve nestane! Pa, pojest ce sve!"

"Momenat, momenat komsije, molim." isprsi se Stari.

"Dragi gosti znate li vi da oni u Zagrebu krompirusu, sirnicu, zeljanicu, zovu Burek?!"

"Aiii, hajvanaaa, burek sa sirom, burek sa krompirom, burek sa zeljem...hahahaaahah! Ja, budala, majko draga." Komsija Merso se udara otvorenim dlanom po celu, kako se on udara , ono tako pljeska...bas je bilo dobro.
"Merso, nisi shvatio, copajte malo i krompirusu i to je Burek!' bio je zadnji pokusaj Starog.
"E ja ne bih komsija mogao dati prednost krompirusi...sve dok ima bureka! Znas onu bosansku, Burek je pitac...sve ostalo su pite!?"

"Ovo je stvarno ponizavajuce, serviram vam , rucni rad pitu, a vi svi kao krmci, muska stoka...sta fali mojoj krompirusi...sta faliiii?!" i dok je tako vristala uvrijedjena, jadna Hadzihafizbegovicka, otpade joj i jos jedno dugme, bit ce poslednje u nizu sto cuva sise, kako ono otpade...tako i ispade lijeva sisa, ma samo do pola...

Grobna tisina!

Komsija Micun tiho, da ne bi nekoga uznemirio upita :"Raja, ima li neko cigaru?"
Nije bilo odgovora.

Hadzihafizbegovicka spretno popravi situaciju...vrati sve na mjesto ..."sta fali?" Uzviknu ponovo!

Mesooo, meso fali...k'o Hor beckih djecaka vrisnuse piskavo svi! Neko dodade, jebo pitu bez mesa...i tako to.

"E, k.... cu vam ja ikad vise...razvijati ista!" zaplaka se Hadzihafizbegovicka...tresla se i grcala, pa grcila, ili obrnuto, a Stari je, kako prilici pravom Domacinu, prigrlio tj. snazno zagrlio, sad bio je glavu nizi od nje ali i svi ostali su bili za glavu nizi od nje, pa se
samim tim priblizio jos vise onoj raskopcanoj dugmadi. A one grudi k'o klik-klak bez ikakvog smisla, bubaju ga po glavi , obrazima...a Stari ... trpi ... takav karakter!

Jebajiga! Jedva ju smirio. Ali je ipak uspjeo.

"Ne znam sta mi bi, nesto sam danas osjetljiva , evo bas tu mi se nesto skupilo." uz smijesak, pritisnu se Hadzihafizbegovicka otvorenim dlanom po grudima.

"Eheee, dusa kad boli...to ti je najgore!" neko rece.

Da je mene ikad iko trehno takvom sisom po glavi ili da mi je takva sisa slucajno pala s neba na glavu, ja bih bio mrtav...garant! Moj Stari je Junak! Trpi, cuti...samo se pritisn'o da ga jos nesto teze ne snadje, naravno uz te sise Hadzihafizbegovicke!

Poslije prisle i ostale komsije blizu Hadzihafizbegovicke, ali samo da pomognu Starom, ako zatreba...pa Raja smo...uostalom! To se nije bojalo nicega, takva raja, ginulo se za Raju, vecina Borci i Prvoborci...nagulili u Partizane kad su culi da dolazi neprijatelj u njihova sela.
Inace sise su isto sto i grudi, samo su znatno vece, ma koliko ih je... a pravi borci ce se uvijek moci...oprhravati s tim anomalijama! Treba za to imati...odvaznosti!

Kad je mljackanje i srkanje malo popustilo, Majka zvecnu nozem po casi...i nasta muk. Svi gledaju pazljivo u nju.

"Mile nase komsije, veceras zelim da vas upoznam sa nasom novom komsinicom iz potkrovlja, Ingridom...Strankinjom i njenom djevojcicom Mirjamom, isto tako Strankinjom! Normalno, posto su rod!"
Sad komsije potpuno otvoreno gledaju (razrogacenih ociju i poluotvorenih usta) u Ingrig a malu Mirjam koja je bila pod stolom sa mnom, niko ni ne trazi pogledom a i sto bi, djeca k'o djeca...sva ista!
Ingrid je drugacija...i jos Strankinja.

"Pa kako...strankinja, auuu...steta a meni djelovala normalooo." prosapta neko.

"Pustite sad to, one su zaglavile u Banja Luku iz ovih i onih razloga...nije do nas! One su tu, one su dio nas! One su nasa Briga, ko bude srao, neka jede govna i gotovooo!" Isprsi se Majka.
Razvali se aplauz, zene poskakase da ljube moju Majku, muskarci poskakase da ljube ...Ingrid, naravno!
Muskarci se nekako uvijek pazljiviji i brane slabije.

Ingrid stisla sake, prikupila ih na grudi, sagnula lijepu glavu,nekako se scucurila ne bi li se kako zastitila ovod iznenadnog naleta dobrocinstva.
"Joj sto bi ja sada zapalio, jednu, pravo bi mi sjela." peostenja komsija Micun ponovo.
"Micune, znas li ti gdje je Hotel Palas?" upita ga komsija Mirsad.
"Ma, znam, kako ne bi' znao!" zacudjen je Micun.
"E, tu ima ona trafika a u trafici se prodaju i cigare, udji jednom, pitaj, plati...pusi!"

"Zivjeli!" uzviknu neko.

Zivjeli, zivjeli, zivio i ti mene, zivjela i ti meni...nesto coknu, k'o da neko nekog poljubi a zatim nasta masovno coktanje, kao cmok, cmok, njam, haha!

Hadzihafizbegovicka se prva snadje:

"Haj odkako je Balja Luka postala
aman, aman postala
nije ljepsa udovica ostala
aman aman ostala
Haj kao sto je Dzafer Bega Kaduna
aman, aman Kaduna...

Ispod stola vidim Majku, zagrlila Ingrid, naslonila glavu na Majkina ramena a sve joj se ledja tresu nekako.
"Smije li se to ona?" upitah nekog.

"Ne smije... place jebogati... u sta gledas?"

Bora Ćosić: Mi, crnci

Malo kad je smrt jednog čoveka dobila tako globalne, opšte razmere, makar bio običan pojedinac, još k tome Crnac. Sad se odjedanput, bar za majušni momenat, učinilo da na svetu postoji samo jedan jedini subjekt, pa da svi ostali, istom su njegove replike.

                               Foto: Miroslav Dragojević

A tako bi, zapravo, trebalo da bude, da svetom hoda taj dragoceni unikat, makar ovakvih bilo na milijarde.

Da u tom mastodontskom herbariju, katalogu neizbrojivih numera, uvek egzistira jedinačni stvor, ovako uvećanog značaja, čak i kad nije obeležen nekim dobrim ili zlim udesam.
To bi bio konačni uspeh u poništenju mase, ostavljajući joj samo ingerencije zbirne imenice. Morala bi se, međutim razgraditi čitava strategija gramatike, u kojoj, neopravdano, na način ravnopravan, postoji jednina i množina. Neće se time ugroziti neurotično zbližavanje publike na fudbalskom stadionu, u veslačkom klubu i u dvorani socijaldemokrata.

Ostavljam svakome na volju da, drži u džepu člansku knjižicu pčelarskog udruženja ili pasoš Nikarague.
Upojedinačenje, koje danas izvršio je pali George Floyd, tiče se časti, koju mora zadržati svako čovekovo biće, pogotovo, ako je, na sreću, živo.

Uopšte ne mislim na zagrobnu patetiku demonstranata ispred kuće ubijenog, nalik Ja sam John Lenon!, Svi smo mi Olof Palme! Na stvari je upravo to, da niko od nas ne može biti George Floyd, jer kada se pola sveta diglo na jedno musavo ulično umorstvo, ti je svakako u svrhu obeležja sušte jedinačnosti Georga Floyda, koji se u nepreglednoj povesti sveta pojavio jedan jedini, neponovljivi put.

Mora postati jasno da policijski zlikovac, guseci Georga Floyda, ubio je jedinog čoveka na svetu, uklonio je svet.
Ne moraju zbog toga zvoniti ona hemingvejska zvona klasicističkog pesnika, ali jednom jedinom smrću napokon ozakonjuje se njena opštost. Tako se revidira noćna mora svakog pogroma, svake masovne grobnice, koja to ne može biti. Uvek je to grobnica za Borisa Davidoviča, i ničija druga.

Nema masovnih likvidacija, grupne grobne jame, ima samo mračnog kataloga jedinačnih ubistava, a zapravo, jedinačnog ubista Georga Floyda, samo multipliciranog.

Ako je nedavna blesava pandemija učinila da se čovekov rod razredi, to je istovremeno učinilo da se lik svakog, bolje osmotri.

Zato što je ovo nemoguće reći za drveni stroj severnokorejskih soldata, koji se međusobno dodiruju ramenom, u jednoj emulziji, poznatoj i drugde, nema matere koja bi u tom zatutkalisanom collageu, prepoznala svog jedinca.

Sada je očito da se izjašnjavam protiv svakog stroja, makar i ispod četrdeset druge paralele. Onda, ovo se odnosi i na stroj jedne rase, crnačke. Odmah se videlo da globalni protesti, makar i malim delom, obuhvatili su i one, neobojene.

Koji razumeli su upravo to, da se ne može sve svesti na sukob farbi. Rasizam krije u sebi fundamentalni zverski poriv i kod nezveri, dakle među ljudima. Kriva obojenost u oku tih ubica, samo je izlika, za poriv ubilaštva, jer će drugi put biti satrven neki disident, peder ili komunist.
Boja kože i rasna pripadnost uopšte, vrlo lako postaje opštevažeće obeležje, što je još jedna stranputica čovekovih shvatanja, njegovih, glupo utanačenih mnjenja. Tako su i dični američki narodi, potekli od nas samih, iz Evrope i Afrike, i ne znajući o svojim korenima, lake duše sa prezrenjem gledali na domorodačke crvenokošce.

Jevrejstvo je jedna bolna alegorija, pisao je Edmund Jabes. Alegoričnost ove nacije očitovala se u u proteklom veku na tragičan način, biti njenim podanikom, značilo je, istovremeno, ući u jednu metaforu, oličenu gasnom komorom.

Jer čovek, u svojoj sumnjivoj zbiljnosti, kao metaforično biće, neprekidno ovom i teži, bivstvu u nekom poredećem stupnju, u alegoričnom. Moj puerilni pripovedač zato i veli Hoću da budem Jevrejin!, samo da bi u doba mržnje prema židovstvu, saglasio se sa tom dragocenom rasom. Izrugujući se istovremeno onoj sramnoj praksi prekrštavanja, još jednoj blasfemiji religije.
Koju ne izvode samo popovi iza svojih mračnih oltara, nego i običan svet sa pijace Zeleni venac, ili neke druge. Koliko puta čuo sam nekog našeg patriotu koji govorio je o narodu Leonarda i Michelangela, kao o žabarima. Tako se u istom pobedničkom žaru, vrednovao populus Goethea i Dürera.

Jedan moj rođak hvalio se ratnom scenom sa zarobljenim Nemcem, Ajmo zapalit Švabu! I zapalili su veseli partizani tog nezaštićenog stvora, prethodno prekrštenog, švabe u Srba često označavaju one crne bube, koje mile kroz naš sirotinjski život.

A mi smo ipak Crnci, ja sam Crnac, ne da bih time pokazao svoj bunt crnih pantera, protiv ostalih, nego da bih utanačio potpunu ignoranciju prema boji vlastite kože. Koja je samo ovitak, slučajno pakovanje moje, isto tako slučajne osobe.

Treba sačekati taj čas: jednom će biti nevažna boja ljudske puti, iza čega, ostaće kao uspomena, iz filma De Sice. Tamo jedan Crnac, magijom čuda u Milanu, postaje beo, da bi bio bliži beloj devojci, koja istim načinom, na svoju žalost, postala je crna. Samo što ova faustovska metafora nije uklonila njihovu ljubavnu pripovest.

(Bora Ćosić, Nedelja, Danas)

Srednji prst samom sebi!

Novak Djokovic je sigurno najuspjesniji sportista ikada rodjen na prostorima Balkana. Rezultati koje je do sada postigao su za divljenje i postovanje. Mnogi njegovi potezi i na terenu i van njega izazvali su slicno postovanje i divljenje.

Medjutim, neki od njegovih poteza se ne uklapaju u sve zadivljujuce sto je do sada postigao.
Nije mi namjera da sada analiziram neke od njegovih izjava i neka njegova ponasanja od ranije.

Ali, kada sam procitao da je on jedan od glavnih organizatora teniskih turnira Adria tour, koji se nezvanicno zovu Djokovicev tour, koji su se trebali odrzati u raznim mjestima na Balkanu,da su ucesnici turnira neki od najboljih tenisera svijeta, da se turniri odrzavaju u vremenu kada se svijet jos uvijek bori protiv pandemije koronavirusa, u vrijeme kada ljudi u cijelom svijetu jos uvijek umiru od ove bolesti koja jos uvijek nije savladana, pitao sam se da li je on svjestan sta radi...

U vrijeme kada mnoge umne glave sirom svijeta upozoravaju da se mora biti oprezan, da se ne smiju organizovati bilo kakva masovna okupljanja koja mogu izazvati novo zariste i sirenje korone. Na sva ta upozorenja i dokaze koji ih potvrdjuju, Dokovic, kao da kopira ludjaka Trampa, organizuje turnire na kojima nema sanse za distanciranje u publici, na kojima se grli sa ostalim ucesnicima...
Kao da se pridruzio svim onima, kojih istina nije malo, koji pokazuju srednji prst svim mjerama kroz koje je cijeli svijet prosao i bez kojih bi, u to sam uvjeren, pandemija korona virusa pobila milione ljudi na svijetu.

Djokovic, ocito, ne vjeruje u to! I nije problem sto on u to ne vjeruje. To je njegovo pravo.
Problem je sto on koristi svoju popularnost i svoj uticaj da se poigrava sa hiljadama ljudi koji ce rizikovati i doci da gledaju njega i jos neke svjetske teniske zvijezde.

Sad kad je jedan od ucesnika zadarskog turnira, Dmitrov, odustao od daljeg ucesca na turnirima jer je testiran pozitivno na koronu, kad je finalni mec ovog turnira otkazan - pokazalo se koliki je zapravo besmisao onoga sto je uradio i u koliki rizik je Djokovic uvukao hiljade ljudi...

Ovim potezom Djokovic je pokazao srednji prst svim trofejima koje je osvojio.
Pokazao je srednji prst samom sebi!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 3.dio INGRID

"Daj mi taj mantil da ga osusimo:" rece Majka lijepoj crnokosoj zeni i pruzi ruku prema njoj. Ova kao da se malo prepala naglog gesta i ispruzene ruke, ustuknu.

"Sta je ovoj?" okrenu se prema Starom a razvukla facu u pitanje.
"Da nije gluva?" Vrti rukom po zraku, lijevo desno.
"Ne tako rukom vrtiti, tako se pita jel' blentava! Prst u uho, tako se pita jel' gluha. Sigurno je razumjela to tvoje vrtenje rukom, vidis da nije slijepa!" rece Stari.

Sagnu se Stara u visinu ociju lijepe zene, zagleda se u njene oci...rukom se povuce za svoju bluzu cimajuci je i rece: "Skini to da osusimo."

"O,o,ooh ...susimo, susimo, evo mene sada ce." Razumjela ju je zena, konacno.

Stara uze bijeli mokri platneni mantil pa ga okrenu tamo gdje su neka slova napisana tintovplavkom olovkom. Cita naglas, slovo po slovo:"Ingrid Farrugia Azzopardi Dr." Cudi se, pa pita "ko ti je ovo posar'o? Ma sta pitam gluposti, govna bosanska, eto ko! Vidi, molim te Stari, upropastiti ovakav materija, cisti damast i to onaj najbolji a posarano."

Slabasnim glasom zena progovori: "No saro niko, napisato mi ime i preime. Tako mora u posao."

"Pa onda ti je ovo prvo Ingrid, opet slovo po slovo procita... ime!?"

"Jes, to na mene ime Ingrid." rasiri zena malo oci te uleti i zracak svjetlosti u ovaj razgovor.

"Pa sto odmah ne kazes, jeboga ti, ja sam Zora!" - odusevljeno ce Majka pruzajuci opet energicno ruku ka zeni koja je jos uvijek sjedila a sa malom djevojcicom u krilu. Zena se trznu ponovo, pravo se prepala, prvo tog iznenadnog uzvika a poslije i ruke koja je opet prema njoj poletila. No snadje se, polako izvuce ispod Mirjam ruku i rukovase se.

Majci oci pune suza.

"Nije tebi lako, mila moja, znam ja to najbolje. Jadne mi zene!" zaleluja prijeteci glavom, bas onako kako je samo ona znala. Ko biva u tom je gestu sva ljudska patnja, mudrost iskustvo i sta li vec ne a ona cuva kao tajnu!

"Jel ovo radis na Hanistu kod pekara?"

"Kako ti znades da sam kod pekara, jes imam dva?"

"Ehe, he...pa vidim bijeli mantil...ko pekari."
"Sta ovo drugo pise, zamrljalo se Farrugia, opet naravno, slovo po slovo?"
"To moj prime ime." ispusti nesnazno.

"A, ovo trece to ti je sigurno od muza?"
"To trece isto moje prime sto pre ime ide, ima dva, ja ima dva otac, mamac to tako stavu na njih. Da se zna, cije ti."

"Ja Stari ovo ne kontam a vidi i greske u prvom dva r u drugom dva z. Koji papci."

"Kontam je, to joj je prezime a ima oba i od oca i od matere!"

"O, jes!"...slozi se moja Mati.
"A ovo zadnje... i to ti je necije prezime? Jel' to od muzaaa?"

"No, no Zova to ti moj titl...ja dotur u ceruloza ambjulant." Sad se i ona nasmijesi ali nekako tolerantno.

Ovolika poplava rijeci, zbuni Staru. Samo okrenu glavu ka Starom i rece:" Ajd sad ti reci, ti si uvijek pametan."

"Kaze da je Doktorica u Celulozinoj Ambulanti a to ti je taman preko puta onih silnih pekarskih radnji na Titovoj, ma preko puta Ferhadije."

"Pa znam i sama, jebote, znam i gdje je ambulanta... auuu...izvinite drugarice Doktorice, ja mislila vi Pekarica, sta znam novo vrijeme, mozda ima i zena , drugarica, ovaj...mislim...pekarica?!"

"Nema, Stara." suho rece stari.

"Nemaaa, stetaaa, a tako unosno zanimanje za drugarice...uh bas serem, a?!"

"Izvinite, gori mi nesto na sparhetu!"...poskoci, odleti.

Svi gledamo u njenom pravcu prema uskoj dugackoj kuhinji. Kuhinja je bila pregradjena platnenim paravanom , zavjesama, kao u pozoristu pa kako je bila uska a Majka pozamasna, nikad joj cijela pozadina nije stajala u kuhinju zajedno sa njom.Uvijek se tacno znalo po toj izbocini gdje se tacno nalazi i sta radi. Ako se guza trese gore dole, dinsta nesto garant, ako guza umilno ljulja lijevo desno mijesi nesto, poskakuje...pere sudje, a kad bi skakala u trzajima, bez ikakvog pravila, onda je to na radiju svirala neka njoj omiljena stvar. Plesala je...garant.

Tako i danas bilo...plesala je!

"Proviri glavu iz paravana: "Pa odakle ste Doktorice, mislim dosli u Banjaluku?" i nestade kao oni Sezam strit carobnjaci.

"Dosli sa Malte, mi...udaljeno."

"Kako sa malte, iz Rosulja mislisTe, Doktorice?"

"Ja tebe Zova sad ne razumla, dosla mi oba brodom...ako to pitala?"

"Stara, ne laprdaj, sve cu ti objasniti, pravi veceru a mene pusti da razgovaram. Ti k'o Gestapo."

Na rijec Gestapo, zena se pribi uz stolicu jace i stisnu djevojcicu da ova vrisnu.

"Polako , komsinice, polako...ne brini."

"Pa ni ja ne pitam bez veze , samo zelim da saznam jede li prsetinu, da ne pravim djaba...eto?"
"Ah, to...a otkud nama prasetina danas?" radoznao stari, projelo se nesto.
"Nema prasetina, ima slanine, pametnjakovicu a to ti je to.Slanina je od krmaka, eto! A to ima i to ide. Pohani kruh, przena slanina, bijeli lukac...eto !

Ima se, moze se!"

Rasiri se kuhinjski paravan, prvo izleti gomila dima i pare...u dimu i pari Majka, u obe ruke veliki posluzavnici a na njima przenice, ukofrcana slanina, okruglice domaceg kajmaka a na vrhu tek obrani kajmak sa mlijeka koje je jutros uskuhala.

I tek otvorena tegla domaceg ajvara.
A ovaj, mislim ajvar, odozgo oksidir'o! Tamniji!

Rasiri ruke, siroko se nasmija: "Bujrum Raja!"

Doktorica briznu u plac!
Mirjam poleti rukom za komadom slanine a ovaj vruc k'o zeravica!
Mirjam briznu u plac!

Poletih rukom ka przenici, Stara me spuca tacem u glavu."Prvo gosti, hajvanu!"
Ja briznuh u plac!
Stari odvali u smijeh. "Eto ti kuharice, gosti joj placu, ha, ha ha!"
Stara briznu u plac!

Jedino Stari, hahaha, hahaha,...pa opet isto, dok i njemu suze ne udarise na oci, njemu od smijeha!

Kako pocelo, tim redom i zavrsilo!

Mljac, mljac..."Zova ovo naj best fud ja jebla...moras mene upisati preskripsn. Vi cudni ljudi...dobri, jebla ja opet kod vaske a da ja naplacam."

"Moze, moze, mila Ingrida ali nista ne jebla u ovu kucu, ovdije ja jebla...ti jela, uvijek dobro dosla ali nema jebla , izbaci srednje slova, to ne treba , reci polako..."je-la" i nije Zova, probaj polakoo Zooora...to mi je ime, sreco."

"Razumla ja,ti mene objasnis jezik, ja tebe dobro naplatim kad mene dodju plate. Ja cu i neka vino da nabavim...samo kad me platu a evo dugo cekam, nema pari dvojica meseca, ma i vise...trojica mjeseca...ne znam kako zivumo."

Stari oci razrogacio:"Nisu te platili mjesecima, aman jadna, sutra cu im jebati mater, izvinite sutra nemoze ali u ponedeljak nazvat cu racunovodstvo Celuloze...garant. Ma sta zvat cu Generalnog!"

"Cujes ti ovo Stara, zena nema para danima...pa oni gladuju...zato je pala...ubit cu nekoga...hocu svega mi!"
"Treba li para komsinice, bil' pomogla sto dinara do prvoga. Evo stoja!" Izvadi odnekud Stari novcanicu.

"Otkud ti tolika lova, frajeru jedan, dje to nadje?" zapanjeni se Stara!!?

"Ma razgovarat cemo mi veceras!"

Majka stavila ruku na usta kao da ne ispusti neki glas.
"Jadna ti nama!"

"Ne boj se, mi imamo svasta, otvori spajizu, : "vidi, brasno pola vrece, krompir pola vrece, ajvar osam tegli, pet piva na podu, dje sesta piva Stari?... kantica masti (pa otvori tu kanticu jednim pokretom ruke, pomirisa)...fuj, ovo uzeglo!"... mi cemo vas paziti...vec sutra cu ti pokazati kako se pravi hljeb, kruh...to ti je najvaznije."

Ingrid ustade i zagrli moju majku, pridje i Hemfri, zagrli obe, pridjosmo i mi mali, zagrlismo i mi nekoga ali samo oko nogu pa se nikad nije saznalo koga smo mi zagrlili.

Treba da porastes za pravi zagrljaj, mada ni ovi mali nisu za odbaciti.A meni se nekako cini i da se duze pamte ti mali! Sad, jebajiga, mozda i grijesim...zato sam i rekao , meni se cini, mozda tako pamtim samo ja, pa ne mozemo uzeti to kao opste pravilo!

Ako su nekoga grlili cijeli zivot, sasvim je opravdano da se ni jednog zagrljaja ne sjeca.
Ko ce pamtiti...toliko?

Ja pamtim ono jednom...bas sam gore napis'o...kad mi je onaj peskir pao na glavu. To se ne moze zaboraviti! Ma ne peskir, jebo peskir...ja bih peskir lako zaboravio ali ne mogu...bio je vezan za taj zagrljaj ...usr'o sam se neko ce me poljubiti. A to se onda ne moze zaboraviti.
Ali, nije, niko nije.

"Koliko je to sati Stara?"
"Sad ce sedam!"
"Bil' mog'o malog poslati u Gospodsku u Zupski podrum po litru crnoga?"
"Pa, normalnooo, imas li para?"
"Opet ti, imas li para? Imam!"

"Otkud ti pare Stari?" Razrogaci Mati oci opet! Da nisi kredit naceo?"

"Pa posalji malog po dvije litre, da ne ide ponovo."
"Ta ti je pametna, eh da je malo veci i ponese tri."

"Nije te valjda strah ici sam do Zupe?"...zabrinuto Otac.
"Ma, nije...jedino kroz Park!" rekoh porazeno.
"Joj, tebe muskarcine ...pa pretrcis!"
"I dje si bos poletio, 'oces da se flasa razbije pa se nabodes, a Hitna ne radi Subotom, obuci neke cipele."

Kako gore rekoh, august je mjesec, djeca su bosa...sad... ja sam imao neke "rimske" plastikanere, zvale se "gande" ali dok to spertlas...ode ti radni dan, pa samim tim i raja odu na spavanje... a sta ces sam u dvoristu?

Tako nazuh oceve cipele. Kroz park sam letio kao da su mi peraja na nogama. O, joj mene budale, mogao sam nazuti majkine cipele, manje su...jedino ja nikada nisam nosio stikle a to bi me verovatno sputavalo jos i vise.
Skinuo sam one cipeletine i u nekom transu i neznanju zafrljacio ih u zbunje.

He, he letio sam, nikad brze.

U Zupskom podrumu Cika Milut'n taman pretakao rakiju iz buradi u burad, pa mu ono gumeno crijevo ostalo u ustima.

"Oooo vidi Sarinog Kurira, u ovo doba, sta ce to biti...da nije Bajram bahno u augustu?
Ide rakija, jel kao obicno po litre ljute a po mehke?"

"Nije, Milut'ne, ovdje treba crno."

"Sta se slavi Kuriru Sarin? Da nisu sunetili starog jazavca po stare dane, opet, pa se prodobrio, post'o mehk, a omeks'o, omeks'o mu ...garant?"

"Milut'ne, djaba sipas dalje u tu flasu vise ne moze stati...sve ti curi sa strane." rekoh.

"Jeldeee, tis mene uciti koliko staje u koju flasu, k'o ja ne znam svoj pos'o, vidis da nabijam da mi onaj stari konj ujutro ne lupa cvoke. Daj i tu drugu flasu...da nabijem i u nju i bjez'...ne treba platiti vino...jebalo ga vino...ko pije vino u Banjaluci...pored ovak'e rakije."

"Bjez'!"

"Milut'ne da znas da cu mu sutra reci sve sto si nocas srao!"

"Stani, bolan, malac, nemoj...sala mala...zajebav'o sam se malo...stani...evo ti "zivotinjko carstvo"...o dje sam ga stavio?"

Picio sam Gospodskom, flase u providnom cegeru pletenom od nekih plasticnih zica, landrale su i klepale po asvaltu Banjaluke. Kod Rahmanove slasticarne skoro se sudarih sa nekim cilagerom. Nisam ja bio kriv, on se okrenuo prema naopako, on je trehn'o u mene, tehnicki , mislim.

Visok, elegantan, zlatne naocale na nosu, besprijekorno liht odijelo na njemu,kosa uredno zacesljana kao u mog Starog, ali nista od Hemfri Bogarta,. Ovaj je vise licio na Deni Keja, isto i taj Deni, bio neki glumac, kosa mu zuta. Jebajiga razlika je, boje su cudo!

"Kako to ides malac, u sta gledas?" obrecnu se na mene, zagledajuci svoje ispeglane nogavice, k'o da ga nisam uprlj'o.

"U sta ti gledas, ja idem pravo...ti ides naopacke!" obrecnem se i ja na njega isto tako, ali nisam zagledo jel' on mene uprlj'o. Ja sam vec od prije bio prljav!

"Boze dragi kome nosi alkohol ovo dijete?" u cudu izusi zapanjeni covjek i dodade: "I jos bos!... ma ne treba Banjalukom hodati poslije sest!" zakljuci.

Utom naidje gospodin Milkan, direktor Hotela Bosna. Ispred njega je uvijek isao njegov debeli stomak, sta stomak... stomak i po.

" Gdje je zapelo, komsija Jovo?"

"Vidis li ti ovo, crni Milkane, jalija na sve strane. Raspusteno sve! Ma ko to djecu salje po alkohol u ovo doba. Vidi ga, nema ni cipela!"

"Vidim, Jovane...svaki dan i svaku noc...ne valja im posao!"

"Ma dodji, sine Lolo, ne mogu ja tako polako, ceka mama sa vecerom!"

"Veceroooom, kakvom veceroooom?!" sjevaju sucmurasto zelene okice.

"Necu, necu i necu"...sjela je mrsava plavokosa djevojcica na sred ulice.

Imala je na vrh glave svezanu bijelu masnicu, boze me prosti k'o kakav veliki leptir a posto je bila noc, znaci veliki nocni leptir, Uzas! Tako nesto jos nisam vidio! Ja bih to odmah potrg'o sa glave! Fuj!

"Nije ovo cokolada, ovo je kiselo"

Kako je sjela na sred Gospodske, tako joj ispade kugla sladoleda iz korneta, ravno na asvalt, eh da nisam vukario one flase, zaletio bih se i mazno bih joj onaj kornet iz ruke...ma pomeo i sladoled pa nek' i nije cokolada, i nek' je sa asvalta, samo da probam, jednom!

Jebajiga, red je!

"Zorana, dizi se sa asvalta , inace ce te taj bosonogi mangup odnijeti u mrak!"

"Sto bi je ja nosio u mrak i sta ce mi ona, Tvoja je ...ti je nosi! Cuj covjeka, ja nositi curice u mrak, nisam ja tvoj hamal, ovo ja nosim vino nama, svome Ocu i Majci u nasu kucuuu!"

"Ali necu veceruuu, vidis da sam sad pojela sladoled." Ispruzila ruku prema Ocu pokazujuci mu prazan kornet.

"Vidis, pojela ja, ne mogu sad i vecerati!" ponovi ubjedljivo.

"Vidim, vidim..."

"Dobro, dobro, sine, idemo kuci polako." Tiho govori gospodin sa zlatnim naocalama i plavom kosom, sve diskretno okrecuci glavu lijevo desno ne bi li registrovao ko ga je sve vidjeo.

U Banja Luci je bilo dovoljno da te jedan ili jedna (jos gore), vidi u nezgodnoj situaciji pa sutradan cijeli Grad to zna...i svi pricaju...licno bili i vidjeli!

Vidio je i on Milkana naslonjenog na izlog "Gvozdjara" kako sapce nesto postaru Ostoji a ovaj samo: "Auuu, auuu, ma nemojte...Inzinjer kazeteee?! To mu je Mala, ko bi reko...jest', jest',gazda Milkane, dobro velite...raspusteno, neodgojeno to! Rauber, pravi!"

Djevojcica, frljucnu prazan kornet preko glave, poskoci i kao leptir uleti u narucje svome Ocu!
"Pozurimo, Zorana, sreco tatina...ceka nas Mama!"

Ona se stisla uz njega, pa se cerekaju!

Odose pravcem ulice Mose Pijade, dotle mi je dobacio pogled. Dalje nisam vidio, valjda sto sam malen ili zbog zakrivljenosti zemljine kore kada ti se cini da se predmeti i stvari gube u daljini i postaju sve manji.

Letim i ja sa flasama vina lupkajuci asvaltom...znam docekat ce i mene svi sretnih lica, ...zbog vina ili ...ma nevazno!

Vazno je da smo Sretni!

Uh, jebote...zaboravih ja one cipele od Staroga. Ma nece to niko dirati do ponedeljka a i stare su...ko bi?

Fukret Tufek: Dileme dijaspore u Švedskoj: Putovati ili ostati

Bosanskohercegovačka dijaspora je zbog pandemije koronavirusa „ni na nebu ni na zemlji“, očekujući svaku „korona prognozu“ kao životnu „dijagnozu“! Nema, naime, jasnih pravila o svim mogućim (i nemogućim) zabranama koje vise kao Damaklov mač nad glavama bh. dijaspore. Građani su prisiljeni zvati ambasade brojnih zemalja, koje često ni same ne znaju odgovor kuda je moguće putovati, pa upućuju da se zovu granični prelazi npr. u Rostoku, da bi se saznalo može li se autom kroz Njemačku, čije su tri pokrajine navodno zabranile ulaz Šveđanima, ili 14 dana u karantinu! Stena Line je još u aprilu ukinula do daljnjeg brodsku liniju Trelleborg-Sassnitz. Došlo je praktično do početka ljetne turističke sezone uz brojne dileme: putovati li ostati?

Švedska produžila zabranu ulaska

Švedska je uvela zabranu ulaska još od 19. marta 2020, i rok je bio do 15. juna, sada je taj rok produžen do 30. juna. Švedska pomno prati preporuke EU-komisije, pa će od 1. jula početi postepeno otvaranje granica i za građane izvan EU. Švedsko ministarstvo vanjskih poslova ne preporučuje nikome putovanje u inozemstvo do 15. jula 2020, izuzev neophodnih putovanja!

Slobodno kretanje unutar Švedske

Šveđani koji nemaju znake zaraze koronavirusom mogu slobodno putovati unutar Švedske od 13. juna, nakon čega je odmah povećan broj putovanja, posebno rezervacija za putovanja vozom. Ova mjera donesena je iako je upravo ovih dana povećan nivo zaraze: dnevno bude novozaraženih čak 1.396, dok dnevno prosječno umire ca 40 novih osoba!

Mjere opreza prilikom putovanja se ističu - da se putuje na odgovoran način, bez rizika i novih kontakta, uz propisno rastojanje i manje posjeta! Socijalna ministrica Lena Hallengren kaže: „Korona pandemija stvara probleme za djecu i 'ranjive' porodice, trebaju se posebno čuvati u kolektivnom saobraćaju“, dodajući da ako se ne budu poštovala pravila o gustoći i kolektivnom putovanju, da se kretanje unutar zemlje može ponovo zabraniti.

Mnogo upitnika za putovanja kroz Europu

Pandemija koronavirusa stvara probleme čak i među EU zemljama. Tako je Njemačka objavila da tri njene pokrajine ne dozvoljavaju prolazak građanima iz Švedske, koja je na karti označena „crvenom lampicom“. Slovenija je otvorila granice za 14 EUzemalja, ali ne i za Švedsku!

Sve to je izazvalo pomutnju kod Šveđana, posebno doseljenika sa područja prethodne Jugoslavije, koji u velikom broju putuju u zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije. Danska je najprije zabranjivala, pa onda dozvolila tranzitni prolaz Šveđanima do svojih luka (veza sa Njemačkom i ostalom Europom) i aerodroma u Köpenhamnu (Kopenhagenu). Da teškoće budu još veće, ukinuta je još u aprilu 2020. trajektna linija Trelleborg Švedska - Sassnitz Njemačka. Onima koji žele ka jugu ostale su linije prema Rostocku ili Travemunde, ali građani ne znaju da li uopće mogu i kuda mogu nastaviti put kroz Njemačku.

Zvali smo ambasadu Njemačke u Stockholmu i dobili „odgovor“ da zovemo granične slušbe u Rostocku, gdje smo dobili informaciju da je tranzit kroz Njemačku slobodan.

EU ukida granične kontrole

Sve zemlje Schengenskog ugovora, prema stavu EU komisije, dužne su 15. juna 2020. ukinuti granične kontrole. Obezbijediće se i postepeno otvaranje za putovanja za građane izvan EU od 1. jula 2020. godine. Preporučuje se postepeno ukidanje restrikcija za sve zemlje u kojima je epidemiološka situacija slična zdravstvenoj situaciji u EU - EU komisija i njena predsjednica Ylva Johansson.

Norveška i Finska otvaraju granice - ali ne i za Šveđane

Od 15. juna Norveška otvara granice, ali ne i za Šveđane, što striktno piše u Direktivama putovanja! Isto to je učinila i Finska: u nju mogu sve nordijske i baltičke zemlje, ali ne i Švedska. Obje zemlje to tumače visokim rizikom od zaraze u Švedskoj. Ko se toga ne pridržava, ići će 10 dana u karantin u tim zemljama. Da apsurd bude još veći, Norveška je dozvolila putovanja samo u regiju Gotland, Švedska, kao i dolazak građana sa Gotlanda u Norvešku! - a što npr. Norvežani mogu sresti građane iz Stockholma ili Göteborga, gdje je zaraza najviša u Švedskoj, nikom ništa! Ministar unutrašnjih poslova Švedske Mikael Danberg: „EU komisija upozorava sve članice EU da ukinu granične kontrole od 15. juna“. Međutim, ovo što se sada dešava u praksi i ne liči na pravila europskog ponašanja!

Potrebna CIPS lična karta

Veoma je važno za putovanje u Bosnu i Hercegovinu da putnici imaju važeću CIPS ličnu kartu ili bh. pasoš. Neki putnici avionom Malmö - Tuzla vraćeni su iz Tuzle narednim avionom za Švedsku jer nisu imali CIPS-ovu ličnu (osobnu) kartu. Za putovanja u turistička odredišta u Hrvatskoj morate prije putovanja na nekoliko dana obezbijediti ispunjavanje upitnika za odlazak u Hrvatsku, inače ćete duže čekati na granici dok ne popunite te papire, te imati rezervaciju za neko turističko odredište, rezervisan smještaj u hotelu, kampu ili privatno.

Borba za turizam

Šta zaključiti nego da se čak zemlje unutar EU bore za „svoje“ turiste, odnosno da otvoreno preporučuju da se ne putuje u druge zemlje i destinacije. Kako drukčije protumačiti to da se preporuke EU komisije različito tumače i u EU zemljama ili da više zemalja ograničava mogućnosti švedskim turistima za odlazak na ljetnji odmor. Ili da se čak dozvoljava nekim regijama da odlučuju ko u njih može dolaziti, odnosno ko ne može!? Da pamet stane i da se čovjek upita: „Kakva je to EU!?“

Pandemija koronavirusa raste

Zbog koronavirusa sa 13. junom 2020. godine: 425.316 umrlih je u svijetu - zaraženih 7.628.613, u Europi 182.071 umrlih - zaraženih 2.166.307; u SAD je 114.600 umrlih, a zaraza se najviše širi u Južnoj Americi: 76.300 umrlih, u Brazilu 41.800 umrlih, a u Velikoj Britaniji 41.500 umrlih.

U zemljama Nordena/Sjevera 77.676 je zaraženih - te 6.015 umrlih; u Švedskoj 50.931 zaraženih - 4.874 umrla, 1.352 osobe bile na intenzivnoj njezi, na kojoj je trenutno 267 zaraženih osoba.

Drugi ZOOM sastanak kosarkasa

Juce smo imali jos jedno  ZOOM  druzenje bivsih kosarkasa Borca!

Gost Bosa Tanjevic je bio osvjezenje ovog sastanka. Nismo ni pretpostavljali koliko se detalja vezanih za kosarkaske dogadjaje, utakmice, turnire  Bosa sjeca! Njegova memorija zaista impresionira! Sjeca se datuma, ne samo godina, vec datuma kosarkaskih dogadjaja.

Prosli sastanak je, zbog tehnickih problema, propustio Bato Jelic sa svojom Mirjanom. Ovog puta Mirjana se pobrinula da se ukljuce pola sata ranije, da provjere sve tehnicke detalje.
Ovog puta Blaz Kotarac nije uspio rijesiti tehnicke probleme sa kamerom i mikrofonom. On je cuo i vidio sve ucesnike, ali ostali nisu mogli cuti i vidjeti njega. Dogovorili smo se da ce ovi problemi biti rijeseni do slijedeceg sastanka.

Bilo je lijepo, po prvi put preko ZOOMa, cuti i vidjeti Borislava Pandzica-Suzija i Vladu Bojera. Istina, zbog elokventnosti vecine drugih, ovog puta njih dvojica nisu uspjeli mnogo koristiti svoje mikrofone. Ali sam siguran da su, i pored toga bili zadovoljni sto su ponovo bili u drustvu svojih starih drugara a za drugi sastanak, nakon iskustva koje su imali juce, i njih dvojica ce biti bolje pripremljeni za uskakanje u razgovor.

Sastanak je propustio, pored jos nekih drugih i Drago Kopanja. Najvjerovatnije je zaboravio datum sastanka. Ali njemu je to vec oprosteno jer on je najstariji medju nama.

Da pomenem sve prisutne, prema redosledu na slici - od gornjeg reda lijevo: Majk, Canak, Lazo, Bosa, Zeljo, Adzija, Suzi, Sopen, Bato, Gele, Boki, Kikan, Gale , koji je, slicno kao Blaz, imao tonske probleme.

Bilo je to jos jedno, zaista lijepo druzenje u kome su istrgnute od zaborava mnoge zajednicke uspomene, kosarkaske - ali i one koje nisu direktno vezane za kosarku.

Ohrabrujuca vijest - vakcina za korona virus

Agencijska vijest koja ide i u Kanadi !

Bit će to, kako je rečeno, evropska vakcina, iako će biti namijenjena cijelome svijetu, piše Večernji. Pojasnili su da je evropska zbog toga jer su ugovor s proizvođačima o otkupu 400 miliona doza vakcine, za sve stanovnike Evropske unije, pa prema tome i Hrvatske, potpisale Njemačka, Francuska, Italija i Nizozemska, te ga je kasnije preuzela i Evropska komisija.

Informaciju o sklapanju ugovora je u Italiji dao ministar zdravstva Roberto Speranza. Italija učestvuje sa 185 miliona eura. Ugovor je potpisan s farmaceutskom kućom AstraZeneca, a riječ je o vakcini koji su razvili talijanski i britanski naučnici te koji se testira na ljudima u Velikoj Britaniji pod nadzorom Univerziteta u Oxfordu koje je i učestvovalo u njegovom stvaranju u svojim laboratorijima. Prve doze za eksperimente proizvela je italijanska firma Irbm iz Pomezie i gdje će se proizvoditi dio doza.

Bivši predsjednik italijanske zdravstvene ustanove, a sadašnji naučnik u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji Walter Ricciardi kazao je kako će prvo biti vakcinisano medicinsko osoblje, pa onda starije osobe. Mnogi vjeruju da bi ta vakcina mogla zaustaviti eventualni drugi val širenja koronavirusa koji se najavljuje za jesen i početak zime.

Pascal Soriot, delegirani upravitelj farmaceutske firme AstraZeneca kaže da će vakcina biti svima prodana po cijeni proizvodnje, odnosno manje od 10 eura po dozi. Najveći dio proizvodnje u Evropi bit će u laboratorijima u Nizozemskoj i Italiji.

Blaž Kotarac - Koki: "Koronotonci” trče počasni krug (4)

IV. I V.dan  SRPZ-PŠ, 27.og i 28.og aprila - proveo sam u šetnji po divnom proljetnom danu, sa kumovima, i velikim prijateljima, nekadašnjim, davnašnjim saigračima u našem OKK Beogradu, Đurom– Vladom ĐurovićemiI Nešom – Nenadom Subotićem ,  po centru grada od Skupštine,

preko Trga Nikole Pašića, Terazija, Zgrade Albanije, do ugla ulice Knez Mihajlove

i  ,,Žućkovog Ćoška” košarkaške legende  Radivoja Koraća,s kojim smo imali priliku i veliku čast da igramo zajedno u našem OKK-u!  Tu nam se pridružila  i Sneška -Snežana Mijalković,(poznatiju iz igrački dana kao Zorić) košarkašku legendu ŽKK Crvena Zvezde i reprezentacijeone nam naše EX YU.  

Normalno, fotosi su pali, priči i uz  sjećanje,i uspomene kojima nije bilo kraja, produžili smo zajedo Knez Mihajlovom do,, Kališa” i nazad, do Hotel Moskve. Sneška nas je napustila a, mi smo produžili ul. Srpskuh Vladara do Andrićevog Venca. Elem, da bi nam ova šetnja bila onako kako i treba, tu smo naišli i na našu, plavu klonferku, našu isposnicu, drugarčinu kakva se samo poželiti može, našu Zoki – Zoricu Lučić (iz igračkih vremena, Lončar) bivšu rukometašicu našeg ORK Beograd-a I reprezantacije EX YU!

Završi smo priču a kako već u ,,plavom” tonu, vreme druženja nam ističe, rastašmo se, uz pozdrave, za skoro, buduće druženje.  I za vas,  Pozdrav od Kokia 

Vladislav Bodnaruk - Toba: 2.dio SUSRET

Mome Starom nista draze nije bilo nego poslije posla i rucka da se skine u razvaljenu polubijelu, poluzuckastu potkosulju i sa pivom flasom klipacom sjedne na balkon. "Eh da moja zena nema posla preko glave, ova bi potkosulja bila bijela." to mu je pricinjavalo posebno zadovoljstvo.
"Bijela, bijela, to ti je kad nemam Plavi Radion pa perem ves Albus Sapunom. Rifljam, rifljacom k'o stoka i nista, uvijek isto! I jos nemamo tople vodeee...
Uostalom, pozutilo je od sunca."
"Ha, ha, pozutilo od sunca, od sunca sve bijeli draga zeno!"
"A da je tebe nesto pitam kad sve znas tako pametan...koje je boje Sunce, bijele ili zute, a?"...i zaskilji na jedno oko, onako zagonetno.
"Znaci...sve se zuti!"
"Ti bi morala upisati neki kurs iz domacinstva ili tako nesto. Kad me ljudi vide u ovakom donjem vesu sigurno kontaju da jos ves peremo pepelom ili da se nisam presvukao od Nove godine! Jest' Sunce zuto ali ozon bijeli ves!" ...mudar je Otac.
"Pa kupi mi onda Ozon a ne Albus sapun!"

Smijali su se u glas!

"Hoce li kafa uskoro, Stara?" pa gleda u njenom pravcu, procjenjuje da nije nesto uprsk'o.
"Ide kafica!" vice Stara veselo. "Al' 'ajde bolan skini tu potkosulju iz aviona ti se vidi da si je zanos'o."

Flase klipace bile se pristojna mjera. U svaku od njih stale bi barem po dvije ove danasnje flasice...sto bi rekli, male, djecije. Iz takvih se samo pila rakija!
Nije bio neko zakeralo i nije mario da li je flasa zelena dal' smedja. Meni je to jako pomagalo i olaksavalo posao kada sam isao u nabavku pive. Jos s vrata u Granapu kod Bore, cim Boro cuje da flase zveckaju on se ljutito obrecne: "Nema biranja pive malac, mora odreda!"
Ja sam uzimao odreda pa me je i Boro jako gotivio. I on sam je bio "gotivan" covjek ali posao je posao, sa narodom moras ostro, govori je. "Inace, to ti je stoka!"
"Ajd sto Muslimani biraju zelenu boju ali sad posli i Vlasi, misle valjda bolja je zelena cim ovi piju! Pa ne moze tako drage komsije! Ne mogu ni ja sam popiti sve smedje!"

Ja do tada mislio da Muslimani ne smiju piti pivu zbog alkohola u njoj ali su mi objasnili da je pivo, a tako je i bilo u to doba, tretirano kao prehrambeni proizvod, a Vjera ne brani nikome da jede, osim kada se posti. A i tu se moze halisati malo...uvece ili kad se me vidi.

"Vazno je da je flasa uvijek puna i da je stajala u hladnom spajizu, barem preko noci na betonu." Govorio je da piva tada povuce hladnocu iz tog betona i da je to onda pravi merak popiti.
Pivo je pio direktno iz flase, bas kao kocijasi na zeljeznickoj stanici. Oni su tako morali jer nisu nosili case sa sobom ali ovaj moj nije jer smo mi imali neke case i on je bio na balkonu, sto znaci u kuci.
Mislim da je to pravilo uveo kada je Stara sve cesce izlazila na balkon govoreci : "Uh, bas sam nesto zedna, sto bi mi sjela casa pive!" Stavljen tako pred svrsen cin, morao je dijeliti pice sa Starom.
Trik kojem se dosjetio imao je efekta i vec kod :" Uh, bas sam nesto zedna..." on je skakao i izvinjavao se "letim po casu, ali sam bas otpio iz flase samo da znas...ne znam hoce li ti to smetati...izvini."
Staroj kao da je bilo malko ljak pa nije prihvatala.

Tako prezadovoljan samim sobom i svojim razmisljanjem sa tom pivom u ruci na svom Tronu, tj. balkonu, pozdravljao je komsije a bogami i komsinice. Njih sa narocitim zadovoljstvom! Uvijek nekim dubokim izmjenjenim glasom tako da mi ukucani nismo odmah ni skontali da on to provaljuje.

"Gdje se to zuri, gdje to gori, draga komsinice?" A i one laprdace, polovina ih jos imala neoblajhane brcice a imale vise muskih hormona od svojih muzeva, cim ih se tako oslovi izgube svaki osjecaj za realnosti. Krene kikotanje i nespretno odmahivanje rukama na sve cetiri strane svijeta. Kao da neke muhe tjeraju oko glave! Uslijedi popravka pticijeg gnijezda i sarmi na rascupanoj glavi!
"Ha, ha , dragi komsija, bas ste pravi vrag!"... pa zatezanje uvrnutih ili srozanih carapa.
A izleti i komad noge kad su zatezale strumpandle.
Ovaj moj izgleda nije mislio nista ozbiljno, samo trenirao da ne zahrdja, pa tako ni Stara nije imala nikakve reakcije.
"Ma, laprda stari jazavac, svaka bi ga u zubima mogla nositi a i ko bi se tome udvar'o?!"
Budala stara, zajebava se, dosadno mu!" ...govorila je Stara.

Sve do jednom kad prostenja!
"Ovo majka vise ne radja!"

U tren oka Stara se nacrta na vratima. Pogled joj se spusti na predivnu zenu crne frckave kose, u elegantnom crnom kostimu sa zlatnim dugmicima na prsima i to u dva reda. Crne najlon carape i crne lakovane stiklice. A te carape joj nekako zategnute, ni jedna uvrnuta, kao kod komsinica. Pri hodu joj na momente bljesne kragnica bijele svilene bluze. Preko ruke prebacen bijeli platneni mantil, u ruci mala lakovana torbica. Crna!

Stara se uhvati za stok balkonskih vrata k'o da ne ispadne sa balkona iako balkoni imaju pristojnu ogradu. A mi jos imali i prazne saksije na toj ogradi. Cvijece davno uvelo a nije imao ni ko zaljevati ga!
"Otkud se ovo pojavi?" zgranuto ce Majka!
Sumno disuci naredi Starom, "ulazi u kucu, kako te nije sramota u toj razvaljenoj porkosulji i sa tom flasetinom tako!?"
I starom se ucinila "vanredna situacija" pa kako se nije odmah snasao...pobjeze u kucu. Ostavio pivu na balkonu!
Cinilo se da danima nisu progovarali. Samo sluzbeno! Nestalo je zajebancija u kuci a Stari je sjedio sa casom piva u kosulji u dubini balkona. Gledano izvana mogao si mu vidjeti samo vrh glave i uredno zacesljane crne kose unazad, stil Hemfri Bogarta. Ostalo iz onog doba kad je gledao u kino Kozari Kazablanku a bio deset godina mladji. Uostalom imali su i nesto slicnosti, tj. Stari je licio po malo na tog Hemfrija, no meni je bio bolji od Hemfrija. A znao i nas jezik!
Jednom presjece tu naelektrisanu blesavu atmosferu recenicom: "Stara, moram li ja uvijek bit sam i cekati, ugrijat ce se ova piva, donesi casu ili ja da ustajem?"
Mumlanje po kuci, zveckanje ali ne dolazi. A mumlanje sve blize i blize. Ceka da je jos jednom zovne.
A Stari. nista...ponovo se nesto zanjeo svojim mislima.
Mumla, mumla a ono nista.

"Ma da ti to mene nisi nesto pit'o pa ja precula ili mi se ucinilo?"

"Ajd ne drobi, Stara cekam te."

"Pravo si ono rekao, piva kod odstoji preko noci u spajizu...ma najbolja a i da znas, bas mi je draze kad si u kosulji, k'o da smo u kancelariji"...i tako razdragano u nedogled.

Onda duga psiholoska pauza...pa stari progovori: " Digao sam kredit..."
"Sto kredit...jadan!" prepade se Majka i spuca rukom u grudi.
"Uplatio frizider!"
"Sta ce nama frizider i dje to da stavim? Koliki je?" Stari rukom odmjerava i pokazuje koliki je a drugom rukom dje ce da ga stave. A usta mu od uha do uha!
Isti Hemfri!
"Ne moze tamo, tamo je sporet."
"Moze, leti sporet vani, dolazi elektricni "Gorenje"
"Lude glave, na sto cemo se na zimu grijati.?"
"Naftara sa staklenim prozorom ide u dnevnu sobu u onaj cosak. Gori vatra a ti je gledas!"...rukom pokazuje.

Majka ko vostana figura, zaledjena, nesto bi i rekla ali se boji da ne izvali stogod!

"Masina za ves ide kod pipe u kuhinju."
"Kakva masina, djavole jedan?"
"Pa, Gorenje...isto k'o sporet!"
"Od sada, Stara nema vise smrada u kuci kad otkuhavas ves na sporetu, ha,ha!"
"Pa i meni je zbog toga drago a jel' i frizider "Gorenje?"...izleti Majci pitanje.
"Nije..."Himo"...ne prave Slovenci jos frizidere. Mala potraznja, valjda."
"Eh, jebiga taman smo mogli upariti sve... ti Slovenci...uvjek nesto extra, da ne kazem gore! Treb'o si mene povesti da biramo! I kakvo je to ime "Himo", ko je ikad cuo za to, cije li je to, matereti? Samo da nije albansko ?" U glasu je bilo i malo ljutnje i razocarenja.
"Zeno draga, prvo, ne mogu se upariti tri stvari jer su raspar vec u startu, drugo, uparili smo sporet i masinu za ves, ne moze treca stvar u par. Kontas? Nisam ni ja nista birao ni vidjeo, to ti je narudzba preko Sindikata."
"Uuuuu, to je sad jos i gore! Kakve smo srece, nesto ce nam sigurno uvaliti...ma garant! Samo da nije japansko!"
Dok su ispijali popodnevnu kafu na balkonu iz pravca Borinog granapa pojavi se crna ljepotica. Stari i Stara se ukocili, njemu fildjan ostao zaljepljen za usta, Staroj fildjan na po puta do usta. Usta joj otvorena. Samo ju ocima prate! Glave ne mrdaju.

Prvi progovori Stari: "Meni se cini da je malo usporila."
"Meni se cini da je malo...propala." zaskilji Mati na jedno oko.
"Jest' bas, kao da je druga zena, a vidi i glavu malo nakrivila."

Sutradan u isto vrijeme ista prica. Elegantna zena u crnom besumno klizi nasim dvoristem.
"Zna li se boga ti Stara, ko je ona?" vrlo sluzbeno i ocinski upita Stari.
"Znam isto k'o i ti, doselila iznenada prije mjesec dana sa malim djetetom, muza ni s glave, dali joj potkrovlje u A zgradi i to ti je to."

Ostatak kafe su popili suteci, svako svojim mislima zaokupljem. Nesto bi rekli jedno drugome ali je svaku recenicu tesko zapoceti u tim trenucima a niko nece prvi.
Napokon Stari rece:"Nisu ovdje cista posla, morala bi ti Stara nesto skontati."
"Sta bi ja mogla skontati, jeboga ti, ne znam, mislim svasta...ne bi da se namecem...vidis da ne jebe nikoga!"
"Vidim...a mozda joj treba kakva ...pomoc?" oprezno Stari izgovori.
"Pomoc, velis? Gdje ti ode?"...onda ode u samu sebe minuticu...pa onda pogleda Starog ravno u oci i rece..."Imas i ti nekih dobrih rezona!"-tu klimnu glavom, ne zato sto se slozila sa Starim nego sa samom sobom.
August mjesec je bas bio paklen.Ugrijalo sa svih strana a sezona je Godisnjih odmora. Pola Cajevcana sunca se na svojim balkonima. More daleko a i ko ce sa Sindikatom u Biograd na more pod satore.

Stari i Stara piju svoju popodnevnu kafu na balkonu. "Vidi nebo olovno sivo." rece Stara. Stari pogleda nebo, pa se zavali od smijeha na to olovno sivo, palo mu nesto na pamet. "Sta se smijes. matereti ko kakav dripac?"
"Pao mi Oljaca ma pamet i ono kad napisao "Nebo se naguzilo, oblaci puni balege! Jest' to dobro rekao, bas kao da je sa nama na balkonu. Zavaljase se obadvoje od smijeha, ha, ha, pa ha ha...uostalom citali su uvijek iste knjige. Dobro se razumjeli!

"Vidi onaj oblak iznad Fije (Fiskulturni Dom), na sto ti lici, ha, hahaha?"
"O, jesi prost, kako te nije stramota, stari some?"
"Sto da mene bude sramota, nisam se ja naguzio, hahahahh!"

Juzni vjetar malo pojaca a mirisan kao more, svako bi znao da se kroz Tijesno provukao dasak Jadrana.U tom i prve kapljice kise.

"Osjecas li ovaj miris...e to ti je Ozon."

Iz pravca Borinog granapa pojavi se osoba u bijelom mantilu podignute kragne vukuci noge kao da klizi po snijegu...samo je kosa govorila da je to zivo bice.

"Leti Stara, fataj je, mene ce se prepasti!" I dok je to Stari govorio, Stara je bila vec na stubistu. Stala ispred nje i sudarila se sa zenom. Obuhvatila je objema rukama. Zena se zestoko opirala, u zagrljaju moje Stare nije imala nikakve sanse...samo poneko mlataranje nogama ostalo...pa klone glava na rame moje Majkare. A bila je sekundicu visa od Stare.

"Stani, gdje ces...ma stani...polako...lako cemo, nije to nista, nije to nista..."

Gruhnu vjetar jos jace, nasta lupa otvorenih prozora te probudi popodnevne spavace, puce negdje i neko staklo, jedna limena kanta za djubre preleti dvoristem a novine sva ovogodisnja i proslogodisnja izdanja skupljena zajedno, poletjese zrakom, kao milion bijelih galebova. Odvali grom u jablan, jablan poleti na sve strane i otrese kisa! Prolom oblaka!
Stara je uvukla zenu u haustor, i dok joj je brisala rukom lice zena kliznu na koljena drzeci se staroj za struk, ocajnicki vicuci: "Mirjam, Mirjam!" Ali sve tise i tise.
"Polako Draga, polako, ne boj se, to samo grmi, proci ce, polako...sta ti mir ja m sta ja mir ja m? Polako, ko mirja?"
Na vrhu stepenica istrcali Stari i ja. Ja sam istrc'o jer sam se usr'o od straha i da ne budem sam. Ne znam zasto je Stari istrcao? Stisnuo se uz Staroga a za nogu.
Opet Grmnu, tresu se stepenice.
"Ne boj se rece Stari, nece grom u koprive." Nema veze ja ga ne pustam!

"Dodji, pomozi mi, ova jadnica izgleda...umrla."

Stari ju podize u narucje i uznese uz stepenice u nasu kucu. Majka je bila mokra k'o cep.
"Gdje da ju spustim Stara?" ne snalazi se Otac. Stara prevrce ocima, ne konta ni sta je pita Stari. Ja kazem ...na stol, na stol!

Spusti nezivo tijelo Stari na stol.
"Dise li?" tiho prosapta Stara.
"Ne bi rek'o, rece Stari...pipajuci joj vrat...kuca, kuca jebote...ziva, ziva!"- sve tise i on sapce, k'o da je ne probude ili su se samo prepali?

"Daj sine peskire, daj da je osusimo, uzmi one nove, ma ne te, nove iz ormara, blento!"

"Sta ti je govorila kad ste se sudarile?"
"Ne znam tacno...kao mir ona mir ja...i stalno isto! Ma ne znam, ne znam ni gdje mi je glava, ni gdje se nalazim ni sta se ovo desilo u zadnjih pet minuta a ti i tvoja pitanja, sta me je pitala, pa sta me je pitala! Ko'da bi ona znala sta mi je pricala kad me je pitala da mi je pricala , kad me je pitala! Uh, sto lupam i ja!" Sve ovo Majka izgovori u jednom dahu.
"Mirjam...to je njena ona mala sto se tuce." rekoh.
"Mirjam, Mirjam...jeste to je govorila!"
"A mene glupe alapace, leti stari to joj je curica njena, ona sa tavana, leti bolan , sta si bleno! Nadji dijete!" vristala je Mati.
"Ma kako cu ja, djete ce se traumirati kad joj upadnem u kucu, vidis li nevremena!?"
"Idi ti, bolje znas sa djecom." - logicno zakljuci Otac.
"Jesteee, pa da ti ostanes sam sa tom na stolu, ides ti i gotovo!"
"Ali kako cu saaam, luda zeno?"
"Pa ponesi i Maloga, oni su raja, razumjet ce se valjda! Letiii!"

"O, jebote nestade i struje, bas se nahandrilo na nas...kako rece onaj tvoj Mladen Oljaca...vrijeme se kurci ili tako nesto!"

"Nije Mila, tako, nego ...Nebo se naguzilo, oblaci puni balege, tako."
"Pa to ti je to, sto rekoh!"

Kako je to bilo gotivno, grmi , sijeva, Stari zagrlio mene a ja njega stisnuo jos jace...a nije zbog gromova i oluje, tek onako...i letimo po Mirjam. I nicega me nije bilo strah...nikad, vise!
Mirjam smo nasli pod stolom. Ne bi je Stari ni vidjeo da mu nisam pokazao rukom na male crne lakovane cipelice. Stari kleknu na pod i rukom razmaknu stolice...ispruzi ruke ka djevojcici.
Ona se samo jos vise povuce od njega ponavljajuci: "No, no-no,no." Saptala, jedva cujno.
Stari se okrenu prema meni i rece:"Vidis da me se boji. Je'l se boji tebe, ti probaj da je izvuces."
Kad me je ugledala, kao da se probudila iz nekog sna, zbunjena ... pruzila je ruku Starom.
Nosio nas je zajedno, u svakoj ruci po jedno. Mirjam je naslonila glavu na rame moga Oca, okrenuta licem i od mene i od njega.
Otac odusevljen uspjehom, koji uopste nije ocekivao, oslobodjen vlastitog straha da se pojavi pred malom djevojcicom penjao se stepenicama kao narodni heroj ljuljajuci dvoje malih bica u svojim rukama. Sigurno je mislio kako ce se Stara obradovati kad ga vidi ovakvog. Na njega se moze racunati...bila bi poruka!
Masala!
Nesto ga je to sve povuklo zapjeva :"Hop, hop...prde pop!" ... i dodjosmo do otvorenih vrata nasega stana. Uzan hodnik a u boravku dvije zene, pokrivene peskirima po glavi, mokre. Jedna sjedi, druga stoji kraj nje. Moja Majka!
Kako je ugledala zenu koja sjedi, Mirjam vrisnu iz sve snaga: "Mama, Mama!"...iscupa se Starom iz ruke i poleti majci u zagrljaj. Stiskale su se, boze me sacuvaj, kao da se nikad nisu vidjele. Zena pokusa da ustane, ali nije islo.
Mene nikad niko nije tako stisk'o...i bolje da nije!
A i jebajiga, ne volim ja to!
Stari pogleda u Staru, a ona sa onim peskirom ma glavi k'o Seik od Arabije, pogleda u njega. Samo mrdnuse ramenima u fazonu...sta ovo bi?
Spusti me stari na pod a k'o u nekom cudu, pridje mi Majka i...zagrli me, pa kako me zagrli tako onaj mokri peskir otrese po mojoj glavi.

Smijeh do ludila. Svi se smijemo i saramo pogledima jedni po drugima.

"Ajd' Stari zatvori vrata, mislit ce komsije da smo poludili."

Prestade grmljavina, dodje i struja.

"Idem ja ispohati pofezne, ima se barem starog kruha i bijelog luka na pretek!"
"Sada ces ti nama ustati", obrati se veselo zeni u bijelom pokislom mantilu, "cim nesto salabrcnes," i stavi pred obadvije po soljicu bijele mirisne kafe od cikorije. I prije nego sam pomislio na secer, rece skruseno: "Nestalo nam secera bas jucer, pa sam tutnula malo meda, valjda se ne ljutite?" a plavicasti mirisni dim ispuni im nosnice.
Zena prihvati soljicu bijele kafe obijema rukama.

Meni je zaboravila ponuditi kafu, zbunila se jadna valjda, a ja sam jutros svoju vec popio! Sa Saharinom!
Stari zagrli Staru!
"Mi cemo po casu pive!? Moze?"

Eh, draga stara laprdala, ni traga vam vise nema! A sve se cini i ovdje se neko nevrijeme sprema.

Ma daleko od Banja Luke, grada gdje smo jednom zalutali.