Iskljucenje Zvereva sa Mexico Open-a!

Treceplasirani teniser na svjetskoj rang listi Aleksander Zverev iskljucen sa Mexico Open turnira!

Njemacki teniser, ruskog porijekla, je iskljucen jer se tokom meca ponasao nesportski i jer je nakon meca u dublu slomio reket udarajuci stolicu sudije, vikao na sudiju - bio potpuno van kontrole. 

Vijest je da je,  teniser koji organizatorima turnira donosi najvece prihode od reklama iskljucen sa turnira zbog nedolicnog ponasanja!

Vijest je i to da niko nije pokusavao da ga zadrzi na turniru, da mu oprosti zbog dolara koji ce se izgubiti. Tretiran je onako kako treba, ravopravno sa svim drugim ucesnicima turnira. 

A ni on sam nije trazio da mu se progleda kroz prste i da bude tretiran privilegovano. Nije navodio svoje navijace na zakljucak da su ga rigorozno kaznili zato sto je Rus, Njemac, plavokos ili ama sta drugo, kako bi to neki, nama znani, radili! Cak je priznao da je veoma pogrijesio, rekao da je njegovo ponasanje bilo neprihvatljivo, da ne postoji opravdanje za takvo ponasanje i da je razocarao i samog sebe. Izvinuo se organizatorima, sudiji, publici, sportu koji voli - i javno i privatno!

Za mene je to sport! Pogrijesis u afektu - ohladis, shvatis, izvines se i prihvatis posljedice! 

I zivot ide dalje! Ne trazis za sebe ni opravdanje ni  privilegiju zato sto si najbolji ili blizu najboljeg!

Zverev je, i pored toga sto se u jednom momentu slabosti ponasao neprihvatljivo, dobio jos jednog navijaca, kao sto je onaj drugi, koji mi se sam namece dok citam ovu vijest, nedavno izgubio jednog navijaca - ili malo vise njih! Razliciti smo! Nekima slava udari u glavu i pomisle da su bozanstva. Neki drugi, i pored slave, ostanu cvrsto na zemlji i prihvate da su i dalje, nista drugo do ljudi - smrtnici koji i grijese - ali se znaju i izvinuti!

Ako razumijete sta hocu da kazem! 

Klozetska daska i navike!

 Toliko sam dobro istreniran da spustam klozetsku dasku

i da brisem i dasku i solju nakon upotrebe!

Ne propustam vise da to uradim ni u javnom WC-u!

Drzi Dodik danas govor i kaze....

 "Danas Srbi imaju dvije drzave, Republiku Srpsku i Srbiju."

Ne rece on jedino da li je Republika Srpska drzava kao Srbija,

ili je Srbija drzava kao Republika Srpska! 

Most Radija Slobodna Evropa: Da li bi otcjepljenje RS izazvalo rat u BiH?

 Koliko je u Bosni i Hercegovini prisutan strah od rata, tema je razgovora Omera Karabega sa Mirsadom Tokačom, direktorom Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva i Brankom Todorovićem, izvršnim direktorom Helsinškog odbora za ljudska prava sa sjedištem u Bijeljini.

Razgovaralo se o tome da li sadašnji strah od rata podsjeća na strah koji su ljudi u Bosni i Hercegovini osjećali uoči početka rata 1992. godine, ko najviše plaši građane ratom, da li su to korumpirani politički lideri koji time odvraćaju pažnju od teške ekonomske situacije u zemlji, koliko su opasni nacionalistički incidenti u nacionalno mješovitim sredinama koji su učestali u posljednje vrijeme…

OMER KARABEG: Da Ii sadašnji strah od rata podseća na strah koji su ljudi u Bosni i Hercegovini osećali početkom 1992?

MIRSAD TOKAČA: Možda postoji neka mala sličnost, ali od tada se situacija značajno promijenila. Sada je u BiH drugačije nego što je bilo 1992. Tada ljudi nisu vjerovali da je rat uopće moguć. Danas mi duboko vjerujemo da je rat moguć. Ali mislim da se pretjeruje kad se govori da postoji strah. Postoji zabrinutost, ali ne i strah.

BRANKO TODOROVIĆ: Strah u velikoj mjeri postoji kod građana BiH. Današnja situacija ima dosta sličnosti sa onom 1990-ih godina. Postoje vrlo ozbiljne političke napetosti, određene grupe i ekstremni dio političkih stranaka spremni su za konflikte, a građani sve to sa čuđenjem i strahom posmatraju. Kad govorimo da li u BiH postoji strah od rata, ne trebamo davati procjene iz naših kancelarija u Bijeljini, Mostaru, Sarajevu ili Banjaluci. Trebamo otići u lokalne zajednice. Obišao sam mnoge lokalne zajednice širom BiH i razgovarao sa ljudima. Vidio sam da postoji ogroman strah, ljudi osjećaju vrlo veliku neizvjesnost i svjesni su ozbiijnog rizika od izbijanja sukoba.

KARABEG: Ko danas najviše širi strah od rata?

TOKAČA: Postoje dva ključna aktera – to su etnonacionalisti ili šovinisti i mediji. Strah koji šire mediji ne odgovara stvarnosti. Kolega Todorović je rekao da o tome ne treba suditi iz kancelarije. Slažem se. I ja govorim na osnovi konakata koje sam imao s raznim ljudima - generalima, ljudima iz Zelenih beretki, političarima i aktivistima iz nevladinog sektora. Kad kažem da ne postoji strah, kažem to u smislu šta će biti ako dođe do oružanog sukoba. Ljudi vjeruju da je on moguć za razliku od situacije 1992. kad smo duboko vjerovali da rat nije moguć. Ljudi su spremni da ratuju za državu BiH, njen integritet i suverenitet, za očuvanje njenog jedinstva. Rat vodi onaj ko to napada, ko želi da dezintegrira državu, da je rasparča. Ne treba da razgovaramo o tome ima ili nema straha. Treba da govorimo o uzrocima koji mogu ovu državu da odvedu u novi sukob.

TODOROVIĆ: Strah od rata najviše šire korumpirani političari, milijarderi koji su u proteklih desetak, petnaest godina pokrali milijarde kroz različite oblike korupcije i zloupotrebe vlasti. Njima odgovara stanje straha, međuetničkog i međureligijskog nepovjerenja, mržnje i podozrenja. Neko ih zove političarima jer imaju pozicije u političkim institucijama, ali radi se prvenstveno o kriminalcima, zločincima u miru jer onaj ko pljačka milijarde od svoga naroda nije ništa drugo nego zločinac. Oni sada žele svoje opljačkane milione da sačuvaju tako što će širenjem straha od rata odvraćati pažnju od vlastite korupcije, kriminala i zloupotreba.

TOKAČA: Slažem se da veliki dio korumpiranih političara, koji bi koliko sutra trebalo da završe u zatvoru, potiče tenzije. Međutim, nemojmo se praviti naivni. Još uvijek su živi velikosrpski i velikohrvatski ratni ciljevi. I dalje postoji snažan pritisak susjeda na BiH. Postoji i polltička opstrukcija državnih institucija u kojima ne mogu da se rješavaju bitni problemi ove države. To stvara potpuno negativnu klimu. Situacija je mnogo kompleksnija. Kada bi se problem svodio samo na korumpirane političare, to bi se dalo riješiti. Problemi su mnogo dublji.

OMER KARABEG: Kako građani u Federaciji BiH gledaju na vojno jačanje Srbije i Hrvatske dok Oružana snage BIH ne samo da su slabe nego Milorad Dodik traži i njihovo ukidanje?

TOKAČA: O ukidanju oružanih snaga nema govora. To što Dodik priča to je čista manipulacija javnim mnjenjem i to ne treba uzimati ozbiljno. Što se tiče naoružavanja naših susjeda, to je još uvijek u okvirima onoga što je propisao Dejtonski sporazum. Međutim, onima koji misle da time nešto rješavaju toplo bih preporučio da pogledaju Bosansku knjigu mrtvih. Tamo će naći vrlo preciznu analizu ljudskih i vojnih gubitaka onih koji su napadali na BiH. Rat ne vodi oružje, rat vode ljudi, lako nema više od desetak hiljada vojnika, naša armija nije tako slaba. Rat vrlo brzo mobilizira ogroman broj ljudi... Niko u BiH nema teritorijalnih aspiracija ni prema Hrvatskoj, ni prema Srbiji. Ali, bogami, ne bi se dobro proveli da napadnu BiH.

TODOROVIĆ: Mene mnogo vise brine politički odnos Beograda i Zagreba prema BiH nego njihovo naoružavanje. Taj odnos je neiskren. On, je, prije svega, sračunat na kontrolu političkih pokreta u BiH. Na slabljenje bosanskohercegovačkih institucija i BiH kao države, a na štetu i Srba i Hrvata koji žive u ovoj zemlji. Taj neiskreni, da ne kažem podmukli i podli odnos koji se ogleda u nekim potezima naših susjeda, duboko je zabrinjavajući i za svaku osudu. Osudu zaslužuje i spremnost nekih lidera unutar BiH, političkih predstavnika srpskog ili hrvatskog naroda, da služe interesima i politikama zvaničnog Beograda i Zagreba. To će dugoročno napraviti ogromnu štetu i hrvatskom i srpskom narodu u BiH.

TOKAČA: Imamo i mi ovdje u Sarajevu ljude koji su na sličnoj liniji kao i Čović i Dodik. I mi imamo svoje etnošoviniste kojima odgovara ovakvo stanje stalnog plašenja Bošnjaka nekom opasnošću jer oni ne znaju rješavati probleme. Bošnjački entnonacionalisti ne govore o građanima. Oni će reći - Bakir je neki dan bio u Istočnoj Bosni, on je otišao u Zvomik i Janju da razgovara sa svojim narodom. On, dakle, nije otišao da razgovara s građanima u tom dijelu BiH. Ovdje je glavni problem da li ćemo graditi zemlju ljudskih i građanskih prava i individualnih sloboda u kojoj će svi građani živjeti u slobodi svog identiteta ili će nas politički lideri gurati u nacionalne torove, stalno nas plašiti drugim i drugačijim i na taj način se održavati na vlasti.

KARABEG: Da li bi otcepljenje Republike Srpske dovelo do rata?

TOKAČA: Može Dodik govoriti šta hoće, ali mirni razlaz jednostavno nije moguć. Kad bi on ušao u tu avanturu, rat bi bio neizbježan. Već sam napomenuo - očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta države BiH je nešto što je iznad svih nas.

TODOROVIĆ: Ideja otcjepljenja RS je potpuno nerealna, nezrela i najblaže rečeno sumanuta. To je idiotska ideja koja bi prije svega mogla nanijeti ogromnu štetu građanima RS. Kako bi se to RS otcijepila od BiH? Gdje bi ona otišla? Da li bi pokušala egzistirati kao samostalna država, što je nemoguće, ili bi po nečijim željama trebalo da se priveže uz Srbiju. U ovom trenutku Beograd nije u stanju da brine o mnogim dijelovima Srbije, pogotovo o jugu Srbije. Ako Beograd u ovom trenutku nije sposoban da brine o bilo čemu što je od njega udaljeno više od 30 kilometara, možemo da zamislimo kakva bi bila briga o Trebinju, Nevesinju, Prijedoru ili nekim drugim mjestima.

(Radio Slobodna Evropa)

Andrej NIKOLAIDIS: "Boli gubitak vlasti? Mislite pozitivno, nikada je više nećete izgubiti. Jer je nećete ni dobiti"

 

Zašto se ti ljudi, koji su upravo ostali bez vlasti, bune?

U čemu je problem?

Đe je ba zapelo – što bi rekli u Bosni.

Oni tvrde da je, time što su njima ispod stražnjice izmaknute fotelje, iznevjerena volja „naroda“.

Ništa nije istini dalje od te tvrdnje. Tim ljudima vlast nije dao „narod“, nego Dritan i URA. Što se „naroda“ tiče, oni su dobili 37 mandata. A to nije dovoljno da vladaš. Tim prije što je taj isti „narod“ Milu i njegovima dao 40 mandata. Što je, u poznatom dijelu svemira, pa i u objektima Crkve Srbije, više od 37.

Imali su sve: i pare i službe i lobiste i Amfilohija kao vrhovnog komandanta klerikalne kontrarevolucije, imali su i Srbiju i Ameriku, koja ih je, kao cheerleadersice ragbiste UCLA-e, bodrila bilbordima postavljenim širom Podgorice, imali su i Rusiju i Evropsku uniju i Englesku, imali su NVO sektor, imali su genijalnog matematičara Miodraga Perovića koji je otkrio ne Miškov bozon, nego „emancipatorski potencijal SPC litija“ i za to, neka je dovijeka sram Nobelov komitet, nije nagrađen na ceremoniji u Štokholmu; imali su desetine, biće i stotine hiljada ljudi na crnogorskim ulicama; imali su, napokon, prsli DPS koji bi ih, međutim, i takav pobijedio, samo da je smio. Imali su sve, i opet – trt. 37, brate. Četiri manjka.

Uz sebe su imali, kako su tvrdili, i Svetoga Vasilija i Boga. Matija Bećković je guslarski lucidno primijetio da takvih izbora još nije bilo, jer još niko na izbore nije izašao protiv Svetog Vasilija. Što se Boga tiče, njega je kao učesnika izbora naveo Zdravko Krivokapić. Stoga mislim: Milo jeste izgubio i mnogi mu sad na nos nabijaju greške koje su uočili, samo su zaboravili da mu ih na vrijeme jave, no meščini: kad izgubiš od Svetog Vasilija i Boga, to je kao da si 1992. u Barseloni izgubio od Magica i Jordana. Budimo ozbiljni: čovjek je na izbore izašao protiv Boga i izgubio za jedan mandat. I to nije dobar rezultat? Vi biste bolje?

Da ne govorimo o tome da su Bog i Sveti Vasilije, da bi pobijedili Mila, u igru morali uvesti muslimana, Albanca i ekologa Dritana Abazovića. Što je ozbiljan doprinos tezi da je Bog jedan a sloga svih religija jedini put za boljitak na ovom svijetu punom diktatora koji 30 godina drže loptu i odbijaju da se maknu sa terena.

Vasilije, Bog i litijaške partije su, dakle, kad sve sabereš, od Mila izgubile za tri mandata. Ali je onda uletio Dritan i sa četiri mandata, trojka plus dodatno bacanje, preokrenuo rezultat.

Sad im Dritan ne valja, sad im je Dritan izdajnik.

Oni racionalniji među njima shvataju da, možda, i nije. Nego je bila nužna promjena strategije. Kao što kaže stara Kineska poslovica: ima više načina da se odere mačka. Manjinska vlada na čelu sa Dritanom trebala bi Amfilohijevu kontrarevoluciju dovesti do kraja i završiti sve ono što Zdravkova nije – prije svega potpisati Temeljni ugovor i uvesti Crnu Goru u Otvoreni Balkan.

Oni među njima kojima lako ovladaju emocije, naročito tuga za privilegijom i foteljom, boje se da Dritan ima tajni dogovor sa Đukanovićem. Ne brinite, nema. Nego je Milo tek onako odlučio da mu podrži vladu – taj je dan bio dobre volje pa rekao „hajd, može“.

U svakom slučaju, nema mjesta za tugovanje. Da su naši smijenjeni nositelji funkcija manje slušali „Svetigoru“ a više čitali „Alan Ford“, bilo bi im jasno šta im se i zašto desilo. Jer tamo lijepo piše: „Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti“.

(cdm.me)

"Konvoj slobode 2022" u Kanadi

"Zaigrala mecka i u miroljubivoj Kanadi", rekli bi zluradi!

Ustvari, Kanada nije izolovano ostrvo na kugli zemaljskoj. Povezana je pupcanom vrpcon sa Amerikom, sa kojom ima jednu od najotvorenijih granica na svijetu. Pored toga neobavijestenih, neobrazovanih, glupih, zluradih, besposlenih ljudi ima svugdje, pa i u Kanadi. 

"Konvoj slobode" je prijed desetak dana organizovao dio udruzenja vozaca kamiona Canade koji se buni protiv odluke vlade (Kanadae i Amerike) da i vozaci kamiona moraju biti vakcinisani ako zele da sa svojim kamionima prelaze granicu izmedju ove dvije zemlje. Podatak da je 90% vozaca kamiona u Kanadi vec primilo dvije vakcine govori da su ovi koji se bune, i koji svoj protest zovu zvucno "Konvoj slobode" ustvari predstavnici samo 10% vozaca Kanade. Ali su dobro oranizovani. Koriste svoje ogromne putne krstarice da blokiraju neke gradove Kanade a posebno glavni grad Otavu, gdje su blokirali citav kvart u centru grada neposredno pored zgrade Parlamenta Kanade. Vrlo brzo su im se prikljucile mnoge grupe nezadovoljnika svim i svacim... Dolazi im pojacanje i iz Amerike, Trampovi seljakosi ili kako ih ovdje zovu "crveni vratovi" kojima prosle godine nije uspio pokusaj rusenja Americkog Senata. Otvara se ziro racun u americkoj banci na koji stizu prilozi za pomoc. I zamislite, za nedjelju dana se skupilo skoro 10 miliona dolaza! Sad je taj racun blokiran jer nije kontrolisano koristenje sakupljenih sredstava. Svasta se umijesalo medju trakere.

Umjesto skidanja obavezne vakcinacije kao osnovnog zahtjeva u pocetku protesta, veoma brzo na povrsinu isplivava predsjednik kanadske vlade Dzastin Trudo i njegova vlada, kao cilj koji treba srusiti milom ili silom. Ne volim pretjerano Trudoa, ali rusiti ga na ovaj nacin - nije moj nacin. I to uz pomoc desnicara Amerike i Trampa, koji protestantima salje svoje bolesne poruke podrske i poziva da im se financijski pomaze - znaci placa ih! Zna Tramp dobro da "dolar busi gdje burgija nece!" Interesantno da odjednom isplivava tvrdnja da je vlada Kanade fasisticka i da je, kao takvu treba rusiti svim sredstvima! Prije desetak dana predsjednik Konzervativne partije Kanade je pomislio da bi podrzavajuci ove proteste njegova partija mogla nesto politicki usicariti. Otvoreno ih je podrzao, ali se ubrzo pokajao i ogradio od raznovrsnih poruka sa protesta kao i blokiranja Otave. Medjutim, desne snage u Konzervativnoj partija su osjetile svoj trenutak i smijenili kolebljivog predsjednika. U ovom momentu izgleda da Konzervativna partija postaje podruznica Trampove Republikanske partije i da im Trump salje znakova politicke i materijalne podrske. Budi jezu i pomisao sta bi se sve u Kanadi moglo desiti ako se Konzervativna partija  stavi na celo, u ovom momentu, jos uvijek nearikulisanog bunta i kao cilj postavi nasilno rusenje kanadske vlade. Ne treba izgubiti iz vida da je sve sto se desava u Konzervativnoj partiji Kanade podrzano od americke Republikanske partije koja svoje ciljeve u Americi nije uspjela ostvariti. 

Na nasu zalost, medju tim protestantima su i neki nasi sunarodnici veoma glasni i sire "svoje" misljenje kako fasisticku canadsku vladu treba rusiti. Cak i moj auto-mehanicar mi neki dan tvrdi kako je to tacno i kako to i treba raditi. Sve dok mu nisam odrzao politicko - moralno predavanje, tiho ali u jednom dahu podsjecajuici ga koliko je bio zahvalan istoj toj Kanadi kad ga je primila u njegovom bijegu iz naseg balkanskog pakla. A sada, kad se najeo i napio, kad je ostvario u Kanadi sto kod nas na Balkanu ne bi ni za 175 godina, sad mu ta Kanada ne valje i sad je ona fasisticka zemlja. Sramota! Na zalost, mnogi nasi su prihvatili ove gluposti kao istinu i sire je po drustvenoim mrezama bez imalo stida. Neki od tih "nasih" su donijeli rostilje i pecare na trg ispred Parlamenta, peku cevape i prasad, slikaju se, slike postavlju po internetu i svemu tome dodaju i nasu primitivnu predstavu, hvaleci se ko su i odakle su.  Mene sramota!

U svemu ovome, jedino sto ja znam je da je glupost univerzalna. I evo je - isplivala je i u Kanadi. Gledam vijesti da me neko ponovo ne bi ubjedjivao o dva miliona protestanata dok ja na TV vidim do 2 -3 hilljade. Pa kad to kazem, kazu mi da ja gledam vladinu televiziju (koja, uzgred, ovdje ne postoji), koja krije prave informacije. Daj mi, molim te tu drugu televiziju, koju ti gledas da se i ja prosvijetlim. Nema te druge televizije! Slika tesko moze slagati, video jos manje. Ozbiljni su to protesti, brojni, teesko ih je obuzdati, ali dva miliona protestanata se ne mogu nigdje vidjeti!

Elem, dok se u centar Toronta prokuplja ne bas ocekivano brojna masa protestanata, dok gledam kako policija radi svoj posao i blokira centar grada za vozila, kako se prikuplja i masa zdravstvenih radnika i onih koji ih podrzavaju, koji u isto vrijeme organizuju  anti- protest, temperatura jos nije blizu kljucanja jer vani je -18C, ali se ocekuje da ce ugrijati do -10C!

Nadam se da od nereda, koji neki prizivaju, od rusenja vlade, od skoba sa policijom nece biti nista i da ce se velika vecina protestanata danas malo ispucati i u miru vratiti kucama. A da ce od sutra ili prekosutra policija odraditi svoj dio posla i da ce, isto tako ubijediti najglasnije i najupornije da im je bolje da se mirno povuku, jer od njihovog protesta nece biti nista. 

Ili se ja to samo nadam?!

A vladu i Trudoa, koji se prilicno kukavicki sakrio na nepoznatu lokaciju i odatle salje svoje prilicno anemicne govorancije, cemo, ako treba, rusiti na izborima!

Taman!

Blizi mi se 72. rodjendan!

Nije malo - ni mnogo!

Taman!

Ne pisem da biste mi cestitali.

Taman posla!

MIHAIL BAKUNJIN: MOĆ KVARI NAJBOLJE

Država nije ništa drugo do dominacija i iskorištavanje, regulisano i sistematizovano. Pokušaćemo to pokazati ispitivanjem posledica upravljanja masama ljudi od strane manjine, na početku inteligentne i posvećene kao u, ako hoćete, idealnoj Državi, zasnovanoj na slobodnom ugovoru.

Pretpostavimo da se upravljanje prepusti samo najboljim građanima. Na početku ovi građani su povlašćeni ne po pravu, vec po činjenicama. Izabrani su od ljudi zato što su najinteligentniji, najpametniji, najmudriji i najhrabriji i najposvećeniji. Uzeti iz mase građana, koji se svi smatraju jednakima, još ne formiraju posebnu klasu, već grupu osoba povlašćenih jedino od prirode i zbog tog razloga od ljudi izdvojeni za izbore. Njihov broj je neophodno vrlo ograničen, zato sto je u svim vremenima i zemljama broj ljudi obdaren kvalitetima tako vrednim da oni automatski ulivaju jednoglasno poštovanje nacije, kako nas iskustvo uči, vrlo mali. Zato, bojeći se pogrešnog izbora, ljudi će uvek biti prisiljeni da biraju svoje vladare iz ove skupine.

Ovako, društvo je podeljeno u dve kategorije, da još ne kažemo klase, od kojih je jedna sastavljena od ogromne većine građana, dobrovoljno potčinjenih vlasti svojih izabranih vođa, a druga, sastavljena od malog broja prirodom obdarenih, kao takvih prepoznatih i prihvaćenih od ljudi, i od njih zaduženih da im upravljaju. Zavisni od narodnih izbora, oni su prvo izdvojeni iz mase građana jedino po svojim kvalitetima koje ih preporučuju njihovom izboru i prirodno su, najposvećeniji i najkorisniji od svih. Oni još ne pretpostavljaju za sebe bilo kakve privilegije, bilo kakva prava, osim onih izvršnih, dok god to ljudi žele, posebnih funkcija za koje su zaduženi. Za ostalo, njihovim načinom života, uslovima i sredstvima njihovog postojanja, oni se ne odvajaju na bilo koji način od drugih, tako da savršena jednakost nastavlja da vlada među svima. Može li se ova jednakost zadugo održati? Mi tvrdimo da ne može i ništa nije lakše za dokazivanje.

Ništa nije opasnije za čovekov lični moral od navike komandovanja. Najbolji čovek, najinteligentniji, bez interesa, velikodušan, čist, biće nepogrešivo i trajno iskvaren u ovakvoj razmeni. Dva osećanja nerazdvojna od moći nikada nisu doživela neuspeh u stvaranju ovakve demoralizacije; ona su: preziranje masa i precenjivanje sopstvenih zasluga.

“Mase” kaze čovek sebi, “prepopoznajući svoju nesposobnost da same upravljaju, izabrale su mene za svoga šefa. Tim činom one su javno proglasile svoju inferiornost i moju superirornost. Među ovom gomilom ljudi, teško prepoznajući nekoga jednakog meni, ja sam sam sposoban za upravljanje društvenim problemima. Ljudi me trebaju; ne mogu bez moje usluge, dok ja, naprotiv, mogu sam dobro da se snađem; oni, zato, moraju mi biti poslušni zbog sopstvene sigurnosti, i pokroviteljski im služeći, ja im činim uslugu.

Nema li nečeg u svemu ovome što tera čoveka da izgubi svoju glavu i svoje srce takođe, i da postane lud od ponosa? Tako je to, moć i navika komandovanja postaju čak i za najinteligentnije i najmoralnije ljude, izvor zabludelosti, intelektualno i moralno.

(Mihail Bakunjin, 1867)

(Fenomeni) 

**********

Mihail Aleksandrovič Bakunjin (rus. 'Михаил Александрович Бакунин') (1814 - 1876) bio je poznati ruski revolucionar, i savremenik Karla Marksa. On spada među prve anarhističke filozofe i često se smatra "ocem modernog anarhizma".