Zlatko Dizdarević: Dodik, Čović i Izetbegović stvaraju dramu u BiH da ne bi sišli s vlasti, treba ih smijeniti u paketu!

Fantazija je u Srbiji da su Rusi i Srbi braća! Ni prstom nisu mrdnuli kad je Beograd 1999. godine bombardovan! Jedina stvar u Evropi koja se neće dozvoliti ni u kojoj varijanti je formiranje islamske države! Izetbegović nije svjestan šta želi!

Rusija nema interes da osvoji cijelu Ukrajinu! Na stolu je varijanta da Ukrajina ne ide u NATO, da ostaje u svojim granicama i da u Ukrajini naprave entitete! Napravit će četiri, pet entiteta! Neće Dodika smijeniti bonskim ovlastima, ali će stvoriti okruženje u kojem će on propasti! Njega će smijeniti ekonomski partneri i poslovno okruženje! Dodik, Čović, Izetbegović isti po želji da ostanu na vlasti! Žele ostati na vlasti da se ne bi pokrenuli pravosudni procesi protiv njih! Svaki put kada jedan od njih krene proklizavati, dvojica ga uhvate za ruku i proizvodi se novi incident!

Putin je izgubio živce! Američka elita geostrateške politike je upozoravala šta se ne smije raditi s Rusijom! Bush stariji je obećao da se NATO neće širiti do granice raspadnutog Sovjetskog saveza! Ukrajina nije smjela postati ništa više u odnosu s Rusijom od Finske! Bush mlađi je čovjek od kojeg je američka politika pogazila sva ranija upozorenja američkih zvaničnika! Stoltenberg kaže da niko nikada nije obećao da NATO neće doći na granice moderne Rusije! Iskopan je dokument sa sastanka ministara vanjskih poslova gdje je rečeno da Ukrajina neće ući u NATO! I Amerika i Rusija u krajnjoj liniji, a to je za 10 godina, imaju zajednički geostrateški interes, a to je Kina! Kriju se realni kapaciteti Kine! Kina se valja iza brda prema ostatku svijeta! Nije u interesu ni Amerike ni Rusije da jedna od tih sila dugoročno bude poražena do mjere da neće moći da učestvuje u odgovoru na kinesku presiju! Neće doći do direktnog rata NATO-a i Rusije! Ne postoji ni jedan razlog da Rusi napadnu nas, pa da Amerikanci napadnu Ruse!

Srbija i RS su potpuno okruženi NATO-om! Šta može biti geostrateški interes Rusije u Srbiji i RS-u! Vučićevo naoružavanje je Vučićeva unutrašnja priča! To je fantazija u Srbiji da su Rusi i Srbi braća! Sjećaju li se 1999.? Prstom nisu mrdnuli kada su bombardovali Beograd! Rusija nema interes da osvoji cijelu Ukrajinu! Na stolu je varijanta da Ukrajina ne ide u NATO, da ostaje u svojim granicama i da u Ukrajini naprave entitete! Napravit će četiri, pet entiteta! Za Krim je već rečeno da ga 15 godina neće dirati! Ovi ostali entiteti će biti proruski vjerovatno! Onda ulazimo u priču da se Ukrajina takva mora pogurati od Zapada! To je dobro i za nas! Pravit će entitete koji će u okruženju ekonomskog uspjeha vaspitavati ljude tako da neće razmišljati o naciji i vjeri! To je dobra varijanta u rješavanju ove situacije, ali će trajati! Nije najveća drama u BiH urušavanje institucija, jer se to da popraviti! Drama je što mi 30 godina rušimo društvo! Problem je odnos međunarodne zajednice prema BiH! Uvijek je prijedlog velikih status quo! Iluzija je da će neko doći i preko noći nekoga smijeniti!

Dodika će smijeniti ovako ili onako! Neće bonskim ovlastima, ali će stvoriti okruženje u kojem će on propasti! Ove sankcije sada pogađaju njegove ekonomske partnere i oni će ga smijeniti! Dodika neće smijeniti politika, već ekonomski partneri i poslovno okruženje! Ako oni procjene da je Dodik problem za njih on će biti smijenjen! Dodik, Čović i Izetbegović nisu isti! Isti su samo po interesu, a to je ostati na vlasti! Ostanak na vlasti u slučaju sve trojice je pitanje života i smrti! Pravosuđe može sve riješiti! Dodik, Čović i Izetbegović ne smiju da siđu sa vlasti, a da ne siđu sa vlasti moraju da stvaraju dramu u BiH! Svaki put kada jedan od njih krene da proklizava dvojica ga uhvate za ruku i proizvodi se novi incident! Ništa se neće promijeniti dok međunarodna zajednica ne promijeni svoju politiku! Pitanje je hoće li EU shvatiti da ne može status quo biti rješenje! Strancima ovakvi lideri odgovaraju, jer s njima mogu da drže status quo! Ako i smijene Dodika, neće ga smijeniti da bi mijenjali sistem, već zato što on kao ne odgovara! Greška bi bila smijeniti samo jednog od njih trojice! Trideset godina nakon rata ne bih bio iznenađen da ponovo pukne!

Nismo interes Zapada zato što nemamo nikakvu ključnu geostratešku ulogu! Neće da dolaze u sukob koji bi ih natjerao da ratuju s Rusijom! BiH u smislu islamizacije i terorizma nije opasna zemlja! Rat u Ukrajini će se završiti kada se postigne ono što je druga strana tražila! Za Putina je važno da Ukrajina ne uđe u NATO! Ukrajini je važno da ponovo postane tranzitna zemlja za energente! Onda će doći do statusa quo i doći će vrijeme kada će svi shvatiti koliko je Kina postala opasna!

SLAVOJ ŽIŽEK: Rat u svetu bez uverenja

                             Foto: Chris McGrath/Getty Images

Takozvani oligarsi u Rusiji i drugim bivšim komunističkim zemljama, buržoaski su pandan onoga što je Marks zvao lumpen-proletarijatom: nemisleća kohorta podložna političkoj manipulaciji jer njeni pripadnici nemaju klasnu svest ni vlastiti revolucionarni potencijal. Međutim, za razliku od proletarijata, lumpen-buržoazija koja se u ovim zemljama javlja krajem 1980-ih, kontroliše kapital – i to mnogo kapitala – zahvaljujući divljoj „privatizaciji“ imovine u državnom vlasništvu.

Egzemplarni slučaj je Rok Snežič, saradnik i prijatelj slovenačkog desničarskog premijera Janeza Janše. Kao „nezavisni poreski savetnik“, Snežič pomaže slovenačkim kompanijama da se izmeste u jurisdikciju sa nižim porezom, Republiku Srpsku. On navodno ne poseduje privatnu imovinu, a svoje prošle poreske obaveze izbrisao je proglašenjem bankrota.

Ipak, Snežič se vozika novim luksuznim kolima i ima čime da plati reklame na bilbordima. Zvanično je zaposlen u kompaniji svoje supruge, gde ima platu od 37.362 evra.

Međutim, „normalni“ kapitalizam takođe generiše lumpen-buržoaziju. Snežič nije mnogo drugačiji od Donalda Trampa, koji na sličan način napreduje upravo zato što se ne zalaže ni za šta, motivisan isključivo novcem i simbolima materijalnog bogatstva.

Tržišne vrednosti takođe definišu obrise ruskog rata u Ukrajini, čiji predsednik Volodimir Zelenski upravo pohađa ubrzani kurs o odnosu globalnog kapitalizma i demokratije. Od početka rata, Evropa je Rusiji uplatila blizu 40 milijardi dolara u naknadama za naftu i gas. Zelenski je tim povodom primetio da su zapadne zemlje zabrinutije za rast cena energenata nego za živote Ukrajinaca. Kapitalističko tržište – koje pokreće i ruski ratni pogon – napustilo je Ukrajinu.

Ova krvava trgovina bi bila prekinuta kada bi vlade zapadnih zemalja organizovale direktno snabdevanje energentima. Isti pristup bi rešio i globalnu krizu hrane koju izaziva rat u Ukrajini. (Osim što su najveće svetske izvoznice pšenice, Rusija i Ukrajina su i glavni izvori hemijskih đubriva za Evropu.) Paradoksalno, samo mere koje podsećaju na „ratni komunizam“ tek stvorenog Sovjetskog Saveza mogu spasiti Ukrajinu i sačuvati moć zapada. Konačno, Rusija je sa Kinom u koordinaciji ne samo u geopolitičkom izazovu zapadu, već i u pokušaju da svrgne američki dolar i evro kao globalne valute.

Budući da je zapadna solidarnost ograničena ekonomskim interesima, Ukrajinci će shvatiti da njihova „odbrana Evrope” nije dovoljna. Ukrajina takođe brani ruski narod od samodestruktivnosti njihovog predsednika Vladimira Putina i njegove lumpen-buržoazije.

U nedavnom komentaru koji je objavila ruska državna agencija RIA News, Timofej Sergejcev predstavio je cilj (genocidnog) projekta Kremlja u Ukrajini. Osnovna premisa je da Ukrajinu treba „denacifikovati“, a time i de-evropeizovati, jer je „značajan deo naroda – najverovatnije većina – savladan i uvučen u nacistički režim. Stoga je hipoteza ‘ljudi su dobri, vlada je loša’ neodrživa“.

Sergejcev ne samo da izjednačava ukrajinsku politiku sa nacizmom, već takođe tvrdi da „ukronacizam“ predstavlja još veću pretnju svetu i Rusiji od hitlerovskog nacizma. Čak se i naziv „Ukrajina“ mora eliminisati.

Dakle, Rusija planira da uradi sa Ukrajinom ono što Bertolt Breht opisuje u svojoj pesmi „Rešenje“ iz 1953. godine: da raspusti narod i izabere drugi.1 Ako Sergejcevo sumanuto lupetanje čitamo uz Putinovu tvrdnju da je Lenjin izmislio Ukrajinu, možemo razaznati aktuelnu poziciju Rusije. Po njoj, Ukrajina ima dva oca: Lenjina koji je Ukrajinu izmislio, i Hitlera koji je inspirisao današnje „ukronaciste“ da ostvare Lenjinov izum.

Šta to onda znači za geopolitičku situaciju Rusije? Prema rečima Sergejceva:

„Rusija ima veliki potencijal za partnerstvo i savezništvo sa zemljama koje je zapad vekovima ugnjetavao i koje više ne pristaju na njegov jaram. Bez ruske žrtve i borbe, ove zemlje ne bi bile oslobođene. Denacifikacija Ukrajine je istovremeno i njena dekolonizacija, koju će stanovništvo Ukrajine sigurno razumeti kad počne da se oslobađa opijenosti, iskušenja i zavisnosti od takozvanog evropskog izbora.“

Drugim rečima, Rusija mora da se radikalno preorijentiše i raskine svoje veze sa zapadom kako bi skovala nove veze sa svim onim zemljama koje su zapadne kolonijalne sile brutalno eksploatisale. Pri tome, Rusija će predvoditi globalni proces dekolonizacije.

Brutalna eksploatacija globalnog juga je istina o zapadnim imperijalnim silama koja se nikada ne sme zaboraviti. Međutim, neobično je to čuti od Rusije, koja ima dugu istoriju takvog ponašanja. U 18. veku Katarina Velika je osvojila jugoistočnu Ukrajinu i teritoriju od Sibira, preko Aljaske do severne Kalifornije. Sada nam se govori da će Kazahstan, Azerbejdžan, Gruzija i Ukrajina biti „dekolonizovani“ putem… ruske kolonizacije. Teritorije će biti oslobođene protiv volje tamošnjih naroda (koji će morati ili da se prevaspitaju ili da budu ukinuti).

Novi svetski rat može biti izbegnut kroz „vrući mir“, uz ogromne investicije u održavanje nove ravnoteže vojne moći. Fragilnost prilika ne proizlazi samo iz sukobljenih ekonomskih interesa, već i iz suprotstavljenih tumačenja stvarnosti, pri čemu puko utvrđivanje činjenica nije dovoljno.

Dokazivanje neistinitosti ruskih tvrdnji maši poentu koju je izneo Aleksandar Dugin, Putinov dvorski filozof: „U postmoderno doba svaka takozvana istina je stvar uverenja. Dakle, mi verujemo u ono što radimo, verujemo u ono što govorimo. I to je jedini način da se definiše istina. Mi imamo našu posebnu rusku istinu koju vi morate da prihvatite“.

Vera je, čini se, jača od znanja. Prema „posebnoj ruskoj istini“, ruski vojnici nisu za sobom ostavili leševe brutalno ubijenih civila u Buči i drugim ukrajinskim mestima, već su zapadni propagandisti ta zverstva navodno inscenirali.

S obzirom na takve okolnosti, zapadni zvaničnici treba da prestanu da predlažu sastanak Zelenskog sa Putinom radi pregovora o mirovnom rešenju. To je beznadežan poduhvat. Svake eventualne pregovore moraće da vode birokrate nižeg nivoa. Putin i njegov najuži krug su kriminalci koji se moraju ignorisati koliko god je to moguće. Konačno, značajan deo ruskog stanovništva to svakako zna.

Korumpirani policajci u bivšoj Jugoslaviji bili su tema brojnih viceva. U jednom od njih, policajac se neočekivano vraća kući, sumnja da se ženin ljubavnik krije ispod kreveta i saginje se da proveri. Zatim se uspravlja, gura svežanj novčanica u džep i kaže: „Sve je u redu, nema nikoga“.

U izvesnom smislu, svi smo mi taj policajac koji prihvata poniženje u zamenu za neku dobit. U Rusiji, napaćeno stanovništvo kompenzovano je jeftinim patriotskim ponosom. A mi na zapadu prepuštamo tržištu da diktira domet naše posvećenosti ljudskim pravima u Ukrajini i ostatku sveta.

Project Syndicate, 18.04.2022.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 21.04.2022.

Hristos Vaskrse!

 

                  Svima vama koji danas slavite 

                         zelim sretan Uskrs!

Blaz Kotarac - Koki: PRAZNIK-DANA BANJA LUKE, OSLOBOĐENE 22.APRIL 1945.g“

Evo, dok čitam emotivna ,,javljanja“ ponekog od mojih prijatelja, kojima je naša Banja Luka rodni grad i više od toga, ne mogu a da se ne upitam...

Čudno je, za mene neobjašnjivo, da se današnji dan nekako, malo ili nimalo obilježava. Pripadam onim ljudima koji ne misle tako!..... Ako ništa drugo, a ono, u obavezi sam da poštujem Dan davnog, 22.og aprila 1945.god. iz više razloga.... U to vreme, moji roditelji su bili u B. Luci, u grotlu preživljavali borbe za oslobođenje. Malo poslije toga sam se rodio, a, kasnije odrastao i iškolovao. Ne mogu a da se ne prisjetim kako smo ovaj dan redovno proslavljali... kroz osnovnu i osmogodišnju školu obavezno se išlo izletom na Šehitluke ili Šibove, u Šeher ili Trapiste, a kasnije su u Sred.Tehn. Školi, organizovani vrhunski sportski događaji, u vidu turnira u malom fudbalu, košarci, rukometu, odbojci....od ranog jutra pa sve do kasno uveče!.

Pa i kasnije, kad sam se otisnuo i bjeli svjet ,,trbuhom za kruhom“, bilo mi je izuzetno drago da se na ovaj datum redovno, pojavim, vraćam u našu i moju B. Luku, obilježavanjem taj dan, turnirsko - košarkaškim rešetanjem mrežica. Jedan od tih najdražih ,,vraćanja“ na ovaj datum bio je i davni 22.april 1975.godine. Naime, u Banja Luci je održan košarkaški turnir - ,,SLOBODA 75“ uz učešće velikih klubova, KK,,Partizan“, KK ,,Olimpija“, KK ,,Bosna“ i naš KK,,Borac“, za koji smo igrali i Bato Jelić i ja kao rođeni ,,borčevci“. Podigao sam, kao najbolji igrač i strelac, dupli pehar, meni izuzetno drag pored mnogih koje sam osvojio, a, koji je evo i sad na polici pored mene! Kasnije, u veteranskim danima, nastavili smo druženja, ono na naš način, nekako najdraže, "teferičenjem" kraj našeg Vrbasa. Predivne uspomene i predivna sjećanja o našoj B.Luci!. A, danas, ....mogu samo da poželim, koji slavite,...

...SRETAN VAM PRAZNIK MOJI BANJALUČANI MA GDJE GOD BILI!

Pozrav od Kokia

Sretan vam Dan oslobodjenja Banja Luke!

Danasnji vlastodrsci i njihovi prethodnici su promijenili naziv danasnjeg dana. Nekadasnji  dan oslobodjenja su premjestili iz Drugog svjetskog rata u Prvi u kome je Banjaluku oslobodila srpska vojska. Zato oni sada 22. april slave kao Dan grada a ne kao Dan oslobodjenja grada. Da se tom malom razlikom ipak da do znanja da je ovo sto oni danas slave ipak neki drugi praznik.

 Njima je vazno istaci dan kada je srpska vojska oslobodila grad i u isto vrijeme zabasuriti istinu da je dan oslobodjenja, 22. april koji se slavio decenijama. Jer tog dana 1945. godine Banjaluku su od fasista oslobodile jedinice narodnooslobodilacke vojske koje su cinili ne samo Srbi,  vec i Srbi i Hrvati i Muslimani i svi drugi koji su se borili protiv fasizma. Mi, koji pamtimo i koji smo rasli u ovom gradu, treba da ponavljamo istinu:

22. april je dan oslobodjenja naseg lijepog grada u Drugom svjetskom ratu!

I ova promjena u nazivu dana koji se slavi je jedna od perfidnih kako bi se  pokazalo da u ovom gradu nikada uz Srbe nisu zivjeli i Hrvati i Muslimani i svi ostali, da bi se pokazalo kako su u ovom gradu sve znacajno sto je uradjeno - uradili Srbi.

A istina je da jesu radili i Srbi, ali zajedno sa svojim komsijama Muslimanima i Hrvatima, sa kojima su ti Srbi nekada u ovom gradu zivjeli kao dobri susjedi - komsije, prijatelji, kumovi, rodjaci...

Jedino sta su u ovom nasem gradu uradili samo Srbi - je da su devedesetih iz njega protjerali svoje komsije Muslimane i Hrvate. U tome nisu ucestvovali svi Srbi Banja Luke, vec oni najgori medju njima, oni, ili njihovi potomci, koji su, na zalost, i danas na vlasti. Jer danasnja vlast u Banjaluci, bila ona na vlast ili opozicija, slavi cetnike i zato im je dan oslobodjenja u Drugom svetskom ratu kao kost u grlu i zato se danas 22. april u Banjaluci slavi kao Dan grada a ne Dan oslobodjenja. Razlika izgleda beznacajna, a nije. Izmedju jednog i drugog naziva je razlika kao izmedju fasizma i antifasizma.

22. aprila 1963. sam na proslavi obiljezavanja Dana oslobodjenja grada tadasnjim odbornicima Banjaluke  u ime pionira Banjaluke cestitao Dan oslobodjenja rijecima koje i danas pamtim:" Drugovi odbornici, dozvolite da vama, narodnim odbornicima grada Banja Luke, ispred pionira cestitam dan oslobodjenja naseg lijepog grada..."

Smrt fasizmu - sloboda narodu!

****************

Evo sad citam da je 22.april premjesten da se slavi 26.aprila!

Oni sve mogu! 

Mijenjati istoriju, tok rijeka, granice, mijenjati vlasnistvo, otimati... 

Najuspjesnije im ide vracanje vremena! 

Jedino sto ne mogu promijeniti sebe. 

I pored svega sto imaju.

Oni ostaju ono sto jesu.

I istorija ce ih pamtiti kao takve!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 8. dio: Ko nije bio tamo tog 22. Aprila '68 ne zna cemu sva ova prica

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

********************************

A Aprili k'o aprili ... dolaze i prolaze, ne treba se s tim opterecivati. Svakom ce se mozda jednom nesto lijepo desiti u nekom Aprilu. Ako nista, onda barem ono Proljece! Proljece, to redovno dolazi! Svima!

Dobri dragi i nasmijani banjalucani, ponos je bilo zivjeti sa vama! Zivot nije rasta potrosen.

Niste nasmijani ... zar ove slike lazu!? 

Ko pogodi za deset minuta sva imena sugradjana na posteru, Canak Blog daje nagradu, 5 eura, naravno u Rubljama i to kad On ili Bilja dodju u BL. (A vi vidite sta cete sa tolikim parama? Vasa stvar!). 

Naravno morate prvo pustiti muziku, ovu dole, Copy-Paste na YT, pa onda na pogadjanje! 

 https://youtu.be/u2SYLvH888Q 

 (u ovoj pjesmi se potkrala jedna mala greska, pa umjesto da se pjeva Banjaluka, neko stavio, a vjerovatno namjerno ... Saraj'vo! Sumnja se da je Henda, al' nije tacno utvrdjeno! Valjda ne smeta puno?) 

https://youtu.be/ZQksbc381AI 

Fale mi nocas moja Raja!

Opet Henda?! 

Nisam ja totalno neobavjesten, znam ja jos jednog pjevaca, osim Hende ... no nekako, nikako ovaj cas, da mu se sjetim imena! 

Voli Vas Toba!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 7. dio Na Putu Srece u Svom Gradu

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

*******************

"Eto tebe tako pametna Sare a ja da te pitam za godinu i mjesec ne bi mi znao reci."

"Mislis!? Testiraj me!"

"Ne mislim ... znam! Ajde reci!"

"Hiljadududevtstosezedesetiosma, dvajesetdrugi April! Jesam li blizu ... jesam li pogodio?"

"Jesi! Ali sta je danas, koji je dan!?"

"Kako koji je dan, to sam ti rek'o ... jebem te zguzvana ... dvajestdrugi April!"

"Ma , mislim znas li ti sta je bilo dvadeset i drugog Aprila 1945!?"

"E bas me jebes i ti Plavi, otkud znam sta je bilo tog tvog Aprila ...bas sam tada tovario neki cumur i drva gore oko Jajca ... pa sam ost'o do danas ... neupucen! Nekako mi promaklo, cini mi se! Al' kad cujem topove ... znam da ne valja znam da je  neko sranje! Sreca moja ... vazda brez mene!" 

Osjetih se postidjen! Nisam mislio kopati po tudjim dusama! Volim ja srati bez veze ... al' znam se i pokajati, do duse, ovaj put sa zakasnjenjem! 

Danas je dvadesetidrugi April, Proljece, banjalucko proljece ... i Mi !!!

I koga je to briga?

Stiv McQueen je odavno mrtav, Barbarela se stara baba od 80 i kusur. Sad ono, sto jest' - jest' ... jos uvijek dobro izgleda a to znaci da sa mnom nije nesto u redu ... ili sam samo paralelno zivio!? Misli se ... ostario.

Kroz ulicu "Brace Lastric" ja sageo glavusu, taman Loli pod suknju ... ko biva nesto mi tu ispalo pa trazim ... 

a sta ce meni supljih dzepova ikad ista ispast'?  Sve sam ja vec poodavno pogubio.

Ipak trazim, ustvari, sve me strah da Majka na balkonu muskatle ne krene zalijevat'  u ove rane jutarnje sate ... sve me strah da me ne vidi i ne zagalami: "Dje si ti cijelu noc, konju jedan onaj moj ... mater ti ... onu ... da sad zorom ne lajem?!

O's da mi sjede dlake prijevremeno izbiju na glavi!? 

A garant bi  jos dodala, jel' to neka kurvaja kraj tebe i dje si joj se jadan pod guzice zabio!?"

Ali nije! Sigurno je jos spavala? Dzaba gruhali topovi, ima Ona cvrst san ... kaze! Valjda zbog one Savijesti sto joj je cista pa mirno spava!?

A nek' je vala i u nasoj kuci nesto cisto!

Pa makar se na prvi pogled to i nevidilo! 

Prodjosmo moju ulicu ... mirno. 

"Dje pjesma  "Pioniri ", pardon ... ovaj Omladinci, tj. "borci" ... sali se Sare!

"A dje ta tvoja rakija?" mudruje Ale.

"Evo je odje, a dobro ti i rece, Tvoja rakija! Sto jest' - jest' ... ono ... moja je! Nije predvidjeno da Omadinci piju moj Alidine! Ostaces vazda tako malen!" ... mrmolja Sare svojim basom.

"Pa i ja sam ponesto participir'o ... imam i ja pravo na po neki gutljaj!" ... ljuti se Ale!

"Gutljaj je OK, al’ se nemoj vise javljati! Na ti! Dela, pini ugursuze!

A sad trpaj te cevape u sebe i ... ne laprdaj vise!" 

I tako, kako sam se sav jadan opustio i ruke prekrstio, i smirio se nekako, ... osjetih nekakav opasan i neocekivan pokret taman ... blizu mene! 

To me ona mala Lola za ruku spopala! Htjedoh se trznut, ono muski i odbrusit'  joj, Mala sta me stisces, koji ti je (onaj sto se kaze u takvoj prilici),  i sta si me spopala i zaljepila se ... ali nekako ne mogoh! Il' moguh ... mozda ... mogah, sad sta je danas pravilnije. Uglavnom ...dusa mi zapela u nosu!

Tu se sva sabila pa ja jadan ni ... pisnut! 

A Ona, stisla, pa gnjeci li gnjeci ... sve do Gornjeg Sehera! Pa i nazad! 

Jebe se nje ... nije ni njena ruka! Ona bi gnjecila i do Saraj'va pa isto tako i  nazad, da smo isli! Sreca ... nismo! 

I eto ga sad jebaji ... ne pusta ni danas! 

Zato, pamet u glavu, ni u kakav Rat, a ni na vojne fingirane vjezbe ... niiikad!

Ratovi su propast a i te vjezbe, isto ...  jer srce prvo pukne! Lomljivo je! Kazu!

Ja sam zivi svjedok! 

Nesto nepredvidjeno uvijek moze da te spopandrlja pa i naguzi!

Sad ti sam vidi ... sta ces! Do tebe je! 

Auuu,  spomenu li ja jadan idje ljubav?

A?

Zabrz'o se pa zaboravio! 

E, a o tome se radi! 

Jebajiga!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 6. dio Ponovo Slobodni

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

********************************

"Eto, Ale izgleda da smo mi slobodni"  ... rekoh svom drugu.

"Slobodni i gladni, a i ko malo smo zasrali danas, hi, hi!" sapce Ale.

"Hi, hi, izazvali onakvu pucnjavu i Revoluciju, Okupator ost'o bez metaka! Dobar fazon, samo da ne najebemo sutra! Nesto mislim ... ni pravi ratovi nisu bitno drugaciji! Izgleda, sve je stvar dogovora i ko prvi bahne!" 

"Opet nesto kontam, nismo mi nista zasrali

... nikad to nece biti ni u jednom izvjestaju ... nisu ni oni ludi da napisu kako smo u akciju oslobadjanja Grada upali ... eksidentli k'o Prle i Tihi i razbucali neprijatelja! Razvalili im Obavjestajnu Sluzbu! To postoji samo u beogradskim ratni filmovim, Jarane!"Sa zapadne kule Kastela, na mjestu na kome su stajali lijepo se vidjela Trznica na desno, Ferhadija na lijevo, opet desno, desnije banjalucka Realna Gimnazija, u daljini ... u sredini Vatrogasni dom, a samo malo nize, dole,  Salfikadin grob ... i uz njega prislonjena  ... Ona!

Lola!

"Kuda cemo Cigo?"

"Ajmo dole pravo, Cigo." rece drugi Cigo!

Ocesase se o Salfikadin grob, pa sad u troje, pravac u Grad koji mirise proljecem i barutom!

I onim kestenovima, naravno!

Marsiraju svojim gradom "k'o oslobodioci", Alica, Lola i ovaj sto svjedoci, gaze ravno preko trave ispred Expresa, dijagonalom izbijaju na Titovu ... idu sredinom Titove, pored Palasa i Robne Kuce, pored Titanika pa onda na lijevo, u ulicu Vladimira Nazora!

"Joj, sto vas dva smrdite na luk ... majko moja!" ... u jednom momentu uzdahnu onako tuzno Lola. 

"Evo , raja to je kocijaska stanica a ovo je moj fijakerist, a ispod njega je moj fijaker! ... rekoh ponosno.

Lolu k'o da otrese Grom!

Ona se zgrozi ali ni ne pomjeri!

Zensko dostojanstvo se ni s cim ne da mjeriti!

"Ma nije zaprave On moj fijakerist i fijaker, tako se samo kaze ludice, uz njega sam odrastao ... zato to kazem!" 

"Joj sto neko tukne na bijeli lukac!" ... razdragano ce Sare.

"Tukne, jarane, al’ sve dok se ne maznu cevapi!" ... dodadoh.

"Cevapi ... i  politra ... Plavi! ... rece Sare!

Da, tako me je on zvao ... Plavi! Takvu sam kosu imao, onomad kad sam bio mali ... kad smo se prvi puta slucajno sudarili, ovaj, sreli.

"Moze politra, al' da je opet ne letim!"

"Dobro, ne moras ti, nac'emo mi vec nekog Pionira da donese! Vazda je tije malih Titovih po ulici!

Mislis li da je Mujaga vec raspalio?" ... zagonetno kolutnu ocima i rakolji se, gorostas na fijakeru.

"Bezbeli, raspalio, Sare! Zar ne osjetis smrad cumura, ovaj ... miris cumura!? ... rekoh sav ozbiljan.

"Ondak cemo ovako, ja placam cetiri sindikalne i politru al' samo ako neko more da donese da je ne letam k'o kakva budala po Gradu?" ... rece Sare.

"Imam ja nesto sice za litru, a ti Cigo namiri za cetiri

velike, jer ipak se svu noc ratovalo ... ali meni, ovaj put, bez luka!" ... rece Alica.

"Nesto, ne bi' ni ja ... taj luk! Dojelo mi se jutros ... nekako!"

"Ne more cevap brez luka!" vrisnu zgranuto Sare. Prosto se prenerazio! Oci mu k'o dvije tepsije! Posto je i inace  imao dva oka, normalnooo! Iskolacio se znaci ... onako zgranuto, prenerazen! A to je samo tako receno, da se lakse shvati ... ako neko slucajno ovo cita! 

"Al', i ja ne bih taj lukac!" ... javi se Lola.

Ja budale, zenskeee lude glave dje se i ona javi ... ko je to ista pit'o?! 

Tri muska glasa u horu graknuse: "Ajd’ ne budali, i tebi sa lukom!"

Lola samo slegnu ramenima, zaljubljeno gledajuci Plavoga. 

Danas se cuo znacajnije na bijeli luk ... ali sutra ko zna, mozda i nece?! 

"Djiha , djihaaa, ajde bolan kreni, sta si se zamislio! Pucnu Sare po guzici kamdzijom, svoga konja Putkasa ... idemo raja do Sehera!

"Ma konji su vam cudo ... isti k'o i ljudi ... samo malo bolji, al' ih jebe ... zamisle se k'o i ovaj moj ... pa nikako da krene!

Ajde bolan, kreni!"

Putkas okrenu glavu ka nama ... sve nas gleda kao da nas broji ... racuna tezinu i koji teret mora da vuce. Pa i lijeno krenu ... nije bilo nekog izbora ... strajk, il' kamdzija po guzici! Bolje njemu k'o inace! Polako! Pa kad se stigne.

U susret nam nailazi 

jednopreg i vuce ceze-dvokolicu. Advokat Dr. Asim Dzinic sa Suprugom, elegantno skide sesir i blago kimnu glavom. Tako i Sare skide svoju kapu i glavom kimnu Dr. Dzinicu i Supruzi. 

"O, svaka cast, svaka cast Sare, pozdravlja te i Advokat Dzinic!" 

"Sto svaka cast za tooo? Sto mene Asim ne bi pozdravlj'o!? Cera konja Asim, ceram konja ja! Pristojan je co'jek, a ni meni nije neke vel'ke mane!

Mislis li ti to moj blento da konji kontaju ko je od nas Do'tor ... a ko nije!?

Kocijasi bolan obadvojica! Konji samo dobre ljude slusaju!

A ti to zapamti, ako mozes!

Ajd' sad ti Putkasu ... i nemoj k'o vilen jurit'! More narod pomisliti da si ... vatrogasac!"

Vladislav Bodnaruk - Toba: 5. dio Lazni Heroji

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

***************************

"Jovanovicu ... budalino, mrtav si kad ti ja dodjem!" ... rece sad stalozen glas i dodaje ... "Govori  ti komadant Grada Banjaluke, napuni topove, cekaj dok se Pre'sje'nik Opstine probudi, a onda cekaj da navali "Omladina sa Sibova" ... konju!!! Tada ide pad i predaja Banjaluke!"

"Pa znas li ti naredbu, uopste!"

"Znam druze Generale ali nas je Omladima iznenadila svojim izvidjacima!  Brilijantan potez, omladinskog rukovodioca Goje!"

Muk u telefonu. 

"Brilijantan?! Kapetane Jovanovicu ... brilijantan!" - culo se sa druge strane zice, (uz potih krkljaj i jecaj), jakako ovaj sam ja dio ismislio da bude bolja prica ... k'o dinamicnije je!

Onda se glas s druge strene zice malo procisti, valjda se presabr'o i razmislio, te okrenu sve u svoju korist! Rece, smireno, gotovo ponosno: "Eh, omladinac Goja je legenda, Jovanovicu ... postavit cu ga za desetara u Komandi ... matere mi!" 

Napad na Banjaluku je trebalo da bude izveden u 00.60h!

A mi, Alica i ja smo usetali u  Grad u 00.50h. Faktor iznenadjenja, sto 'no kazu u vojnim vjestinama ratovanja!

Uglavnom, dok su probudili borce na Sibovima, Predsjednik Opstine vec pio drugu kafu!

Oko 00.90  casova stusti se Goja, sa svojim mamurnim jedinicama te "Socijalisticke Omladine sa knjizicama" a Rat vec bio gotov, zahvaljujuci, naravno nama! I jos po svemu sudeci, mi pobijedili posto je mrski neprijatelj ostao bez municije! 

Koliko smo to jutro Ale i ja spasili neduznih zivota, nigdje nije bilo zapisano a onol'ki Grtad! 

"Da opalim Topovski plotun, druze Generale, upita onaj Oficir Jovanovic sa unakrst zaljepljenim hanzaplastom preko crvene zvijezde petokrake, na sljemu, a pogleda  Predsjednika Opstine znacajno?"

"Kol'ko imas jos plotuna Jovanovicu?" ... nezainteresovano (razocarano) upita Komandant Grada.

"Jos samo jedan, druze Generale!"

General pogleda u Predsjednika Opstine a ovaj samo iskrenu svoj fildzan kafe naopako i snazno zabi kaziprst u njega ... ko ono kad odes kod ciganke da ti gata!

"Nemoj vise pucati Jovanovicu, svejedno ce veceras vatromet!" ... rece Komandant Grada! 

Predsjednik Opstine ... poliza svoj kaziprst! Prevrnu ocima, zagleda se u fildzan I rece: "Svidja mi se ovo, svidja mi se! Ovo ce biti najbolji ikad napisani izvjestaj Marsalatu, o jednoj fingiranoj akciji na grad. Nase diverzantske jedinice, u sastavu od svega DVA covjeka, razbile kompletno okupatorsko uporiste u sastavu od 1000 neprijateljskih vojnika ... cekaj stavi 1000 do zuba naoruzanih okupatora, prevrnu ocima  Predsjednik, zagleda se u prazno a onada hladno upita Komandanta Grada koliko je stvarno bilo ljudi u akciji.

"Pa po nasim procjenama  ... druze Predsjednice ... trebalo je biti oko 500 ... najmanje!"

Skruseno odgovori  Komandant, sam sebi smijesan!

"Dobro, sta se "ondak" libimo ... stavimo u isvjestaj 2000, 3000, ma kako hoces, do tebe je! Znas da ne volim da gusim samoinicijativu!

Al' nek' bude realno! Jakako! Samo realno! Znas mene!" 

"A kako se ti zoves maleni?" ... upita General!

"Pa Alica ... jebogati!"

"Lijepo ime, sto ono kazu, bas momacko! Da nis' ti pomalo Albanac!? Sta ti Caca radi!?"

"Drzi slasticarnu, sto pitas!? drzne se Ale.

"Eto, znao sam ... Narod jedva ljeba da ima a Albanac se razbacio sa kolacima!"

"A ti zuti?" ... upita mene.

"Sta ja!?"

"Odakle si ti, Matereti? I kakvo ti je to ime? Da ti nisi Galcijan, Ukrajinac ili ne daj boze ... Rus!? Samo nam jos fali varsavski Pakt u Jugoslaviji!?" ... razrogaci oci General! Ma idete li vi u kakvu skolu?"

"Idemo!" rekosmo u glas.

"U kakvu?"

"Gimnaziju!"

"U sta ... u Govnazijuuu! Treba to odna' minirati ili kakvu manju atomsku na to baciti!" bjesni General.

"Sto zaboga rusiti Gimnaziju Generale, tvrdo zdanje ... moze se uvijek prepraviti u kakav prikladan Zatvor! To nam' i fali ... uostalom!" dopuni Generala Predsjednik.

"Sto bas Zatvor, Pre'sje'nice?"

"Pa meni izgleda solidnije od "Crne Kuce" a i veca je! Logika stvari! Zato!"

"Bjezi bolan, Zatvor treba praviti na Tunjicama i opasati strujom! Ovi ti ne valjaju za socijalisticke borce! I jeste li, matere li vam, clanovi one Socijalisticke Omladine Jugoslavije?"

"Cega ... aaaa!?" ... opet naivno zinusmo!

"Znao sam, znao sam ... odma' sam znao!" rece General.

"Vidi im samo ... glavusa!? M'rs odavle ... obadvojica! I jos copate te lepinje! Odna' to vratite u korpu! Cuj ... Govnazijalci ... kvazi inteligencija ... fuj! Ma ako ikad iko razvali ovu nasu lijepu zemlju radnika i seljaka bice to ova kvazi elita! Plus albanska Iredenta!"

"Pre'sje'nice ova dovojica ti nista nevaljaju ... nista ovo ne lici na "Boru i Ramiza" ... ovo su Trockisti, ovo je zalutalo u Revoluciju!"

"Nadji drugu dvojicu Generale, ne moram ja u svemu da mislim, eno ti onaj debeli i onaj kraj njega!"

"Dje? Pre'sje'nice, dje gledate?"

"Kod korpe sa lepinjama!"

"A tu si ti debeli, i dje bi ti drugo, neko kod lepinja ... dodjite obadvojica ovamo!" Dva debela supka umrla od straha, noge im klecaju ... pridjose pokorno!

"Odgovaraju li!?" ... pita General.

"Malo su puniji, neka, neka ... skocio nam standard od Rata na ovamo, al' odgovaraju!" ... rece Predsjednik!

"Jelde, a vi ne idete u Govnaziju!?"

"Ma jok, kakvi ... mi smo iz SUPare!"

"Tako je SUP ... prava skola za Omladince! Dadni im ondak onaj papir, ovaj ono priznanje, some! I dje sada onaj papak iz Banjaluckih Novina da nas uslika se mladim oslobodiocima grada!?"

Vladislav Bodnaruk - Toba: 4. dio Pad u Zarobljenistvo

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

*********************************

"Ja budala !" rece Alica!

"Izgleda mi da se negdje neko roka i tuce, jarane" ... rekoh.

"Stoj!" Vice opet neko!

"Stoj, ili pucamo!"

“Stali smo! Ne treba dzaba pucati! Predajemo se! Ko vice stoj?" ... upitah glasno.

Ale se ni ne osvrnu ... ide dalje! Jebiga ...izgleda bio pravo gladan?

Pojma nismo imali da smo naletili na "fasisticku ceku" koju trebe sad da razbuca banjalucka Omladina sa Sibova!

Ipak, neko od "neprijatelja" na nas sitno i zapuca! Onako, k'o prangijama!

Na to sitno zapucavanje, to prangijanje gruhnise topovi sa Kastela! Sjevalo je na sve strane! Bas je bilo mocno! Mi se usrali od sraha!

Tresla se Banjaluka.

"Juris!!!" vristi "neprijateljska" horda! Bilo ih je bar oko milion!

Ale i ja se prestravili, Ale malo uvuce glavu u ramena! "Uuuh, majko moja izgleda mi da smo mi zapalili ovaj fitilj!?"

"To je to" ... rekoh! Najebali smo! Bjezimo! Ne pise nam se dobro!"

"Otkud topovi u Banjaluci!" ... pisti Alica. Sa svih strana na nas navalise ti "okupatori"!

Jedan, maleni me zviznu nogom u cjevanicu i ja padoh! A i sta bi' drugo? 

"Sta vam je hajvani jedni, mi se predajemo! Mi smo se prvi predali, nemojte nas dirati ... znaci Rat je zavrsen i nema lemanja! Ma, sta ti je Mali, sta se udaras, jebat cu ti ja Mater kad se razoruzas!"

"A i zapamtio sam te!" ... rekoh dok su mi zicu vezali oko ruku. A i sto zicu? Mogli su i spagom! Bilo kupiti spage u "Dunavu" u Fra Grge Martica, dje onaj Veljo radio!

Trazim Alicu, ali vidim samo bezivotno tijelo vuku dvojica u Kastel!

Lupno ga neko kundakom M - 47 ili 8 u glavusu! Garant!

"E, jebat cu vam mater kad tad ... svakako!"

Dezmekast covjeculjak, sa sljemom na glavi a zvijezdu petokraku prekrio unakrst hanzaplastom, obrati se prvo meni. Naravno, posto sam ja bio jedini od nas dvojice ... ziv!

"Provokacija vam je uspjela, ali vi obadvojica racunajte da ste mrtvi jer ste otkriveni a posto smo izgruhali sve nase granate na vas, a vi prodrli u dubinu nase teritorije, tj. dosli do same Salfikade ... po doktrini nase vojne teorije ... izgleda mi da ste vi pobijedili! Moje iskrene cestitke "Okupatoru"!

Odlicna taktika i dobra ideja druga Goje komadanta akcije, nadmudrio nas je ... eto sad smo mi ko biva, bez municije i vase ce omladinske jedinice nesmetano usetati u grad! Samo treba probuditi ovog malog sto se izvalio!

Rat je gotov! Kakav odusak! Opet je mrski "Okupator" izgubio!

Moremo sad nesto i popiti ... moj rat je izgubljen ... sta ce Omladinci ... Kruskovac ili Cokoladni liker?"      

Ale, koluta ocima, dos'o sebi, probudio se ... gleda u mene, tj. vise bleha a i ja u njega!

Nekako u isto vrijeme uzdahnusmo obadvojica!

"Ne bi mi likere! Ima li sta drugo? Kokta ili tako!?" pita Ale.

"Nema, jebla vas kokta, to je nezdravo! Ima Zvekana  kaze "Fasista" ... moja licna rezerva, cuv'o ja za nas poraz litru!

Covjeculjak sa dva hanzaplasta preko zvijezde petokrake, otvori svoju ratnu torbicu, izvadi flasu!

Aha, sad znam zasto Oficiri nosaju one torbice!

Moj prvi "Zvekan" u zivotu ... fuj!

Alici ode nekako tako, uz fuj, dobar guc.

Ja bi svoje pljun'o ... al' me nekako sramota Okupatora! Sta znam sta moze pomisliti ... da sam neki derpe, ili sta, pa da mi ponudi da ponovim! Progutah i ja!

Isti cas sam skont'o sto je Zvecevo konjak najjeftinije pice! A i boja mu je ...k'o da se neko popis'o u flasu!

Zvrlji poljski telefon, i jakako niko nikog ne razumije! Neko se dere sa druge strane zice: "Ne mere biti napad na Grad dok se Pre'se'nik Opstine ne probudi. On mora biti na komandnom mjestu ... stoko pijana!!!!"

Covjeculjak ne da na sebe : "Slusaj “Komando" po planu, ja sam samo za danas "fasista" i reagujem na svaki pokret naroda i narodnih bandita! Jasno! Ja postupam samo po Planu!

Uostalom, raskrinkala nas je nasa buduca vojska, "JNA" ... tek toliko da se zna! Slusam ja svoju komandu besprijekorno!"