Prije nekoliko dana zatekao sam se, prilično besposlen, pred TV-om. Najednom od TV kanala pažnju mi je privukla emisija američkog kuhara Anthonyja Bourdaina o Portugalu, odnosno o Lisabonu, te o kulinarskim tradicijama te zemlje. Bourdain je, inače, bivši kuhar, nekadašnji šef kuhinje jednog njujorškog restorana, koji se širom svijeta proslavio napisavši knjigu o kulinarstvu, a potom praveći i TV emisije ‘No Reservations’ i ‘The Layover’. Ukratko, u pomenutim emisijama on putuje svijetom i prenosi gledateljima kulinarske tradicije iz raznih metropola.
Bourdain je sjajno i veoma plastično opisao Lisabon. Baixa, Torre de Belem, fado muzika od koje vam se koža ježi, te na kraju, naravno, lisabonska i općenito portugalska kuhinja. No, ono što mi je privuklo pažnju u emisiji su razgovori koje je Bourdain vodio s lokalnim ljudima o Portugalu i EU.
U jednom trenutku jedan lokalni književnik mu objašnjava kako je EU smišljeno i planski razorila samo privredno tkivo Portugala. Kaže da su cijeli dijelovi zemlje, koji su nekada vrvjeli od poljoprivrednih proizvođača, sada prazni i napušteni zbog politike EU.
"Portugal ima jednu od najboljih klima na svijetu. Sunčano je, temperature umjerene, ima dovoljno padavina, a zemlja je plodna. Uzgajali smo ovdje masovno masline i paradajz, no, iz EU je odjednom počeo pristizati ogroman novac koji je bio uslovljen samo jednom stvari - da prestanemo uzgajati i izvoziti masline i paradajz. Jer drugi to rade, naprimjer Italijani i Španci. Nažalost, naši su političari poslušali EU i sada ogromne površine odlične obradive zemlje zjape prazne, napuštene", priča književnik.
Za vrijeme reklama na ovoj stanici prebacim na naš lokalni TV kanal, kad tamo neka emisija u kojoj jedan od ovdašnjih političkih lidera priča o BiH i EU: "Mi moramo iskoristiti šanse koje nam daje put ka EU, mi trebamo da se izborimo za EU tržište koje je veliko, bla.. bla... bla... mi moramo, bla.. bla... bla... mi trebamo, bla.. bla... bla...”
Vraćam se ponovo na kuharsku emisiju.
U jednom od lisabonskih restorana Bourdain s lokalnim šefom razgovara o ponudi jela. Portugal je pomorska zemlja, a u vodama oko Portugala nalazi se dosta riba, veoma dobrih, kvalitetnih i jestivih. No, u lisabonskim restoranima ovih dana se služi isključivo bakalar, riba koje zapravo u vodama oko Portugala uopšte nema.
Bourdain pita s razlogom. Konstatira: "Opet neki budalasti propis EU", a lokalni mu šef potvrdno klima glavom. Američki kuhar ne može da vjeruje. Objašnjava svojim gledateljima koje se sve ribe mogu naći u portugalskim vodama, a da se pri tome na trpezama nalazi bakalar koji se ko zna otkuda uvozi smrznut!
Potom Bourdain zaključuje. Kaže, kao prvo, nikako mu nije jasno zašto ljudi u zemljama članicama EU uopšte pristaju na takve budalaštine briselske birokratije. I drugo, nikako mu nije jasno kako EU još preživljava i postoji.
"U kojoj sam god zemlji članici EU bio - a bio sam u puno zemalja, od Italije, preko Španije do Njemačke - niko od lokalnih ljudi nema ništa lijepo reći za EU. Svi su protiv EU i svi su ogorčeni njihovim besmislenim propisima koji koče slobodnu trgovinu i razvoj. Zbog toga mi uopšte nije jasno kako se ta zajednica još održava na životu i kako opstaje", kaže Bourdain.
Opet ide set reklama pa prebacujem na bh. kanal. Tamo isto: "Mi moramo, bla.. bla... bla... mi trebamo, bla.. bla... bla... iskoristiti sav taj ogroman potencijal novca iz EU fondova bla.. bla... bla..."
Vraćam se opet na kulinarsku emisiju, tamo neko od lokalnih žitelja objašnjava Bourdainu kako je sav novac iz EU fondova u proteklim godinama došao samo kako bi ugušio lokalnu proizvodnju - poljoprivredu, ribarstvo i slično - pri čemu su, da cijela stvar bude još tragičnija, iznosi novca koji su povučeni iz EU fondova uvijek godinama bili manji od iznosa novca koji je Portugal morao uplatiti u budžete EU po osnovu članarine.
Opet prebacim na naš program: "Mi moramo, bla... bla... bla... zato europske integracije za nas nemaju alternativu, bla... bla... bla... mi trebamo, bla... bla... bla..."
Zbunjeno zaključujem. Bože, koliko je samo života, zdravog razuma, realnosti i shvatanja i primjenjivanja osnovnih ekonomskih pojmova sažeto u samo jednoj kulinarskoj emisiji američkog šefa nasuprot potpuno pogrešne percepcije, nerazumijevanja i totalne neinformiranosti nekog našeg bezličnog bla-bla političara. EU je razvalila daleko bogatije zemlje od BiH i ugušila nacionale ekonomije, doslovno satrla lokalnu proizvodnju nizom veoma smišljenih zlobnih direktiva samo za račun nekoliko povlaštenih nacija i naroda. A naši političari o tome ništa ne znaju. I samouvjereno nas vode na taj put bez alternative. Strašno. Zapravo, prestrašno.
Eldar Dizdarević
(Oslobodjenje)