Hotel Palas - Banja Luka

Da bi se izbjegli moguci nesporazumi  i moguca podmetanja bilo koje vrste (engleski: spinovi), bitno je definisati razliku izmedju nekih pojmova koji se svakodnevno koriste u nasim razjedinjenim ali razumljivim jezicima.

Seljak je izraz koji označava  postenog i skromnog poljoprivrednog djelatnika koji ima prebivalište na selu, i koji za život zarađuje baveći se poljoprivrednim aktivnostima bilo na svom ili na tuđim imanjima.

Seljacina (ili papak)  je osoba koja se ponaša vrlo neuglađeno, prostački, nepristojno; prostak i nije neophodno da zivi na selu...Sta vise, cesce je stanovnik grada

Grmalj (ili dziber) je sirov i neotesan čovjek, grube vanjštine, krupan i zdepast koji zivi i u gradovima, velegradovima, selima, zaseocima... Obozava kada uspije da zavlada gradom i nametne mu svoje poslovne, moralne, umjetnicke i druge vrijednosti...

Vrlo cesto, precesto se pojam seljak koristi u pezorativnom smislu sto je svakako velika greska. Mnogi pri tome, vjerovatno, misle na seljacine, grmalje, papke, dzibere.  Ako prihvatimo da nema apsolutno nikakve sumnje da je izmedju pojma seljak i ostalih pojmova ogromna razlika, mozemo, sluzeci se ovim pojmovima, nastaviti pricati o mnogim temema pa evo, i o arhitektonskom razvoju grada koji volimo!

****************************

Vruca tema o kojoj se ovih dana u Banja Luci  raspravlja zvanicno, u organizaciji gradske i entitetske uprave, a nezvanicno u raznim kuloarima, na ulici, u parkovima, na drustvenim i nedrustvenim mrezama, je rusenje nedovrsenog dijela i izgradnja novog dijela hotela Palas. Izgleda da projekat izgradnje novog dijela hotela Palas postaje  zivotna zaduzbina dvojice, do skora, ljutih politickih i licnih protivnika koji su se do nedavno vrijedjali i omalovazavali do besvjesti - mladjanog gradonacelnika Draska i  "srpskog nacionalnog blaga" - kako se sam (ne)skromno predstavlja, vlasnika i predsjednika svega i svacega u Republici Srpskoj, Dodika, ili doduka - kako ga neki zlonamjernici zovu! 

Dug je ovo uvod, predug i previse vremena i prostora potroseno na dvojicu beznacajnih marginalaca, seljacina, grmalja, dzibera i papaka u isto vrijeme, koje je samo splet nesretnih ratnih i poratnih okolnosi na Balkanu izbacio na provsinu i dao im mogucnost da odlucuju o starima o kojima pojma nemaju. Naravno, mora se priznati da oni neke stvari, kao sto su manipulacija neukim i izbezumljnim narodom, znaju veoma, veoma dobro.

Elem, da se vratim na hotel Palas i njegovu dogradnju u centru naseg, nekad pitoresknog grada. Uz prisustvo Zeptera, drzavljanina Svajcarske, multimilonera porijeklom iz Dubice, koji se obogatio na posudju od nerdjajuceg celika i ponecemu drugome o cemu se ne zna bas previse... predstavljen je projekat izgradnje visespratnice od 100 metara koja ce se nadviti nad starim dijelom hotela u strogom centru grada. Naravno, projekat i izgradnju ce finansirati strucnjak za nerdjajuci celik, a gradjevinske i druge dozvole kao i ostale "sitnice", ce obezbijedit dvojac inace "ljutih politickih protivnika" koji su ujedinjeni samo na projektima znacajnim za "nas narod" (u prevodu: njihov dzep ili njihovu slavu). Sta ce to zaista nas narod ili nas grad dobiti od ovog projekta, da li mozda i dio vlasnistva nad hotelom, sto bi bilo za ocekivati, doznacemo mozda kasnije, a vjerovatnije nikada. Kao sto necemo doznati ni to sta ce od ovog projekta dobiti dvojac bez kormilara, kao nadoknadu za njihov uticaj, trud, znanje i vjestine koje su ukljucili u ovaj projekat. Vjjerujmo im da je njihova satisfakcija samo to sto sluze "svom narodu"! Kako kaze mladjani gradonacelnik, novi i stari hotel ce postati zastitni znak naseg grada u kome cemo svi mi zajedno uzivati!  On, naravno, jos jednom obecava nemoguce, jer nacin kako ce u tom trideset spratova visokom hotelu uzivati njih dvojica je potpuno drugaciji od nacina kako bismo mogli uzivati mi, obicni gradjani grada na Vrbasu, kada nas grad ne bi vodili ovakvi tipovi, vec ljudi od zvanja, znanja i postenja. Obicni gradjani grada Banja Luke ne ocekuju nista vise no da pogled na novi hotel izaziva u njima lijepe osjecaje, da budu iskreno ponosni na njega i na svoj grad.  

O arhitektonskom rjesenju dogradnje hotela Palas, neskladu kojim se stari i novi dio hotela odbijaju jedan od drugod kao dva suprotna pola magneta ne vrijedi ni govoriti. To je i stvar ukusa, a mnogi ce jos jednom ponoviti mantru da se o ukusima ne raspravlja. 

Da je li bas tako?!

Uostalom, pogledajte fotografije prezentacije projekta i zakljucite sami koliko vam se novi izgled starog hotela Palas i tog dijela Banja Luke uklapa u vas ukus.

Slika sa inauguracije...

 ...novog predsjednika Crne Gore.

Ne znam da li i vi na ovoj slici vidite grupu svecano obucenih ljudi?! 

A sve su to vazni ljudi - bivsi, sadasnji predsjednici i jedan buduci predsjednik!

Jedan dio je veseo - drugi smrtno ozbiljan!

 

Vidim i to da predsjednik jedne od drzava Balkana sjedi blize buducem predsjedniku od predsjednika jedne druge drzave i da taj, mozda greskom protokola, istisnuti predsjednik sjedi na samo jednom guzu - ili da bi se sto vise udaljio od suseda ali mozda i da bi oslobodio goluba, sta li?!

A onaj koji se uvalio blize buducem predsjedniku, provaljuje, kao i uvijek toliko da je do suza zasmijano i buduceg predsjednika i suprugu mu.

No sala mu nije bila dovoljno duhovita da bi zasmijao odlazeceg predsjednika a ni ostale vazne i uvazene zvanice i goste koji sa nestrpljenjem cekaju kraj inauguracije i pocetak krkanluka. 

Na kraju te faze svi ce, bar na kratko, ponovo biti braca ili polubraca koji govore istim ili slicnim jezikom i koji se dijele samo po vjeri ili nevjeri!

Sutradan ce se svi oni probuditi sa mamurlukom, teskom glavoboljom i uobicajenom mrznjom svega i svakoga. 

Konacno, poslije toliko godina...

...i poslije toliko nasilja - "Srbija protiv nasilja"

Ima li nade za Srbiju? 

Ima li nade sa sve nas na Balkanu? 

Uz Dan pobjede nad fasizmom

            Darko Rundek & Cargo Orkestar - Ay Carmela @ Sava Centar 2008

Lordan Zafranović

 

"Od jedne male zеmljе, od ovih naroda koji su uvek bili provincija i nečije sluge, napravio je nešto. SFRJ je vredela kao zemlja. Bila je ugled za mnoge, ne samo za Afriku i Aziju, nego i za skandinavske zemlje. To se ne može zaobići, bez obzira koliko mrzeli TITA." Lordan Zafranović

*********

Bogdan Tanjevic komentarise: U "zvezi sa time" "Glupo je bti glup" kaze veliki Ajnstajn!

Bill Gates: Znacajan napredak u gradnji nove nuklearne elektrane u Wyoming-u

Iako znam da je, na zalost, Bill Gates na vecem dijelu Balkana izjednacen sa najcrnjm djavolom, moram reci da sam, potaknut ogromnom kolicinom mrznje izrazene prema njemu, jos prije par godina otpoceo sa pracenjem njegovog bloga, da ga redovno citam, saznajem kako razmislja, sta radi u svijetu, koje sve humanitarne akcije finansira, sa koliko iskrenog entuzijazmaje je vezan za najsiromasnije dijelove Afrike, Azije, koliko milijardi dolara ulaze u fondove koji direktno pomazu ljudima u nevolji... Ne bih trebao ponavljati, ali on je toliko bogat od svoga rada, da je obezbijedio desetine svojih pokoljenja i da on svoje bogatstvo, iskustvo i genijalne ideje koristi u oblastima koje ga interesuju. Jedna od oblasti u kojoj je veoma aktivan je i ocuvanje covjekove okoline i zamjena tradicionalnih goriva sa onima koji ne narusavaju covjekovu zivotnu okolinu kako je narusavaju ugalj i nafta pa i tradicionalno organizovane nuklearne elektrane. 

**********************

Za vas kojima engleski jezik nije stran postavljam link prema Billovom blogu da se uvjerite u originalu o cemu govorim. Ostalima cu pomoci mojim slobodnim prevodom i prenosom sustine tog Billovog posta na blogu. 

Naime, prije par dana, 5. maja 2023 u gradu Kemmereru, u Americkoj drzavi Wyoming je otpocela izgradnja prve u nizu novih nuklearnih izgradjenih po potpuno novom dizajnu, razlicitom od dosadasnjih nuklearnih elektrana po tome sto ce nova elektrana biti neuporedivo bezbednija od dosadasnjih, sto ce ona zamijeniti elektranu na ugalj koja se zatvara i sto ce pruziti mogucnost zaposlenja svih radnika elektrane na ugalj i rudara rudnika koji se zatvara. Elektrana treba da bude zavrsena do 2030.godine.

Osnovna prednost rada nove nuklearne elektrane, nazvane Natrium plant, je u nacinu hladjenja nuklearnog reaktora. Sadasnje nuklearke hlade reaktor vodom koja se pri tom vec na 100C pretvara u paru, podize pritisak u cijevima. Sistem hladjenja je veoma kontrolisan i skup ali i pored toga postoji stalna opasnost od pregrijavanja i katastrofe kakva se desila u Cernobilu. 

Svijet ce i u buducnosti zavisiti od elektricne energije. I tebace je svake godine sve vise. Potreba za nuklernim elektranama nece se smanjivati - vec povecavati. Poznato je da nuklearke imaju nekoliko velikih problema: njihova izgradnja je skupa i covjekova greska moze uzrokovati incidente pa i tragediju. 

Nova Natrium nuklearka koju je dizajnirala Billova firma, rjesava problem sigurnosti i pouzdanosti. 

Svaka, pa i ova elektrana radi na principu zagrijavanja vode do isparenja. Koristi tu  vodenu paru da pokrece turbine koje proizvode elektricnu energiju. Nuklearne elektrane griju vodu lancanom reakcijom stvorenom cijepanjem uranijumovih atoma. Po ovim principima radi i nova lelktrana. I tu se slicnost sa standardnim elektranama zavrsava. 

Klasicni nuklearni reaktor kontrolise nuklearnu reakciju kruzenjem vode oko reaktora. Dva su velika rizika kod korisatenja vode za hladjenje procesa: voda je veoma dobra u upijanju toplote do 100C, ali iznad te temprature povecava se pritisak pare na cijevi i ostale uredjaje u sistemu kontrole. Ako nestane napajanja elektircnom energijom usljed, na primjer, zemljotresa, vodene pumpe prestanu raditi, reaktor se i dalje zagrijava, povecavajuci i dalje pritisak sto je stanje potencijalne ekslozije.

Sta ako se za hladenje reaktora reaktora koristi nesto drugo osim vode? Na ovo pitanje je odgovorio novi dizajn. Tekuci metal moze neuporedivo bolje upiti toplotu a tacka isparenja je 8 puta niza od tacke isparenja vode, cime se zadrzava nizak pritisak na cijevi i uredjaje.  Natrium plant za hladjenje reaktora tekuci natrij kome nisu potrebne pumpe je se podizanjem temperature sam podize i istovremeno i hladi. 

Nova nuklearka ima i mogucnost skladistenja i kontrole kolicine proizvedene elektricne energije, potrosnje i vracanja energije u mrezu. 

Ne treba da ponovim da firma Bill Gatesa uglavnom svojim sredstvima financija i izgradnju ove elektrane i da Bill i u ovom svom postu izrazava svoje zadovoljstvo sto ce ona zaposljavati 200-250 ljudi sto je ogromno za ovaj, prilicno zaostao kraj Amerike. 

Selimovićevo poimanje Bosne

Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet nasljeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac. Šta se sve kroz stoljeća nakupilo u tim ljudima!

Osjećanje vlastite neodređenosti, tuđe krivice, teške istorije, neizvjesne budućnosti, straha od promjene, želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja, i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvom viđenju i po spoljašnjim utiscima.

"VOLIM JA SVOJU ZEMLJU, AL U NJOJ NE BIH ŽIVELA"

Misljenje Aleksije, nepoznate mi zene porijeklom iz Srbije koja objasnjava zasto sada zivi u Njemackoj i zasto misli da je ona, po njenom misljenju jedna od najboljih zemalja za zivot na svijetu.

Postavljam ovo njeno misljenje jer se skoro poklapa sa mojim i jer mi je dodijao sarkazam  vecine naseg naroda prema "zapadu",  neprestano ponavljanje da je sve sto dolazi sa "zapada" lose, negativno i da je nesreca i dekadencija jedino sta nam je "zapad" donio. 

I to pricaju najvise oni koji nikada nisu ni probali taj "zapad" , nikada zivjeli tamo ili mali broj onih koji su pokusali zivjeti tamo i zbog raznih razloga, a najvise zbog njihove licne nesposobnosti, nisu uspjeli obezbijediti sebi i svojoj porodici normalan zivot. Naravno, ne pominju ogromno milione dolara i eura koje je taj isti "truli zapad", slao i danas salje da bi primirio zavadjena balkanska plemena! Zadojeni mrznjom prema tom "zapadu" ne vide da im je stravicna propaganda pomutila i ono malo razuma kojeg su imali, pa ne vide sta je to dobro za njih same. Ne vide da je propaganda pod kojom zive  fabrikovana od njihovih domacih politicara-kriminalaca koji su smilili mrznju prema zapadu (ili nekome drugome) da bi sakrili svoju pljacku tog istog naroda; i sve to po jednostavnom principu poznatom na Balkonu kao:"Drz'te lopova!"

Uostalom, procitajmo svjedocenje zene koja voli svoju Srbiju, ali u njoj ne bi zivjela. Mozda nam se desi da nesto shvatimo i naucimo.

****************************

"U Nemačkoj se prošlost ne ulepšava"

Zemlja u kojoj živim preko 30 godina, čiji službeni jezik sam naučila za godinu dana jer sam to prvo želela, je zemlja koja pokušava spajati ljude ekonomskom saradnjom, razvojem kulture, multikulture, jednakosti među ljudima, negovanjem umetnosti i nad svim poštovanjem ljudskih prava. Na ulicama nemačkim (što je slučaj sa skoro svim bogatim evropskim državama) ćete videti ljude poreklom iz svim mogućih zemalja, čuti raznovrsne jezike. U ovoj zemlji živi oko 85 miliona ljudi i preko 170 nacija.

U ovoj zemlji se prošlost ne ulepšava već se kristalno jasno suočava sa istinom i zapamtite, ovde se i praunuče stidi svojh predaka zbog počinjenih zločina u Drugom svetskom ratu. I zapamtite, niko ne govori "srušena je savezničkim bombardovanjem poznata operna kuća u Drezdenu, Lajpcig i Berlin su do temelja srušeni". A ne, oni to gledaju kao surovost koju su izazvali i za to su krivi samo nemački nacisti, koji su pokorno išli za onim nitkovom austrijskim Hitlerom, zlo koje su izazvali kako svojim građanima, najviše svojim zemljacima Jevrejima i Jevrejima po drugim zemljama, a potom cijelom svetu.

U ovoj zemlji su bile mnoge revolucije.

U ovoj zemlji su žene mogle glasati od 1919. i to od svoje 20. godine.

Milion puta sam čula, a to vredi i za domaćine drugih modernih država, kako su "Nemci glupi, nemaju pojma, bezdušni su, ne vole decu kao drugi "topli narodi", ovakvi-onakvi". I to govore oni koji su se dovukli u ta društva iz domaćeg siromaštva, bede i korupcije. To govore oni u čijim zemljama se silovanja ne kažnjavaju, u kojima žena nema zaštitu kao u Nemačkoj, u kojima je nebitno šta i koliko znaš nego jesi li politički vazal i ko ti je ćaća, u kojima je više kupljenih diploma a oni sa pošteno stečenim diplomama su otišli - u ovu zemlju u kojoj sam i ja a i u druge; Austriju, Norvešku, Britaniju, Francusku...

"Baš selja ne voli muzeje"

Pitam ih uvek pa šta čekaju, što žive u tim zemljama poput Nemačke, njihove ih

čekaju pa neka se vrate. Naravno, lova je u pitanju, slobode, prava, uređena i bogata država u kojima uživaju sva ta prava, a koje su "glupi" Nemci i Nemice stvorili. Ti ljudi nikad nisu otišli obići lepote nemačke zemlje, nemaju pojma o bogatoj istoriji, nikad nisu videli dvorce koje milioni turista iz celog sveta posećuju, kao što su zamak Eltz koji datira iz 12. veka ili prelepi dvorac Neuschwanstein, a ovaj drugi je kad ga je Walt Disney video bio inspiracija za onaj dvorac, simbol na njegovim filmovima. U Rhein-Main području se nalazi najviše dvoraca i tvrđava u celoj Evropi. Ali šta će to našem selji, on nema pojma ni da postoji muzej-kuća Betovena, da je on finansirao i podržavao onaj muzej Seckenberg u Frankfurtu, a kamoli šta drugo da znaju. Nikad takvi nisu posetili Heidelberg, parkove koje su davno nemačke princeze i kraljice obogatile svim pa i vrlo retkim cvećem i drvećem iz celog sveta, niti muzeje poput Seckenberg, u kom su sve epohe svetske istorije, ni muzeje brodarstva, automobila, mašina, a još manje su se setili posetiti konc-logore koji se čuvaju kao opomena, sa svim mogućim informacijama o ljudima koji su tu ubijeni. Nisu išli ni na izložbe, ni na sajmove razne, pa ni knjiga, od kojih je velesajam u oktobru svake godine u Frankfurtu najveći internacionalni sajam knjiga na svetu. Svake godine je neka zemlja predstavljena svojim delima i autorima.

Ako neko rado putuje, od Severnog mora kod Cuxhaven do poznatog Ostsee, pa do legendarne Švarcvald šume u Bajernu, trebaće vam godine da sve obiđete. I Nemci nikad neće reći - moja zemlja je najljepša, već su oni jedni od najvećih putnika na svetu jer žele da se dive drugim zemljama.

"Srećna sam što su mi deca rođena ovde"

Ne, tim nekim strancima, onim ljudima koji su pobjegli od sirotinje i mraka u svojim zemljama je highlight kad odu na godišnjem odmoru u svoje selo sa evrima, pa da pokažu "kako su uspeli"svojim zemljacima koji kubure kako će sutra preživeti.

Pa da, uspeli su u zemlji "glupih Nemaca". Veću glupost nećemo nikad čuti. Ali veći krkanluk i licemerstvo ne postoji od onog momenta kad takvi pravdaju Putlera i njegov rat. E, to je već highlights idiotluka i licemerstva. Niže ne ide. I niko od njih ne bi ni u snu istočno od Nemačke maknuo, a kamoli za Rusiju.

Meni je ogromno zadovoljstvo i sreća što su mi deca rođena u ovoj i ovakvoj državi i smatraju je svojom domovinom, a meni je ona izabrana domovina jer mi odgovara po svemu, počev od mentaliteta pa sve ostalo gore nabrojano. Nikad, apsolutno nikad je ne bih napustila jer bi mi gubitak na svim poljima bio ogroman. Nije savršena, toga nema nigde, ali je jedna od najboljih država na svetu, sa tendencijom da bude još bolja.

Voleti neku zemlju i pripadati joj se ne određuje slučajnošću već s onim osećajem slobode, prava i mira koje nam pruža i koje treba poštovati.

I nadasve moja veza sa Ustavnim zakonom ove zemlje je najčvršća. To me i veže za ovu zemlju. Kad ne bih stajala iza svakog paragrafa tog zakona, a tako i poštovala nezavisnost sudstva te zakon glasanja, ne bih jednog dana ovde živjela. Ujedno pomno pratim uvođenje još modernijih zakona, neki su već u skandinavskim zemljama uvedeni.

To je snaga jedne države - kad bogata i uređena i dalje traži bolje a pri tom se ne ustručava učiti od drugih. E, to je moja zemlja, izabrana razumom i srcem. Nemačka.

A gde su moja djeca - to je moja glavna domovina.

Sve druge zemlje volim, sve imaju svoje lepote, pogotovo one u kojima sam ili rođena ili odrasla, volim ih na sasvim drugi način, nekim drugim vezama ali niti u jednoj ne bih živela.

Naopaki sistem vrijednosti!

Uzasna vijest! Tragedija u osnovnoj skoli u Beogradu. Ucenik sedmog razreda iz tatinog pistolja, pucao nasumice na svoje drugove iz skole, nastavnike, ubio cuvara u skoli ... Tacan broj poginulih jos se ne zna.

Hitna pomoc, policija, novinari na licu mjesta snimaju, slikaju, intervjuisu... Jedan od ucenika je ispricao kako je on dozivio ovu tragediju:  

"Dobio je jedinicu iz istorije i tada je poludeo. Upucao je istoričarku u kabinetu, a onda i drugove. On ima sve petice, a svi ga zovemo štreber“, pričaju đaci Osnovne škole „Vladislav Ribnikar“ gde je učenik sedmog razreda pucnjem iz očevog pištolja ubio školskog čuvara i teško ranio više osoba."

"ON IMA SVE PETICE, A SVI GA ZOVEMO STREBER!" Tako normalno i nevino: "Svi ga zovemo streber!"

Prijetnje nastavnicima i profesorima postale su sve cesce. Nedavno je jedan ucenik svojoj nastavnici na casu izmakao stolicu - i nista. Svakodnevno maltretiranja strebera, debelih, malenih, ruznih... Svakodnevno izmisljanje najruznijih nadimaka koji zrtvi ostaju do kraja zivota: streber, svinja, ustasa, cetnik, balija, turcin, kepec, svinja... da ne nabrajam vise. Bilo je samo pitanje dana kad ce se desiti tragedija jer na ranije, manje teragedije, nije se reagovalo kako je trebalo.

I sada se vec nalaze oni koji govore da nam je to doslo sa zapada! Naravno da je doslo sa zapada jer sve kod nas dolazi sa zapada! I dobro i lose! Za sve nam je kriv zapad, jer tako nam je najlakse. Tako skidamo odgovornost sa sebe. Mi naravno nismo krivi! Mi nikada nismo krivi. Krivi su uvijek oni drugi!

Podjimo od nas samih. Idealizujemo svoju mladost. Lijepo je to. Svakome je njegova mladost najdraza, pomalo idilicna. Ali u isto vrijeme mi necmo da priznamo da smo i mi, u ono dobro doba, odrasli u siledzijskom drustvu gdje je svaki skolski ili lokalni siledzija okruzen svojom "rajom", mogao u skolskom dvoristu isprebijati i izivljavati se na nekom slabijem uceniku, gdje je svaki muz, pjandura ili ne, mogao prebijati svoju zenu i djecu, maltretirati ih godinama i nikom nista!  U najboljem ili najgorem slucaju, zavisi kako to ko posmatra,  ucenik- siledzija bi dobio ukor pred iskljucenje, otac, muz - siledzija bi se primirio do slijedece prilike! Mladi siledzija bi nakon svake demonstacije svoje snage postajao sve popularniji u nasim malim sredinama! Muz-siledzija je pravdan time sto je i ta njegova "jezicara" i svadja se s njim umjesto da suti! I tako su nase "sliledzije" postajali idoli. Cak i muz-siledzija jer pokazuje svoju musku nadmoc. I tako je uvijek bilo i treba biti! I ovo je, kao i lijepe stvari koje smo dozivjeli i u kojima smo rasli dio istine o nasoj idilicnoj mladosti. O tome kako je danas - bolje da ni ne zapocinjem. 

Budimo iskreni, i danas, kad smo ostarili, citamo na drustvenim mrezama o "legendama" nase Banja Luke. A neke od tih legendi nisu bili nista drugo no  propalice i siledzije! A oni su i sada, nama sezdesetogodisnjacima i sedamdesetogodisnjacima - LEGENDE?!

I to je nas sistem vrijednosti?! I zato nam je sada "sve to doslo sa zapada!" "I rat nam je zapad namjestio i organizovao!" Jedino smo mi u svemu tome tome nevine zrtve!

Dok god svako od nas pojedinacno ne pogleda u ogledalo i prizna sebi svoj dio odgovornosti za sve svoje greske - necemo se svi mi zajedno izaci iz naseg vrtloga. 

Dok god su uvijek neki drugi krivi za sve nase male i velike greske necemo pomoci mladima, zenama, slabijima da ne rastu i ne zive u patnji! Da se u ocaju ne ubijaju ili da ne ubijaju druge.

Dok god su nasoj djeci a i nama idoli kriminalci, siledzije i ubice,  vodje navijaca sportskih klubova. Dok god razne sluzbe, udbe i policije, stavljaju na celo tih hordi navijaca svoje saradnike, pod izgovorom da bi ih kontrolisali, ali i za njih radili prljave poslove, i dok god se to smatra normalnim - ostacemo talog!

Za vas koji ste vec do sada pitali, a sta je sa masovnim ubistvima u Americi, na zapadu, istoku... Naravno, slicne stvari, i jos strasnije, se dogadjaju i u "uredjenoj" Americi, na zapadu i na istoku!  

Ali ne branimo svoju gresku tudjom! Ne gurajmo glavu u pijesak! 

Umjesto toga pogledajmo se u ogledalo i priznajmo sami sebe svoju zabludu i gresku. I radimo na stvaranju novog sistema vrijednosti, zbog nase djece. Radimo sa nasom djecom uvazavajuci sve sto se desava u svijetu, ali i nasu tradiciju, kulturu i nekulturu. Moramo prije svega iskreno ali i profesionalno analizirati nas sistem vrijednosti, pronaci greske u nama licno i u sistemu i na osnovu toga graditi drugaciji sitem, gdje kriminalci i siledzije nece biti heroji prije svega u nasim ocima i  u ocima nase djece, gdje ce takvi biti iskreno osudjeni od svakog od nas i nase djece; Sistem u kome ce nasa djeca moci mirno ici do skole, na utakmicu... gdje zena u braku nece biti predmet izivljavanja muza -  siledzije, gdje djeca nece strahovati i istovremeno uciti od njega!  

Nisam siguran da sam uspio prenijeti moja razmisljanja i osjecanja izazvana ovom strasnim tragedijom u beogradskoj osnovnoj skoli. Ovo bi trebala biti tema o kojoj svi mi razmisljamo, jer svako od nas je dozivio i licnu tragediju, ili tragediju nekoga koga je poznavao, tragediju kao posljedicu naopakog sistema vrijednosti u sredini u kojoj zivimo. 

"ON IMA SVE PETICE, A SVI GA ZOVEMO STREBER!"