Cetvrto ZOOM druzenje kosarkasa Borca - 29. novembar 2020

 

Mi se nismo umorili! Godine i udaljenost nam ne mogu nista! 

Ovog puta bilo nas je 17. Rekordan broj do sada!

Jedino sto Tausana, koji zivi u  Crnoj Gori, i Sojtu, zivi u Svedskoj, ali trenutno u Banjaluci,  nismo mogli cuti. Do slijedeceg sastanka cemo rijesiti probleme sa mikrofonima koje su njih dvojica ovog puta imali. Uz njih dvojicu, po prvi put, na jednom od ZOOM sastanaka, nam se pridruzio i Fuad Idrizovic, koji zivi u USA.  

Hajde da predstavim ucesnike, od gornjeg lijevog ugla: kapiten Angel Trajkovski (Boise, USA), Predrag Canak (Toronto, Kanada), Zeljo Sejdinovic (Svetska), Fuad Idrizovic (USA), Vladimir Tausan (Crna Gora),  Sait Mustajbasic ( Alberta, Kanada), Tihomir Divjak - Kikan (Beograd), Blaz Kotarac - Koki (Beograd), Lazo Roljic (Banjaluka), Djoko Kaludjerovic - Sopen (Kalifornija, USA), Zlatko Galijas (Prag, Ceska), Drago Kopanja  (Pula, Hrvatska), Vlado Bojer (Kalifornija, USA), Bato i Mirjana Jelic (Beograd), Brane Majkic (Toronto, Kanada) i Husein Sojtaric - Sojta (Svedska). 

Ponovo, kao i prilikom ranijih ZOOM susreta, vrijeme je prebrzo proslo! Iskoristili smo tri  besplatna vremena od po 40 minuta! I kao da nam to nije bilo dosta. Moram priznati da smo mi bivsi kosarkasi prilicno pricljivi ili kako se to nekada uljepsavalo i govorilo - epski orni!  

O cemu smo pricali?! Ja sam vec zaboravio! Ali pamtim da smo se smijali i zabavljali na nacin kako smo to radili prije pedeset i vise godina! Sve nas zivot je uozbiljio, ali kad se nadjemo zajedno mi smo ponovo oni neobuzdani djecaci koji ne prestaju da zadirkuju jedni druge. I nema ljutnje, kao sto je nije bilo ni ranije! 

Vec sada smo dogovorili da se ponovo vidimo negdje u martu slijedece godine. 

Sretan vam Dan Republike!

 

Vama koji je niste zaboravili.
Vama koji je ne psujete...
Vama koji se rado sjecate bivse nam domovine
koju nam olos razbuca; a mi se, ne snalazeci se,
povukosmo i izgubismo bez prave borbe...
I olos nas pobijedi!...

Vama koji ste porazeni i prevareni zelim  sretan Dan Republike,
zemlje koje vise nema - bivse nam domovine Jugoslavije.

*************

Sretan rodjendan mojim bivsim komsijama i prijateljima 

Fahri i Seji Bahtijarevic!

Prije 101 godinu: Pandemija Spanske gripe 1918.-1919.

 500 miliona ljudi (jedna trecina ljudske populacije tih godina) je bila zarazena. 

50 miliona ljudi je umrlo od Spanske gripe.

Vladislav Bodnaruk - Toba: 21. dio Zove Americka Ambasada

I opet nista! Ploca se okrece! Cuje se nesto u dubini kutije kako brunda.

Ne lici ni na sta!

Nigdje zvuka, a komo li one Anke Pole i Doris Dau!

Svi gledamo kao omadjijani u to cudo.Vrti se crna ploca na necemu.

Nama je i to vec bilo dosta.Nije moralo da, recimo...svira. Dobro je i da se samo okrece! Sare naslonio onu drugu flasu na trbuh, taman mu tu i stane, te izusti..."dje pjesma?"

Moj se Otac okurazio, valjda kako nije niko poginuo. Ustade

i hrabro, onom svojom mokrom rukom nabaci iglu na plocu."Aj, ala me zamalooo , otrese...struja...opasna stvar je ovo!"

Utom , skripavo, uz ogromno sustanje neko zavapi!

"Ven aj vozzzz litl kiddd, 

maj mader ask mi , 

vottt ja vil bi vil bi... 

and ...bla, bla ..bla

a onda refren...

ke sera sera ..."

Bila je to moja prva ziva pjesma u zivotu.

"Radi, radi, radi!" Skacu svi, i Sare i Majka I Otac (bas se opustio). Zamalo se uhvatili pa kolo zaigrali! Ali vide, muzika nesto drugacija! Nije podesna za kolce!

"Radi, ali ne kao kod Ferhatovica! Ne, nikako! Jebo me ti, to rekoh...budala ja!

"Kako je kod Saliha, kad' si to vid'io!?" sjatise se oko mene!

"Pricaj, kako kod Saliha radi? Kad si vidio, kad si bio!?"

"Joj tebe, Majo, rekoh blago... pa kad su sunatili Adu i Ecu - jesil' me poslala da izvidim sto niko ne izlazi iz kuce poslije one vriske, a dala da im odnesem onu saksiju ...muskatli... zamotanu u banjalucke novine!?"

"Suti, pionir, moj kurir...mani se price...ne disi...aj raja sto je rahat"... kaze Sare.

"Ali, cika Salih ove druge zice turne u radion ... pa se cuje jace. Nadaleko!" ...bila je moja.

"Jace, ne mere jace, 'vako je najbolje ...sevdah!"- preuzeo Sare komandu u kuci a postavio se tako da niko ne moze prici gramofonu.

Ipak iz nekih , meni neobjasnjivih razloga, taj covjek je uvijek cuo sta sam rekao, istina sa malim zakasnjenjem ali ipak cuo, uvazavao!

Okrene se prema meni, podignutih obva, upita:

"Ajd' dobro i dje da ukljucimo jos i 'oce li biti opet ista pjesma?"

"Pa u radion! I pjesma ce biti ista!" - rekoh!

"Sta je radion, dje radion, ko ima radion? ... ukljucuj, haveru u taj radion!"... obrati se Sare mom Ocu.

"Ide zica, ide ukljucenje"...veli Otac. Hrabri obadvojica.

"Ajd' ti ukljuci, ne ajd' ti ukljuci!" pa i ukljucise! Ukljuciseee ! A bolje i da nisu!!!

Nema te terminologije da se opise kad ceski "tesla" radio...gruhnu...grunu...ili sta vec...samo kratak opis... jebajiga!

Svima oci razrogacene, izbuljeno crvene, popucali ocni kapilari, pritisak skocio do besvjesti... Usrali smo se od straha, kako je bubnulo!

Moja Majka vrisnu..."Ziviooo, ajihaaaa!!!"...i frljucnu onu veliku rakijsku casu ravno kroz zatvoren prozor.

Prozor se pri tome, dakako razbiiiii...tj. ne razbi se sam, razbi ga bacena casa, a sa casom ne znam sta je bilo, nismo je trazili...ali nasim sumornim, radnickim dvoristem odjeknu pjesma "Ke sera sera..."

"Ja se vratila, pomislila ja da sam sebicno sevdahlija bice, kad otisla i ostavijo vas na samocu ...a ko je diro i pomico moju casu? I vidi, a sto je prazna? Popilo to ti debeli Saro!?" ljuti se k'o po malo Ingrid a sve joj srce puno k'o lopata kad vidi sebi drage ljude ... a vesele! A vidi ima i cuge ... barem do jutra!

Naravno, ako ne svane ...prekasno!

Jebo te , navalise komsije, nogom se otvaraju vrata sve u strahu da se nesto dobro nije propustilo.

Svako ponjeo po nesto , nek se nadje!

"Ma kad je muzika u pitanju, ja sam uvijek prva vice Hadzihafizbegovicka a eto nam i Micuna za koji cas, na duznosti je , pa kad zavrsi!"

Ingrid je bila fascinirana otkricem gramofona u nasoj kuci.

"Pa sto odmah ne rekoste ima ja puno spanskih records, Mirjam, Malac trcite i donesite nase records!"

"I sta bi ovo Zoro?"...Upita komso Mersad.

"Pravo je gruhnulo!"

"Sta, gruhnulo, Merso , sa's vidjet kako gruha!"

"Odvrni Stari, "...rece Majka, i poleti rukom da zgrabi casu...ali...nema...vec razbila!

Uhvati onu flasu u Sarinoj ruci...i tu im se "pogledi sastavise".

"Ne mere, ovo, gospoja... ti si svoje vec razbila...ovo je cuga za raju!"- Saro ce ti diplomatski.

Stara zgrabi vaznu sa onim plasticnim cvijecem sto je kupila u Tehnometalu pod Plocom, i frljuknu je kroz prozor, ali posto je prozor vec bio razbijen, nista ne puce, a ni ona vazna se ne razbi kad pade na zemlju. Jebajiga!

Ima takvih vazni!

Nikad ih ne treba kupavati!

Pa kako onda znas koje vazne treba da kupujes? Lako! Kupujes one koje se razbijaju!

Pa kako znas da ce se razbiti?

Probaj!

Ako se ne razbijaju, ne kupuj ... ako se ipak razbiju ... ne kupuj ni te!

Kome trebaju razbijene vazne?

"Meni ja malo poljuta ova rakija!" kao zamisljeno konstatova Ingrid.

"Pa eto ti vode, pi' koliko hoces!" nasali se Sare i dodade:

"Znas li ti jadna da je hrana potrba, a alkohol drzi covjeka? A, umrijet ces i 'vako i 'nako!"

"Pitam ja tebe Doktorice jesil' ti ikad pila losu rakiju!? A?"

"Bogme i jesam pivala losu rakijicu, da znades!?" vazno rece Ingrid.

Mjeri je Sare pogledom pa ce ti u tom : " I kakva je bila!?"

"Dobrrraaa!" kroz smijeh odgovori Ingrid.

Sare je pritom gledao samo u nas dvojicu...Horoza i mene. Bit ce valjda da sam zbog toga i zapamtio ove recenice, koja su se kasnije masovno citirale , kao originalni produkt u Aleksincu, kod Murata, Parera, i uostalom u svim tada boljim kafanama.

Hanka slusa ono "Ke sera, sera", pa sve nesto Mersi sapce. Znalo se da slabije cuje, ali bas toliko - niko nije predpostavlj'o.

"Nije, zeno prosta pjesma, to ti slabo cujes!" govori joj Merso na uho.

"Cijem, ja cujem dobro ... eno opet "Ko sere, ko sere" a ti bi mene ludom jos napravio!"

"Joj mene Komsija, obrati se Starom, ono kad si me prosle godine poslao na

"sluzbeni" na zagrebacki velesajam, ja dobio istu tak'u plocu od nekih ... ajd' Hanka poleti, donesi, boga ti ... da ja djaba ne letam po stubistu!"

Oktako je Ingrid operisala Hanku, vise ne pisa i zapisava svaki cas! Potpuno druga zena! Mogla je, pricala je, odgledati skoro cijeli film u kinu a da samo jednom pisne na pauzi kad mijenjaju kolutove filmske trake! Ali, bila po malo nagluha, pa nije razumjela svoga muza Mersu. Samo onako sjedi i smijulji se.

K'o , blentava!

"Skaci Hanka... donesi muzike!"...dreknu Sare iz sve snage!

Kako Sare dreknu , tako se i Hanka strese.

" A...sta rece bolan?"

"Donesi plocu, jadna, da slusamo muzike!"

"Eto mene za minutu!" Odleti Hanka.

Tek sto odleti - tako i doleti.

"Evo nasla ja, jel' ovo?"

Tooooooo, toooooo, tooooo,...potvrdjuju razdragane komsije...evo raja muzika.

Moj stari uzima plocu , post'o vec strucnjak, jednu nabacio na gramofon, i cita naglas. Mukla tisina!

"Zora Dubljevic...Sejdefu majka budjase, pa Bjezi sa mnom duso, a sa druge strane jos dvije pjesme, Put putuje Latif Aga i Ja zagrizoh sareniku jabuku.

Nabacuj Franjo na granafor, vicu svi u glas.

"Daj ja cu, veli Sare, ti uvijek nabacis sa sredine - tako ne valja!"

Sto jest' ... jest, Stari nabacivo na sredinu pjesme. Zato je znalo grmnuti onako!

"E, ovu cemo o Latifu, ta je najbolja!"

Stavi Sare plocu a ono samo zvrlj, pa zvrlj...i nista.

"Daj meni, vidis da ne znas", doleluja se moj Stari do gramofona.

"Pa na ovoj ploci nema onih linija, samo trag od ...pegle!",zaprepasten je moj Otac.

Mirza strelja Hanku ocima. "Sta si to radila , zenska glavo sa muzikama?"

Ma nisam ja Merso kriva, ociju mi, samo sam spustila peglu kraj ploce kad je onaj tvoj jaran Hari zazvonio. Eto!"

"I,i,iii...", Merso ce ti.

"Sta i, i,iiii...Usrala peglu! Etooo! Jebaji je sada!"

Okrenu stari drugu stranu, nabaci iglu...a zvonki glas prve dame tadasnjeg YU sevdaha ispuni sobu, sta sobu, ispuni Banjaluku.

Sejdeffffu majkkkaa budjassssseeeee, budjasssseeee....

Zaori se pjesma, slozne moje komsije, lelujaju, oci im se cakle...danas bi rekli kojekakvi...p'jani svi! Ali nije...bas nije...bilo je i meze... nesto, drugo je to bilo...a i cu'ce se!

Posto se toliko raje nakupilo u nasoj kuci Mirjam i ja smo pobjegli pod stol. Moje standardno sigurno mjesto!

U nasoj kuci se stol, zvao "astal"...valjda da se malo razlikujemo od ostalih.

Sjedimo mi ispod astala, inhaliramo mirise, sto od neopranih nogu sto od drugih stvari, al' ne bih ja sad o tome! Samo onaj ko je tako bio pod astalom zna sta mislim. Uglavnom je miris vukao na pokvarenu ribu, a mi ribu nismo jeli.

Stari je govorio da je riba govno, a nije ni meso i da tukne na onu stvar!

Ja sam pretrazivao po kuci, sve prevrn'o, ali nikad nisam nasao onu stvar sto tukne na ribu!... A ribe nije bilo ni kupiti u Banjaluci.

Jednom, kasnije, mnogo kasnije, kad je isto tako nesto zavonjalo, Majka ljuto samo rece..."Sta ovo tukneee na ...pickovinu?"

I udari mi tac po glavusi...sto bi rekla Jasna Zlokic, "U prolazu".

Moj Horoz, postao dio mene. Al' i mene povukla muzika.Valjda

ona silna alkoholna isparenja, malo i mene omadjijala. Jest' da mi inteligencija nije bila najjaca strana, a to sam dokazao nebrojeno puta...tako i ja u onim razvaljenim gacama, sa Horozom pod rukom... razvalih svoj avaz! Koji krkan!

Zapjevah stihove koje sam prvi puta cuo u zivotu:"Sejdeffffuuu,Majkaaaa, budjaseee, budjaseee, ustaniiii, kceri moja Sejdefo...

Bilo je to ekstra piskavo i visoko...culo se do Sehitluka. Ja nikog tada nisam registrovao, ni malog smrada Mirjam, mirisi me nisu smetali, ni noge, ni one "ribe"...Ja sam pjevao...kao sto rekoh vis-a-vis moje inteligencije, ja sam mislio da sam sam na svijetu.

Onako kako sam uvijek bio... sam!

" Zajeb'o se!"

"Tisina, tisina!"...vice Sare...otkud ovaj bozanski glas...tisina...hocu samo njega da cujem! Lupne sakom nekoga!

I cuo je , ja ko onaj iz hora beckih djecaka, ili u najboljem slucaju "kastrat" eunuh , co'jek bez jaja, ...razvaljujem pjesmom.

"Pa dje si kuriru moj?"...podize Sare stolnjak, i sa dva oka k'o fildzani (uvijek ista komparacija) "milo" me pogleda.

"Udri!"...rece. "Dela! Dela, bona, nek se cuje nasa pjesma!"

Boze kako sam tada sretan bio... ja pjevam "Sejdefu", samo do onod dijela koliko sam teksta zapamtio ... pa onda ...ponovo a svi cute."Hocu samo njega da cujem ... ja glasa , ja snage!" Svi i dalje cute!

Ja se usr'o ... razbit ce me Stari i Majka kad odu komsije! Ali oni svi i dalje cute!

Moraju... neko bi garant dobio po picki da me je prekinuo.

A ja se jadan unjeo u pjesmu ... mislio Sejdefa je ona partizanka sto je skakala na njemacki tenk, kad ono ... nije ... ona se zvala Marija!

I niko je nije ni budio ... sama ustala!

U to skoci neko od odvaznih komsija , poleti da povrati preko ograde

balkona ... Zacu se nerazgovijetno... Eto Mitra sa jos jednim hajvanom, i guraju kotace.

Tisina - cutim i ja. Mirjam se usrala, stisla me za ruku , zabila mi nokte do krvi u meso!

Ja poceo da cvilim! Boli, jebajiga!

Odzvanjaju koraci , teski lijeni koraci , zeljeznim klincima, potkovanih bakandzi banjalucke milicije!

"E ... o'dje cemo Mandicu"... cujem poznati glas. Meni opet postade jako hladno, ali ovaj put samo nekako oko srca.

U jednu slicnu noc, ali u prohladnu jesen nekih devedesetih, takve su mi bakandze usle, u stan, tek noc posto su Vesna i Ante Anusic sa djecom napustili Banjaluku.

"Komandiru, vice razdragani borac, vid'e mu "sentisajzera", kol'ki je...jebo mater svoju, onu ... pri tom je kundakom ispitivao kvalitet tipki klavira moje supruge. Da je tada bilo kakvog dobrog slowmotion-a, jasno bi se vidjela u zraku razbijena bijela slonovaca klavirskih tipki do zadnje mrvice, rasprsena prostorom gdje su nekad zivjeli neki srecni ljudi!

I troje ... male djecice ...i jedna jako jako mala, a velika Baka!

Znao sam, nikad vise nece ona mlada zena, sa lavovskom grivom na glavi, prosaranom pramenovima, svojom razbarusenom kosom jedva stisnutom u poni rep, sa deset gumica namjenjenih za tegle ajvara, ili kiselih krastavaca, zasvirati na tom klaviru, nak'u Elizu , jednostavnu klavirsku vjezbu nekakvog , ajd' sad da ne bunim narod, kompozitora ... nikad vise u Banjaluci! Garant!

Sreca da su Ante i Vesna daleko, daleko ... u Kanadi.

Vrata naseg stana su bila sirom otvorena.

"Joj druze Vodnice, nerada o'dje.Vide cipela, vise nego pred djamijom za Uskrs!"

"Jesi vidio sranja Mandicu? Nered, cipeletine, vidi i nanule ... ma stoka ti je to sve!" sikti Mitar.

"Ma ja ne smijem srat' pred tobom previse, mlad si mozes krivo shvatiti ali drug Staljin je uvijek govorio stap i kanap su sve sto treba za drzavu! Ti razmisli, ako ne skontas ... ja cu ti objasniti! Narod samo Silu postuje!

Udri!"

"Ko se der'o maloprije...ko je ono pisko...htjede reci i proste rijeci kao one PVM, gdje je veliko V (vam), a P je ona zenska stvar, a M je Materina, pa sama po sebi i nije bas nesto ...prosta...sunce li vam vase...da kazemo - jebem? Ko je pisko, k'o da jarca kolju?" - pita milicionar, jadan ,pomalo zebezeknut masom raje.

"I sta je ovo...revolucija...e i ti si Stari konacno najeb'o...kunem ti se svega mi na svijetu!

Pravis kruzoke, stvaras zavjerenicke tabore! Ukljucio si i banjalucku inteligenciju ... vidi tebe Doktorice!"

Onda naredi!

"Ajmo sada , prvo inforbirovci na jednu stranu, a jajare na drugu stranu. I dje Mirko Marjanovic, sunce li mu njegovo, da kazemo ...jebem ... informbirovsko?!"

"Mirko ti stanuje u "Maloj carsiji", to i sam znas, on je svoj stav korigov'o i sad je posten covjek. To ti Partija tvrdi.

Ima potvrdu da je revizicionista! Eto, konju! A to sto sam te ja zdrmala u'za zid, kad si se onesvijestio... sam si kriv - nisi treb'o da me ljuljnes penderkom! Drugi put, ako ga bude, mrtav si covjek!" - hladno rece moja Mati.

"Licno cu te lisiti zivota, seronja!"

"Cujes li ovo Mandicu, obrati se Medovic svom pomocniku,...ko meneee moze da osamuti, ko? koooo?...pa taj se jos nije rodio! Siri ruke Mitar! Jel tako?"

"Tako!"... rece Sare.

"Ja sam svjedok da te niko nije osamutio, niko te nije ni pipn'o a to znaci da sad nikog ne mozes hapsiti za kojekakva osamucivanja, mozes ici nazad na zadatak! Slobodno!"

"Eh, nek ima i u ovoj kuci neko posten" - sabra Mitar.

I taman da krenu u taj vec kasni sat kad se oglasi zvono na vratima i to onako kako je ranije gore opisano. Leg'o supak na njega! Prvo zvrcne jednom a na drugi zvrc se nasloni pa dok neko ne otvori!

Majka, vrisnu ! : "Ostoja, telegram, ulazi Ostoja, govori sta je?" rasirila ruke onako kako se docekuje ...iznenadjenje! Ovaj put ga nije hvatala za revere, i treskala, mozda ju malo bilo sramota zbog komsija!?

Ostoja takodjer dobio novu kapu, kao i Milicija a nekako i njemu teska pa je natjer'o rukom skros pozada tako da mu cela bljeska u punom sjaju! Nije trebao baterijsku lampu kad vozi po mraku, do duse samo po mjesecini!

"Ne znam Zoro, nisam cit'o, al' mi izgleda da Reza iz Zagreba salje telefonski zahtjev, urgent poziv ...stop... za sutra u pet da dodjete u Postu...stop ... Zagreb zove ......stop... jer su je zvali iz americke ambasade...stop... povodom slucaja aron camalieri vela ...stop...zele licni kontakt sa Tobom i Zorom ...stop... razgovor u cetiri oka ...stop!"

"Daj, depesu !" ...dreknu Mitar.

Otrgnu je iz Ostojinih ruku!

Razbuca otvorenu kovertu, vostani papir poleti po kuci!

"Pravo pise sto si rek'o Ostoja ... treba zvati UDBU, odmah!" vristi!

"Ma ne treba, druze vodnice Mitre, Mi smo vec obavijestili sve!"

"Bravo, druze Ostoja, tako se cuva Drzava ... Narod nikad ne spava!"

Kuda ideš Banjaluko?!

Jedan od prvih intervjua nakon sto je pobijedio na izborima za Gradonacelnika Banja Luke, Drasko Stanivukovic je dao N1 televiziji. Samo nekoliko dana nakon sto je osvojio izbore, novi Gradonacelnik Banjaluke na zalost je potvrdio sve zebnje i sumnje koje sam izrazio dan nakon izbora.

Zgodan mladic, samouvjeren, egocentrican rekao bih, lak na obecanjima  od kojih neka vec sada ne izgledaju realna. Skromnog rijecnika, koji otkriva nedostatak obrazovanja, on taj rijecnik koristi prilicno vjesto i govori tecno i lako. Svoju ulogu vidi kao mogucnost da pomogne i unaprijedi zivot svog srpskog naroda, Banjaluku i Republiku srpsku. Bosna i Hercegovina mu je tu onako - usput, jer sad smo tu gdje jesmo i tu realnost moramo prihvatiti...Na pitanje, obecava da ce svakako brinuti i zaposljavati sve gradjane Banjaluke bilo koje nacionalnosti. Potpuno mu je normalno sto u Banjaluci danas zivi vise od 90% Srba i sto Bosnjak ili Hrvat nema sansu da bude Gradonacelnik, kao da je to tako stoljecima unazad. O ratu, njegovim posljedicama, ne zeli da misli, niti govori. On ima viziju i okrenut je buducnosti! On nije politicar - on je drzavnik, tako kaze za sebe! Na neka provokativnija pitanja vezana za genocid u Srebrenici je prilicno lako odgovario, liceci na srednjoskolca koji je dobio pitanje za koje se pripremio i na koje zna odgovor pa lako ponavlja nauceno: "Zlocin da - genocid ne! "

I "Čiča miča  - gotova je priča"! 

 

Nismo dugo cekali. 

Samo nedjelju dana nakon izbora za Gradonacelnika Banja Luke Stanivukovic je jasno pokazao da mu je cetnicka ideologija bliska; da Haski sud ne priznaje; da su ratni zlocinci Karadzic i Mladic- njegovi heroji!  I sve to tecno i u jednom dahu! I sa izrazom velikog samozadovoljstva i ponosa na svaku izgovorenu rijec!

Banja Luka je izabrala promjene!

Umjesto umjerenog nacionaliste Igora Radojicica, koji je takav iz cisto prakticnog razloga - jer se to od njega ocekuje, Banjaluka je izabrala tvrdog nacionalistu cetnicke orijentacije uvijenog u tip-top odjecu modernog dizajna. Sada je jasno zasto je vila u kojoj je odrastao novi Gradonacelnik, a koju on sa ponosam pokazuje, nije slucajno vrhunac gizdavog kica, koga bi se svaki Banjalucanin postidio. 

Jasno je da se, uz sve receno, radi o skromno obrazovanom momku koji se, to mu se mora priznati, vrlo dobro snalazi pred kamerama i mikrofonima, o politicaru novog vala koji na drugaciji nacin aai uspjesno manipulise ljudima u nevolji...

Banja Luka se, glasajuci protiv diktatora i kabadahije Dodika, odrekla malokrvnog politicara    Radojicica i opredijelila za nacionalistu i populistu Stanivukovica!

Kuda ideš Banjaluko?! 

25. novembar - Dan drzavnosti Bosne i Hercegovine

Prosle godine sam 25. novembra objavio slijedeci prilog. Danas, nemam nista sto bih dodao, niti oduzeo. Na zalost, slike pokazju stanje stvari u Bosni i Hercegovini! Kome je, zapravo, do Bosne i Hercegovine u kojoj smo mi nekada zivjeli i koju i danas neki od nas sanjamo!

******************

Danas je 25. novembar.

Nekada se ovaj datum slavio kao Dan drzavnosti BiH.
Danas, ovaj se dan, prilicno stidljivo, slavi samo u dijelu drzave BiH.
U ostalim dijelovima bi ga najradije izbrisali iz kalendara.

Koliko je u tim krajevima stalo do Dana drzavnosti vidi se i po slikama spomenika koji podsjecaju na taj datum i na antifasisticku tradiciju naroda BiH.

Prve cetiri slike su slike potpuno zapustene zgrade u Mrkonjic Gradu, gdje je 25. novembra odrzano zasjedanje ZAVNOBiH a.

Tri slike koje slijede iza njih su slike Memorijalnog parizanskog groblja u Mostaru. Na nekoliko dana pred 25. novembar, ovo zapusteno groblje je ponovo razlupano.

Poslednje tri slike su slike Partizanskog groblja u Banjaluci od prije dvije godine. Potpuno zapusteno, kao poruka onima kojima je posveceno.

Sa ovima koji je vode - jadna je nasa, nekada lijepa, zemlja Bosna i Hercegovina!

Mrkonjic Grad:

Po ko zna koji put devastirano Partizansko groblje u Mostaru:

Zapusteno Partizansko groblje u Banjaluci:

Ante Tomić: U kamenoj utvrdi poštenja poznatoj po imenu Republika Srpska netko je igrao pokvareno?

Putujući nedavno u svoj imotski zavičaj opazio sam zanimljiv natpis. Na jednoj ruševini između Ciste i Lovreća netko je poslao odlučnu političku poruku. Velikim bijelim slovima na kamenom zidu gore je napisao "HOS", a malo niže "ZA DM". Boga ti miloga, upitao sam se zapanjeno, šta je DM?! Otkad se Drogerie markt ovako oglašava?

Suvišno je vjerojatno i napominjati, umjesto "ZA DM" trebao bi stajati stari hrvatski pozdrav "ZA DOM". Na zidu je krivo napisano, ali opet, ako mene pitate, nije sasvim pogrešno. Dapače, krnja poruka moj imotski zavičaj objašnjava bolje nego deseci učenih političkih analiza.

Da tkogod upita zašto u ovome kraju na izborima uvijek isti pobjeđuju, premda su prilike svaki dan vidljivo sve gore, odveo bih ga između Ciste i Lovreća i pokazao gdje piše "ZA DM", a zatim mu ovako rekao: "Gledaj, molim te. Gledaj rastresenog ustaškog čobana, samo pet slova je tupan trebao paziti i svejedno mu je jedno odlutalo."

Živčane stanice

Kako godine prolaze, skloniji sam vjerovati da to kako naš narod loše povezuje, da je to ustvari neurološki problem. Informacije s periferije živčanog sustava sporije nam putuju do centra. U ljudskom je tijelu, pamtite možda lekciju iz osmog razreda osnovne, osamdeset šest milijardi živčanih stanica koje strelovitom brzinom prenose misli i podražaje.

Ako želudac, na primjer, pošalje u mozak vijest da je prazan, mozak upućuje noge prema frižideru. Ako neuroni s kože javljaju da je hladno, iz lubanje smjesta putuje kratka zapovijed: "Ormar! Kaput!" Čini se vrlo jednostavno, ali kod političkog zaključivanja našeg naroda obično se dogodi nekakav kvar, kurcšlus, negdje prekida, gubi se signal, neki su vodovi slabije prohodni, što li?

Teško je to objasniti. U susjednoj Bosni i Hercegovini bili su izbori za tijela lokalne uprave, a rezultati su negdje iznenađujući. Milorad Dodik, na primjer, više ne kontrolira Banjaluku. Srpskog je vođu to strahovito potreslo. "Netko je ovdje igrao pokvareno", kazao je namršteni Dodik, na što su svi oko njega zgranuto uzdahnuli. Neka se žena od užasa čak i rasplakala.

Dakle, to je nešto nečuveno, nešto što ni najstariji Banjalučani ne pamte, u kamenoj utvrdi poštenja poznatoj po imenu Republika Srpska netko je igrao pokvareno? Isuse Kriste, kamo ide ovaj svijet!

U nekom dijelu svijeta gdje narod brže povezuje čudili bi se zašto Dodik još prije dvadeset godina nije izgubio vlast. Kako on bezobzirno dere bijednike, kako im laže i potkrada, još je prije

pet izbora on trebao biti poražen, politički mrtav i pokopan duboko u svetoj srpskoj zemlji, da nikome na pamet ne padne iskopavati ga. Kako to da se Dodik i njegovi razbojnici uopće natječu za funkciju, upitao bi tkogod naivno.

Majko, ja ću

To je, vidite, neurološki problem. Dok u normalnog muškarca ili žene u Nizozemskoj ili Danskoj ima osamdeset šest milijardi živčanih stanica koji munjevito prenose misli i podražaje, u našeg čovjeka su na redovnoj dužnosti možda samo dvije do tri stanice. Ima taj neki neuron, nazovimo ga za priliku Mišo, koji s noge na nogu putuje od periferije do centra živčanog sustava. Još krajem dvadesetog stoljeća, tamo devedeset osme, devete, njemu su uzrujano viknuli: "Mišo, ovi sve popljačkali. Brzo, javi gore da je Dodik greška i da ne glasaju više za njega."

Sve otad Mišo je putovao. Neuron meraklija stao bi sad na kavu, sad na rakiju, a ni ćevape nije odbijao ako bi ga ponudili. Ili bi se zaustavio kad bi vidio da neka starica cijepa drva u dvorištu. "Neka, majko, ja ću", kazao bi susretljivo hvatajući sjekiru. Sreo bi zatim grupu dječaka kako na ledini igraju nogomet pa bez razmišljanja skinuo jaknu i potrčao im ususret vičući: "Ovamo! Ovamo! Ovamo dodaj!" Sve do mraka igrao bi lopte s deranima, a onda se vruć napio vode, dobio upalu pluća i završio na dva mjeseca u bolnicu. Užasno se sve to iskompliciralo, dok nije napokon, u jesen dvije hiljade dvadesete, došao do mozga.

"Mišo, šta ćeš ti ovdje?" upitali ga gore, a on stao i zamišljeno se zapiljio. "Čekaj", kaže, "jednu sekundu, sjetit ću se."

Izluđujuće je spor bio taj neuron koji je Banjalučanima tek prije nekoliko dana u centralu javio da više ne glasaju za Milorada Dodika, ali nije to neobično za naše prilike. Ima ih oko Ciste i Lovreća i sporijih.

(Slobodna Dalmacija)

Zimska idila

Fotografija koja srce grije!

"Bijelo go..o!" 22.11.2020.

Za vas koji sumnjate u COVID vakcinu...

 Dokaz da je trebate primiti sto prije! Ovo je britanska ali ni druge nisu drugacije!

O papcima!

 

Vladislav Bodnaruk - Toba: 20. dio Ke Sara, Sara

Saban je imao rogove k'o dva burek kofrca iz pekare Insanica, samo su njegovi rogovi zavrsavali nekako u spic, a bili su jednako masni!

"Idemo, druze moj, tvojoj kuci!" rece smireno.

Uhvati me Sare za ruku bezvoljno i povede ulicom Brace Lastric neasvaltiranom, pravac preko mosta na Crkveni. U daljini vidjeh ono isto svjetlo Stanice milicije i svjetlo na prvom spratu br.9 "Cajevackih" zgrada.

"Drzis li Horoza?"

"Drzim!"

"Drzi!"

"Dje stanujes tacno?": upita Sare, podizuci glavu prema upaljenom svjetlu na prvom spratu.

"Gore"...rekoh.

"'ajd' onda u kucu, bjez' !"... rece.

"Ne smijem sam, ajd ti sa mnom!"... rekoh.

Sagnuh tuzno glavu, sta sagnuh, uvukoh je u ramena a moje lice dodirnu Horozovu glavu. Horoz se pokrenu i cupne me svojim kljunom za onu rastrkanu kosu oko usiju.

Mislio valjda ...jadan ... glista ili sta li!?

Promrzao, samo u gacama i bos, u polumraku kasne ljetne noci, osjetih nekakvu iznenadnu toplinu, oko srca, kao ono jednom kada sam bolovao gnojnu anginu i kada je moj Stari stajao tiho pored kreveta, necujno disuci, zabrinut sto teta Ljerka Knezevic ne dolazi sa svojim debelim injekcijama u "kucnu vizitu".

Sigurno se jadna zadrzala kog nekog teskog bilesnika da popije kaficu i rakijicu!? Tako je ponekad bilo i kod nas, kad mi zabiberi injekciju, ostane da popije samo kafu i rakijicu i... Stara joj pogleda u solju...ili baci grah!

"Zoro jesi li ti malom skidala vatru?"...upita tiho.

"Cuj skidala...stavljala i bijeli luk na noge i sircetne obloge...borim se bolan cijeli dan sa njim! Eto mu tabani sve izgorili, majko mila...zavapi moja Majka".

Tada mi Stari spusti svoju ruku na mokro celo, zadrza je tu sekundu - dvije...i onda me blago pomilova po mokroj kosi!

E takvu sam toplinu osjetio i sada!

I nikad vise u zivotu!

Kako je lijepo kad si bolestan i kad ima neko da te pomiluje po glavi.

Zatim Stari odjuri u kupatilo ne bi li na brzinu oprao ruke!

"Sta je ", prenu me Sare, ne's sad' plakat' k'o neka p, ovaj, baba "!

"Nnne e ecu"...izustih i tada ugledah da Sare nema na nogama cipele."Aij pa ti nemas cipele" rekoh veselo!

Sare pogleda u pravcu svojih nogu, preko svog velikog stomaka, ali ih pogledom ne dohvati. "Pa nek' nemam, jeble te cipele, eto i tebe bosa!" "Al' ti si u carapama!"...blistam od srece i moga prevelikog otkrica.

"De ne laprdaj, vidis da su suplje, sto znaci da je to isto! Eto i mene bosa... a tako treba ljeti po Banjaluci!", rece Sare vrlo neubjedljivo. Po glavi su mu se morale motati misli ... gdje mu to odose cipele, otkud on ovdje...

"Alahu dragi, kako cu sad ponovo pjeske nazad"...tesko uzdahnu Sare! Usta mu se sasusila, valjda ona rakija ucinila svoje, pa samo prostenja..."Eh da mi je bokal ladne vode"!

K'o da me sunce ogrija, sinu mi ideja!"Eno ti vode u Parku na tusevima kod naseg bazena!"

"Dje tus...dje voda!?", zinu Sare.

"Sagni se malo, vidis tamo ispod onih grmova, eno" i prstom mu pokazem u pravcu tuseva.

"Ajmo onda , sta si stiso tog Horoza, voda ceka!"

Poleti Sare ne cekajuci moj odgovor pravac u Park. U hodu je inace gegao, a veceras je hodao na petama, pa je to geganje bilo jos smijesnije. Kao veliki div koji hoda po uzarenom kamenju. I jos vice, "ohohoo... ohohoo!"

OHOHOO!

Zakocenuo sam se od smijeha. Nisam ni znao da se tako i ja znam smijati... bas k'o druga djeca.

Ja u taj Park nocu nisam smio ulaziti, osim ono jadnom sa Ocem kad smo trazili njegove cipele i sa Mirjam, kada sam je vodio u Muzicku.

A narocito poslije onoga dana kada smo Guza, Berga i ja iskopali one...mrtvacke glave i kosti!

Sada nisam osjecao nikakav strah, samo sam se cerekao do besvjesti!

"Ajde ne mekeci vise barabo bosanska, hajvanu jedan, nego mi reci dje ta pipa"...rece nestrpljivo.

"Eto ti je ispred stomaka"!

"O pametne Drzave, dje pipu postavila, ne moras se ni saginjati... i poce vrtiti onaj "gvint", a onda zaprepasteno upita: "dje ovo curi?"

"Nema vode, jebooo te!"

U tom trenutku ruknu mu iznad glave voda iz tusa takvom zestinom da Sare odskoci, sto bi rekli "k'o zaliven"... posto je bo ...poliven ... i zareda takve psovke da ih pas s maslom ne bi mogao polizati. Nema ni teorije da se to ponovi, mislim te psovke ... samo je na kraju, brisuci svoju veliku glavu rekao: "Jebem ti ovakvu Drzavu...i... Alahu dragi vidis li ti sta se sa postenim narodom ovdje radi?

Umjesto da pipu stave na nize, dje se more prkno plahnuti, oni narod po glavi poljevaju!"

Pogleda me prijetecim pogledom, kosom mokrom koja mu se prilijepila za celo te se lagano u fronclama spustala na sve strane! Izgled'o mi je isto, k'o Saban s guza!

"Ti si znao za ovo, a?"

"Nisam, matere mi, ja ne mogu dohvatiti "gvint", a mi se i ne kupamo!"

Bilo je to dovoljno ubjedljivo za njega.

Onaj tus siklja, voda curi, pada kao gusta kisa, ne mozes tusu vise ni prici da zatvoris vodu. Stvorila se barica ispod Sarinih nogu, a on sve mrda noznim palcevima, u mokrim carapama i veli..."ladnaaa vodaaa...Vrbaska...dooobra!"

"Kako cu sad piti, imal' tu kakva kanta, loncic... vidi?

"Nema", rekoh!

Sare skupi svoje kvrgave dlanove ne bi li iz njih pio, ali slaba vajda bi od toga. Primakne dlanove ustima, a ono prazno. Reklo bi se da mu vise vode prodje kroz ruke, nego sto je uhvati!

"Sto curi 'vako, k'o kad kisa pada ... sto ne curi ... u komadu da se moze uhvatiti!?"

Nemocan, zbunjeno se okrece lijevo desno, po malo se saginje prema Titovoj pa...gleda.

Onda se naglo zaskoci i oktine onu kapicu na tusu.Voda potece mlazom!

Poturi Sare svoja velika usta pod mlaz i poce halapljivo da pije. Boze dragi koliko je samo popio tu vecer vode!

"Ohoohoo, drugi covjek" ... to rece.

Zavrnu "gvint", voda stade. Pokusao je vratiti onu kapicu na mjesto. Kako god je montira, onako ona zvekne na beton. Podigne je , gleda u nju, a onda je naglo zafrljaci u zbunje.

"Ovo, ne treba, samo raju jebe kad piju vodu!"

I meni se tako ucinilo!

"Ajmo sada u kucu!" Bi ovo naredba koja se morala slusati, a i ja svatih da je vrijeme!

Otvaramo polako vrata ... do pola. Samo nam glave vire u kucu.

"Ajde ti prvi"...rece Sare.

"Ne smijem, ubit ce me, otet ce mi Horoza"...rekoh molecivo.

"Ajde ti, prvi"... prosaptah tiho kao duh... ajd ti. Sare razrogacio oci i ni makac.

"Aj' ti, tvoja je kuca"!

U to se pojavi moja Majka. Bleha , blijeda kao krpa, jadna. Proguta onda "knedlu" nekako se snadje i rece:

"Izvolite vas trojica u kucu!"

Ulazimo Horoz i ja prvi !!!, za nama Sare. Drugi! Ucini mi se tada da smo sve trojica bili mali djecaci. Znao sam...najebali smo!

Majka pogleda u Sarine mokre carape i rece: "Niste se trebali izuvati Gospodine!"...

"Neka Gospodjo, neka...znam ja sta je kucni red."

Otvorise se vrata dnevnog boravka.

Za stolom sjede moj Otac, Ingrid, nekako odsutna sa casicom rakije u ruci, jedva nas pogleda! Izgleda i njoj se pomutilo!? i...Mitar Medovic sa titovkom na glavi. Znaci , nista u ruci!

Na stolu mu pentrek!!! Sto je isti kurac, kao da mu je u ruci!

"Ohoho, vidim sve poznata raja, Kuriru moj ... sjajna ti je rodbina! Vidi, vidi i lijepa Doktorica je tu a vidim i flasa sa rakijom sa kredenca preselila se tacno pred nju!" rece Sare.

Eh...banjalucko ljeto, to jedno i jedino...veceras hladno, najvise oko srca!

Sare ulazi u dnevni boravak, pripio se guzicom uza zid...i sve lagano klizi prema sredini sobe.Ne odvaja se od zida. Kako gdje stane onim svojim mokrim carapama, tako tu ostane makar trag. Mice se polako, a one njegove masne hace, sivene od nekog satorskog krika (Najmanje pet satorstih krila) suste, prave buku u mojim usima , ko najveca grmljavima.

Suljam se tako i ja, ali meni nista ne susti...nit' imam guzice...nit' hlaca od satorskog krila! Samo one razvaljene gacone kakve nose djeca i zene, ali kod zena se ne vidi sta leprsa i dje duva ... posto nose ...'aljine!

Mitar hapi pendrek i iz sve snage lupnu sa njim po stolu! Poskoci rakijska flasa, poskocise casice, poskoci i moj Otac te proli onu rakiju na sebe, poskoci i jadna moja Majka...ja padoh uz zid...na guzicu.

Sare se ne pomjeri!

Ingrid se ne pomjeri! Htjede prebaciti noge ...lijevu na desnu ili obrnuto...ali odustade!

Ucinilo joj se lakse da se ne pomjera!

"O, jebote, sto je meni debeli Sare smijesan!" uzviknu Mitar.

I u o tom zanosu, veseo i razdragan i u domacoj atmosferi...ubode moju Majku, onim svojim pendrekom pravo u stomak, svom svojim krkanskom snagom!

Majka, jeknu, savi se u struku i padjuci udari glavom u sto!

Otac, samo zinuo...znam ...skocio bi...ali je bas otresao sa kosulje onu rakiju sto je prosuo po sebi.

Ja i da sam htio ustati, nisam mogao, jer kako sam guzicom skliznuo niza zid, a u ruci mi Horoz, nije bilo teorije da se pomjerim. A i sta bih ja i da sam se mogao pomjeriti?

Mirjam bi me nakautirala, garant!

Muk u boravku!

Sare se prvi odljepi od zida i zgrabi onaj Mitrov pendrek.

Iscupa i pendrek, a zamalo i Mitrovu ruku zajedno sa njim.

"Slomit cu i tebe i njega, mater ti onu...usranu...seljacku...jebem! Ovo je domacinska kuca!"

Uhvati Sare pendrek obadvijema rukama i iz sve snage ga tresnu sebi od koljeno, ne bi li ga slomio, k'o kad lomis granu!

Pendrek ne bi bio pendrek da nije zilav!

Savi se ... a onda k'o ziv ispravi i odskoci iz Sarinih ruku u visinu, pravo do naseg novog lustera ... sa tri zarulje. Jeknu luster i staklici popadase po stolu, a pade i pendrek i to pravo na flasu rakije.

Flasa se prevrnu!

Zamirisa nas dnevni boravak, k'o podrum Aleksinac.

Utom vidim prste moje Majke kako se hvata za rub stola i lagano dize sa poda. Tesko dise! Puse!

"Jebo te, ovo je bio klasican pleksiglas!"

Mislila je na pleksus, sto je uostalom slicno a ima i pono istih slova!

Majka uhvati dah, pritom podize pogled i ugleda onaj razbijeni luster, a onda se polako okrenu, namjestajuci naocale koje su joj se popele na vrh glave... te zgrabi Mitra za kajis i za vrat. Odize ga k'o praznu mjesinu...i tresnu o zid.

Trehnu Mitar glavom o zid i on curnu na pod.

Guzicom je dotakeo linoleum, bas kao i ja, a noge rasirio kao sestar!

Ne mrda!

Majka zategnu nogom, prema njegovom medjunozju, ali je Sare uhvati za vrat , zaskocivsi je s ledja , te rece..."nemoj gospoja bogati, ipak si ti jedna dama me mores murijasa nogom u jaja, sve ce nas jebat murija!"

"Sta jeeee, os i ti batina!"...vristi Majka!

"Neka te, neka te... Zoro, bolan! Pusti!", rece Sare.

Podize se sa poda Mitar polako. Hvata se i on za sto, a onda razdragano, kao nakautrani bokser koji se dize na osam...razvali smijesak i rece...jest meni ovaj sa debeli co'jek smijesan! Ohahaaa!

Tada sam ga prvi put vidjeo da koluta ocima! Ozivila ga moja Majka! Masala!

Zatim se taj pogled umiri. Naglim okretima glave, sagleda situaciju. Zgrabi kapu titovku, i stavi je na glavu, ali naopako.Onaj cuveni znak NM (narodna milicija), sto je krasio sve kape nase cuvene narodne milicije, vise nije bio na celu, vec na tjemenu. (Murija jos nije nosila zvijezdu na kapama). Samo oficiri JNA!

Istina u to vrijeme dobili su nove kape, sapke bas kao oficirske sa zvijezdom petokrakom ali su nasi murijasi jos uvijek radije nosali kape titovke tumaceci to da su nekako tako mobilniji a i blizi partizanskoj tradiciji. Na celu su bila dva izvezena slova NM.

"Joj, jebacu vam ja vaseg boga"...rece i opauci Horozu tac po glavi, umjesto meni, te izleti iz kuce.

"Dje ode budala"...zavapi Majka!

"Ode po pomoc!"...rece Sare

Dos'o sebi i ja... pitam ga sta znace ona slova na kapi?

"Jel' "NM"...pita Sare?

"E , ta", rekoh.

"Pa to ti znaci...nema mozga...ahahaaa!"...razvali Sare gledajuci prema kuhinjskom stolu.

"Auuuu, vidi stete, prosula budala rakiju!" Podize Sare onu flasu sto je lezala na stolu vodoravno, te zausti..."ima jos samo pola rakije u njoj, za nas ljubitelje dobre kapljice!" A oci mu se zasijase!

"Ocemo li gospodine po jednu?", pita moga Oca.

"Moze", kaze Stari, i pruzi casicu.

"Ocete li vi Doktorice jednu?" vragolanski vrti glavom gledajuci Ingrid.

"Moze, naravno, samo da ovu prvo ispraznim. E sad ljubitelju dobre kapljice, nakapaj i meni, sta si se stis'o, nakapaj mi do vrha! Nisam ja pola covjeka!" odlucno rece Ingrid.

Sare samo isplazi jezik i rece nesto kao: "bll!"

"Naspi i meni jednu", kaze Majka u potura mu veliku casu.

" A popij i ti", kaze Majka, "al' nema vise casa!?"

"Evo ti, uzmi Mitrovu casu!"

"Neka me, neka, gospoja...Zoro, ne bi' ja ni mrtav popio iz te case. Ja cu radje iz flase!"

I nategnu!

Mislim, flasu!

Guc pu guc...ode flasa!

"Ljudi ne osjecam se nesto najbolje vise veceras, ja bi da pohodam sa Mirjam u nase kuce!" odjednom se javi Ingrid.

"Ajd onda, laku noc, Ingridka ... mi cemo malo sjesti i pomalo zameziti jer ima jos jedna flasa u spaizu!" veselo rece Majka.

Meni lijepo, oko srca. Horoz zaspao, malo mi hladno, ali ne bih otisao ni za sta na svijetu da potrazim nekakav dronjak ili deku da se umotam. Narocito sada kada odlazi i Mirjam pa nema ko da me maltretira!

Grije me Horoz!

"Laku noc, komsije!" tiho izadje iz nase kuce Ingrid.

"Joj, kaze Majka, Nadza Ferhatovic mi pozajmila "granafor" i jednu plocu! Tol'ko imala! Evo , Stari vidi je!"

Stari gleda okrece onu gramofonsku plocu...na sve strane ... i ne zna sta bi sa njom.

Tek progovori - "Pa ovo ti i nije na nasem jeziku!"

"Kako nije na nasem jeziku, ne zna ti Nadza strane jezike, na nasem je!" veli Mati.

"Nije, vidi sta pise!" "Pise ...Ke sara sara!"

"A sa druge strane?"- uporna je majka.

"Pise...Dia..aa..ne!" procita Stari.

"Tebe blente pise, bolan Dajana, a to sto si ti procitao mora da je neka greska! Vidis da je na nasem, samo mi mozda te rijeci jos nismo culi?"

"Ovu pjeva Doris Dau, vidi greske, cirilicom napisali "U" , a ovu stranu Paul Anka ( bas tako Majka i izgovori Paul Anka!) .

"Jebote jel' to musko ili zensko?"-upita Sare.

"Ne znam!"-veli Majka...pustaj to!

"Na sto da pustim?"-snebiva se Otac.

"O, joj mene budale, dala mi Nadza granafor, al' samo da Salih ne sazna"... te izvadi nekakvu kartonsku kutiju iz velike ladice svoje sivace masine "Dista".

"Evo to je ... kaze Nadza, samo utaknes u struju...i to pjeva."

"Pa utakni ti"...kaze stari!

"Pa u sta da utaknem?"...pita Stara.

"Daj Ja cu, a ti se kuriru moj odmakni, da neko ne nastrada"- rece Sare, i pogleda neodredjeno u mene, tj. u mom pravcu!

Uze onaj gajtan omotan spagom te turnu u uticnicu! Izdigao se na bose prste, uvuk'o glavu u ramena, k'o roknut ce nesto. I ja se stis'o (uz Horoza ...jakako), Stari samo, onako ko fol...nista... a lagano se

sageo pod sto, bit ce ispala mu cigara.

Stara, stoji pravo, isprsila se ...i pita...":uturi li to?"

"Uturi...Alahu dragi! Opasne su ovo stvari Gospo'ja!"- rece Sare pomalo zadihan! Mislim , samo je huknuo - otuda to - zadihan! Valjda se samo prep'o!?

Nista se ne desava!

Samo se onaj "granafor" vrcnu i okrenu onaj kolut na njemu.

"Uh, jebote, sad treba nabaciti ovu plocu na njega"- Majka ce strucno.

"Evo, ti nabaci...to je barem lako...samo se izmaknes i sicas ovaj kolut u sredini. Nemoj mene Gospo'ja , da radim zenske stvari!"- rece Sare.

"Pa ja, naravno zenske, nemoj ni mene!"- Rece Otac - "Haj'ti!"

Majka otpi zestok gutljaj, otrese glavom ( fazonu...doooo elegantno, hrabro i zenski, stavi onu plocu na gramofon.

Nakon izbora u BiH 2020

 Dao sam sebi nekoliko dana da svarim rezultate izbora u BiH.

U Banjaluci je Drasko Stanivukovic, mladi, rekao bih, nesvakidasnji politicar pobijedio favorizovanog dosasnjeg gradonacelnika Igora Radojicica. Koliko ja, sa ove daljine i uz povremena gostovanja u Banjaluci, mogu da vidim, Igor se pokazao kao prilicno bezlicna politicka figura, i prije nego sto je postavljen za gradonacelnika Banjaluke. Njega je za gradonacelnika postavio Dodik koristeci razvijenu stranacku infrastrukturu i privilegije vladajuce stranke. Igor ce, ako ni po cemu drugom biti upamcen kao gradonacelnik koji nije nista uradio da se rasvjetli ubistro mladica Davida Dragicevica. Cak je, prvo cutao, kao da to njega uopste nije briga, a onda je, vjerovatno po naredjenju svog partijskog vodje, slao policiju na demonstrante na Kastelovom cosku i i na kraju ih brutalno zabranio... Mozda on to nikada nece ni shvatiti ni priznati, ali to je jedan od velikih razloga njegovog poraza na ovim izborima. Bice upamcen i po kruznim tokovima koje je uveo u Banjaluku. Pozitivna promjena i veliki napredak u saobracaju grada, ali potrosio je previse energije na njih, previse ih je isticao kao da je saobracaj jedini pravi problem grada. I inace se suvise reklamirao pomalo efemernim potezima, kao na primjer, svecano donosenje plana za... pustanje u rad parkiralista... Sve u svemu i pored ogromnog truda i pompe - premalo je, za cetiri godine svoje vladavine, ucinio da poboljsa zivot gradjana banjaluke.  I to su mu Banjalucani na ovim izborima jasno pokazali. Ako on toga nije svjestan, ako jos uvijek druge krivi za svoj poraz, ako misli kako njegov partijski sef misli - onda ni ovu lekciju nece nauciti. 

Jedan od demonstranata koji su bili hapseni na Kastelovom cosku je novoizabrani gradonacelnik Drasko Stanivukovic. Njega su ti uporni demonstranti, kojih je na jednom od skupova na Kastelovom cosku bilo bar 10.000, svojim glasovima, u inat vlasti koja je na njih slala policiju, doveli na vlast u Banjaluci. U Drasku su vidjeli mladog covjeka koji je bio uz njih kad ih vecina banjalucana nije podrzavala i covjeka koji ce ih i kad bude na vlasti podrzati. 

Imam nekakve svoje ograde da prihvatim nove politicare koji od politike prave poredstavu. U te svakako spada Musolini, pa ovi iz naseg vremena Draskovic, Seselj... Dodik je jedan od njih, na svjetskoj sceni Tramp... Na neki nacin i Drasko spada u ovu grupu. On u svojim dramsko-politickim nastupima pokazuje ogromnu energiju kad zeli da ukaze na problem. Zna se ponasati pred masom, kamera i mikrofon mu leze, odlicno koristi sve nove tehnologije, ali u isto vrijeme otkriva nedostatak obrazovanja i znanja. To mu se sada, kao mladom politicaru moze oprostiti, ali bas zbog tih nedostataka od njega ce se ocekivati rezultati  brze i ranije nego od drugih. U svakom slucaju dobro je da je Dodik - ne Radojicic, jer on je bio samo lutak na Dodikovoj uzici, od Banjalucana dobio po prstima... 

Vrijeme ce uskoro pokazati da li je Drasko dorastao da od Banjaluke, grada trenutno u pepulu primitivizma i seljastva, duboko u kriminalu svake vrste, izgradi grad po mjeri kulturnog evropskog covjeka! Vrlo brzo ce morati pokazati da li je slikajuci se sa cetnicima i njihovim zastavama bio izmanipulisan i zloupotrebljen od onih sa kojima se slikao ili je cetnistvo njegovo opredjeljenje kao sto je to opredjeljenje njegovoj vjernoj i bliskoj saborkinji Jeleni Trivic. 

Da ne budem negativan moram reci da, po ko zna koji put, ubjedjujem sebe da se treba nadati i vjerovati u pozitivne promjene. Drasku Stanivukovicu, i pored svega recenog, treba pruziti podrsku, jer, budimo realni, samo mladi ljudi neuprljani kriminalom mogu izvuci nas grad iz gliba u kome se sada nalazi. Za one koji sada pitaju, o kakvom glibu ti opet govoris, samo jedan podatak, Igoru je gradjevinska mafija Banjaluke "pomogla" da izgubi ove izbore jer se pokusao boriti protiv njih! Oni znaju kako se otarasiti onoga ko pokusa protiv njih: milom - mitom, izborima ili silom - voznjom u gepeku ili ispracajem u vjecna lovista. A sve to mogu jer vec decenijama imaju sa sobom dobro rasporedjene pajtase u policiji.

U svakom slucaj veoma je dobro sto je do promjene doslo. 

A da  li ce to biti promjena na bolje ili ne - pokazace se veoma brzo. Mnogo brze nego mi to sada mislimo.

In memoriam: Kolja Mićević

1941. - 2020.

Sinoc je u Banjaluci od opake bolesti 21. stoljeca umro veliki banjalucki prevodilac, pjesnik, prozaista i eseista  Kolja Mićević. Kolja je bio istinski intelektualac. Pored knjizevnosti, volio je i razumio se u muziku. Sjecam ga se sa KAB-ovih Knjizevnih veceri sezdesetih i sedamdesetih i Radio Banjaluke gdje je, tih i nenametljiv, kakav je bio, godinama dolazio sa smotkom svojih longplejki da, s posebnom paznjom i ljubavlju, uredjuje emisiju ozbiljne muzike. 

Cinio je Banjaluku drugacijom; otimao je da ne postane palanka...

Pocivaj u miru Kolja... Porodici i prijateljima iskreno saucesce.

Da li su americke demokrate zaista pobijedile?

Po  americkom izbornom zakonu kandidat demokratra Joe Biden je zaista pobijedio i tu nema nikakve dileme. Jedinu dilemu unosi Tramp koji ne priznaje svoj poraz i svi njegovi koji se plase da kazu ono sto je ocigledno.

Ali, nije to ni slucajno pobjeda koja se treba slaviti, jer, skora buducnost bi mogla pokazati da je to Pirova pobjeda. 

Zasto? Samo nekoliko od hiljada zato?

Tramp je za cetiri godine svoje vladavine pokazao toliku nesposobnost da vlada Amerikao i samim sobom i realno je jedan od najneuspjesnijih predsjednika Amerike u njenoj istoriji.

Potpuno je izolovao Ameriku u svijetu. Posvadjao je sa ranijim vjernim prijateljima. Evropa se ped njim otvoreno povukla i stavila odnose sa Amerikom na cekanje. Sada slave njegov poraz.

Za vrijeme KOVID-19 pandemije i tragedije vukao je poteze koji su doveli do stotine hiljada nepotrebnih zrtava.

Posvadjao, i inace podijeljenu Ameriku, dovodeci je doslovno pred gradjanski rat.  

Jedino gdje je ispunio ocekivanja svojih glasaca je ekonomska politika.

Sve nabrojano, i mnogo toga jos, demokratama nije bilo dovoljno da ubjedljivo pobijede na ovim izborima i da odnesu pobjedu na izborima za Senat. Kako izgleda, oni ce ponovo biti u manjini u Senatu i tu dolazimo da razloga zasto se ova pobjeda ne moze slaviti.

Tramp i republikanci ce preko Senata vec od primopredaje duznosti 20. januara 2021. otpoceti kampanju za nove izbore 2024. Koristice Senat da onemoguce Bidena i demokrate da bilo sta od obecanog i planiranog zaista i provedu. Ucinice sve, a i za ove cetiri godine su pokazali za sta su sve spremni, da pokazu da su demokrate totalno nesposeobni i da samo republikanci gaje americke vrijednosti i uspjesno vode Ameriku. 

Ako je demokratima na ovim izborima, nakon Trampove katastrofalne vladavine od cetiri godine, nakon tragicnog vodjenja zemlje kroz KOVID-19 pandemiju, uspjelo da dobiju preko 70 miliona glasova, za cetiri godine, uz sve za sto su republikanci spremni a demokrate nespremni, demokrate nemaju sansu.

Vrlo je vjerovatno da nakon cetiri godine Ameriku ponovo vodi Tramp, neko od njegove djece ili neki od jastrebova koje ce on podrzati.

Banja Luka je odlučila...

 ...da novi gradonačelnik bude Draško Stanivuković, političar novog vala koga je ministar policije nedavno šamarao u sred Skupštine RS. 

I nikom ništa...jer hunta je mogla sve! Bar do sada!

No međutim, "Eppur si muove!" rekao bi Galileo.

Šta cemo sad?!

"Da vidim kako cete se sad grijati!" poruka je i cestitka vodje hunte na pobjedi u Banja Luci!

Vladislav Bodnaruk - Toba: 19. dio Havin Horoz

Stari je bio odusevljen mojim crvenim lasteks kupacim gaconima.

"Svaka ti cast Stara, bas si nesebicna, dusa od covjeka tj. zene, unistila najljepsi komadic svoje garderobe samo zato da razveselis naseg Malca!

Znas sta, evo mi oci pune suza , samo se sad to ne vidi, a kad te se sjetim prosle godine na onoj majusnoj seoskoj plazi u Biogradu na moru kad' si zbacila svoj slafrok sa sebe! Aj, majka !"

Njoj crveni lasteks kostim postao pomalen jos kad smo ljetovali u tom Biogradu ili Beogradu, sad koji li je od njih na moru , dok je bilo neke love.

Poslao joj Kum Papini iz Amerike. Sve je govorila da joj se uvlaci u guzice a samim tim i zulja.

Bit ce, navukla kile?!

"Navukla, navukla nego ja sta!?" : govorio je stric Ivica..."eno joj se uvuklo pravo u prkno a i dje ne bi ... koliko je!"

"Jest' vala bas, u prkno Buraz al' u prkno i po ... kod one Tvoje se i ne zna sta joj je prednja strana a sta zadnja! Ne znam kako se ti snalazis nocu bez svjetla, ma znam , sreca veliki joj nos pa se po njemu orijentises!" kroz smijeh mu je odgovorio Otac.

Poslije toga rastuzeni stric Ivica vise nikad nije srao nesto u vezi kupacih kostima, prkna a bogami ni zenskih guzova!

Ja sam samo jedno znao, blago zenama sto imaju velike guzice ... kad sjede naprimjer na necemu tvrdom kao beton ili na Borcevim tribinama, mekse im je sjediti a manje zulja! Ne moraju nositi i buntove banjaluckih novina, kao muskarci kad idu na utakmice, a da im bude manje hladno pod guzovima.

Stric se nije rastuzio zbog nosa strine Mile naravno, nos je bio realnost, uvije tu, kao kakav orijentir, rastuzio se , ja mislim vise zbog guzova...a guzova nije bilo ... a to se onda bas i nije dalo porediti!

Shvatio je surovu stvarnost!

U djecijem gradskom bazenu kupali su se Istvanici, Miso - Pista i mlajdji buraz Zoran, braca Alvadjije Ibro, Kiko, Dragi, a mali Nisko se jos nije rodio, pa se samim tim nije ni kupao sa nama. Kupali su i Hafizovici, Faruk i Muharem, Vojinovici, najstariji Mirko, pa Bracika a Nemanja isto kao i Nisko, bio tek u zacecu pa ga nije ni bilo!

Fabici , Damir i Zoran, Jonovi djecaci - Stevo, Branko, Mili i Paja, zatim braca Stevo i Pici, Miso Batinica, Tomo Balonek, Zoran Balaban, Basici - Emir i Caja, Ahmet Hankic. Dolazio je i Oliver Gelineo - Oljo i Angel Rosinic, Robert Kamnatnik ... dolazilo puno raje!

Ova zadnja trojica, Guglovana, postali svjetski slikari. Oljo, oslikao nesto na Orli - u u Parizu, Robert iz Toronta imao izlozbu slika u Mimari u Zgb.

Angel je ostao anonimni talent, najtalentovaniji, nelociran ali u svima nama, pa znaci svuda po Svijetu!

Nase sestre nisu prilazile vodi, bit ce zato sto nisu imale onaj visak odjece, koji bi nas razlikovao?

Iz Opstine, potpisano rukom Momira Kapra, Predsjednika Opstine Banja Luka, dosao je nalog da se zatrpa to govno od bazena!

Jer eto kad putnik namjernik dodje u Banja Luku to daje ruznu sliku, narocito ona prljava djecurlija, vriste a neki se i prskaju !

Opstina navukla tu nekakvu zemlju crnicu, zatrpali nas bazen u sat vremena, posadili Lale, grad zamirisao...ali nikad nije postao Holandija.

Bilo je ljeto, kraj uzarenog banjaluckog ljeta. Kesteni su mirisali, Park je mirisao...cak i one neasvaltirane ulice u samom centru grada.

Sve je odisalo plementiscu, zaostalim mirisom bagrema, ili drace (ni danas ne znam razliku). Izgleda mi da je to isto!?

"Bacaj tog Horoza u kadu : Vrisnu Majka: ... i ne brukaj me vazda! Ujutro cemo ga pripremiti za rucak!"

Otrcao sam u "svoju" sobu i rukn'o pijevca pod krevet.

Utom zazvoni neko dva puta na vrata! Al' , histericno!

"Aj ... sigurno je Postar i nekakva vazna depesa!" presjece Majku.

I bas tako bilo. Postar Ostoja leg'o na zvonce a to je uvijek radio kad nosi telegrame ili depese ...posto to mora tako a hitno...zato legne na zvonce!

Ne sto on to hoce, nego da se vijest odmah uruci!

"Sta je bilo, Ostoja dragi ... jel' ziva glava, nije li neko umro ... govori!" cupa ga Majka za revere uniforme.

"Ma nije, ne boj se ... izgleda mi, opet vam dolazi Ivica!" smiruje Ostoja Majku.

"Ma, supak , ti si citao telegram, a?"

"Nisam ja nista cit'o nego Zivko sa telegrafa kad je prim'o telegram, uzvikno: "Leti Ostoja, dolazi Ivica! Eto!" brani se Ostoja.

"A sto je telegram otvoren?" buni se Majka.

"Mora tako, to je propis, da se dobije na brzini citanja !" zvanicno odgovori Ostoja.

I bio je u pravu! Telegrami uvijek stizu otvoreni!

Ujedno to je dobra fora! Zamisli da stizu zatvoreni koliko bi to uzelo vremena svakome ko pozeli da procita telegram?!

Odlijepi, otvori ... procitaj, zalijepi ... vjecnost!

Znaci, dolazi nam stric Ivica Bodnaruk, novinar "Oslobodjenja"-Sarajevo. Jebo te, svako se onda bojao novinara...narocito ja! Uvijek me pitao nekakva glupa pitanja kao naprimjer, "sine Bato, koliko je sada sati"?

Aiii, jebena pitanja, i jebo ga sat!

Sta ja znam , koliko je sati? Ko je ikad znao , koliko je sati?

Ja tada nisam znao ni gdje nam stoji sat, a kamo li koliko je sati!

Majka je imala svoj fazon i uvijek me savjetovala da mu kazem da je oko pola tri! Tada je otprilike i dolazio u nasu kucu, a taman u vrijeme rucka!

Tako sam je govorio tih godina, cak i kada sam odrastao...uvijek oko pola tri! Stric nije znao ko koga jebe, ili se barem pravio...samo tako!

Onda kada je umirao u jednom sarajevskom danu, pogodjen istom granatom, zajedno sa svojom zenom, mojom Strinom Milom (to joj je ime, Mila) ljubavi svojom sa Sutjeske i Neretve, raspolovljen ... kazu...bilo je oko pola tri!

Vrijeme niko vise ne broji!

Na zvonjavu Oca, Majka otvara vrata! "Pa dje si dosada, rucak ti se o'ladio, jado moj!

Neka, neka , a sta ima? Mislio je da se ruca?

"Gra',! Viknu Majka.

Mislila je na Grah! Solac, naravno!

"Jel' od neki dan?"

"Jest'" Opet ce Majka, ali u pola tona tise. Ko biva... stid je.

"Neka, neka, taj ti je bio najbolji do sada"...rece Otac po stoti put isti tekst jer je i rucak uvijek bio isti, dobro, mislim...ako ne brojimo kupus, i podje u kupatilo da opere ruke.

"Nego, Stara," vice kroz hodnik, "Radili smo reviziju petogodisnjeg plana, dolazi nam uskoro drug "Stari"!

"Ko, jebote!?" vrisnu Majka...Djuro Pucar Stari??! Djuro je legenda! Djuro...predsjednik Be-Ha!?"

"Kakav Djuro...Tvoj Djuro bivsi kovac - dolazi Drug Tito - Stari, bivsi metalski radnik - ruska skola - u Cajavec!"

"Lazes, jeboooo te! A , koji ce nam kurac oni? - Kada?

Najebali smo, ode i Banjaluka u helac!"

"Nije Stara, samo su u prolazu!"

"Ma jebo ti to u prolazu, uvijek nekom otfikare glava?! A?

"Ne znam tacno, javit ce nam iz Komiteta, ali ja sam spreman!"

"Nego, ima li sta za rucak?"...upita Stari ponovo!

"Ma G'ra, jebem te gluha!

I jadan tada upita Majku gdje mu je onaj sako iz hodnika.

"Jel' onaj poderani?"

"Joooj tebe, zeno...gdje poderani...onaj moj vjencani, najbolji! Prekjucer mi je Generalni Franjo Kalodjera licno potpisao regres, odobrio akontaciju i platu... sve odjednom, a Sindikat se izborio za nove K-15, karte! Daj kaput, da vidis sta je para! Turno sam koverat u onaj duboki dzep sto si mi zasila sa strane a potpuno zaboravio jucer da ti kazem!"

Vrlo raspolozen, veseo upita: "Gdje je ono moje bosansko magare"?

To bosansko magare sam bio ja. Tako su me zvali od milja, inace obicno sam bio bosanski konj, bosanski vo...ovca...i najgore...kocijas! Jebajiga! Bas...kocijas!

Zastao mi je dah...od silnog uzbudjenja se nisam mogao ni pomaknuti ni progovoriti! Vidjet ce horoza! A u tanjuru grah solac! A joj, jadan ja!

Jebes vjencani kaput, odnijela Hava, ali kad ugleda Horoza, znam sta ce biti slijedece!

E, ne's brk omastiti nek' si mi Caca! Nedam Horoza!

Istrcao sam iz kuce, ko metak! Stari, se nije uspio ni okrenuti. Samo kratko rece:"Gdje ode ona budala? I kakva mu je ono kokos u ruci?"

Dalje nisam nista cuo, bio sam vec daleko.Trcao sam kao lud, do daha jos nisam dosao ... ja sam letio ... a kad letis, dah ti ne treba, dises visinski, kao ptica, samo tada ... prvi i jedini put u zivotu. Ali sam letio!

Covjek moze da leti kada nema izlaza, ali toga treba da se sjeti! Onda leti!

Kada se sjeti!

Bez sjecanja ... nema leta! Suplja prica! I nije za svakoga!

Onda tresnuh u debelo tijelo kocijasa Sare. Bila je to rijetka prilika kada je on stajao, jer inace zbog svoje debljine , ali i cuge, Sare je uvijek sjedio, ili lezao na svojim raskosnim teretnim kocijama.(konjska kola).

"Oooo, sta je mom malom pioniru, mom kuriru danas"...upita sanjivo grdosija od covjeka, a glas mu ko u Louis-a Amstronga, tri dana pred smrt .

Od tog glasa tresli smo se od straha i konji i mi!

Vise mi!

Nisam ga nikada (u zivotu ) oslovljavao imenom (ni sad mu ne znam pravo ime), ni nadimkom, tim cuvenim "Sare", vec sam samo izletio sa svojom pricom!

"Dolazi cika Stari...i pojest ce mi mog Horoza...supak stari .... gaagaagaagarant!". Tu mi puca glas, ostaju oci da ponesto kazu, ali ko je mene gledao ikad u oci?

Mozda,... samo Sare, stara kocijaska drtina!

Sakrij me Sare u slamu, i mene i Horoza, eto ih!

"Ko da dodje, kuriru moj?"...gleda Sare u mom pravcu , al' sa dva lijeva oka pa ne vidim koje li je u mene uperio!

Podize lagano, onu svoju veliku rucerdu, da me pomiluje po glavi, ali mu ruka promasi i glavu i sve oko mene. Samo se onako strovali po konjskim kolima...i ostade tako!

Onda se prenu!

"Izvin'te ... pao mi secer u urinu ... ili tu negdje!" trepce, budi se!

"Ko da dira moga kurira"?...rece zavriska, uzbudjen.

"Partija"!...rekoh i ja uzbudjeno ... prateci pricu!

"Drug "Stari" mozda vec sutra dolazi...i pojest ce mi mog Horoza!"

"Cujes li ti ovo Muhareme, vice Sare kocijasu iza sebe, oce Djuro Pucar Stari da mu pojede Horoza!"

"Pojest ce Stari sutra moj k....! rakolji se Muharem, a sve se presavio od smijeha, moze doc' i sam Mitar Medovic...da glodje sa njim! Ojha ha!"

Od silne halabuke, konji se uznemirili. Trese se od smijeha cijela kocijaska, stanica. Jedino cika Dedo, fijakerist, umjeren covjek...cuti!

Dedo je znao iz iskustva da na valja ni u cemu pretjerivati i da dojucerasnja fukara moze postati elita a ... bogami i vlast. Zato je cutanje ...zlato a laprdanje te moze kostati glave!

"Daj to sijeno Muhareme, da pokrijemo Horoza i mog kurira!"

Muharem onako zblanut od smijeha, pruza Sari svoju politru rakije. "Ma ne flasu, jebem te blentava - daj sijeno al' neka i flase!"

"Ide sijeno"!... rece Muharem, otpi zadnji gutljaj iz flase i zafrljaci je prema gradskom Parku. Dodade mu sijeno.

Ma, ma, ma... , buncam...dolazi sutra drugi drug Stari...i glas mi se krivi i postaje sve tanji, dolazi sutra Josip Broz Tito - Stari, poslednjim atomima snage istisnem iz sebe.

Na kocijaskoj stanici - muk, muk svega nekoliko desetinki sekunde - meni vjecnost, a njima , njima nije ni trebalo vise od toga, da razvale u ponovan gromoglasan smijeh!

"Slusaj, kuriru moj mali, sada je situacija malo ozbiljnija ali i on ce pojest isto sto i Djuro!

Jel' tako Muhareme.

Jel' tako Muhareme ?"

"Jes' vala Sare, bas tako...i svaka ti dala. Sto mu ona debelguza nije spremila n'akav sendvic u Beogradu, a ne ovdje da hapa kokosi od Raje, i sirotinje, mudro ce Muharem.

"Eto, kuriru moj sto ti je banjalucka raja! Nego, Muhareme, dodaj de mi tu flasu rakije, da je dzaba ne ustajem!"

"Nemam , Sare...ociju mi ...sad sam flasu frljucno...veli Muharem ! Eto malog, nek mi ne da lagat!"

"Ne seri Muhareme, daj tu drugu, eto ti cep viri ispod guzice!"

"Daj!"

Opet, guc po guc ... a na mene u sijenu zaboravili!

Padala je noc. Sare pucnu konje i oni sami krenuse. Prolazili smo pored moje kuce. Brace Lastrica br. 9. Virim ispod sjena! Gorila su svjetla na prvom spratu, sjenke u stanu su se kretala uzurbano! Kao da su stanari zbog necega bili uznemireni!? Jebajiga!

Prolazili smo pored stanice milicije, gorila su svjetla. Sjenke su se kretale uzurbano! Kao da je murija zbog necega bila uznemirena!? Jebajiga!

Mitar Medovic je hodao ljuto hodnikom. Isukan pendrek mu u ruci. Eh kad bi mogao samo nekoga da mazne...tek toliko, samo po glavi, ili guzici, i nista vise, tek toliko da se smiri!

Nestalo dijete finansijskog direktora Cajevca i to samo u gacama, mater mu ... jebem, nema ga jos od rucka a pada noc! Sutra mozda, u Cajevac dolazi Drug Tiiito! Stariii!

U taj sparni sumrak Banjaluckog ljeta na izmaku, pamtim zestok miris koji do tada nikad nisam osjetio...miris konjske mokrace , miris presusenog sijena i govana (konjskih...jakako) ! Naravno!

Sare je utjerao konje u stalu ili staju.Ne znam kako se to tacno onda govorilo...ali sigurno, garaza nije bilo! A, mozda...neka pretace Garaze? A?

Bilo je slucajeva kada su neki banjalucani napravili garaze od stala!

"Ojs,ojs,ojs...cujem Saru... i jos dodaje...puch, puch, puch...frrrrrr!"

"Bog te mazo, pomislih, on govori nemusti jezik, jezik kojm se prica sa zivotinjama?!"

Stojim na ispregnutim kolima, sa Horozom u rukama, po malo mi vec postaje hladno!

Kad me je ugledao, Sare se strese od straha, kao da ga je grom udario!

"Sta radis tu...konju jedan!? Alahu dragi...otkud ova budala na mojim kolima...pogleda Sare u nebo, sireci ruke ... siroko, k'o onaj narodni heroj iz "Citanke"...sto su ga Nijemci objesili ... valjda trazeci odgovor negdje u nebu ili od nekoga iz neba! Oci mu ko u konja, k'o fildzani...ovolikiii!

"Jebo ti mater svoju, dje si se zavuk'o? 'Os me na robiju poslati, govno jedno? O, Alahu dragi, o sejtana u mojoj stali, o Alahu dragi...Pomagaj!"

Ucinilo mi se da place, pa mi ga je nekako bilo i zao pomalo!

Ali odgovora nigdje! I Bog I Alah se nekako umire kad ih tako napadno zazivas!

"Pa ti si me dovezao,Ti si me slamom pokrio"...rekoh, k'o onako bezazleno!

"Aijjj...mater ti onu vlasku...jebem ... ispast ce da sam te ja "kindapov'o!"

Mlatara naokolo onim svojim velikim rukama, sve da nekog osamuti...ali nikog paznatog tu ne bi pri ruci ... kao ni Mitru , ni Muharema , ni Dede ni ostalih kocijasa!

"Alahu dragi, Goli cu zaraditi zbog tebe,...sta cu onda sa konjima i Sabanom, ima da plivam i jedem one ribetine one, sto sam u'vatim...nosam stijenje sa kraj na kraj Otoka, Alahu moj...gluho bilo!

Ma znas ti sta bi to meni znacilo, razbuca i izdreci opet one svoje oci Sare, ...meni bez mojih konja i Sabana!?

Ma nisam ja hajvan...hajvanu jedan, da bi li hajvanu onaj, da znas...vlaski!"

...I tu stade, ne rece vise ni jedne...samo se zamisli, k'o da nesto konta!

U to se na vratima stale pojavi nesto bijelo kao snijeg. Ja pomislio"Deda Mraz", posto ni njega nikad nisam vidio pa samim tim nisam odmah mogao uociti razliku!

Samo je onaj supak Rep pricao da je vidio tog "Deda Maza" jedne zime.

Nama "Deda Mraz" nikad nije ni dolazio!

Osim , ono jednom u "Cajevcu" , kada sam dobio dvije narandze, ali sam znao da je to bio cika Mirko Batinica. Samo se on presvukao i neko mu nalijepio nakakvu vatu oko glave pa izgled'o k'o sulud! A i narandze su bile bljak ...ili je do mene ... sad ja bas nisam znao da ih treba guliti.

Tada nam je receno, da je to licno Drug Tito gajio za nas. Ko biva ima na'ko ostrvo u Hrvatskoj, pa kad dodje Nova Godina, on ostavi i Drzavu i Jovanku...i samo kooopa ... te narandze, za nas pionire.Na nama je bilo da halisemo, ali halisi ti...dje uputstvo...mislim, kako se halise...sto niko od Drugova ne rece da se to guli!?

A mozda ni oni nisu znali?

Ali, ipak je dobar bio taj Tito! Ko bi kop'o te narandze u sred zime?!

Ma , odoh ja daleko!

Uglavnom, ono bijelo bice sto se pojavi tik uz Sarinu nogu, skoro progovori...tj meknu!

"Evo sa'ce tebi tvoj Babuka saviti veceru!"...rece Sare...mene vise ne gledajuci.

Ja do tada nikad nisam vidjeo Ovcu sa rogovima, i jos k tome sa crvenom svilenom maramom oko vrata! Isto k'o kad Majka sebi sveze! A to da se zove Saban...nemam rijeci!

Ja svom Horozu nisam dao nikakvo ime, a i kako se samo Sare dobro sjetio...ovca - Saban!

Nama su obicno Cobani tjerali ovce oko Prvog Maja, kroz Banjaluku. A joj sto je tad brabonjaka bilo na sve strane! Jednom smo komsiji Faruku uvalili barabonjke umjesto onih bonbona "praline"! Faruk, pojeo i samo rekao...jebo praline - bolja je marmelada! I ja bih isto rek'o, da sam prob'o...govna.

Nasi ocevi su kupovali jagnjad, a nasa igra sa njima je vrlo kratko trajala!?

Ponekad mi se cini da na svijetu ne postoji umiljatije bice od jagnjeta!

Plaho, milo, meko, omotano predivnim predivom vune, beba ovce, najljepse oci na svijetu.

Kad jednom spustis ruku na tu glavu, osjetis toplinu, miris novorodjenceta, pogled...krupne mile oci...

Covjek moze sve, covjek ubija, covjek kolje, covjek je predator...ali to na raznju, pa kad se posoli, to je druga prica, ojha, u Bosni to jos zovu "Levat na raznju"!

I jos se svi polupijani iskezeni slikaju sa pregorenom lesinom zivotinje, pozderu, a potom, s jutra protjeraju kroz svoju supcanu cijev i poslednji komadic ljepote ... pa onda padne sve u zaborav!

Do nove ovce, do novog raznja!

Neki To Vole Vruce - Teska vremena, prijatelju moj (video 1986)

Ubiće nas propaganda!

"Tramp nije otpoceo ni jedan rat..." "Tramp nije nikoga bombardovao..." su tvrdnnje koje se cesce ponavljaju u srbijanskim medijima  i komentarima na drustvenim mrezama nego sto ih isticu sam Tramp i republikanci. Iako su te tvrdnje  hiljadama puta opovrgnute bas u americkim medijima, kod nas, ne vidim, da iko pokusava reci lako dostupnu istinu. Vidim da vecina, kao papagaji, ponavljaju ove neistine jer im je valjda lakse da nastave rat, ne sa Amerikom, vec sa americkim demokratama - "koji su nas bombardovali". Ni republikanci ni demokrate na svjetskoj sceni mi nisu dragi, jer i jedni i drugi vole da se uzive u ulogu svjetskog policajca sa nesagledivim posljedicama za zemlje u kojima oni uvode "demokratiju". Donald Tramp je ipak nesto drugo. U skoro cetiri godine vladavine dokazao je da je narcisoidni, neuracunljivi i, na poziciji predsjednika Amerike, opasan covjek spreman da za racun svoje licne sujete ucini svasta. 

Kao sto je Obama nezasluzeno dobio Nobelovu nagradu na lijepa ali, kasnije ce se pokazati, lazna obecanja da ce zavrsiti sve prethodno zapocete ratove i povuci americke vojnike iz Afganistana i Bliskog istoka, i Tramp je vise  pricao i obecavao nego sto je na tom polju uradio.

Hajde da prelistamo americke izvore i dobijemo malo vise cinjenica o Trampovoj "miroljubivosti".

Prvo, bitno je naglasiti da je Amerika, jos od vremena Busa mladjeg, u svjetskim ratnim podrucjima otpocela primjenjivati novu vojnu strategiju. Obuciti, opremiti i platiti domace vojno sposobne muskarce i voditi vojne operacije tako da se rizici americkih vojnika svedu na minimum. Umjesto slanja americkih vojnika formirane su privatne vojne agencije, u kojima se zaposljavaju demobilisani americki vojnici i oficiri, koji su pod ugovorom sa americkom vojskom i koji izvrsavaju zadatke pod direktnom komandom americke vojske, a u vojnim operacijama djeluju zajedno sa obucenim domacim vojnicima. Pred svijetom, ljudske zrtve uzrokovane od vojnika zaposlenih u ovim agencijama  - nisu zrtve americke vojske. To su zrtve domace vojske koja ucestvuje u istim operacijama. Za domacu, americku upotrebu, ljudski gubici ovakvih agencija nisu americki vojni gubici! 

Sta je Amerika uradila za vrijeme "miroljubivog" Trampa?

Nastavila je bombardovanje vojnih, ponekad i civilnih, ciljeva u Somaliji i Siriji - uz stotine ljudskih zrtava - vojnih i civilnih.  Nastavila je rat protiv Islamske drzave, ukljucujuci ubistvo njenog lidera al-Baghdadija u oktobru 2019. Bez prethodne konsultacije sa State departmentom, Tramp je  naredio bombardovanje Yaksle. Iako je obecavao suprotno, Tramp je poslao vise americkih vojnika na Srednji istok nego sto ih je vratio kuci iz Afganistana. Tramp je, kao i njegov prethodnik, odobrio brutalno ubijanje civila u vojnim operacijama  u Iraku i Siriji. Pred kraj 2019. jednostrano je prekinuo pakt o kontroli proizvodnje nuklearnog naoruzanja sa Iranom, a pocetkom januara 2020. je doveo svijet na ivicu nuklearnog rata hladnim dalekometnim, uz upotrebu dronova, ubistvom iranskog generala Soleimanija na tlu Iraka. Nastavio je sankcije na izvoz bilo koje robe u Iran i u situaciji kad je zbog COVIDa prijetio potpuni krah iranskog zdravstvenog sistema sa nesagledivim posljedicama. 

Dakle, reci da "Tramp nije zapoceo ni jedan rat, niti je ikoga bombardovao", je jednostavno neistina kojom je narod u Srbiji, "a i sire", svakodnevno  bombardovan i tipican je primjer beskrupulozne  propagande koja, na zalost, nece postici svoj cilj. Naprotiv, buducnost ce pokazati da ce postici upravo suprotno, kao sto je bilo i u nedavnoj istoriji.  

Mozda je Tramp smanjio broj americkih  vojnih operacija u svijetu u odnosu na prethodnike, ali se sigurno nije proslavio kao "mirotvorac", jer nije okoncao ni jedan rat u svijetu, Ameriku je posvadjao sa skoro svim dugogodisnjih strateskim prijateljima, svojim neodmjerenim izjavama stvorio nove neprijatelje. 

Mozda je Tramp smanjio broj americkih vojnih operacija u svijetu, ali je cinjenica da je za to vrijeme prenio ratnu atmosferu u Ameriku i doveo je do ivicu gradjskog rata. 

Ali...kome na Balkanu je uopste do istine?!