O Moru nemam sta pisati. More k'o more!
Dosli, vidjeli svuda okolo go kamen, smrad algi i morske trave, pustos, nigdje sume.
Sirotinja na sve strane. Izasli mi voza, svi sjeli na neke cigle pored puta, zene izvadile ostatke piletine iz novina, jedu ljudi sto je preostalo. Oko nas trckaraju djecica, mole da im damo malo hrane. Majka odreza krisku domaceg hljeba i dade nekom djecaku mojih godina. On se usprotivi i rece da hoce "mesike". A ono mi nismo imali vise nista "mesike" posto smo sve pojeli u putu. Ostale samo kosti!
"Nema vise mesike decko, pojeli mi sve u putu, ostale samo koske!" rece tuzno Majka.
A on kaze : "Daj koske!"
Majka dade, misli, bacit ce to on negdje a on poceo da ...glaba! Glab'o, glab'o pa poglab'o!
Posto smo se zadnji prijavili za ljetovanje, zbog mog Horoza, ukradenog sakoa, Have i Druga Tite, regresa, K-15 karte, pa i ostalih sranja, za nas nije bilo mjesta u ucionicama mjesne Osnovne skole nego nas Cajevacki Sindikat tj. onaj njihov ljudski isprdak Drug Sredoja, smjesti u obliznju ispodkucnu prostoriju, u Dalmaciji zvanoj konoba. E, a ovi ugledni domacini vec poodavno izgubili taj ugled, pa konobu poretvorili u magarecu staju ili stalu, sad sta je pravilnije!?
Sindikalisti Cajaveca, neke magarce prilicno lako izvedose iz staje i svezase za obliznje cemprese ... ali jedan... nikako da izadje.
Bas je bio tvrdoglav!
Bas kao i Mirjam!
"Ja necu da spavam zajedno sa malim konjem!" bila je energicna.
"Nije to sreco nasa mali konj, to je mali "Mago" pokusa Majka da je ubijedi.
Ja sam znao da se jos nije rodio onaj ko bi u nesto ubijedio Mirjam!
"Za mene je ono, mali konj, samo sto ima velike usi i ... i ... pet nogu a jos sve nisu isto ravne, ovaj iste ...duzine!" zavrsi misao i prekrski ruke na prsima, prkosno!
Majka se trznu k'o ofurena cuvsi za pet nogu! Otkud magarcu pet nogu? A, onda skoro poskoci!
Gleda u magarca ... pa broji!
Broji ponovo!
Gleda u nas a vise ni ne broji! Obrazi joj rumeni.
"Ti bi mene Sredoja, govno jedno Sindikalno, moje dvije djevojcice, moga sina i ovu malu maltesku sokolicu smjestio u istu stalu sa ovim kuratim akrapom!" pljesnu rukama, sama ne vjerujuci da se ista tako ikad moglo desiti jednoj pristojnoj majci a cajevcanki!
Drug Sredoja na brzinu okupi preostalu dvojicu sindikalaca oko sebe, k'o oformi mali kruzok za brzinsku diskusiju. Pocese nesto mjerkati pa se dosaptavati te naglas zakljucise:
"Zoro, prostorija bi mogla biti komotna za sviju! Magarac ce se vec do jutra smiriti i ostat ce u svom cosku a to je onda prihvatljiva situcija! Nemoj i ti vazda da nesto izvoljevas! Vama sve ostalo a jos ima i slama na podu ... pa ne moramo vuci novu!"
"Jel tako Sredoja, debeli smradu!?"
Majka skinu svoje naocale zacarane dioptrije + - 12 i zatakari ih u ve izrez svoje bluze, trznu onaj nas najveci kofer i bez nekog posebnog zaleta ili nekih ekstra priprema, zafrljaci kofer bez i jedne rijeci Drugu Sredoji ravno u lice. Pogodi ga po sred nosa.
Ovaj trehnu po sred staje na slamu ... jos lupn'o glavom o pod, a to je bilo do njega samoga, zatim otres'o nogom i to je bilo to ... ne mrdnu se vise!
Nos mu se opasno iskrivio u stranu a iz krivave razjapine potekla krv! Ujedno, to je bio i dobar znak da je ziv!
Brzo ga zgrabise drugi sindikalisti za ruke i noge i onako polumrtva iznesose iz staje. Lupk'o je jadan glavom o svaki stepenik na koji je naisao!
Poslije, cijelo nase ljetovanje hod'o je sa onim velikim flasterom za pete i kurije oci zaljepljenim na nosu! Oko ociju prvo poplavio, poslije pocrnio ... nije morao ici na sunce da se sunca. Dobio boju prvi dan ljetovanja!
Ali nam vise nikada nije prisao!
U medjuvremenu Majka se okrece, posto je skinula naocale, rukom trazi i pipa drugi kofer, taman kad ga je napipala, skonta da su svi nagulili. Ost'o samo magarac i mi.
Kladim se da bi i on nagulio ali se nije snas'o ... odmah!
Nasli su nam neki vojnicki sator tj. dva satorska krila, vjerovatno kod nekih Cajevcana koji su to maznuli jos iz vojske, a krilo, k'o ... krilo nije imalo dna, samo slamu pobacanu po goloj zemlji. To rasirili u skolskom dvoristu!
K'o Partizani!
Nekako se desilo, da sam ja razdragan prvi usao u sator, ne bi li sebi hapio mjesto dalje od vrata, zbog sigurnosnih rezona a i jer sam bio siguran da bi se Mirjam bas tu uvalila, pa valjda preumoran od dugog puta na onoj slami i zaspao. Majka ubacila i nase kofere sa strane satorskih krila da nam ne duva ili ako otrese kisa da nas ne povalja!
Mirjam se bacila u potragu za kuhinjom. Ma nije nju zanimalo kuhanje, sto bi neko pomislio, ona bi samo ... halisala.
Gladno malo govno, odvajkada!
Majka gleda u raspar satorska krila, svaki druge boje i sara!
Pomisli : "Jebote, zar nisu mogli ukrasti dva ista, ili barem svaki da je ukrao dva razlicita pa da sparimo jedan ... identican? To bi mi imalo logike!" pa samo, izdahnu nesto kao ... blllhh.
"Ovo, samo za veceras ... inace sutra ako se ne nadje pristojan smjestaj ja provaljujem Zbornicu ... bas me briga!" to rece moja Majka a tako glasno da se culo ... ojha!
Mene su ostavili da spavam na onoj slami, zajedno sa koferima. Majka uze za ruke moje sestre, Tanju i Marinu i povede u najvecu ucionicu, tj. improvizovanu menzu. Iznad kuhinjskih stolova ugleda rusvaj crne kose kako se jedva vidno pomjera!
"Mirjam, s mjesta dolazi ovamo ... vidjela sam te!"
Mirjam dosepa, sa velikom veknom crnog hljeba u rukama!
"Sto copas, drago dijete, da nisi na neki trn stala?" zabrinuta je Majka.
"Joj ti Zoro svasta pitas, k'o da nisi vidjela, ispala mi ona jedna moja cipelica na peronu u Banjaluci, kada su me ubacivali u vagone, pa sad copam, posto mi ta banjalucka nedostaje!" Podize lijevu ili desnu nogicu, no dosta je vremana proslo da bi se neko sjetio, koja je to bas bila izgubljena!
"Dobro, Mirjam, onada ... daj mi tu cipelicu sto ti je na nogici da ti pricuvam, pa mozda jednom kada dodjemo u Banjaluku ... da uparimo! A?
Sigurno je Ingrida to pokupila!" osmjehuje joj se Majka.
"Nedam, ti's to garant negdje izgubiti pa cu ja onda copati i po Banjaluci sa onom drugom cipelicom!"
I meni se to cinilo logicno!
Tamo vecera bas zavrsila pa se i sit narod razisao.
Jaci a mladji muskarci po sred dvorista igraju zuje! Djevojke i mladje i starije, naslonjene na skolske drvene tarabe, zadivljeno gledaju mladice, a oni, svi redom goli do pasa, pomalo neuhranjeni a stofane pantole zavrnuli do koljena. Pravi junaci te predivne krkanske igre! Pljuste udarci, strah od Boga!
"Dostana, daj i nama cet'ri vecere ... Malcu ne treba, zasp'o je u satorskim krilima, evo ti i bonovi!" spusti se Majka umorno na izlizanu skolsku drvenu stolicu, reklo bi se k'o neko k'o je na kraju puta!
"Ne treba , bonovi, Zoro." sumorno rece Dostana.
"Kako ne treba, zeno draga!?" zinu Majka.
"Tako! Nema nicega ... ljudi sve pojeli, sta pojeli ... oblizali serpe!"
Majka ponovo skide svoje naocale i taman da ih zatakari u ve isrez kad ... prolomi se uzasan zenski krik ..."Ljudi, ljudi ... zmija, zmija, zmija!"
Zena, od straha izbezumljena lika, pritrcava Majci, hvata je za prsa i trese je u tom svom ludilu, trga male dugmice sa tudje bluze :"Zmijuga, Malcu lezi na celu, leti ... vidi!"
Majka je cak ne stize upitati sta je rovala u nasem satorskom krilu, mozda ce kasnije ... vec poleti!
Nasta nevidjena panika, vriska i cika! Svi se usrali od straha, cijeli Cajavac!
Oni sto su igrali zuje vec svi poskakali preko ograde a dalje gdje ce ... ne zna se!?
Ostali muskarci iskacu kroz skolske prozore, sreca, ljeto jos uvijek pa prozori otvoreni! Oni sto znaju plivati, a to samo nekolicina, bjeze prema moru a i zene bi bjezale, ali ostale da pod ruke puhvataju djecurliju ... pa sta bude! Jedna uzela nekakvu metlu pa da mlatne zmijugu, bude li trebalo.
I tako, joj sve noge polomi!
Muskarci su legende ... skakali bi i sa visih prozora da je bilo, bas ih briga, a sve u smislu strateskog povlacenja pred nepoznatim neprijateljom. Ma, ipak, ne bi li sacuvali vlastitu guzicu!
Majka pritrca satorskom krilu, lijevom rukom uhvati vrh satora te povuce oba krila u vis svom silinom! Poletise na sve strane drveni kolci i spage koji su drzali tu skalameriju na okupu! Baci se na mene kao leopard te desnom rukom spopandrlja sa mog cela zmijugu, bas za glavu.
Priletise i druge zene! I ona jedan sa ... metlom.
"Dise li ?" uzbudjeno pita neka.
"Ne dise, drzim je za glavu!" odsjece uzbudjena Majka.
"Ma ne zmijuga, Malac bolan ne bila? Malac, dise li?"
Ugledavsi bezivotno tijelo na slami, Majka zafrljaci zmijugu prema skolskoj zgradi a ona, jadna, nekim slucajem proleti kroz uski prozor pravo u muski klozet.
Kasnije sam cuo od Raje da je Majka dugo upumpavala u mene vazduh a ja nista. Valjda zato sto je taj vazduh prvo vec bio u njoj! Taman kad su prisutne zene pomislile na razlaz jer sam mrtav i da se nema vise sta za gledati, stadose pristizati i prvi odbjegli muskarci iz raznih pravaca ... k'o iz sumarka, k'o iz pravca plaze.
"Jel' Malac mrtav ? Jel' ga jako ugrizla? Sto mene niste zvali da joj ja glavu otkinem? Uh, steta sto nisam bio tu!" i sve u tom fazonu.
Izbezumljena Majka prestade sa (umjetnickim) disanjem pa kao da se nesto prisjeti te me podize na noge drzeci me ispod pazuha. Kako me istegnu, ja bolno udahnuh! Jebajiga!
Prodisah!
Evo i sad mi je zao, zbog toga! Koji mi je to kurac trebalo? Mogao sam umrijeti i ostati mlad, kao James Dean, koliko bih patnje ustedio sam sebi?
Kakve teske dane ne bih dozivio.
Ne bih srao o Ratu, ali ni o noci u zagrebackoj katedrali, ni o onom vozu koji prodje mimo mene u januarskoj noci tisucudevetstosedamdesetineke, jer nikad ne znas na koje tracnice tacno treba stati! Nismo mi svi zeljeznicari. Traba raditi na Zeljeznici, onda ti se Svijet ... otvara!
Ko zna red voznje, zna gdje i kako daleko moze stici!
Jedva sam uspijevao da disem!
Ipak moja sreca sto se Majka sjetila da mi je skacuci na zmijugu svoj lakat nehotice zabila u pleksus te me na taj nacin kratko eliminisala sa ovog svijeta!
Nismo cekali slijedece jutro nego Majka isti cas ode i provali u Zbornicu.
Samo je snazno zadnjicom spucala u vrata a ona se sama otvorise. Dakle nije bilo provaljivanja pa nas samim tim niko nije mogao ni za sta optuziti.
Svi se slozise da tu privremeno prespavamo.
Kad se situacija malo smirila, mi legli na pod u Zbornici spremni za spavanjac, culo se okolo komesanje i suskanje. Licilo je sve kao da kolona ljudi vuce svoje noge po hodniku skole.
Reklo bi se k'o tiha evakuacija. Skoro na prstima! Ali ipak suste!
Jebajiga!
Uskoro zatim, zestok smrad zapaljenih krpa poce dopirati i do nas. Ispod vrata Zbornice zaleluja se plavicast dim. Majka na brzinu izvadi iz kofera svoju haljinu, nakvasi je vodom, uvrnu u pletenicu i podmetnu pod vrata.
Nesta dima, nesta smrada!
Kroz prozor uzvikuje : "Sto zapaliste skolu ljudi, jeste li vi normalni!?"
"Ne sekiraj se Zoro, sve je pod kontrolom ... tjeramo zmijuge iz skole, eno ih pun muski klozet!" vikao je onaj debeli Drug Sredoja, sindikalista sto mu je flaster za pete drzao nos da ne ode u krivo.
Nakon par minuta ponovo se oglasi Majka sa prozora.
"Ljudi sve je bezbjedno, mozete nazad u skolu ... rjesila sam problem zmijuga! Pozurite, gasite ove krpe usmrdiste Dalmaciju!" vice Majka.
"Kako si r'jesila zmijuge, Zoro?" pita uspaniceni Drug Sredoja.
A cijela zadanja smjena Cajevackih radnika, u polumraku, gusto zbijena u skolskom dvoristu otvorenih usta prati razvoj situacije. Ma gotovo ista scena k'o kad u Vatikanu Papa izadje na balkon, samo sto ovd'e kod nas moja Majka izviri kroz uski ... prozor!
Ah, da ... a i naroda je nesto manje!
"Lako, pofatala sve, Sredoja!" vice opet Majka.
"I dje su sad'?" brine se Drug Sredoja a ne brine se za sebe ... reklo bi se, brine za radnike!
"Ubacila ja u cenifu! Cucavac! Eto!" dodaje Majka smireno.
"A ako ponovo iskoce!?" vristi piskavo Drug Sredoja.
"Ma nece ... povukla ja vodu!"
"Ipak , ako ponovo iskoce, ako mozda nisi dobro povukla vodu!? Sta onda?" uzjogunio se Drug Sredoja. Mora dobiti valjan odgovor na svako pitanje!
"Onda, Sredoja ... fatajte se sume, eto vam je sto metara odavde! Tu serite!
Uostalom, navikli ste tako u Ratu ... osim , mozda, ti se ne snalazis jer nisi ni bio u Ratu!? Ti si iz Rata samo benificije izvukao!" vrti glavom sumnjicavo Majka.
Tu je razgovor naglo prestao! Drug Sredoja, negdje nagulio! Il' ga je Majka ubijedila pa je razumio, il' ga je stislo, pa poteg'o u sumu!?
Medjutim, ljudi su radoznalo insistirali na tome gdje me je zmija ujela tako da jos dugo nismo imali mira. Majka je nasla neku ranicu na mojoj nozi, sto nije bilo tesko i na upit ljudi o ujedu ... pokazivala na to mjesto.
Vecerali smo u tisini i u polumraku Mirjamin crni kruh, sam bez icega.
Majka ga je pazljivo isjekla na tanje kriske, tako da je izgledalo da ga ima ... ojha!
Mirjam je blistala od ponosa! Bjelasala mrakom svojim bijelim zubima!
Majka, sjedeci na stolici Direktora te Osnovne skole, u sred Zbornice, privi Mirjam na grudi , tako je zagrli, rukom odize zbun crne kose povaljan na malo celo i ... njezno je poljubi! Bas u celo!
Joj jest' to meni biolo sm'jesno ... k'o da je mala bolesna a njoj nista!
Kako je u tom casu Mirjam drzala dvije kriske crnog hljeba, u svakoj ruci po jednu krisku, reklo bi se, za svaki slucaj ... na taj iznenadni poljubac ... obe kriske ispadose joj iz ruku!
To maleno ljudsko stvorenje, skoro neupotrebljivo za sta bilo sta , osim mozda za ovako neke opise i davne price ... zabi svoju lijepu glavicu u Majcine velike grudi!
Pomislio sam da maznem one njene dvije kriske crnog hljeba sa poda a onda nekako skontah ... meni je taj crni lebac prekisao! Nekako, kao da nije za ljudsku ishranu, osim ako si siromasan pa ne mozes nista bolje i sebi i svojima priustiti!
Naravno, i sam kontam, i siromasi su na neki nacin ... ljudi ... samo nemaju, zato i izgledaju kao zvijeri!
Osim kad im se primaknes, i pritisnes neciju gladnu glavu na svoje grudi!
Sutradan, na Majcine zestoke proteste, cak je opet dva puta skidala naocale i zabijala u ve izrez, u nadi da se opet pobije sa Sindikatom, dobili smo
smjestaj u lokalnoj nevelikoj mesnici, koja inace ljeti ne radi zbog vrucine jer se meso na vrucini brzo uscuje.
Onu slamu smo morali sami prebacivati iz vise puta.
Bilo je razlike! Nije bilo magaraca u njoj a cvrsta gradnja je ipak , cvrsta gradnja! No sa dva problema! Prvi, manji ... nije bilo prozora vec zeljezne resetke na vratima! K'o u zatvoru!
Drugi, veci problem ... nije bilo klozeta. Sindikat nam je pozajmio neku kantu od UNRA - inog narandzastog sira. Nisu pominjali, treba li to vratiti!
Ja sam se lako snasao! Samo stanem na vrata mesare i kroz one resetke ... sve do po sred nazovi ulice, dobacim.
Sestre i Majka i Mirjam su bogami morale sicati a to vec nije bilo lako. Nocu posebno. Tada sam i ja sazn'o da zene moraju tako jer nemaju cunu. Zene nemaju malu pipicu da soraju kao mi!
Bio sam naprosto sokiran tim saznanjem!
Jebajiga!
Ja da sam se takav rodio, ja bi se odma' vratio odakle sam dos'o!
Cuj, cijeli zivot, pisat' cuceci ... a dje trava, mravi, razne boce ...rdzave konzerve od mesnog nareska , svako trnje sto se bode u guzicu ... a u Meksiku, jos i kaktusi, pa ti cucni nocu, ako smijes!
Sreca da smo jeli samo suhu hranu pa u klozet za one cvrsce stvari nismo imali ni neke potrebe!
Ja se nisam kupao u moru! Nesto mi nije sjelo. No jednom zestoko ozednio od suhe hrane, zvizgan upek'o a ja sta cu, kod cu, a more prozirno plavo, hladno ... zaletim se da pijem!
Kakooo sam se zajebooo! Fuj ... slanooo, a ja mislio da je k'o Vrbas.
Jedva sam cek'o da se vratimo kuci!
A kako i ne bi'?
Peti dan na moru, mi izgubili Mirjam, niko ne zna gdje ... tacno!
Zvali policiju, policije ni s glave. Sreca , vise nije bilo ni stranih turista i uopste ikakvih turista, pa da se pomisli da ju je neki kidnapov'o, nista osim nas, sindikalnih clanova i neke madjarske ekipe, ubi boze, kretena ... ko abonenti nekog popravnog doma. Svi listom osisani na nulu, a po glavusi im rasute bijele fleke. Neko rek'o da su mozda tifusari a opet neko drugi rek'o da nisu tifusari jer se nisu druzili sa Partizanima, nego je to njima zbog lose
krvne slike i zato sto nemaju more da im so izvuce te bijele fleke iz glave!
Cuj, Madzarska nema more!? A onol'ka zemlja!
Koja budalestina!
Al' , oni imali bolju hranu, od nas, tj. uzinu koju su im donosili na plazu svaki dan.
To bi mogla biti kljucna stvar u nestanku Mirjam, ali se nismo odmah sjetili! A i ko bi!?
Nama su oko podne donosili u velikoj pletenoj korpi za ves kriske hljeba, crnoga a namazane svinjskom mascu , odozgo so i aleva paprika, a za nekolicinu Muhamedanaca, kriske namazane margarinom i odozgo ... nista. Kad se podjela te hrane zavrsi, uglavnom ostanu samo oni margarinski sendvici. Muhamedanci nisu nista halisali, valjda da se ne zajebu ili sta li!?
A jedan rek'o: "Necu, mazali ste istim nozem k'o i mast!"
Cujjj!? To bas i nisam najbolje razumio! A mozda su prvo mazali margarinske kriske, posto su one bile donje u korpi. Znaci li to da sad ja treba da izjavim : "Necu, mazali ste istim nozem k'o i margarin!"
Rekoh, nisam se odmah najbolje snas'o, kako onda ... tako i danas ... uglavnom jos ne kontam!
Poslije mi djeca pojedemo sto je ostalo, da se djaba ne vraca nazad. Samo kamenom zgulimo onaj margarin ... da nas ne ubije ... ta masnoca ili onaj noz sto sve maze.
Tada se nije znalo tacno da li su so i aleva paprika halal stvar pa samim tim, nisu smjeli stavljati u margarin sendvice. Danas je vec lakse ... zna se da moze so i aleva paprika ... ponekad!
Medjutim ... Madzari su rokali u sendvice salamu a konjsku, znaci ... halal ...pa kisele papricice, po list zelene salate... i tako! Znaci sve ... halal!
Jebajiga, lako je madzarima biti zdravijima od nas! Jaca hrana! Jedino one bijele fleke na odrijanim glavama ostale su svima nejasna tajna!
Drugi dan, Policija nam je iz Zadra javila da ne mogu doci jer smo daleko desetak kilometara a jos je prilicno vruce tj. toplo, ali da se puno ne brinemo za nestalu djevojcicu Mirjam, posto male djevojcice znaju upasti i neke rupe u stijenama i da ce to more, izbaciti kad - tad!
Treci dan po nestanku Mirjam, mene opet povuce miris Madzarske klope, valjda vonj one konjske salame, a cula se nadaleko, te se i ja primakoh do njihove korpe. Pros'o sav red raje, svi Madzri se nakrkali a korpa sendvica tek prazna do pola.
Navalile muhe sa svih strana, k'o gladni Dalmatinci na nasu piletinu!
Jedna debelguza mi ljuto rukom pokaze da pozurim i uzmem sta hocu! Ja zino, posto tada nisam dobro znao madzarski jezik, nisam bio siguran da li razumijem, a za mahanje sam znao. Madzri masu isto k'o i nasi!
Nisam dugo zjev'o, da ne gubim na vremenu, nego onako zinut poletim ka korpi ... tako i natovarim "naramak" sendvica a ona samo pokazuje ... trpaj, jos ... jos!
Sutradan isto, ista prica ... samo kad sam se natrp'o sendvicima, debelguza me zaustavi rijecima ... "e, ehehhhe", sad dobro to i nisu bile rijeci, ali su imale znacenje.
"E, Ehehhhe!"
Narocito kad rukom pokaza da moram nositi korpu sa ostatkom hrane nazad u njihov kamp. A kako cu sam nositi toliku korpu sa dvije rucke, kad drugoj rucki ne mogu ni prici?
Gestom mi pokaze na djevojcicu koja je virila iza jednog drveta te rece na Madzarskom : "Ima, Mirjam da se hvata za drugu rucku!"
Tek kad sam ugledao kako iz sjenki borova izlazi Mirjam, znao sam da razumijem i madzarski ... ma barem ... djelimicno.
Ponesosmo korpu, uzbrdo! Mirjam i ja nista ne pricamo! Uostalom, nikad nista nismo ni pricali! Debelguza ljulja za nama!
Vratio sam se sa Mirjam, medju ... nase. Neki se bas obradovase, neko ... nista! Samo pogleda!
Jebajiga!
Majka me safatala za glavu, objema rukama, sa svih strana, i ljubila, ljubila, nesto drobila, plakala ... ali ja nista nisam cuo posto mi je rukama zacepila ove moje usi.
O jest' imeni opet bilo sm'jesno to ljubljenje! Nisam se mog'o nikako snaci!
"Dje si spavala, drago dijete?" pitala placno moja Majka.
Mirjam nije htjela izdati!
Jer u nasoj Raji je vazila ona: "P...., k'o izda!"
Ovo "P" je prilicno prosto za napisati pa sam zato stavio tackice! U fazonu, ko se , sjeti ... sjeti! A od poezije se ne moze nikad pobjeci daleko ... treba samo ganjati , rimu!
Ja sam znao, dje spavala, cim sam ugledao onu veliku pletenu korpu za ves ... i gomilu crnih frckavih dlaka tj. dlacurina zapetljanih za stijenke korpe.
A i poneki sendvic bi znao puvuci po koju, pa koga dopadne!
Sutradan smo Mirjam i ja sisli sa do pola natrpanom korpom madjarskih sendvica, medju nase! I tako sve do kraja nase smjene!
Ljudi su nam se bas radovali!
A mozda i korpi od pruca i dodatnoj klopi? Moja Majka je bila ponosna na mene! Njoj sam uvijek znao usnjirati res okrajak mirisnog bijelog hljeba. Posto je jos uvijek imala sve svoje zube ... mogla je rskati res peceni okrajak, bas u slast! A pride, salame, kol'ko volis!
Ovo kazem samo zato, jer je Cajevac nekako u to vrijeme dobio i svoje stomatologe, tj. zubare a ovi ubjedjivali sve pa i moje da je bolje imati porculanske zube, tzv. porculance, nego svoje vlastite.
Pijes, pusis, krkas, boli te briga ... zubalo skines i bacis u nesto k'o varekina i sutra si k'o nov!
I nikad vise u zivotu da te zub zaboli!
A ljudi, k'o , ljudi ... slusaju savjete profesionalaca!
Doslo tak'o vrijeme da nam se niko vise u Svijetu nece moci rugati da smo krezubi Balkanci ... sada smo bezzubi al' sa porculancima!
No, Madzrska je cudo, al' se ne znalazi najbolje sa sendvicima!
S mora smo se vratili pocetkom septembra, dan dva pred pocetak skole. Neki dobili nesto i na vagi ... kilu-dvije, svejedno ... sevap je!
Docek je bio velicanstven!
Stigli smo u Banja Luku oko sedam ujutro! Bunovni, krvavih ociju od gara i pepela, u licu crni k'o ugarak ... listom ... svi!
Neke kone donjele tepsije pite, neke dagare, pa tepsije baklava!
Narod se brzo prestroji ... svaki za svoju tepsiju!
Nas niko nedoceka!
Tj. ne doceka!
Majka skinula svoje debele naocale pa trlja li trlja ne bi li sklonila maglu koja se vremenom tu navukla. Pa opet nista! Nikog nema za nas, ne da nas pokupi, to ne treba, ma kuca nam je sto metara od stanice, znamo mi nas put i sami, nego onako ... ljudski, sa tepsijom necega .... nek' je samo toplo!
Valjda bilo rano , ili sta li!?
Majka nas poredala na peronu. Podijelila kofere za nosenje. Sebi uzela onaj veliki teski a Tanji i Marini povjerila manji, al' da guraju, posto je i manji bio potezak. Mirjam i mene je Majka stavila ispred sebe, k'o da nas ima na oku, te se pocesmo tako probijati kroz razdaganu masu ljudi.
A mirisi ono u tepsijama!
"Stani Zoro malo sa djecom ... zalozite se ... ima svega na pretek." neko nam govori.
"Neka, neka ljudi, hvala vam, idemo mi svojoj kuci, tamo nas ceka svega pa da ne pokvarimo djaba apetit."
Cim ljudi shvatise da mi odbijamo hranu, pocese nas svi redom nuditi!
U prolazu najcesce cujem rijec "zmija" a vidim i da narod napadno gleda u nas. Zene razvlace ruke u sirinu, k'o kad ribari pokazuju koliku su ribu ono jednom uhvatili.
Muskarci razvlace ruke jos i sire! Neki muski glas dodaje: "Jedva dijete otrgosmo zmiji iz usta!"
"A sta jadna Majka?" pita zabrinuti narod.
"Nista, sta ce jadna ... onesvijestila se ... jedva smo ju povratili!" punim ustima hrane promljacka neki muski glas.
Nas bas briga sta pricaju! Nama bilo samo vazno da smo stigli nazad u nasu Banja Luku!
Jebajiga!
Nakon jedno pola sata zvonjenja na nasa vrata, doleti Ingrid sa velikom dzezvom crne kafe. "Jos ga niste probudili? Drzi ova kafa Zova ja kad kuca na vrata, dizem i mrtvaka!" te snazno zalupa na vrata sto sakama, sto nogama.
Otvorise se vrata! Stari razvalio osmijeh a ruke rasirio u zagrljaj. Ne zna koga bi prvog zagrlio te u tom neznanju mi mu se svi provukosmo nekako ispod ruku a kad dodje red na Majku ona samo ispruzi ruku i skloni ga sebi s puta. Tom prilikom nije bilo puno price pa samim tim ni sad nema puno teksta o tome!
Ingrid izvadi iz kredenca dva fildzana i nasu sebi i Majci kafu.
"Imas li koju cigaru, slucajno kod sebe?" pita tiho Majka. Ingrid izvadi!
Majka zaviri u spajizu ne bi li nam nasla nesto za jelo ... kad ono prazno!
Nema!
Lupa neko na vrata, zestoko!
Ulazi Hadzihafizbegovicka sa tepsijom necega prekrivenog kuhinjskom krpom. Ispod se provlaci bijeli dim i miris svjezeg jela!
"Dje si Kumo, dje si Kumo!" uzvikoje glasom punim srece.
I Majci se vrati osmijeh na lice! "Jel' krompirusa ... opet?!"
Hadzihafizbegovicka naglim pokretom ruke podize kuhinjsku krpu uzvikujuci ... taraaa!
"Sta ti je to draga moja?" upita Mjaka zaprepasteno. "Kakve ti to kvrge izviruju iz tijesta, da nisi nekog ubila jadna pa tu sahranila, kakvu si to zivotinju ubila!?"
"Ovo ti je kvrgusa, tako se to zove, zato kvrge izviruju, a zivotinja je piletina! Skocio nam malo standard pa se odustalo za neko vrijeme od krompiruse!"
Majka stisla obe ruke i prislonila sake na usta pa puse li puse u svoja dva sljepljena palca!
Bil' zaplakala, ne bil' zaplakala?!
Zaleti se u Hadzihafizbegovicku u snazan zagrljaj!
