Sunday, April 30, 2023

INTERVJU VUKA DRAŠKOVIĆA: NATO hteo da razoruža UČK, a Milošević je ...

Ono sto danas govori Vuk Draskovic smatram glasom covjeka koji je direktno ucestvovao u nekim bitnim dogadjajima o kojima govori i u ovom itervjuu. Ono sto on danas govori je glas razuma. Istina, imam problem kad danas citam ili slusam Vuka Draskovica. I sa ovim njegovim novim intervjuom se slazem i smatram ga odlicnim, pa i vama predlazem da ga obavezno pogledate.  

Medjutim, samo gledanje u sliku ovog covjeka me podsjeca na rane devedesete kada je bio aktivni ucesnik i u vrhovima srpske politike, pa i organizator jedne od srpskih paravojnih formacija (Srpska garda) koje su u ime velikosrpske politike Slobodana Milosevica, pod plastom zastite golorukog srpskog naroda, ubjedjivali taj narod sa zapadne strane Drine da je vrijeme za pobunu, u ime tog naroda cinili zlocine i pljacke po Hrvatskoj a kasnije i BiH. U tome je Vuk Draskovic direktno ucestvovao kao lider SPO i jedan od Milosevicevih bliskih saradnika. Kasnije, on je mnoga svoja ondasnja misljenja promijenio. Prije objavljivanja ovakvih misljenja i tekstova, u kojima sa pravom od vlasti drzave Srbije ocekuje da prihvati svoj dio krivice za krvavi rat u bivsoj Jugoslaviji, za stotinu pedeset hiljada ubijenih i nekoliko miliona protjeranih i izbjeglih, Vuk Draskovic bi trebao da prihvatiti i javno prizna svoju licnu krivicu i da moli za oprostaj! Tek tada bih njegove nove stavove, sa kojima se slazem, mogao prihvatiti bez gorcine koju osjecam kada ih danas slusam i citam.

**********************************


Friday, April 28, 2023

ATP i Banja Luka

Nesporno je da je ATP 250 teniski turnir donio Banja Luci veliku reklamu i nekim Banjalucanima velko zadovoljstvo. Mnogi su  zahvaljujuci ovom turniru po prvi put culi za nas grad.  Na zalost, sportsko- politicki i financijski kolorit u kome se turnir pripremao, odvijao i neocekivano zavrsio, se nastavlja iznosenjem prljavog vesa u javnost. A, kako izgleda, takvog vesa je na sve strane! Svakim novim danom zavrseni teniski turnir postaje sve vise realiti program. A to je ono, budimo iskreni, sto vecina naseg zatucaniog narodaa najvise cijeni.   

Kao i u mnogo cemu drugome odusevljeni ljubitelji tenisa, navijaci Djokovica, odusevljeni glasaci vladajucih politicara, poltroni raznih vrsta i kriticari turnira i igara oko organizacije razilaze se  kao polovi zemaljske kugle.  

Svakodnevno  preispitujem svoj odnos prema ovom teniskom turniru. Naravno da se radujem i podrzavam organizaciju bilo koje manifestacije u Banja Luci - sportske, kulturne, naucne... Ne moze se, niti se treba zivjeti u depresiji, kukajuci po cijeli dan i cijele godine nad svojom zlom sudbinom, misleci stalno na rat, privatizaciju, kriminal, sve vece zaostajanje za svijetom. Mora se ici naprijed, gledati u buducnost, graditi za generacije koje dolaze, misliti na buducnost djece koja se danas tek radjaju.... Ali misliti i na uslove u kojima zive danasnja djeca i njihovi roditelji.

Sta i kako raditi? Sta je realan prioritet u postojecim okolnostima? Da li je organizacija ovog turnira i potrosenih, kazu sad oko 50 miliona KM, prioritet za vecinu ljudi koji zive u Banja Luci i Republici Srpskoj? Da li je u uslovima teske ekonomske krize bilo realno prihvatiti organizaciju turnira koja trazi i izgradnju teniskog centra u rekordnom roku? Da li je racionalno za docek Nove godine dovoditi, i placati enormnim ciframa razne estradne zvijezde i zvjezdice -  ili sa istim entuziazmom ozbiljno raditi na programu podizanju veoma niskog standarda stanovnika Banja Luke i Republike Srpske; Na programu da prosjecn prihod zaposlenih i penzionera u Republici Srpskoj dostigne bar jednu trecinu prosjecnog prihoda u razvijenom svijetu! 

Hiljade pitanja na koje ja, koji zivim daleko od Banja Luke i samo nekoliko mjeseci godisnje i ovdje, nemam cvrste odgovore. Ali siguran sam da imam cvrste odgovore, bar za sebe, na neka od strateskih pitanja prioriteta kao sto je ovaj o podizanju standarda! jer, prioritet svih prioriteta u Banja Luci, Republici Srpskoj i BiH morao bi biti standard gradjana!  

Da su gradjani bogatiji, da su zarade i penzije u Republici Srpskoj nivoa bar trecine zarada u razvijenom svijetu, ili da je troskove turnira "pokrio" jedan od multi-milionera koji su ga donijeli u Banja Luku, da je npr. Djokovic (ciji je ovo turnir), da je Dodik, koji je prihvatio da se turnir organizuje, da je gradonacenik i njegov tata, da je neki od post-ratnih oligarha platio iz svoga dzepa, a moga je sa lakocom, izgradnju i organizaciju... i ja bih bio svim svojim bicem za organizaciju ovog teniskog turnira, jer na kraju krajeva, obnovljeni park i dvorana/stadion ostace Banjalucanima, njihovoj djeci i njihovim posjetiocima. Bio bih i za to da se onome koji je platio troskove turnira izgradi spomenik sa posvetom ispred teniske dvorane/stadiona.

Ali nisu! Niko od njih, i inih drugih,, koji su se obogatili poslednjih nekoliko decenija nije potegao da plati ceh, vec je od Kineza podignut komercijalni kredit koji ce otplacivati generacije djece koja ce tek poci u skolu ili se tek roditi! Za djecu onih koji su odlucivali o ovom turniru vracanje kredita nece biti nikakav problem. Svi oni imaju toliko debele racune u stranim bankama da ni unuci ni praunuci te djece nece nikada oskudjevati!

Preko 50 miliona KM, neprecizna cifra kojom se sada barata, su troskovi ovog trunira. Pokrice se iz budzeta Banja Luke i Republike Srpske uz pomoc kredita kojim ce se zaduziti Banja Luka i RS! Budzet grada Banja Luke je za 2023. godinu oko 160 miliona KM. Dakle, troskovi ATP turnira su skoro jedna trecina godisnjeg budzeta grada. Ne mogu se oteti utisku da je ovih 50 miliona KM oteto od sirotinje Republike Srpske a sve u svrhu licne promocije onih koji su se, organizujuci "vazan svjetski turnir" dovodeci i  dodvoravajuici se prvom teniseru svijeta, osjetili veoma vaznim, skoro pa vaznim  koliko i sportske zvijezde koje su doveli. I, ponovo, kao i svih prethodnih godina, sve to sa ledja sirotinje koja ih okruzuje. Kako neko ciji se godisnji prihod, od raznih poslova,  mjeri milionima ili desetinama miliona KM moze da jos jednom zaduzi sirotinju koja prezivljava od 500 do 1000 KM mjesecno?! I da jos tvrdi kako je to uradjeno za dobro te iste sirotinje?! Vjerovatno na isti nacim kao sto ti isti muli-milioneri vec godinama, puni samohvale i ponosa kazu kako su se izborili za povecanje mjesecnih penzija za 25KM, sa npr. 450 na 475KM!?

Mogle su se sa ovih 50 miliona KM utorsenih na ATP turnir finansirati npr. javne kuhinje u kojima se svakim danom hrani sve vise gradjana Banja Luke koji nemaju dovoljno prihoda da se prehrane. 50 miliona KM je moglo biti utroseno na neki od programa za poboljsanje standarda najsiromasnijih gradjana koji postoje ali bez dovoljne financijske potpore. 

Mogli su ali nisu!

Zbog toga sto su mogli uraditi - ali nisu, i nije im to cak ni palo na pamet, ostaje gorak utisak na sve izgradjeno i na svu pompu koja je pratila turnir i koja se, na zalost, nastavlja i poslije njega!

Wednesday, April 26, 2023

"Srpska Tour" se nastavlja!

"Drzavnik"


Kazu neki da je kriv onaj koji je to "postavio" na You tube, a ne onaj koji je sve to rekao!

Neki drugi kazu da je Vucic iza "postavljanja"?!

Nastavlja se....


Monday, April 24, 2023

Velikani crnogorskog sporta - Bogdan Tanjević: Crna Gora me ,,oživjela“, nedostaje mi Ljubišnja

 Autor: Antena M

Antena M i Meridianbet vam donose serijal tekstova ,,Velikani crnogorskog sporta“ - intervjui sa ličnostima koje su ostavile neizbrisiv trag u crnogorskom sportu, kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, doprinijele da se ime Crne Gore izgovara na najvećim svjetskim sportskim borilištima.

Današnji sagovornik je Bogdan Tanjević, član Kuće slavnih Svjetske košarkaške federacije (FIBA), trenerski mag koji je tokom skoro pet decenija karijere bio uspješan sa svim klubovima i reprezentacijama u kojima je radio.

Iz rodnih Pljevalja kao dijete odselio se u Sarajevo, a studentske dane proveo je u Beogradu na Filozofskom fakultetu, studirajući svjetsku književnost.

Od svoje sportske priče napravio je vanvremensko djelo, njegov dodir s košarkom zapravo je bio više od igre.

,,Sve to gledam kao umjetnički akt, svaka utakmica je posebna, dešava se prvi put, vezana je za talenat, a talenat je u bazi svake literature i svega što je umjetnički napravljeno. Igrači velikog talenta donose na teren neku vrstu umjetnosti, to jeste poezije“, priča Tanjević za Antenu M.

Drugo vrijeme, drugačiji ljudi

Tanjević je sportsku ,,poeziju“ počeo da piše rano. Imao je samo 24 godine kada je postao trener Bosne. Hrabrost, ambicija, vizija - sve je to bilo potrebno da kao mladić uđe u kožu onog koji dijeli zadatke.

,,Živjeli smo u vremenu u kojem se svakodnevno u svim sferama dešavao progres, koji je počinjao od uvjerenja da smo pobjednici i da je sve moguće. Izrasli smo na junačkim narodnim pjesmama, koje su najviše bile vezane za pobjedu u Drugom svjetskom ratu. U svemu je tako bilo. Ljudi su bili progresivniji nego danas kada su u totalnom nazadovanju, vjerovalo se u budućnost i mogućnosti mladih“, vraća nas Tanjević u doba jugoslovenskog socijalizma i vrijeme bratstva i jedinstva.

,,Rifat Burdžović je sa 24 godine bio komesar u Trećoj sandžačkoj brigadi, bio je izuzetno obrazovan i pametan. Kada su me pitali da li je rano što je neko s 38 godina postao trener, recimo za Nenada Markovića iz Bosne i Hercegovine, odgovorio sam baš tim riječima“.

Ali nije ni u SFRJ bilo često da neko sa 24 godine vodi prvi tim...

,,Drugo je to vrijeme bilo, smio si da se upustiš u takvu avanturu znajući da ne možeš propasti. Pa ako pokažeš da nijesi dovoljno sposoban vratiš se drugom životu, recimo studijama, u mom slučaju kritici književnosti, čak i likovne umjetnosti jer sam četiri semestra pohađao istoriju umjetnosti. Ili možda novinarskom zanatu ili ,,polovnom“ učešću kao trenera, sa sigurnim prihodima od redovnog posla, kao što je radila većina kolega jer nijesu mogli vezati život za tako nesiguran posao, pa su obično imali neki redovan, a uveče dolazili na treninge. Ja sam se bacio na to da se radi od jutra do sjutra, ali to pripada mladim godinama u kojima se ne bojiš ničega i misliš da je život vječan“.

Za takve poduhvate potrebna je i podrška.

,,U to vrijeme si se mogao pouzdati u ljude, u toplinu odnosa, mogućnost da sebe i druge dovedeš na istu talasnu dužinu. Radi se o sasvim drugim ljudima nego danas“, konstatuje legendarni Boša.

,,Slučajni“ prvaci Evrope

Tanjević je preuzeo Bosnu 1971, kao i dalje aktivan igrač, i u dvostrukoj ulozi izborio ulazak u prvu ligu SFRJ.

Počelo je i nastavilo bajkovito: titula prvaka i kup Jugoslavije 1978, nova šampionska kruna 1980, a između toga ono najvrijednije - šampioni Evrope 1979.

,,Bio sam siguran da ćemo jednog dana biti prvaci Jugoslavije, čak sam prognozirao i napisao u novimama da će to biti u sezoni 1976/77, pa smo ,,zakasnili“ jednu godinu jer smo izgubili majstoricu s Jugoplastikom u Beogradu. Nijesam bio toliko bezobrazan da kažem ,,bićemo prvaci Evrope“, to nijesam nikada prevalio preko usta“.

Kako je Bosna postala prvak Evrope?

,,Desila se ta dosta čudna sezona u kojoj smo se ,,krpili“ jer su nam dva najbolja igrača, Žarko Varajić i Mirza Delibašić, bili u bolnici. S ostalim dragim momcima izborili smo ulazak u finalnu grupu od šest timova i tako se to i desilo - malo i slučajno. Odnosno, čudesnim razvojem situacije, prvo smo radili u snijegu na onome što je bio najveći nedostatak - energija, a uveče u dvorani. To se pokazalo kao izuzetno pogođeno jer smo u dva mjeseca došli do sjajne forme, a Mirza i Varaja u top formu da su u tako značajnoj utakmici, u finalu, mogli da šutiraju 70 odsto (Varajić 45, Delibašić 30 poena, prim. aut). Za sve to moraš imati sreće, nije sve u kvalitetu. Naravno, moraš imati kvalitet, ali bilo nam je lakše što je protivnik u finalu bio Emerson Vareze, a ne Real Madrid, koji je bio jači tim od ta dva. I to je jedna od srećnih okolnosti“.

,,Ključevi od kase“ uvijek domaćem igraču

Fenomen Bosne u sadašnjoj košarci - je li tako nešto moguće?

,,Bilo bi moguće kad bi se više oslonili na svoj kadar, na one za koje znaš kako će se ponijeti onog dana kad se ulazi u borbu za titulu, a da manje o tome odlučuju stranci. Bilo bi moguće i kada bi klubovi imali više novca. Ne bih koristio maksimalan broj dozvoljenih stranaca, nego bih se oslonio na svoje. Uvijek sam mislio da moraš znati s kim dočekuješ ,,dan D“, ono ,,iskrcavanje na Normandiju“, objašnjava Tanjević.

,,Uvijek bih dao komandu u ruke domaćim igračima, teško bih se opredijelio da je glavni igrač, onaj koji drži ključeve od kase - stranac. Neka ,,Bosna“ mogla bi da se dogodi s više brige o podizanju mladih, koji svakodnevno dolaze. Pratim što se dešava u Francuskoj, Španiji, Litvaniji, u tim zemljama gdje se najbolje radi, pa i u Turskoj - može se napraviti nešto takvo, ali niko danas nema garanciju za uspjeh. Evo, recimo, nije nemoguće da takav rezultat napravi Partizant, koji ipak uglavnom ima strane igrače, ali i dovoljno domaćih“.

Mirzina veličina - stvar kulture

,,Ključeve od kase“ u Tanjevićevoj Bosni držao je Mirza Delibašić. Čudo od igrača, a podređen timu. Najbolji, a omiljen među saigračima. U sportu je to rijetkost - kako je uspijevalo legendarnom beku iz Tuzle? Gdje je bio ključ njegove posebnosti?

- Prije svega, u pitanju je kultura. Kulturan čovjek se ne ponaša prepotentno i kao egoista, ne traži za sebe sve odjednom, da postigne najviše koševa i da ga je baš briga za rezultat. Bio mu je bitniji rezultat tima nego lični učinak, bez toga ne bismo ni napravili onakve rezultate jer je komanda bila u njegovim rukama. Mogao je da ,,siluje“, da traži svoj trenutak slave, da u finalu Evrolige preskoči najboljeg tog dana - Varajića, ali nije. To je dolazilo prvenstveno iz unutrašnje kulture, što se ne uči u školi, već se dobija iz kuće ili si tako rođen“, objašnjava Tanjević.

Koliko je sličnih primjera u današnjoj košarci?

,,U svim timskim sportovima to je prisutan element, u Italiji ga zovu dobrom svlačionicom kad hoće da ukažu na hemiju u timu, ja to zovem ideologijom. Ne može nikakva fizička predispozicija, čak ni tehnička, dovesti do velikog rezultata ako nema sinergije unutar ekipe, dijeljenja napora i teških momenata. Ako se prežive bez razdora sistema i unutrašnjih poremećenih odnosa, onda si na pravom putu, a to zavisi od cijele ekipe i svakog pojedinca koji prihvata da će se odreći nečeg svog zarad kolektivnog“.

Nikome nijesam sjekao krila

Tanjević je poslije Bosne bio trener Juve Kazerte, Trista, milanske Olimpije, Limoža, Budućnosti, Asvela, Virtusa iz Bolonje i Fenerbahčea.

Bio je šampion u svakoj od tih zemalja - Italiji, Turskoj, SR Jugoslaviji, Francuskoj, osvajao i nacionalne kupove.

Impresivna je i selektorska biografija - vicešampion Evrope sa SFRJ 1981. i zlatni sa juniorskom selekcijom ,,plavih“ na EP 1974, šampion Starog kontinenta s Italijom 1999. i viceprvak svijeta s Turskom 2010.

Koliko trener mora da prilagodi sebe igračima, a u kojoj je mjeri obrnuto, da bi se dostigle takve visine?

,,Objektivno, ja njih učim da se prilagode meni, ali ne sječem krila nikome. Talenat je stvar koju treba podržati, a ne sasjeći. Kao što predsjednici klubova ne treba da režu krila trenerima, to jest da ih postave na treće mjesto po značaju. Trener treba da je za igrače pomalo i predsjednik kluba, da ga toliko poštuju, bogomi pomalo i plaše, da bi sve funkcionisalo. Nije slučajno Greg Popović vjerovatno najbolji trener u Americi, moglo bi se reći svih vremena. Sa slabijim timom osvajao je titule, za razliku od Los Anđeles Lejkersa ili Čikaga koji su imali jače ekipe. A osvojio je pet NBA prstena, kada je bio ,,i tata i majka“. Imao sam sreću da sam uvijek bio u takvoj poziciji“, kaže Tanjević.

Toliko je osvojio i uradio, a ipak postoji nešto za čim Boša Tanjević žali.

,,U životu ima milion stvari za kojima se može žaliti - što nijesam uradio ovo ili ono, što sam se na nekog ,,brecnuo“ nepravedno. Neki igrači mogu podnijeti urlik, neki ne mogu. Ali uglavnom sam imao perfektan odnos s njima, prijateljski, rodbinski. Imao sam, međutim, rezultatskih promašaja koliko hoćeš. Izgubio sam pet finala Kupa Koraća, što je svjetski rekord“, uz osmijeh kaže Tanjević.

,,Volio sam Radivoja Koraća, bio mi je ljudski idol, počašćen sam bio našim prijateljstvom i time što me je mazio one dvije godine koliko smo se mogli družiti. Mnogo mi je bilo stalo do trofeja koji nosi njegovo ime, ali nijesam uspio da ga osvojim“.

Crna Gora me ,,oživjela“, nedostaje mi Ljubišnja

Bogdan Tanjević je trenerski krug zatvorio u svojoj Crnoj Gori. Posljednje poglavlje njegove ,,poezije“ - s kojom uporedi košarku na početku razgovora - napisao je na klupi ,,crvenih“ koje je vodio od 2015. do 2017.

,,Čudna stvar, ali desila se. Desila se i Budućnost onomad, ali još više Crna Gora. Nakon odlaska Luke Pavićevića, Crna Gora nije imala selektora, pa su me zamolili da budem tu privremeno, za Igre malih zemalja Evrope na Islandu. Mislio sam da sam završio karijeru. S izuzetno dragim momcima napravili smo fantastičnu igru za 15 dana treninga. Najmanje sedmoricu njih nikad to tada nijesam vidio“, prisjeća se Tanjević misije ,,Igre malih zemalja 2015“.

,,Bilo je to ozbiljno takmičenje jer smo pobijedili Island koji je kasnije iste godine tijesno izgubio od Italije na Evropskom prvenstvu. To te nekako ,,napali“, prvo zavoliš ekipu, a onda se osjećaš dobro, pomisliš - evo me, još sam živ. Ostao sam dvije godine, tokom kvalifikacija i Evropskog prvenstva, tako da se sa velikom radošću sjećam tog perioda“.

Kakva bi to bila priča o Tanjeviću i Crnoj Gori da se ne završi sjećanjima na dane pod ,,njegovom“ Ljubišnjom...

,,Kao klinac sam sve do odlaska na pripreme juniorske reprezentacije 1963. svakog ljeta išao najmanje dva mjeseca pod Ljubišnju. Znam je napamet i mnogo mi nedostaje, posljednjih godina sam rijetko odlazio. Nostalgičan sam“, zaključio je Bogdan Tanjević

Obrazovanje kroz vrijeme!

 


Saturday, April 22, 2023

Sretan vam Dan oslobodjenja Banja Luke!

Vjerovatno od devedesetih pa do 2019. godine 22. april se slavio kao Dan grada kojim se obiljezavaju dva oslobodjenja Banja Luke, u Prvom svjetskom ratu kada je 1918. godine Srpska vojska oslobodila Banja Luku i u drugom svjetskom ratu 1945. godine kada je Banja Luka oslobodjena od fasista.

Te 2019. godine je odluceno da se slave dva dana oslobodjenja Banja Luke, prvi, na Arhandjelovdan, 21. novembar kada je Srpska vojska 1918. godine oslobodila Banja Luku i drugi, 22. april, kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Prvi se sada naziv Dan oslobodjenja Banja Luke, valjda da bi se istakao znacaj Srba u oslobadjanju grada, a drugi se zove Dan grada!

Danas ce se obiljeziti Dan grada kao sjecanje na 22. april 1945. godine kada je grad oslobodjen od fasizma. 
 
Ponavljaci i prepravljaci istorije rade danonocno! Ko zna sta ce i kada ce se slaviti narednih godina. Mozda citam pogresne novine, ali ne vidim da je gradonacelnik rekao ko je Banja Luku te 1945. godine oslobodio i od koga. Ali budimo pozitivni i vjerujmo da ce on slijedece godine reci da su Banja Luku 1945. godine partizani oslobodili od fasizma. Treba to ponoviti i danas i sutra i prekosutra, jer to je istina, 22. aprila 1945. godine Banjaluku su od fasista oslobodile jedinice narodnooslobodilacke vojske koje su cinili ne samo Srbi, vec i Srbi i Hrvati i Muslimani i svi drugi koji su se borili protiv fasizma. 

Jedino sta su u ovom nasem gradu uradili samo Srbi - je da su devedesetih iz njega protjerali svoje komsije Muslimane i Hrvate, a i druge, medju njima i nepodobne Srbe. U protjerivanju tih godina nisu ucestvovali svi Srbi Banja Luke, vec oni najgori medju njima, isti ili slicni onima koji su i danas na vlasti; oni koji slave cetnike i imenima banjaluckih ulica koja su bila sjecanja na partizane daju imena cetnickih vojvoda. 

Sretan ti Dan oslobodjenja, moj bivsi grade!

22. aprila 1963. sam na proslavi obiljezavanja Dana oslobodjenja grada tadasnjim odbornicima Banjaluke  u ime pionira Banjaluke cestitao Dan oslobodjenja rijecima koje i danas pamtim:" Drugovi odbornici, dozvolite da vama, narodnim odbornicima grada Banja Luke, ispred pionira cestitam dan oslobodjenja naseg lijepog grada..."


Smrt fasizmu - sloboda narodu!



Friday, April 21, 2023

Tuzna vijest sa ATP250 Srpska Open

Lajovic pobijedio pomocnog faraona Visocke piramide!

Pobijediti Noleta Nacionale je ravno izdaji nacionalnih interesa!

Sazvati Skupstinu RS i Lajovica pod hitno 

proglasiti srbomrscem i izdajnikom!

I protjerati ga iz Banjaluke!

Turnir pod hitno prekinuti!

Wednesday, April 19, 2023

Sead Bahtijarević: Banjalučki teniseri u svijetu (2)

Prije otprilike dvije godine Parkic je u dva nastavka donio sjecanja mog komsije i prijatelja Seje Bahtijarevica, na pocetke tenisa u Banjaluci koja  prerasta u hroniku raseljenih banjaluckih tenisera i sportista! Sejino poznavanje sudbina raseljenih banjalucana i njegova memorija su zadivljujuce! 

Mozda je odrzavanje ATP 250 turnira, Srpska Open u Banja Luci prigodan trenutak da njegovo sjecanje bas sada objavimo ponovo.  

*********************** 

Dec 12, 2020

Jos od prvih pocetaka tenisa u B. Luci treneri su obavljali dobar posao. Prvo Huso Arslanagic a onda Riza Pasic ( u dva navrata – 1959 kao instruktor TS BiH a poslije nekoliko godina kao vojnik u BL , na sluzbi u Sportskom centru JNA u Boriku ) dali su nam solidnu osnovu da mozemo prenositi znanje a posebno tenisku tehniku na solidnom nivou .

Vec Teniska skola 1964 godine bila je vrlo uspjesna a nakon seminara za trenere 1972 godine , nivo treninga je bio jos visi a pojavili su se i novi treneri .

Prije svih , pokraj Fahre i mene , koji smo prvi , zajedno sa Antom Grubisicem , poceli da treniramo druge clanove kluba , prijatelje i poznanike , bili su tu Ante-Sjor Friganovic , Zoran Obrovski , Denis Galijas , Trikic Pero , Dule Crnogorac . Poslije su se prikljucili Sukalo Vojo , Arnautovic Husref – Talijan , Simeunovic Sinisa ,Maglajlic Dzabir, Knezevic Sonja , Milan Zivkovic- Zika , Simeunovic Zagorka , Trivic Nenad - Penda , Hrga , i jos mnogi drugi .

Pokraj Ivana Ljubicica , treceg igraca svijeta i sadasnjeg trenera Federera , Bojana Vujica , Igora Radjenovica , Merida Zahirovica , Gorana Jankovica i mnogih drugih odlicnih igraca , Banja Luka je dala veliki broj trenera , sudija i rekreativaca , koji su razbacani po cijeloj zemaljskoj kugli.

Ivan Ljubicic iz vremena kada je, pred rat, igrao za Žokin Klub iz Coburga

Tradicionalno , prva zemlja za „ tenisku pecalbu „ je bila i ostala Njemacka .

Najsvestraniji sportas Banja Luke svih vremena , Ante – Sjor Friganovic , u vrijeme kada je poceo tenis u B. Luci zivio je i radio u Zagrebu . Prilikom posjeta familiji u B. Luci , navracao je na teniske terene i mi smo postali veliki prijatelji . Odlaskom na rad u Njemacku gdje je , u Hamburgu , radio kao profesor fiskulture na skoli i trener za rukomet i stoni tenis , poceo je davati i casove tenisa.

Brat Zorana Obrovskog je takodje zivio i radio u Hamburgu i kada je Zoran 1976 godine isao da ga posjeti , predlozio sam mu da posjeti i Sjora i da kaze da sam ga ja poslao , posto se oni nisu poznavali. Sjor mu je predlozio da vrati avionsku kartu za povratak i da odmah ostane u Hamburgu i pocne raditi kao trener .

Sljedece godine sam ja otisao u Stuttgart i tu sam proveo 5 teniskih sezona . Imao sam profesionalni ugovor za igranje za ekipu Heidenheima i za to sam dobijao 400 DM po mecu i putne troskove za putovanje od Stuttgarta do Heidenheima. Igrao sam na prvoj ploci uspjesno i upali smo u vrlo jaku Verbands – Ligu . Sljedece 4 godine sam igrao za „Blau-Weiß“ , Stuttgart-Zuffenhausen i za to sam od kluba imao placen stan za citavo vrijeme mog boravka u Stuttgartu.

Prvu godinu sam radio kao trener u Stuttgartu- Feuerbach a sljedece , 1978. sam radio paralelno i u St.-Zuffenhausenu.

Kasnije sam , na molbu Novaka Sukala , oca Voje Sukala , doveo Voju u Stuttgart i prepustio mu klub St.-Feuerbach. Stanovao je kod mene prvu sezonu a drugu godinu je stanovao u klubu gdje je radio. Pored Feuerbacha , nasao sam mu jos jedan klub u okolini Stuttgarta.

1977 godine je i Fahro isao na 2 mjeseca u Hamburg i radio kao trener.

Nakon Voje Sukala , doveo sam Arnautovic Husrefa-Talijana na mjesto trenera u isti klub. Sljedecih godina su u Feuerbachu radili i Obrovski Zoran i Dimitrijevic Zoran.

Na Mastersu u Londonu prosle godine: Kevin i Zoka

Poslije sam se ja vratio u Banja Luku i nisam imao vise namjeru raditi kao teniski trener . Fahro je radio u svojoj struci a Zoran Obrovski je svoj poziv autoelektricara zamjenio pozivom teniskog trenera , sve do danasnjih dana .

A onda su dosla ratna vremena i sve se promijenilo . Mnogi nasi ucenici su otisli u svijet i mnogi od njih zive i rade kao teniski treneri ili su to radili jedno vrijeme dok nisu nasli neki drugi posao.

Naravno, u Njemackoj nas je najvise. Na jugu Njemacke su Radjenovic Igor, visestruki Prvak Bosne i Hercegovine, i Robert Simbera , oba u okolini Münchena . Na Bodenskom jezeru je Merid Zahirovic .Radi „preko grane „, u Svicarskoj a bio je i prvak Njemacke u kategoriji preko 30 godina i igrao za reprezentaciju BiH. U Gaildorfu su Dzabir Maglajlic i sin Zlatan . Zlatan se oprobao kao trener prvo u Austriji a onda u Njemackoj. Zapadnije su braca Gerdijan .

U Bonnu su treneri Denis Galijas , kci Dina a radio je i sin Deni , koji se sada nalazi u Barceloni i zeli se posvetiti psihologiji sporta . Denis je glavni trener u velikom klubu koji ima dvije sekcije , za tenis i hokej ( ili skijanje ? )

Na Bodenskom jezeru je i nas stari ucenik Beganovic- Begin , radi na univerzitetu i igra samo rekreativno. . U blizini Salzburga je nekadasnji igrac „Mladosti“ Selak Emir . On radi u struci kao vrstan lijecnik, hirurg . U Coburgu su Obrovski Zoran , kci Ivana i sin Igor .Zoran i Ivana su licencirani treneri a i Igor je radio kao trener za manju djecu .Sada ima privatnu praksu za fizikalnu terapiju a trenira i razne klubove kao kondicioni trener . Bio je aktivni kosarkas kada je bio mladji . Zoranovi najmladji ucenici su nosioci brojnih prvih mjesta u Bayernu . Kevin Krawietz, kog je trenirao do njegovih juniorskih dana , danas igra za Davis-cup reprezentaciju Njemacke u parovima .

U Coburgu je i Amir Mujakic , odlican trener i igrac. Amirov sin je jedan od najboljih mladih igraca u Njemackoj i nalazi se trening-centru Njem. Teniskog saveza u Münchenu.

Amirov brat Samir je priznati trener u Bayreutu.

U Coburgu su trening drzali i moj brat Fahro , Karanfilovic Ognjen (kao Zokin gost) i Simeunovic Sinisa ( kao Fahrin gost) .

U Frankfurtu je moj sin Vedran . Sljedece godine igra Reionalnu ligu H30 ( preko 30 godina ) .To je druga savezna liga , podijeljena u regije. Zimi je igrao do ove godine za Göttingen Verbands ligu ( Herren- nasi seniori) . Vedran je, kao Fahro i ja , B-Trainer DTB .Bio je Bezirkstrainer (pokrajinski trener ). Sada radi u struci ( posredovanje personala ).

U sredini Njemacke smo moj brat Fahro i ja. Ja sam sef-trener u velikom klubu sa oko 400 clanova. Fahro i ja „pokrivamo“ Bad Hersfeld , Bebru , Sontru i Eschwege.Moj ucenik Marek Flinner je bio u prvoligaskoj ekipi Gerry Webera iz Halle-a, Westfalen a nekoliko godina sam brinuo o Konstantinu Kravchuku , koji igra u reprezentaciji Rusije a nastupao je i za moj klub „TC51 Eschwege „( Eschwege je velicine Prijedora ). Amir Sufi , koga je trenirao Fahro u Bad Sooden-Allendorfu , igrao je poslije za „Ifitos „ München ( Bundes Liga) .

Na sjeveru , u Nienburgu je Igor Balic . Sin Sergej i kci Arijana su takodzer dobri igaci , a Igor odlican trener. . Jedno vrijeme je kod mene , u Eschwegeu bio i radio kao trener i Ensar-Ensi Bakalbasic koji je u Zagrebu , zajedno sa Petrom-Perom Bubalom , zavrsio fakultet za tenis na DIF-u.

U Kielu , na krajnjem sjeveru Njemacke su Maja Bahtijarevic i Zlatko Pletilic i oboje su takodje radili kao ten. treneri ( Maja) ili pomocnici trenera ( Zlatko) i igrali za svoje klubove .

U Danskoj je Vicic Darko, a jegova kci je jedna od najboljih teniserki u zemlji . Za sestru Snjezanu , koja je u B.Luci igrala jako dobro , nazalost , nemam informacija.

U Svedskoj , u Stokholmu je nas Jasmin-Japa Galijasevic. U Svedskoj je i nas igrac Zeljo Sejdinovic- Ceker , poznatiji kao kosarkaski sudija.

2 najbolja "proizvoda" banjalucke skole tenisa : Kevin ( sada jedan od najboljih na svijetu u parovima i clan Njemacke reprezentacije) i Ivan ( nekada treci na svijetu a sada veliki menadzer i trener  Rodjera Federera)  Javili se sa Roland Garossa prosle godine

Na Kanarskim Otocima , u Maspalomasu , je Dragan Ilic i radi kao teniski trener i muzicar . Njegov ucenik tamo je i unuk nekadasnjeg direktora pozorista Bos. Krajine Sandorova. U Engleskoj je Davor Baretic, koji je igrao Future turnire po svijetu . Kod mene je proveo oko 2 mjeseca pa sam ga vodio na par turnira u Njemackoj. Dok je zivio u Australiji , radio je kao trener u Sidneju i tamo ucestvovao u organizaciji velikog svjetskog turnira , pred Australien Open . Sada radi kao trener u Londonu , zajedno sa svojom zenom iz Slovacke , koja je isto tako teniski trener.Slucajno sam ga prije par godina sreo u Opatiji kod Nikole Pilica (sada tamo zivi i radi). Raspitivao se za mogucnosti otvaranja vlastite teniske akademije u Hrvatskoj i gdje bi se , eventualno moglo preuzeti neki teniski centar. Niko mu rece . „Bolje pitaj Seju , on to sigurno bolje zna ! „

U Londonu je Saud Muhsinovic ,sin Prof. fiskulture Ibrage Muhsinovica i zet mog bratica Kemala Hota ; nekad odlican igrac , sada radi u struci kao inzenjer.

U Londonu je radio i Plavetic Darko koji je sada trener u Beogradu u Akademiji Janka Tipsarevica .

U Beogradu je priznat trener a u Londonu je jedno vrijeme trenirao Bogdanovica koji je poslije bio jedan od najboljih igraca u Engleskoj.

U Francuskoj je jedan od nasih najvecih talenata koji je promijenio sport i kao rukometas igrao u prvoj ligi za „Mladu Bosnu“ iz Sarajeva a poslije u Francuskoj prvoj ligi . To je Borisa Majstorovic , jedan od mojih najboljih ucenika koga je poslije mene, do odlaska iz B. Luke trenirao Dule Crnogorac.

U Fracuskoj su igrala u prvoj rukometnoj ligi i djeca poznatih banjaluckih rukometasa brace Golic . Oni su pred rat takodje trenirali kod nas u Parku .

U Americi su Ana i Zana Friganovic ,kcerke Ante Friganovica , koji je bio izvanredan teniski trener. On je mogao s uspjehom trenirati svoje ucenike u bilo kom sportu. . Mile Mijuca ,priznati trener i igrac u Stuttgartu , nekad jedan od najboljih Jugoslavenskih igraca a poslije i Prvak Evrope H30 u tenisu , rekao mi je da takvog trenera u zivotu nije sreo . Njega je u djetinjstvu trenirao stoni tenis . Sjor je svoje kcerke doveo u vrh Hrvatskog tenisa . Ana je bila Prvakinja Hrvatske a poslije su bile medju najboljim igracicama prvenstva koledja u Americi .

U Americi je i jedan od najboljih igraca nase „ Mladosti“ Damir Seferovic . Prije je bio i brat Aris , koji je poslije odselio u Sarajevo . Oba su igrala tenis , prvo u Njemackoj a poslije u Americi i tenis im je mnogo pomogao za vrijeme studiranja .

U Americi je radio kao trener i Bojan Vujic , nakon Ivana Ljubicica najbolji banjalucki teniser .

Tu je , kroz tenis, upoznao i Donalda Trampa , naseg dobrog poznanika!

Poslije je dugo radio kao trener u okolini Franfurta , bio vise puta prvak Hessena a onda se vratio u B.Luku gdje je takodje radio kao trener . Sada je ponovo u Americi , na duznosti Ambasadora BiH.

U Americi su teniski treneri Djano i Denis Arnautovic , sinovi naseg Talijana . Svi zajedno su dugo zivili i igrali u Dietzenbachu kod Frankfurta , a onda su prvo djeca a potom i roditelji presli u Ameriku . Svi troje Arnautovica su odlicni treneri . Talijan i zena Nada sada ponovo zive u B.Luci.

U San Francisku je i Senad-Zuco Kulenovic , polaznik nase prve skole tenisa, poznati disk-djokej.

U Americi su i braca Kreso a mladji , Zlatko-Kreja je bio odlican igrac. Brat

Dzevad je poznati fudbaler „Borca“ i uspjesan ugostitelj.

Od tenisa je jedno vrijeme zivio i moj nestasni ucenik Goran Pecanac („ G-Dog“- na „Cafekajak-u“ ) . Veci dio godine u Americi a dobar dio po svijetu , najvise u Indiji.

Jedan od najuspjesnijih banjalucana-tenisera u Americi je bio Sven Lalic . Njegov otac Gordan je bio moj komsija, mnogo mladji , i cesto je samnom isao na tenis . Njegov sin Sven se razvio u jednog od najboljih mladih tenisera u BiH. Nakon izvjesnog vremena u Internatu Gerry-Webera u Halleu otisao je na koledz u Ameriku i bio pobjednik Prvenstva koledza Amerike . Sven i dalje igra F-turnire i trener je na Indiana Univerzitetu u USA .

U Americi je i Goran Jankovic koji je , u vrijeme kada je trenirao u nasem klubu , bio jedan od najboljih mladih tenisera u Jugoslaviji .Prije rata sam vodio jednu jugoslavensku selekciju u Schwatz kod Insbruka u Austriji. Pored Gorana u ekipi je bio dugogodisnji sparing-partner Borisa Beckera i trener sestara Vilijams Jovan Savic , Tonka Doric iz Splita i Brana Ivanovic iz Novog Sada. Pred pocetak rata Goran je otisao u Ameriku i zasigurno mu je tenis mnogo pomogao u studiranju ali mislim da se posvetio struci za koju se spremao i nemam informacija o njegovom daljnjem zivotnom putu.

Preko „velike bare „ su se isprobala i braca Mulaomerovici, sinovi Besima Mulaomerovica.

U Americi je i jedan od nekad najboljih kosarkasa B.Luke i kapiten „ Borca „ Angel Trajkovski – Gele . On se jos u B.Luci „zarazio“ tenisom i cesto se sastaje sa Majkic Branislavom-Majkom , takodjer BL-kosarkasem i oni se cesto srecu sa pozamasnom kolonijom banjalucana u Torontu – Kanada i tada se naveliko igra tenis . U Torontu igraju tenis Dujsici, Mladjo Bjelajac , Gugan Bajric, Predrag Canak - kad mu "teniski lakat" dozvoli da drzi reket. Tu negdje je bio i Kopanja Drago – Kopi , poznati kosarkaski sudija iz nasih banjaluckih vremena. Sada zivi u Istri i cujem da je redovan na teniskom terenu. 

Porodica Dujsic je posebno aktivna u tenisu . Svi su poceli igrati u B.Luci a nastavili su u Torontu . Otac Muris je dobar, supruga Ljilja igra redovno i uzima casove tenisa , kci Anela je kao juniorka bila jedna od boljih u Kanadi a njen brat Zlatan je solidan igrac.

U Sloveniji je nekoliko istaknutih predstavnika BL-tenisa . Najbolji igrac i odlican trener je Borut Granic a i njegov brat Slaven je jako dobar i bio se posvetio trenerskom poslu. Tu su i braca Stader a Terens je imao solidnih uspjeha kao igrac . Borut radi kao inzenjer a braca Stader su veoma aktivni u oblasti marketinga i medija.Terensa sam prije par godina povezao sa Ivanom Ljubicicem u zelji da Federeru predstavi zanimljiv markentiski koncept . Terens je razvio taktiku marketinga ,odgovarajucu modu i sve pratece a na poredjenju sa Federerovom teniskom taktikom , filozofijom tenisa , modom ,itd. Kada se ne bi znalo , moglo bi se predpostaviti da su mu roditelji Lelica i Josip Stader!

U Austriji je bio mozda najveci talenat potekao iz B.Luke . Trenirao sam ga zajedno sa Igorom Radjenovicem i mnogo drugih do mog odlaska na odsluzenje vojnog roka . Poslije ih je dugi niz godina vodio Denis Galijas .

Dario je mogao biti cak i prvak drzave ali njegova psiha i „ nervni kostim „ nisu bili na nivou talenta i fizickih sposobnosti . Dario je blizak saradnik jednog od najpoznatijih svjetskih trenera Güntera Breznika u Becu a njegova kcerka igra odlicno tenis. Sada je u Offenbachu i radi kao trener za „Team Dunlop „ pri klubu TC„Bieber“ .

Kada sam trenirao Dariovu grupu , brzo sam prepoznao talenat i potencijal nekoliko njih. Za sarajevske „ Sportske Novine „ i „ Oslobodjenje „ tada sam izjavio da su medju polaznicima moje skole tenisa najperspektivniji : Zoran Dimitrijevic , Dario Bitorajac , Ranko Djurovic , Igor Radjenovic , Prostran Sasa i Sonja Knezevic. Nisam se prevario ni u jednom od njih.

Nazalost , dok sam bio u vojsci , Ranko Djurovic je prestao da se bavi tenisom a Prostran se posvetio medicini.

Dometi dosad nabrojanih su mogli biti daleko veci . Nazalost , prerano su , kao i vecina nas poceli trenirati druge.

Uz Darija Bitorajca , medju prvima je u Austriji , u oblasti tenisa radila Zagorka-Zaga Simeunovic. Bila je trener u Becu i , nazalost , u saobracajnoj nesreci izgubila zivot .

Koliko znam , u Austriji se okusao i Igor Racic , jedan od najboljih takmicara koji su stvoreni kod nas u Parku..

U Austriji je aktivan i Didi Galijas , sin Edina , brata Emira i Denisa Galijasa . On je saradnik firme „ Zischka Sport Reisen „ ,preko koje i ja tridesetak godina organiziram teniske kampove u Istri .

Didi je inace profesionalni teniski trener u Daruvaru.

U Austriji je i nas Seid Maglajlic ali se bavi tenisom samo rekreativno .

U hrvatskoj su uz spomenutog Didija ,povremeno aktivni kao teniski treneri Papic Srdjan-Papara i Ensi Bakalbasic, Marko Despot a vjerovatno i Palikuca …

Ipak , najznacajniji je Bubalo Petar , koji je u B. Luci bio najveci konkurent Meridu Zahirovicu , dok se nije razbolio od mononukleoze i izgubio sanse za veliku karijeru . Zbog rata je kao dijete napustio B.Luku i stanovao u Teniskom Klubu „Metalac“ na Tresnjevci u Zagrebu gdje je radio i

kao trener.Poslije je zavrsio fakultet za teniskog trenera i otisao u Njemacku u Hünfeld , gdje je proveo nekoliko godina kao trener . Tamo je , izmedju ostalih , trenirao i prvaka Njemacke za juniore Andija Webera . Nakon toga se vraca u Hrvatsku, u Split , zeni Dansku teniserku hrvatskog porijekla , s kojom ima aktualno , cini mi se 5 djece . Kci je jedna od najboljih u Hrvatskoj .

Petar je nekoliko godina bio glavni trener bivseg kluba Gorana Ivanisevica , Nikole Pilica , Zeljka Franulovica i mnogih drugih velikana naseg tenisa na Firulama , u Splitu Radio je i u privatnom teniskom kampu Deana Vulete u Stobrecu ( Split ).

Bio je nekoliko godina i izbornik zenske juniorske reprezentacije Hrvatske .

U Zagrebu je bio Marko Despot . Odrastao u Parku , kao dijete , zbog rata sa majkom i sestrom presao u Zagreb , kao junior jedan od najboljih u Evropi ali bez potrebne podrske svake vrste , obreo se kao student u Americi i igrao za koledz na prvoj poziciji . Nakon zavrsenog fakulteta , vratio se u Zagreb gdje povremeno radi kao trener . Prosle godine je bio Fahrin i moj gost u Njemackoj a nakon toga je nekoliko mjeseci radio za ekipu Roberta Simbere u Unterschleisheimu pokraj Münchena.Sada je sa Rokom Karanusicem , jednim od najboljih hrvatskih tenisera u Baden-Badenu kod Stuttgarta. Nedavno je umro njegov otac u B.Luci , divan covjek , Dr Despot.

U Zagrebu je i Martinovic Marko , sin naseg istaknutog clana kluba „Mladost“ i prijatelja ,pokojnog Miroslava-Cine. Marko je kao trener radio u vise klubova pa i kampu kod Vulete . U Bosni , van Banja Luke je malo nasih izdanaka . Na Kosevu , u Sarajevu , je teniski trener Damir Jusufbegovic-Jusko . Jedan od prvih trenera naseg poznatog igraca Mirze Basica bio je poznati banjalucki profesor fiskulture , gimnasticar i sportas , Husedzinovic Salih - Ciba.

Aktivni u tenisu u Sarajevu su i poznati banjalucki arhitekt Besko Seferovic i njegov sin Aris. U Banjaluci su mnogi nasi bivsi ucenici i ucenici nasih ucenika . Nazalost , mnogi su „ zaboravili „ sta je bilo prije rata ili se sjecaju „jako selektivno „ ...

U Australiji je, u Melburnu , nas Granolic Miroslav . Njegov sin je , kao junior , bio medju 8 najboljih u Australiji.

U Perth-u je Zlatan Ibrahimbegovic , nas poznati kajakas i skijas . Radi kao trener Kajakaske reprezentacije Australije i aktivan je u tenisu , kojim se „ inficirao „ jos u B.Luci.

U Bangkoku ima svoju skolu tenisa Demiraca, teniser iz Parka.

Ucenici nasih ranijih ucenika cesto su dolazili i sada dolaze u Njemacku da treniraju sa nasim kolegama iz B.Luke i drugih dijelova Bosne i Jugoslavije ili da igraju za njihove klubove ( Maric, Antonijevic, ...)

Vjerovatno nas ima jos na mnogim tackama zemaljske kugle . Mnogo je onih koji su u B.Luci samo okusili tenis pa se poslije negdje aktivirali a da mi to i ne znamo.

Na turniru u Halle-u sam upoznao Radmana iz B.Luke (Trna ) koji je prije radio na fizickoj spremi fudbalera Dinama a onda je otisao u Bec da radi doktorat . Bio je u ekipi jednog od najboljih svjetskih igraca u parovima , Mate Pavica , zajedno sa nekada poznatim austrijskim igracem , sada trenerom Salerom ( Schaller ).

Proslog ljeta sam slucajno na brodu upoznao zubara iz B.Luke koji je studirao u Grazu , u Austriji, a sada zivi u Becu. Internacionalni je teniski sudija a ima ih jos ali ih ne poznajem.

Znam da je jedno vrijeme i brat Ivana Ljubicica bio u toj „ bransi „ .

Bilo bi mi drago da se jave i ostali koji su clanovi teniske familije , bilo gdje na svijetu.

A ima nas svugdje ! Jedan rece da zivi pokraj onog gore sarafa na globusu.....

Tuesday, April 18, 2023

Sead Bahtijarević: Sjećanja na početke tenisa u B. Luci (1)

Prije otprilike dvije godine Parkic je u dva nastavka donio sjecanja mog komsije i prijatelja Seje Bahtijarevica, na pocetke tenisa u Banjaluci koja  prerasta u hroniku raseljenih banjaluckih tenisera i sportista! Sejino poznavanje sudbina raseljenih banjalucana i njegova memorija su zadivljujuce! 

Mozda je odrzavanje ATP 250 turnira, Srpska Open u Banja Luci prigodan trenutak da njegovo sjecanje bas sada objavimo ponovo.  

***************

Dec. 02, 2020

Javio mi se moj nekadasnji komsija, prijatelj i kolega Sejo Bahtijarevic. Kao da je znao da necu zaboraviti cestitati rodjendan njemu i njegovom bratu Fahri. 29. novembar, Dan Republike, mi je postao vezan i za njih dvojicu i ne zaboravljam da im ga cestitam zajedno sa cestitkom Dana republike.
A Sejo, koji je, kao i Fahro, sav svoj zivot posvetio tenisu, pa evo i danas u Njemackoj radi kao teniski trener osjetio je potrebu na "presavije tabak" i napise svoja sjecanja na pocetke tenisa u Banjaluci.
Od poslanog materijala i slika napravili smo tekst sjecanja u dva nastavka. 

********************


Nakon Drugog svjetskog rata pa sve do izgradnje 2 teniska terena 1957 god. u Boriku ,u B.Luci niko nije igrao tenis. 

Duga tradicija koja je zapoceta jos krajem 19. vijeka bila je prekinuta ratom . Prvi igraci su bili Austrougarski oficiri i gospoda tadasnje B.Luke . 

 Tereni su se nalazili nekoliko stotina metara blize centru grada , u blizini fudbalskog stadiona. 

Kako se tenis smatrao burzujskim sportom , u B.Luci nije bilo sluha za taj sport. Istovremeno , u Prijedoru , Tuzli , Zenici i Sarajevu postojali su teniski klubovi sa veoma dobrim igracima , cak i na nivou drzave. 

 Najbolji igrac predratne B. Luke Zivko Javor je dekretom , odmah poslije rata , upucen na sluzbu u Tuzlu . Bio je jedan od direktora Termoelektrane i veoma utjecajan . Bio je skolski drug i dobar poznanik mog oca tako da sam i ja imao posebno dobre i prijateljske odnose s njim. 

 Zivko je sa par entuzijasta , koristeci naravno i svoju visoku poziciju u Tuzli , izgradio teniske terene i kao igrac i trener stvorio jedan od najboljih teniskih klubova u Jugoslaviji , koji je u najjacoj konkurenciji , 2 puta osvojio prvo mjesto u drzavi . Bilo je to vrijeme kada su jos igrali Pilic , Jovanovic, Franulovic , Mincek , Presecki , Spear , Ivancic iako oni , uglavnom , vise nisu nastupali za svoje maticne klubove . Uprkos tome , konkurencija je bila izvanredno jaka. 

 1957 godine ja jos nisam znao sta je tenis . Nije bilo televizije ni ostalih elektronskih medija . 

 Samo radio a tenis se rijetko spominjao . U kinima se rijetko vidila pokoja scena sa tenisom. 

 Jednog dana , u Ciganluku , u i oko ulice Save Kovacevica (gdje sam stanovao u to vrijeme) ,neko je spomenuo da su napravljeni prvi teniski tereni. Drustvo malo odraslijih medju kojima Josip Stader , Zeljo-Spiro Stanisic , Fahro Bahtijarevic i jos par njih uputili su se u Borik da vide kako to izgleda. Vrativsi se neko je dosao na ideju da u mom dvoristu, koje je bilo istovremeno i dvoriste tadasnje Veterinarske ambulante ( moj otac je bio direktor te ambulante i obliznje klaonice ) napravimo improvizirani teren . Linije smo od oka izvukli crnom sljakom , onako otprilike bez obiljezavanja unutrasnjih polja , razapeli konopac i sa loptama koje su se nasle a licile bar po velicini na teniske , krenuli smo prebacivati „ mrezu „. Prve „rekete“ je napravio nas najblizi komsija Zeljo Stanisic od tanje daske a bolju varijantu smo kupili u sportu „ Heruc „ . To su bili jeftini reketi za stoni tenis , golo drvo, bez guma. 

 Sljedece godine je objavljeno formiranje kluba i ja sam vjerovatno jedini zivi koji je prisustvovao osnivackoj skupstini u starom Domu Armije . Vise se ne sjecam ko je jos bio ali sam siguran da su, izmedju ostalih bili , Ante Grubisic , tada porucnik , i pukovnik Branko Vukelic, koji je vjerovatno jedini imao neku tenisku proslost i bio prijatelj nekadasnjeg prvaka Jugoslavije Josipa Palade . 

 Ante je bio sef sportskih terena ( sa bazenom ) koji su pripadali Tenkovskom Skolskom Centru „Petar Drapsin „ u kasarni „ Mladena Stojanovica „ u Boriku . ( Inace , Mladen Stojanovic je bio najbolji Prijedorski teniser prije rata a poslije rata je to bio njegov rodjak Veljko Stojanovic – Holivud .) 

 Ante Grubisic je bio prvi predsjednik vojno-civilnog kluba TK „ Petar Drasin „ , Banja Luka . Bio je veliki entuzijasta i rado je igrao tenis . Nekada odbojkas , pravi atleta ,veoma nalik Carltonu Hestonu . Naravno , bilo je od znacaja za njega i druzenje , kroz tenis , sa njemu predpostavljenim generalima , pukovnicima i ostalim visim oficirima . Ali i pokraj toga , Ante je bio veoma aktivan i stvarno volio tenis i posvecivao mu mnogo vremena. 


Sejo i Nikola Pilic

 U prvoj godini , pored Ante Grubisica i Branka Vukelica , bili su tu pukovnik Radetic , general Pekic ( kasnije Predsjednik Saveza boraca Jugoslavije – i na pocetku rata ) , Marko Vlahovic ( tada porucnik – stigao do pukovnika – umro mlad – kratko vrijeme nakon Ante bio predsjednik kluba.Bio je dobricina , flegman, polijen . Sam predlozio da mi vrati klubsku dokumentaciju s argumentacijom da on ne moze pravo da se posveti zahtjevnoj duznosti predsjednika kluba . Zato sam godinama morao sam obavljati-kasnije uz pomoc Denisa Galijasa - sve sto je bilo potrebno da klub opstane ) . Jos nekoliko vojnih lica je rado igralo tenis , posebno kasniji punac Keme Montena , pukovnik Brane Milic, zatim jedan od glavnih sefova u Remontnom zavodu „Kosmos“ , Grga Peronja. Kasnije se pojavio i nasljednik Ante Grubisica na vojnom poligonu Bozo Simovic , tada nizi oficir , koji je htjeo da umjesto tenisa na nasim terenima instalira odbojku ( to sam sprijecio u posljdnjem trenutku uz pomoc pukovnika Kovacica ,nacelnika Tenkovskog Skolskog Centra , inace oca moje skolske kolegice Marije . Bez tog poznanstva u B.Luci dugi niz godina ne bi vise bilo tenisa ). 

 Nazalost , Brane Milic , koji je znao solidno igrati , brzo je prestao sa tenisom i posvetio se Udruzenju lovaca . 

 Od civilnih lica bilo je nekoliko vidjenijih banjalucana kao doktori, braca Pisteljici , Dr Mrakovcic , zatim su znali navratiti i poznatiji sportasi kao Zico Kapetanovic , Aco Juric , braca Tosic , Boba i Mima Stanivukovic , Zoran Prohaska , Bato i Mico Jelic i jos poneki ali samo sporadicno. Uskoro se pojavio i Sukalo Novak , popularni „ Profa „ , koji je predavao Njemacki jezik na Poljoprivrednoj skoli , inace otac Voje Sukala. 

 Ali , okosnica kluba su bili srednjoskolci , prije svega „raja „ iz Gunduliceve , M. Stupara , M. Visnjica kao i ostalih dijelova grada . 

 Bili su tu braca Drasko i Vlado Kesic , Ekrem Jasarevic , Zaric Slobodan-Zaronja, Mladen Vukic , Mirko Vircburger , Mico Dragovic , Pavle Ferencina, Nikola- Nine Granic, Ico Katana , Goge Mikolcevic , stariji sin Javora Zivka - teniske legende , Fahro i ja , kao i nasa sestra Niskana, sestre Granic i njihove prijateljice kao i sve odraslije djevojke iz Gunduliceve i blize okolice. 

Najbolji od svih je bio Rade Kondic , koji je cesto dolazio u klub ali je u stvari bio prijedorski igrac , koji je vec imao znacajne uspjehe i izvan BiH . Njegov otac je bio poslovodja u prodavnici „Borovo“ ali je on zivio u Prijedoru i tamo igrao . Nazalost , dosta brzo je zavrsio svoju igracku karijeru. 

Sejo i Fahro sa jednom od njihovih ucenica

 Najbolji od „ domacih „ bio je Pavle Ferencina a odmah za njim , mozda malo slabiji Mico Dragovic ( nazalost - umro prije nekoliko mjeseci ). Nakon par godina Pavle je odselio iz B.Luke i nikad nisam nista vise cuo o njemu . 

Kratko nakon osnivanja kluba odrzana je, u organizaciji Teniskog saveza BiH, skola tenisa . Trener je bio nekadasnji prvak BiH Huso Arslanagic , veliki strucnjak sa cistom , klasicnom tehnikom . Drzao je nastavu iz sporta na Saobracajnom fakultetu u Sarajevu i imao radnju za izradu umjetina „ART“ ( ili tako nekako ) . 

Medju polaznicima skole je bio i Nebojsa-Neno Popovic, tada debeljuskasti 12-godisnjak . Ubrzo je prestao sa tenisom i posvetio se rukometu te postao mozda najbolji kruzni napadac na svijetu . Jednom je nepazljivo pokusao da protrci izmedju mreze i stuba koji nosi mrezu pa je zapeo za sajlu u visini oka. Zavrsilo je sretno sa masnicom pokraj oka. Zvali smo ga „Segura“ prema poznatom svjetskom igracu. Jerolim-Jerko Karadza je za njega bio velika inspiracija i uzor pa je, gledajuci i imitirajuci ga dostigao svjetsku klasu. 

Na kraju skole Arslanagic je za najuspjesnije polaznike odabrao bracu Kesic i bracu Bahtijarevic sto je objavljeno u sarajevskom „Oslobodjenju“.

Godinu dana kasnije ponovo je odrzana skola tenisa . Trener je bio aktuelni Prvak BiH , Rizah Pasic ( nedavno umro ). 

Riza je bio jaci igrac od Huse , strasno izdrzljiv i vec koristio spinovane lopte . Nazalost , kod bekhenda je puno koristio palac i nije rotirao podlakticu , pa sam , nakon sto sam ga prekopirao, poslije morao da ispravljam tehniku gledajuci na turnirima nase najbolje igrace. U tome sam bio uspjesan pa sam na seminaru za trenere u Dubrovniku , na kom su ucestvovali gotovo svi najbolji bosanski treneri i poznata zagrebacka teniserka Zvjezdana Urek , od nastavnika Prof. Nikice Nadalija dobio najbolje ocjene od svih ucesnika, cime sam se posebno ponosio. 

Nakon godinu ili dvije , nasem drustvu su se prikljucili braca Arnautovic, Dule Crnogorac-tada fudbaler „Borca“- i jos mnogi odrasliji momci iz okoline kluba. 

 1964 godine smo organizirali nasu prvu Skolu tenisa . Organizacija je bila na vrlo visokom nivou . Nastavnici su bili Ante Grubisic , Fahro Bahtijarevic i prijedorski teniser Slavko Cacic, koji je tada radio u „ Cajavecu „ . 

 Kako su nastavnici bili zaposleni ( osim Fahre ) , otprilike jednu cetvrtinu casova sam odrzao ja i to su bile prve pare koje sam zaradio na tenisu. Opsti dio iz sporta i fizicke pripreme je drzao prof. Vlado Erceg . Koristio je sportski poligon u Boriku, islo se na bazen. Ja sam citavo vrijeme provodio sa polaznicima skole . 

 Tada su pravo poceli sa tenisom Zoran -Zoka Obrovski , Denis Galijas , Rade Topic – Sumnjak , Albert Majeron , Sika Katana , Gagula Franjo , Mico Karanovic, Refik Hadzic, Meliha i Nino Bahtijarevic ,Pero Trikic , Mladen Zoric ( igrao vec prije u Prijedoru ) , Lukic Dusko – Pifko , i jos mnogi drugi . 

 Sljedecih godina sam „zarazio“ tenisom i svoje komsije , Draska i Voju Erceg , Gordana Lalica ( njegov sin Sven je bio jedan od najboljih igraca na americkim koledjima a prije tog je bio u Internatu Gerry Webera u Halle-u ) i jos mnoge druge .

(Nastavice se...)

Monday, April 17, 2023

Nekoliko misli Mirsada D. Abazovića

Mirsad D. Abazović je profesor emeritus iz oblasti sigurnosnih studija na Univerzitetu u Sarajevu.

Slucajno sam ga otkrio na Twiteru, procitao neke od njegovih objava i misli koje su mi se svidjele. Predlazem i vama da ga upoznate.

****************


Dok god se zločinom "njihovih" nad "našima" opravdava zločin "naših" nad "njihovima", ovdje će zločin biti zamjena za humanost, čovjekoljublje te ovozemaljski i univerzalni moral. To je definicija prokletstva.

********

Niko nikoga ne može prisiliti da osudi zločin. Naše je da svakome kažemo da ko ne osudi zločin, čini zločin. Ende.

*********

Biti ograničen neotuđivo je pravo pojedinca. Međutim, kad taj pojedinac po mjeri svoje ograničenosti krene postavljati granice svemu i svakome oko sebe, neotuđivo je pravo svakog pojedinca koji drži do sebe da mu jasno dadne do znanja kazavši - k sebi ruke, odbij.

********

Suživot?! Ljudi, taj izraz je velika podvala hohštaplera koji i mogu živjeti i održavati se samo na smutnji i podjelama. Pravi ljudi, sa svim svojim personalnim posebnostima, ŽIVE zajedno. Suživot imaju sa virusima, bakterijama, životinjama, biljkama... A vi, kako god hoćete.🙂

********

Biti lažov i licemjer nerijetko znači ubrzano penjanje na statusnoj ljestvici i ljestvici slave - društvenoj, političkoj, akademskoj. Nemojte bili lažov. Slava je vrlo prolazna; opojna je, ali je isprazna. Bolje je biti u sjenci istine, nego pod reflektorima obmane. Vjerujte.

**********

Što se više poziva na nacionalni interes, to se više diže na funkcionerskoj i platnoj listi, a to sto je hohštapler općeg tipa nema nikakve veze. Narode, narode, ništa ti nije oprošteno jer znaš šta činiš.

**********

Meni je ovo bilo dovoljno da se ukljucim u pracenje Mirsadovih tvitova.

Na vama je odlucite da ga i vi citate dalje ili ne...

Friday, April 14, 2023

Proljece u Torontu!

Sjecate li se?!

Prije otprilike mjesec dana sam postavio detalj zimske "idile" u Torontu, uhvacene sa mog balkona:


Tako je bilo do prije nedjelju dana.

A onda odjednom vec dva dana ljeto, suncano i 29C. 

Jedino sto lisce jos nije imalo vremena za ozeleni stabla! Jer...


... proljece je u Torontu ove godine trajalo 23 sata!