KALUDJEROVICI

Angel: NBA susret u Boise-u

Pretsezonski NBA susret u Boise-u: Portland-Utah 96:86.Igralo se
prepunoj dvorani (6.300 gledalaca),koja je treca po kapacitetu u
gradu, u izvanrednoj sportskoj atmosferi. Ubedljivo najbolji je bio
igrac Portlanda LaMarcus Aldridge,visok preko 210 cm. a "ruka pamuk" i
trojkama je rasturio Utah...Da, igralo se 11.oktobra, a bio sam u
drustvu jos jednog Makedonca(jedini u gradu od muskih) dr.Blaze
Sekoski i mi smo nazdravili za NAS znacajni datum 11.OKTOMVRI !
Prelijepe cheerleaders su cesto "odvlacile" nase poglede sa kosarke...
Pozdrav Vasim porodicama,pozdrav Vama. Angel

Starogradske - Tiho Noci

In memoriam: Zora Canak

Zora Canak

11.04.1925. - 21.10.2013.

Pocivaj u miru, mama moja

In memoriam: Radenko Mićević - Mika

Jos jedan od mojih drugova nije vise s nama.
Laka ti zemlja Radi moj.

 Radenko Mićević - Mika

1949 – 2013.

Admir Lukačević ljubav prema sportu pretvorio u uspješan biznis u Švedskoj

Rođen je u Banjoj Luci, iz koje je zbog rata 1993. godine otišao s roditeljima i starijim bratom u Švedsku. Diplomirao je sociologiju na švedskom Lund univerzitetu 2006., a dvije godine kasnije je dobio i kraljevu stipendiju u iznosu od 250.000 kruna. Samo za obrazovanje, pored ove stipendije, koristio je 381.000 kruna kroz različite škole i projekte.

Profesionalno je aktivan u Rotary clubu, Američko-švedskom klubu, o njemu su objavljeni članci u svjetskim publikacijama, a dobitnik je i brojnih nagrada.

"Firma ”Sport bez granica” koju sam pokrenuo 2010. ostvaruje godišnji prihod od oko tri miliona kruna. Firma je vezana za sport kao moju ljubav, jer sam se od malih nogu bavio košarkom i plivanjem, što sam pretvorio u biznis. Želio sam djeci i mladima dati mogućnost da sami grade budućnost i da izbjegnu socijalna ograničenja i društvenu izoliranost", kaže ovaj tridesetogodišnjak u razgovoru za Agenciju Fena.

Pojašnjava kako mnogo djece i mladih ima poteškoće u osnovnoj i srednjoj školi, te kasnije teško dobije posao upravo zbog izoliranosti, što je samo korak od negativnih ponašanja, droga i drugih poroka, što društvo košta onda daleko više. Jedino je rješenje, smatra, stvaranje ”dobrih relacija u djetinjstvu”, za što je potrebno angažiranje, prije svega u sportu.
"U početku je podrška preko sporta vezana za školu, kasnije pričamo o karijeri. Kroz ”Sport bez granica” napravio sam društvenu mrežu koja pomaže djeci i mladima da ostvare vlastite mogućnosti. Potvrdilo se da to funkcionira", ističe Lukačević.

Dodaje da kao dijete izbjeglica u Landskroni nije bilo lako ni zamisliti svijetlu budućnost, ali da su mu se otvorili vidici nakon što se, zahvaljujući ocu, počeo baviti sportom.

"Sport nije bio značajan samo meni, zahvaljujući sportu uvidio sam koliko on znači i drugoj djeci i mladima. Bio je spas za mnoge", potcrtava on.

Kaže da je njegov posao u ekspanziji i da ostvaruje rezultate i efekte. Prošle godine Lukačevića je američka ambasada u Stockholmu nominovala za petosedmično putovanje u Ameriku u okviru prestižnog International Visitor Leadership programa.

"Tako sam ”upisan” među 23 biznismena iz cijelog svijeta, kao jedini Bosanac, u knjigu Hall of Fame, gdje je naprimjer Fredrik Reinfeldt ušao 2002., te mnogi drugi predsjednici ili ministri. Američko iskustvo u vođenju firmi me obogatilo, proglašen sam najboljim", pojašnjava Lukačević.

U novembru 2012. učestvovao je u Inicijativi Global Responsible Leaders u Južnoj Africi, sa 40 mladih vođa iz cijelog svijeta, dok je u junu 2013. imao susret s gradonačelnikom Londona, te se u Mansion Houseu upoznao s radom socijalne mreže u Engleskoj.

"Direktor H&M Karl Johan Persson lično se angažirao da podrži moju djelatnost i firmu", kaže ovaj madi uspješni biznismen, istaknuvši da puno radi na strateškom razvoju i proširenju firme.

Planira, kaže, napisati knjigu koja treba biti objavljena početkom 2015. godine, a namjerava se uključiti i u nekoliko drugih firmi, koje čak nisu iste djelatnosti kao njegova.

"Posljednjih mjeseci provodio sam dosta vremena u švedskom parlamentu, gdje sam sreo značajne osobe i već dobio velike ponude. Jedan od onih koji su mi dali podršku je i Michael Wolf, direktor Swedbanka...", dodaje.

Lukačević živi u Norrköpingu sa suprugom Vy, Vijetnamkom iz Saigona, i četverogodišnjim sinom Kingsleyem. Kaže da su njihove domovine Švedska, Bosna i Hercegovina i Vijetnam.

Sretan je zbog onoga što je postigao u životu i poručuje: ”Ako mogu ja, možeš i ti!”

(FENA)

In memorijam: Jovanka Broz

Poslije teške bolesti, u osamdeset devetoj godini, umrla je Jovanka Broz, supruga nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

Preminula je u beogradskom Urgentnom centru.

Da je teško bolesna do skoro niko nije ni znao. Tek kada joj je jako pozlilo krajem avgusta javnost je saznala da boluje od raka. Tada je primljena u urgentni centar u jako lošem stanju. Ona je tada reanimirana i ljekari su se bukvalno borili za njen život.

***********************************

Odnos prema nekada prvoj dami bivse Jugoslavije odslikava odnos naroda Balkana prema njihovoj kolektivnoj proslosti. Oni proslost ne postuju, ne daju joj da bude "uciteljica zivota". Oni je pisu i dopisuju prema danasnjim dnevnim potrebama. Oni je se stide, ne shvatajuci da se na stidu ne gradi zdrava buducnost.

Htjeli to neki prihvatiti ili ne, Jovanka Broz, Titova zivotna saputnica, je i dio nase istorije, i neka se stide svi oni koji su doprinijeli da bude izolovana i odbacena. 

Neka pociva u miru. 

Für Elise (Piano version)

Adagio in G Minor (Albinoni)

Sanel Redžić plays Sonata Romantica by Manuel Maria Ponce

In memoriam: Dragan Hanacek

5.4.1942. - 17.10.2013.

Otisao je i moj bratic.

Pocivaj u miru , Drago moj

Angel: Jack i njegov soccer

Nevjerovatan broj djece (i djevojcice i djecaci) ovjde u Boise-u igra
fudbal i vec kao klinci uskacu u prave kopacke,obavezni stitnici...tu
su silni treneri,prije bi se moglo reci "zabavljaci,komedijasi...."
Gledajuci sve ovo neodoljivo se covjek potsjeti na nase igranje
lopte,bosonogi,krpenjace,,,koji terneri...Igrali smo po cijeli
dan,niko sretniji od nas i "teska srca" smo odlazili kuci.
Pozdrav vasim porodicama,pozdrav vama. Angel

Evo srcu mome radosti - (Edin Karamazov and Boško Jović)

Lithuania vs Bosnia and Herzegovina (Vedad Ibišević goal 1-0)

Sule: The Doors – When The Music’s Over, When The Music’s Over, When The Music’s Over.

Juni 2013. godine

Album grupe Dors „Strange Days“ kupio sam zemljotresne zime 1969/70. Naravno, „When The Music’s Over“ je bila i ostala najbolja stvar koju su Dorsi ikad napravili. Bar za mene.

Ali zašto tri puta When The Music’s Over?

Odgovor na ovo pitanje treba tražiti na ostrvu Vis, za vrijeme jednog „Robinzonskog ljetovanja“ 1974. godine, na plaži Smokova koje je finansirao Caja.

Tu su u blagodatima Mediterana, u polusvjesnom stanju, uživali Caja, Zoran, Manda, Neja, Alica, Bambus, Cacin, njegova djevojka Slavica i, naravno, ja. Možda je još neko bio tu, ali, kako već rekoh, to je bilo vrlo maglovito ljetovanje, jedino čega se još sjećam je to da je murija Branu Valentu odmah iz Splita vratila kući, pod obrazloženjem da su ga samo petnaest dana ranije zajedno sa Nejom protjerali iz Dubrovnika. Neju nisu primijetili.

To je bilo jedno sjajno i vrlo maglovito ljetovanje u svakom pogledu, sve do trenutka kad je u tu uvalu uplovio brod pun ruskih turista i dok Caja, Neja i Zoran nisu počeli iz vode Ruskinjama pokazivati svoje periskope.

Naravno, vrlo brzo nakon toga stigla je murija, deportovala nas u Vis i oduzela nam dokumente uz obećanje da ćemo ih dobiti tek kad se ukrcamo na jutarnji trajekt za Split.

Dakle, tu noć smo proveli na Visu, gdje je Manda pronašao neku diskoteku i natjerao jadnog DJ-a da tri puta za redom pusti ovu jedanestominutnu temu. Od tad, kad god slušam „When The Music’s Over“, a slušam je vrlo često, sjetim se Visa, tog maglovitog ljetovanja i prvorođenog sina Sime Mandića, prvoborca iz Grahova, kako u duetu sa Morisonom na mjesečini urla „Scream Of Butterfly“.

PS

U junu ove godine dobio sam novu orginalnu ploču Doorsa „Strange Days“- glancericu. Naručio sam je pošto je moja stara ploča bila toliko uništena da više nije bila za slušanje.

Kad mi je poštar donio paket bila je upakovana isto kao ona prva iz 1969. godine.

Imala je i isti miris, samo što ju nije donio moj stari poštar Šukrija, već moj drug Borko.

Baš sam uživo dok sam je raspakivao i naravno odmah potom  je stavio na gramofon, ali na moje veliko razočarenje ploča je imala fabričku grešku baš na pjesmi „When The Music’s Over“.

Eto, nije mi se dalo, baksuz ostaje baksuz bez obzira o kojem vremenu se radi.

Little Sule    

J.J.Bojović: MINARE

 Rodila te stijena,

u oblak te zadi

i vječnost znamenja ti dariva.

Stoljeća kraj tebe hode,

alem ti

gromovi pale.

Demonski prkos

ljepotu ti daje.

Nekad

uroniš u magle

i preneš se

tad,

vrana

jastreba na tebe goni.

Davno si rođen,

čovječe,

davno.

Kad ponovo te stijena rodi,

postaćeš minare.

******************************* 

Kako smo u različitim prigodama nebrojeno puta čuli gromku interpretaciju poznatog glasa, prva asocijacija na Banjalučanina Jovana Jocu Bojovića je njegova pjesma 'Minare'. Često ju je govorio i nikada se nije služio mikrofonom. Vjerovatno najljepša naša bogomolja i sigurno najskladnija džamija na širem prostoru mamila je poglede svih građana, a pjesnik je na ljepotu uzvratio pjesmom. Činilo sa da  na izvjestan način ona može postati zaštitni znak Grada, a Joci je dugo prijetila opasnost da ga smatraju autorom samo jedne pjesme.

Potrebno je znati da je Pjesma napisana još prije zemljotresa, a tek pošto je prošla 'filter' društva iz Hilmijine kafane objavljena je u Glasu. U riznici pamćenja ostale su uspomene na kafanu Hilmije Filipovića, smještenu s 'one strane Vrbasa', sa najljepšim pogledom na Kastel, sa opuštajućom atmosferom, kafanu koja je privlačila ljude od duha i meraka. Nakon prvog čitanja u separeu tog kultnog mjesta pjesnik Joco je dobio komplimente, a pjesma ilustraciju slikara. Bio je to crtež flomasterom na kome je minare pregrizao divovski dabar. Tako opremljena pjesma je i prvi put objavljena u banjalučkom listu: faksimil autorovog rukopisa zanimljivom ilustracijom Envera Štalje koja je, može se reći, predskazala nadolazeće događaje.

A život pjesme su počela pratiti i potiha čaršijska ogovaranja ... u formi: šta se ovaj petlja, gdje mu je zvonik, i toranj može biti simbol... Ipak, multi-kulti život je bio glasniji, a prvobitni naziv 'Ferhad-pašino minare' Joco kasnije skraćuje tako da 'Minare' postaje univerzalni simbol.

Pjesma je 1970. (bez zagubljene Štaljine ilustracije) objavljena u Jocinoj knjizi 'Dajak Pantokratora' koju je likovno opremio njegov prijatelj Alojz Ćurić.  Uz nju je crtež koji na tipični Lojzin način oživljava poznatu dedalikarovsku legendu o gradnji Ferhadije i nudi originalnu simboliku.

Vrijedi pomenuti zabilješku banjalučkog hroničara Ace Ravlića da se tačno u ponoć  21/22. aprila 1971. poslije tridesetak godina šutnje oglasila banjalučka sahat kula. Tim povodom je i Jovan Joco Bojović govoreći gromkim glasom svoje 'Minare' razbijao noćnu tišinu i navještavao njene nove otkucaje. 

Pjesma 'Minare' objavljena je u mnogim antologijama i fotomonografijama nečesto sa pokojom greškom. Preštampavanjem su se uobičajile varijacije stiha sa alemom: 'alem ti gromove pale', 'alem ti gromovi pali' i dr... A alem se nalazi na vrhu minareta i predstavlja najčešće polumjesec sa tri-četiri kugle ispod njega. Nedavno je svečano postavljen na obnovljeni minare Ferhadije.

Mario