Saban je imao rogove k'o dva burek kofrca iz pekare Insanica, samo su njegovi rogovi zavrsavali nekako u spic, a bili su jednako masni!
"Idemo, druze moj, tvojoj kuci!" rece smireno.
Uhvati me Sare za ruku bezvoljno i povede ulicom Brace Lastric neasvaltiranom, pravac preko mosta na Crkveni. U daljini vidjeh ono isto svjetlo Stanice milicije i svjetlo na prvom spratu br.9 "Cajevackih" zgrada.
"Drzis li Horoza?"
"Drzim!"
"Drzi!"
"Dje stanujes tacno?": upita Sare, podizuci glavu prema upaljenom svjetlu na prvom spratu.
"Gore"...rekoh.
"'ajd' onda u kucu, bjez' !"... rece.
"Ne smijem sam, ajd ti sa mnom!"... rekoh.
Sagnuh tuzno glavu, sta sagnuh, uvukoh je u ramena a moje lice dodirnu Horozovu glavu. Horoz se pokrenu i cupne me svojim kljunom za onu rastrkanu kosu oko usiju.
Mislio valjda ...jadan ... glista ili sta li!?
Promrzao, samo u gacama i bos, u polumraku kasne ljetne noci, osjetih nekakvu iznenadnu toplinu, oko srca, kao ono jednom kada sam bolovao gnojnu anginu i kada je moj Stari stajao tiho pored kreveta, necujno disuci, zabrinut sto teta Ljerka Knezevic ne dolazi sa svojim debelim injekcijama u "kucnu vizitu".
Sigurno se jadna zadrzala kog nekog teskog bilesnika da popije kaficu i rakijicu!? Tako je ponekad bilo i kod nas, kad mi zabiberi injekciju, ostane da popije samo kafu i rakijicu i... Stara joj pogleda u solju...ili baci grah!
"Zoro jesi li ti malom skidala vatru?"...upita tiho.
"Cuj skidala...stavljala i bijeli luk na noge i sircetne obloge...borim se bolan cijeli dan sa njim! Eto mu tabani sve izgorili, majko mila...zavapi moja Majka".
Tada mi Stari spusti svoju ruku na mokro celo, zadrza je tu sekundu - dvije...i onda me blago pomilova po mokroj kosi!
E takvu sam toplinu osjetio i sada!
I nikad vise u zivotu!
Kako je lijepo kad si bolestan i kad ima neko da te pomiluje po glavi.
Zatim Stari odjuri u kupatilo ne bi li na brzinu oprao ruke!
"Sta je ", prenu me Sare, ne's sad' plakat' k'o neka p, ovaj, baba "!
"Nnne e ecu"...izustih i tada ugledah da Sare nema na nogama cipele."Aij pa ti nemas cipele" rekoh veselo!
Sare pogleda u pravcu svojih nogu, preko svog velikog stomaka, ali ih pogledom ne dohvati. "Pa nek' nemam, jeble te cipele, eto i tebe bosa!" "Al' ti si u carapama!"...blistam od srece i moga prevelikog otkrica.
"De ne laprdaj, vidis da su suplje, sto znaci da je to isto! Eto i mene bosa... a tako treba ljeti po Banjaluci!", rece Sare vrlo neubjedljivo. Po glavi su mu se morale motati misli ... gdje mu to odose cipele, otkud on ovdje...
"Alahu dragi, kako cu sad ponovo pjeske nazad"...tesko uzdahnu Sare! Usta mu se sasusila, valjda ona rakija ucinila svoje, pa samo prostenja..."Eh da mi je bokal ladne vode"!
K'o da me sunce ogrija, sinu mi ideja!"Eno ti vode u Parku na tusevima kod naseg bazena!"
"Dje tus...dje voda!?", zinu Sare.
"Sagni se malo, vidis tamo ispod onih grmova, eno" i prstom mu pokazem u pravcu tuseva.
"Ajmo onda , sta si stiso tog Horoza, voda ceka!"
Poleti Sare ne cekajuci moj odgovor pravac u Park. U hodu je inace gegao, a veceras je hodao na petama, pa je to geganje bilo jos smijesnije. Kao veliki div koji hoda po uzarenom kamenju. I jos vice, "ohohoo... ohohoo!"
OHOHOO!
Zakocenuo sam se od smijeha. Nisam ni znao da se tako i ja znam smijati... bas k'o druga djeca.
Ja u taj Park nocu nisam smio ulaziti, osim ono jadnom sa Ocem kad smo trazili njegove cipele i sa Mirjam, kada sam je vodio u Muzicku.
A narocito poslije onoga dana kada smo Guza, Berga i ja iskopali one...mrtvacke glave i kosti!
Sada nisam osjecao nikakav strah, samo sam se cerekao do besvjesti!
"Ajde ne mekeci vise barabo bosanska, hajvanu jedan, nego mi reci dje ta pipa"...rece nestrpljivo.
"Eto ti je ispred stomaka"!
"O pametne Drzave, dje pipu postavila, ne moras se ni saginjati... i poce vrtiti onaj "gvint", a onda zaprepasteno upita: "dje ovo curi?"
"Nema vode, jebooo te!"
U tom trenutku ruknu mu iznad glave voda iz tusa takvom zestinom da Sare odskoci, sto bi rekli "k'o zaliven"... posto je bo ...poliven ... i zareda takve psovke da ih pas s maslom ne bi mogao polizati. Nema ni teorije da se to ponovi, mislim te psovke ... samo je na kraju, brisuci svoju veliku glavu rekao: "Jebem ti ovakvu Drzavu...i... Alahu dragi vidis li ti sta se sa postenim narodom ovdje radi?
Umjesto da pipu stave na nize, dje se more prkno plahnuti, oni narod po glavi poljevaju!"
Pogleda me prijetecim pogledom, kosom mokrom koja mu se prilijepila za celo te se lagano u fronclama spustala na sve strane! Izgled'o mi je isto, k'o Saban s guza!
"Ti si znao za ovo, a?"
"Nisam, matere mi, ja ne mogu dohvatiti "gvint", a mi se i ne kupamo!"
Bilo je to dovoljno ubjedljivo za njega.
Onaj tus siklja, voda curi, pada kao gusta kisa, ne mozes tusu vise ni prici da zatvoris vodu. Stvorila se barica ispod Sarinih nogu, a on sve mrda noznim palcevima, u mokrim carapama i veli..."ladnaaa vodaaa...Vrbaska...dooobra!"
"Kako cu sad piti, imal' tu kakva kanta, loncic... vidi?
"Nema", rekoh!
Sare skupi svoje kvrgave dlanove ne bi li iz njih pio, ali slaba vajda bi od toga. Primakne dlanove ustima, a ono prazno. Reklo bi se da mu vise vode prodje kroz ruke, nego sto je uhvati!
"Sto curi 'vako, k'o kad kisa pada ... sto ne curi ... u komadu da se moze uhvatiti!?"
Nemocan, zbunjeno se okrece lijevo desno, po malo se saginje prema Titovoj pa...gleda.
Onda se naglo zaskoci i oktine onu kapicu na tusu.Voda potece mlazom!
Poturi Sare svoja velika usta pod mlaz i poce halapljivo da pije. Boze dragi koliko je samo popio tu vecer vode!
"Ohoohoo, drugi covjek" ... to rece.
Zavrnu "gvint", voda stade. Pokusao je vratiti onu kapicu na mjesto. Kako god je montira, onako ona zvekne na beton. Podigne je , gleda u nju, a onda je naglo zafrljaci u zbunje.
"Ovo, ne treba, samo raju jebe kad piju vodu!"
I meni se tako ucinilo!
"Ajmo sada u kucu!" Bi ovo naredba koja se morala slusati, a i ja svatih da je vrijeme!
Otvaramo polako vrata ... do pola. Samo nam glave vire u kucu.
"Ajde ti prvi"...rece Sare.
"Ne smijem, ubit ce me, otet ce mi Horoza"...rekoh molecivo.
"Ajde ti, prvi"... prosaptah tiho kao duh... ajd ti. Sare razrogacio oci i ni makac.
"Aj' ti, tvoja je kuca"!
U to se pojavi moja Majka. Bleha , blijeda kao krpa, jadna. Proguta onda "knedlu" nekako se snadje i rece:
"Izvolite vas trojica u kucu!"
Ulazimo Horoz i ja prvi !!!, za nama Sare. Drugi! Ucini mi se tada da smo sve trojica bili mali djecaci. Znao sam...najebali smo!
Majka pogleda u Sarine mokre carape i rece: "Niste se trebali izuvati Gospodine!"...
"Neka Gospodjo, neka...znam ja sta je kucni red."
Otvorise se vrata dnevnog boravka.
Za stolom sjede moj Otac, Ingrid, nekako odsutna sa casicom rakije u ruci, jedva nas pogleda! Izgleda i njoj se pomutilo!? i...Mitar Medovic sa titovkom na glavi. Znaci , nista u ruci!
Na stolu mu pentrek!!! Sto je isti kurac, kao da mu je u ruci!
"Ohoho, vidim sve poznata raja, Kuriru moj ... sjajna ti je rodbina! Vidi, vidi i lijepa Doktorica je tu a vidim i flasa sa rakijom sa kredenca preselila se tacno pred nju!" rece Sare.
Eh...banjalucko ljeto, to jedno i jedino...veceras hladno, najvise oko srca!
Sare ulazi u dnevni boravak, pripio se guzicom uza zid...i sve lagano klizi prema sredini sobe.Ne odvaja se od zida. Kako gdje stane onim svojim mokrim carapama, tako tu ostane makar trag. Mice se polako, a one njegove masne hace, sivene od nekog satorskog krika (Najmanje pet satorstih krila) suste, prave buku u mojim usima , ko najveca grmljavima.
Suljam se tako i ja, ali meni nista ne susti...nit' imam guzice...nit' hlaca od satorskog krila! Samo one razvaljene gacone kakve nose djeca i zene, ali kod zena se ne vidi sta leprsa i dje duva ... posto nose ...'aljine!
Mitar hapi pendrek i iz sve snage lupnu sa njim po stolu! Poskoci rakijska flasa, poskocise casice, poskoci i moj Otac te proli onu rakiju na sebe, poskoci i jadna moja Majka...ja padoh uz zid...na guzicu.
Sare se ne pomjeri!
Ingrid se ne pomjeri! Htjede prebaciti noge ...lijevu na desnu ili obrnuto...ali odustade!
Ucinilo joj se lakse da se ne pomjera!
"O, jebote, sto je meni debeli Sare smijesan!" uzviknu Mitar.
I u o tom zanosu, veseo i razdragan i u domacoj atmosferi...ubode moju Majku, onim svojim pendrekom pravo u stomak, svom svojim krkanskom snagom!
Majka, jeknu, savi se u struku i padjuci udari glavom u sto!
Otac, samo zinuo...znam ...skocio bi...ali je bas otresao sa kosulje onu rakiju sto je prosuo po sebi.
Ja i da sam htio ustati, nisam mogao, jer kako sam guzicom skliznuo niza zid, a u ruci mi Horoz, nije bilo teorije da se pomjerim. A i sta bih ja i da sam se mogao pomjeriti?
Mirjam bi me nakautirala, garant!
Muk u boravku!
Sare se prvi odljepi od zida i zgrabi onaj Mitrov pendrek.
Iscupa i pendrek, a zamalo i Mitrovu ruku zajedno sa njim.
"Slomit cu i tebe i njega, mater ti onu...usranu...seljacku...jebem! Ovo je domacinska kuca!"
Uhvati Sare pendrek obadvijema rukama i iz sve snage ga tresnu sebi od koljeno, ne bi li ga slomio, k'o kad lomis granu!
Pendrek ne bi bio pendrek da nije zilav!
Savi se ... a onda k'o ziv ispravi i odskoci iz Sarinih ruku u visinu, pravo do naseg novog lustera ... sa tri zarulje. Jeknu luster i staklici popadase po stolu, a pade i pendrek i to pravo na flasu rakije.
Flasa se prevrnu!
Zamirisa nas dnevni boravak, k'o podrum Aleksinac.
Utom vidim prste moje Majke kako se hvata za rub stola i lagano dize sa poda. Tesko dise! Puse!
"Jebo te, ovo je bio klasican pleksiglas!"
Mislila je na pleksus, sto je uostalom slicno a ima i pono istih slova!
Majka uhvati dah, pritom podize pogled i ugleda onaj razbijeni luster, a onda se polako okrenu, namjestajuci naocale koje su joj se popele na vrh glave... te zgrabi Mitra za kajis i za vrat. Odize ga k'o praznu mjesinu...i tresnu o zid.
Trehnu Mitar glavom o zid i on curnu na pod.
Guzicom je dotakeo linoleum, bas kao i ja, a noge rasirio kao sestar!
Ne mrda!
Majka zategnu nogom, prema njegovom medjunozju, ali je Sare uhvati za vrat , zaskocivsi je s ledja , te rece..."nemoj gospoja bogati, ipak si ti jedna dama me mores murijasa nogom u jaja, sve ce nas jebat murija!"
"Sta jeeee, os i ti batina!"...vristi Majka!
"Neka te, neka te... Zoro, bolan! Pusti!", rece Sare.
Podize se sa poda Mitar polako. Hvata se i on za sto, a onda razdragano, kao nakautrani bokser koji se dize na osam...razvali smijesak i rece...jest meni ovaj sa debeli co'jek smijesan! Ohahaaa!
Tada sam ga prvi put vidjeo da koluta ocima! Ozivila ga moja Majka! Masala!
Zatim se taj pogled umiri. Naglim okretima glave, sagleda situaciju. Zgrabi kapu titovku, i stavi je na glavu, ali naopako.Onaj cuveni znak NM (narodna milicija), sto je krasio sve kape nase cuvene narodne milicije, vise nije bio na celu, vec na tjemenu. (Murija jos nije nosila zvijezdu na kapama). Samo oficiri JNA!
Istina u to vrijeme dobili su nove kape, sapke bas kao oficirske sa zvijezdom petokrakom ali su nasi murijasi jos uvijek radije nosali kape titovke tumaceci to da su nekako tako mobilniji a i blizi partizanskoj tradiciji. Na celu su bila dva izvezena slova NM.
"Joj, jebacu vam ja vaseg boga"...rece i opauci Horozu tac po glavi, umjesto meni, te izleti iz kuce.
"Dje ode budala"...zavapi Majka!
"Ode po pomoc!"...rece Sare
Dos'o sebi i ja... pitam ga sta znace ona slova na kapi?
"Jel' "NM"...pita Sare?
"E , ta", rekoh.
"Pa to ti znaci...nema mozga...ahahaaa!"...razvali Sare gledajuci prema kuhinjskom stolu.
"Auuuu, vidi stete, prosula budala rakiju!" Podize Sare onu flasu sto je lezala na stolu vodoravno, te zausti..."ima jos samo pola rakije u njoj, za nas ljubitelje dobre kapljice!" A oci mu se zasijase!
"Ocemo li gospodine po jednu?", pita moga Oca.
"Moze", kaze Stari, i pruzi casicu.
"Ocete li vi Doktorice jednu?" vragolanski vrti glavom gledajuci Ingrid.
"Moze, naravno, samo da ovu prvo ispraznim. E sad ljubitelju dobre kapljice, nakapaj i meni, sta si se stis'o, nakapaj mi do vrha! Nisam ja pola covjeka!" odlucno rece Ingrid.
Sare samo isplazi jezik i rece nesto kao: "bll!"
"Naspi i meni jednu", kaze Majka u potura mu veliku casu.
" A popij i ti", kaze Majka, "al' nema vise casa!?"
"Evo ti, uzmi Mitrovu casu!"
"Neka me, neka, gospoja...Zoro, ne bi' ja ni mrtav popio iz te case. Ja cu radje iz flase!"
I nategnu!
Mislim, flasu!
Guc pu guc...ode flasa!
"Ljudi ne osjecam se nesto najbolje vise veceras, ja bi da pohodam sa Mirjam u nase kuce!" odjednom se javi Ingrid.
"Ajd onda, laku noc, Ingridka ... mi cemo malo sjesti i pomalo zameziti jer ima jos jedna flasa u spaizu!" veselo rece Majka.
Meni lijepo, oko srca. Horoz zaspao, malo mi hladno, ali ne bih otisao ni za sta na svijetu da potrazim nekakav dronjak ili deku da se umotam. Narocito sada kada odlazi i Mirjam pa nema ko da me maltretira!
Grije me Horoz!
"Laku noc, komsije!" tiho izadje iz nase kuce Ingrid.
"Joj, kaze Majka, Nadza Ferhatovic mi pozajmila "granafor" i jednu plocu! Tol'ko imala! Evo , Stari vidi je!"
Stari gleda okrece onu gramofonsku plocu...na sve strane ... i ne zna sta bi sa njom.
Tek progovori - "Pa ovo ti i nije na nasem jeziku!"
"Kako nije na nasem jeziku, ne zna ti Nadza strane jezike, na nasem je!" veli Mati.
"Nije, vidi sta pise!" "Pise ...Ke sara sara!"
"A sa druge strane?"- uporna je majka.
"Pise...Dia..aa..ne!" procita Stari.
"Tebe blente pise, bolan Dajana, a to sto si ti procitao mora da je neka greska! Vidis da je na nasem, samo mi mozda te rijeci jos nismo culi?"
"Ovu pjeva Doris Dau, vidi greske, cirilicom napisali "U" , a ovu stranu Paul Anka ( bas tako Majka i izgovori Paul Anka!) .
"Jebote jel' to musko ili zensko?"-upita Sare.
"Ne znam!"-veli Majka...pustaj to!
"Na sto da pustim?"-snebiva se Otac.
"O, joj mene budale, dala mi Nadza granafor, al' samo da Salih ne sazna"... te izvadi nekakvu kartonsku kutiju iz velike ladice svoje sivace masine "Dista".
"Evo to je ... kaze Nadza, samo utaknes u struju...i to pjeva."
"Pa utakni ti"...kaze stari!
"Pa u sta da utaknem?"...pita Stara.
"Daj Ja cu, a ti se kuriru moj odmakni, da neko ne nastrada"- rece Sare, i pogleda neodredjeno u mene, tj. u mom pravcu!
Uze onaj gajtan omotan spagom te turnu u uticnicu! Izdigao se na bose prste, uvuk'o glavu u ramena, k'o roknut ce nesto. I ja se stis'o (uz Horoza ...jakako), Stari samo, onako ko fol...nista... a lagano se
sageo pod sto, bit ce ispala mu cigara.
Stara, stoji pravo, isprsila se ...i pita...":uturi li to?"
"Uturi...Alahu dragi! Opasne su ovo stvari Gospo'ja!"- rece Sare pomalo zadihan! Mislim , samo je huknuo - otuda to - zadihan! Valjda se samo prep'o!?
Nista se ne desava!
Samo se onaj "granafor" vrcnu i okrenu onaj kolut na njemu.
"Uh, jebote, sad treba nabaciti ovu plocu na njega"- Majka ce strucno.
"Evo, ti nabaci...to je barem lako...samo se izmaknes i sicas ovaj kolut u sredini. Nemoj mene Gospo'ja , da radim zenske stvari!"- rece Sare.
"Pa ja, naravno zenske, nemoj ni mene!"- Rece Otac - "Haj'ti!"
Majka otpi zestok gutljaj, otrese glavom ( fazonu...doooo elegantno, hrabro i zenski, stavi onu plocu na gramofon.
No comments:
Post a Comment