Vladislav Bodnaruk - Toba: 1. dio DOBRO JUTRO BANJALUKO

 

Neki od vas su vjerovatno primijetili da su neke od tema pod HOME izbrisane, jer ih godinama nisam mijenjao, niti nesto dodavao. Umjesto njih dodao sam temu "Banjalucke price". 

Na prijednog naseg sugradjanina Vladislava Bodnaruka koga svi u Banjalci, onoj koje vise nema, poznaju kao Toba, otpocecemo slaganje prica i sjecanja vezanih za nas grad. 
Ako i neko od vas bude inspirisan da napise nesto vezano za vase djetinjsto i zivot u Banjaluci, bice nam drago da nam se pridruzite. Vase sjecanje cemo ponuditi i drugima na citanje.

Dakle, udjite u temu "Banjalucke price" i Toba, kao i vi koje je on inspirisao,  ce vas nagraditi svojom pricom.  

Pravo na objavljivanje prica zadrzano samo za Parkic!

*******************************

DOBRO JUTRO BANJALUKO

Nije se banjalucaninom postajalo uvijek, tek po samom rodjenju u tom Gradu! Znam mnoge rodjene u Banja Luci a da nikad nisu postali dio tog grada. Znam i da je nelogicno to sto govorim ali znam i da niko ne izdaje papire u to ime.Tu pripadnost nekoj sredini, nekom gradu, ne mozes kupiti. Tome pripadas, koliko i to tebi.
Banja Luka je sirokogrudna, svakom je dala sansu, i nikog ne ostavlja po strani. Svakome je ostavljeno pravo da kaze sta je, kako se osjeca, medjutim ako to raja ne prihvati, nista od posla. Mozes pricati sta hoces! To je bio taj jedini kriterij!

Dolazili mladi ljudi u Banja Luku iz cijele Jugoslavije.

Nekima uspjelo da Svijet podignu na noge. Svijet zbunjeno trazio na geografskim kartama gdje je ta Banja Luka!
A Banja Luka ponosno izlazila na ulice da doceka svoje heroje!

Istorija i Statistika dvije najvece "naucne" lazljivice uspjele su izbrisati ili marginalizirati (otjerati u zaborav) one kojima smo se ponosili.

Danas da upitas nekog banjalucanina slucajnog prolaznika Gospodskom ulicom...ko je bio Marijan Benes, ili koje mjesto je zauzela jugoslovenska rukometna reprezentacija 1972 godine na Olimpijadi u Minhenu i koliko je igraca Borca igralo za tu reprezentaciju ostao bi bez odgovora, no utjesno je sto ne zna ni ime ulice kojom hoda.
A u ruci mu mocan IPhone!

Valjda je tako sa svim malim gradovima.

Veliki gradovi se ne stide svojih dosljaka, nego ih arhiviraju u Aleje Velikana. Ako veliki za zivota nisu bas u potpunosti uspjeli...uspjet ce u smrti!

Znam desetine, sta desetine i vise od toga, banjalucana rodjenih sirom lijepe nase, ma ne mislim na Hrvatsku, no na lijepu nasu ...Jugoslaviju, koji su s ponosom nazivani banjalucanima.

Ukazom Marsala Tita, gradio se "Cajavec", Japanci zidali "Celulozu", tu je "Jelsingrad" "Vitaminka", "Tvornica obuce Bosna", "Kosmos", "Trudbenik" "Viskoza", "GP Krajina", "Tvornica Duvana", "Tvornica Namjestaja Vrbas", "Autoservis", "GP Kozara" "Parni Mlin" "Klaonica" , "Bosanka", "Projekat", "Zavod za Studije i Projektovanje"i jos stosta.

Ni manjeg grada, ni vise fabrika.

Da su nama amerikanci i ostali svijet uveli sankcije (tih godina) mi bi smo mogli nesmetano zivjeti barem stotinu godina a onda bi smo, zbog nagomilanih roba kako prehrambenih tako i tehnickih, morali poceti izvoziti robu u zemlje blokade. A i strancima bi svasta nedostajalo pa se odjednom niko ne bi sjecao ko je to koga blokirao.

Dolazili mladi ljudi sa svih strana svijeta, a mlado-ludo, kako se kaze , pa samim tim uvecavao se i broj malih banjalucana. Kako je to u vezi, ni danas mi nije jasno, jer nikad nisam vidjeo te male da dolaze, nego samo nicu preko noci. Svejedno, posao je uradjen. A dobra i proporcija. U Banjaluci je na jednog muskarca dolazilo brojcano pet zena!
Sta nam to govori?
To nam govori, kakve su muskarcine bili TI banjalucani. Za jednim trci pet, ehejjj!
Pricalo se javno na televiziji i beogradskoj (Miloje Orlovic) i zagrebackoj (Oliver Mlakar) da su banjalucanke najljepse zene u Jugoslaviji. Sta u Jugoslaviji...u Evropi...kakvoj Evropi...mozda i u Svijetu,(!?) ali tada niko nije imao pasos da leta Svijetom skuplja dokaze i to provjerava!
Sta nam to govori?
To nam govori da su banjalucani bili toliko zgodni da su samo najljepse zene mogle da im pariraju! I ne treba usklicnik na kraju prethodne recenice, tu ide Tacka...i tacka!
Takvi su bili banjalucani!

Nas rodjene u toj zemlji, nisu bas puno pitali gdje cemo biti rodjeni.Zato ne mozemo biti osudjvani!
Osudjvati treba one, koji osudjuju, jer kratka pamet, kratko traje...no posljedice su jebene i nikad iz njih.
Nikoga se ne pita gdje ce biti rodjen, pa samim tim niko i ne treba da nosi breme mjesta svog rodjenja. Ali da ga spozna to treba! Moras duboko kopati da ti se iznjedri sta si. Kad se uhvatis svoga Roda,kad spoznas gdje si rodjen, vidis i koliko vrijedis! Treba samo malo da proceprkas i nadjes sebe. Put za uspjeh ti je zagarantovan, ides stazom dobrih ljudi.
Na nesrecu, kao po pravilu oni novi sto su dolazili, vremenom su uspijevali (gotovo uvijek) sve promijeniti u svoju korist a po svojim poimanjima svijeta, bas uvijek na gore.

Od Babilona i Semiramidinih visecih vrtova, napravili se Perziju, a potom od nje ispadne Iran.
Stara Grcka, Atina, Sokrat, Aristotel, Diogen, a Platon drzavnik! Danas prosjecan Grk u Thesalonikiju prodaje na pijaci ustajalu ribu , uvece plese turistima Zorbu uz buzuki!? I jos mora vikati Jasuuu, Opaaa i biti nasmijan! Naravno!
I nikog nema vec dvije i po hiljade godina da nesto popravi na Akropolju ili barem da napravi pristojan WC za turiste.
Jos gore je prosao Stari Rim! Onakav Senat, Koloseum, Fontane...Rimljani, podigli pola Evrope, a nasljednici preskacu rasuto kamenje starih zdanja. Na mjestima porusenog, zjape krateri. Od pada rimskog carstva 476 nisu podigli ni jedan pali kamen a mogli su.
Ko biva, to je nacionalno blago, pod zastitom Drzave, ne smije se dirati.
Dobro, ne smije se dirati danas ali sto ga nisu digli onda kad je pao, prije hiljadu petstotina godina. Tada nije bio pod zastitom drzave.Tad nisu imali ni Drzavu!
Da su mostarci tako razmisljali, nikad ne bi obnovili Stari most nego na njegovom mjestu razvukli nekakve sajle pa se pustali preko Neretve tim sajlama. Uostalom to je sad u modi!
Ali mostarci obecase da ce napraviti jos stariji most od Starog mosta...pa bogami i napravise.
Nesto se pitam, hoce li se vidjeti razlika za nekih sto godina i da li ce to ti novi mostarci znati?

Oko 2550 gidine prije nase ere u Egiptu izgradili Keopsovu piramidu a i one malene piramidice na kojima su valjda vjezbali, i onda Bum 4570 godina poslije proleti ispred tebe covjek na kamili! I nista ti nije cudno? Tvrdi da pripada tom istom narodu a cetiri hiljada godina nije u stanju da popravi sto se urusilo.
Da su Tvoji moj dragi Jarane pravili te Piramide, danas bi se ti Wireless prebacivao sa mjesta na mjesto a ne bi jahao jadne kamile. Pogledaj ponovo! Kako niko nista nije izgradio poslije Keopsa, makar javnu canifu, da se uzme dva dinara druze, mala nuzda jedan...a velika dva!

Pa jebem te corava, sto se vec jednom ne pitas ko je poslagao sve to kamenje u savrsenom redu?!
Koji to egipcanin moze da podigne dva miliona kamenja, teskih prosijecno dvije tone, prenese dvije hiljade kilometara, poslaze sa samo dvadeset godina?

Pa moze, kaze Istorija, bilo ih je sto hiljada!
A, sto je najsmjesnije, hodali ukoso...ili nisu znali crtati?!
Eh, kakav odgovor, bilo ih je sto hiljada. Zasto ne milion, ionako nemamo zivih svjedoka!?
A kako moze i tih sto hiljada da stane na takvo mjesto odjednom.
Jedan drugom na glavu ili ramena. Mozda moze i to!?
A sta jedu, sta piju i gdje se olaksavaju ...kad ih stisne? Kolika bi to brda bila? I rijeke! Zatrpali bi i poplavili sve piramide... i dalje ...do Kaira.
Malo matematike u vezi kamenja i kopanja. U Keopsovu je piramidu ugradjeno, perfektno obradjeno preko dva miliona kamenja i doneseno sa Asuana 2000 km udaljenog za samo 20 godina.
Jedno puta drugo, pa podijeljeno i pretvoreno...racunica kaze da su za 157 sekundi zavrsavali kompletan posao. I jos kad bi imao neko da precizno izracuna koliko je to u minutama...

Eh, nema veze Ahmete...nista od tebe i mene...Istoriju i Stastiku pisu buzdovani...nego popisa li ti se to kamila ili je opet potop? Mala nuzda jedan , a velika dva. Ni to ne kontas?!

Potop, naravno Potop...to sve objasnjava!
Kakve ovo gore sve navedeno ima veze sa Banja Lukom? Pa ima, vidjet ces dole!

A poslije Potopa, Jovo nanovo!
Ispocetka! U nove lazi!
Naravno, mi idemo iz pocetka ali ostalo je tu u genima memorisano...nesto.
Logikom stvari, znaci ni pocetak nije pocetak, jer smo tu vec bili!
Mi smo tu zateceni! Jednostavno, po ko zna kom pravilu neko se rodi u Beogradu, neko u Njujorku, neko tamo, neko ovamo. Sustina je da se radjamo i ponavljamo na onim istim
mjestima gje smo nekad prije bili! Otuda nasa veza s tim mjestima. Samo svaki put sa manje volje i manje pameti!
Mi u Banja Luci nikad nismo dohakali ni sta znaci ime tog Grada a kamo li gdje su nase Piramide i nasi Koloseumi ? Kakvo povrsno kopanje i povrsni zakljucci! Lupamo po Legendama i jos dodajemo. Nastavnica geografije tvrdi da je tu nekad bilo Panonsko more, pa zato Luka a onaj jedan sa Lausa, prilozio kao dokaz mrtvu ribu koju je jednom nasao u dvoristu , a Djole Balesevic otpjevao da je to bilo pa presusilo...dovoljan dokaz.
Meni nekako logicnije kada su kroz svoje "Provincije", to se onda tako zvalo, stari Latini gradili puteve, naletili i na termalne izvore u nasem kraju. Kako su kupatilo zvali bania a svjetlo la luce...mozda bi to kad bi se spojilo dalo rijec banialuce?
Ko zna? A i da je tako, da li je to dovoljno dobra asocijacija na ime Grada?
Da nije mrtva riba uletila u dvoriste Laus gradjanina iz dvorista Bore Sirana!?
Nikad pravog odgovora! Bilo pa...presusilo!

Banja Luka, gradic na Balkanu u Narodnoj Republici BiH, u zemlji FNRJ.
To mjesto smo zvali Domovina a moze i Zavicaj!
Zavicaj je nekako toplije, asocira na pretke, Bake i Deke, Nane i Dede...i psa avlijanera sto im kucu cuva!
Ne da postaru da preskoci tarabu i isplati im peziju! A ne da mu ni da zvoni dva puta, kada Deka ili Dedo malo prilegnu. Pa odvale!
Najljepsi dio Balkana, do duse sa Slovenijom, bas od Triglava do Vardara, dolovi i planine, sume i goleti, More, Jezera, rijeke, ma kakve rijeke...kod nas su vode tekle svojim imenima...Una, Unac, Dobra, Mirna, Tisa,Krka, Drava,Sava,Pliva ,Piva, Vrbas, Soca, Foca (nije Foca tu sam se malo zanjeo to je Grad, a mozda ima i rijeka?) Neretva, Drina, Morave i veca i ona manja, Nisava, Sutjeska , Usora, Sana, Vardar, Niska Morava (ne nije , to su cigare), Miljacka, Sarajevska Morava, Trebisnjica, Korana, Kupa, Rzav, Crkvena, Suturlija, Gomjenica, Bosna, Buna, Sava kod Gornjeg Miholjca, Sava kod Donjeg Miholjca,Vrbanja, i jos i jos plus naravno ...Dunav!
Vode bila ciste bistre, pili smo iz rijeka i kupali se u njima sve do nedavno!
Nama nije trebalo graditi ni vodovod ni kanalizaciju. Rijeke su tu na svakom cosku da sluze covjeku!
E sad kad nas se malo namnozilo, rijeke spontano promijenile zelenu boju u smedju. Vlasti nisu nikada dokucile sta je uzrok tome, ali su kontajuci po mirisu ... uglavnom, ukazala se potreba za vodovod. Ipak se to pije!
Mnogi veliki napredni gradovi nisu do dan danas izgradili svoje kolektore za preradu otpadnih voda, eto kao Beograd na primjer a i sta ce mu, volis u Savu...izvoli , volis u Dunav...izvoli.
Ima se, moze se! A i jel' se iko ikad pitao sto je u Rumuniji plodna zemlja? Pa nije, a
naravno...sve nasa zasluga!
Istina usporila malo proizvodnja struje na Djerdapu zbog gustine vode, i sta ce tolika struja, kad je danas sve na baterije.

Mi banjalucani ( namjerno pisem banjalucani a ne po novom pravopisu banjolucani) jer bi mi se sve onda izmijesalo, sve sto sam do sada naucio, a nekako mi nije preostalo vremena da mijenjam, kako kome padne na pamet, dakle(m) mi banjalucani smo morali
imati uvijek nesto exra, tako se tu nadjose i Vrbanja i Suturlija a bogami i Crkvena River.Potoke oko Grada ne brojim ovaj put. Ima neko ko ce!

Tamnoplave suknjice ili hlacice, besprijekorno bijele kusuljice a Crvena marama oko vrata , plava kapa titovka i zvijezda petokraka na njoj. A crvena!
Bolje od toga mi nismo mogli zamisliti.
Mozda ono jednom...suza u oku Majke kada me je takvog vidjela i glas Staroga k'o pred plac a samo izusti : " Eh, Stara , jos i da si mu koljena oprala mog'o bi pred Marsala."

A Marsal je i ovom prilikom bio Drug Tito! Naravno!

To u vezi Jugoslavije...medjunarodno priznate zemlje gdje sam rodjen, zasto bih se ja toga stidio. Nisam ja pravio tu Jugoslaviju a nisam ni sebe. Jednostavno, desilo se a meni bilo bas sve potaman i sve lijepo.
Cija li je to bila tamnica onda, ne znam? Cija li je ovo danas tamnica, ni to ne znam!

Pa sad, bio ti ovo ili ono!

Jedan moj drug, banjalucanin rodjen je nekako nespretno jadan od roditelja Italijana, a bas u Italiji. Ma, ni jedna mu prica nije pocinjala bez Mi Banjalucani a kad mu udjes u kucu pricaju k'o da si na Ponte Rosu. Roditelji mu predobri ali malo prosti ljudi, on njoj stalno Kara Mia, Kara Mia, ona njemu Ooo Karo Mio.
Druga dva moja druga donijela je u nas grad nekakva Revolucija, nasih burnih djecijih godina, sad ili iz Irana ili iz Iraka, nikad mi nije bilo jasno kako se to pravilno izgovara.
Crne sjajne kovrdjave kose a prelijepih osmijeha. Moja Majka je uvijek govorila da im mazu kosu Imalinon (krema za cipele, crna ...naravno).
Pricalo se cak da su Perzijanci, pa je debeli Dudo poslije dodavao da su doletjeli u Banjaluku na perzijskom cilimu samo sa majkom a da im je Otac ispao sa cilima negdje oko Turske.
Stvarno, bilo ih je samo troje, njih dvojica i Majka.
Ja nisam vjerovao u to pricu o perzijskim cilimima a jos manje da im se Otac naginjo sa cilima kad su letili.
Tihi, uvijek zajedno a uvijek malo po strani.Dugo se nisu upustali u nasu igru "Care , Care koliko ima sati?" Jednostavna igra ali ovi frckavi crnokosi lepotani, nikad nisu shvatili pravila igre pa kad ih Car izbaci u toj naivnoj igri, eh a kao sto ih je izbacio i pravi Car iz njihove zemlje, onog Perzirana ili Perziraka, sta li vec, kako se vec zvalo, oni odmah u plac i dreku Mama, Mamaaa!
Tako nam pokazu da imaju dusu, a ko ima dusu mora biti nas! Jer gradom se nije moglo bez duse! Ko danas!

Tako smo mi skontali da su i oni banjalucani! A jos isti jezik, Mama, Mamaaa ...eto!

Slicna, gotovo ista igra je bila "Crna Kraljica" pa "Zaplakala Marjanka" pa opasna igra "Neka Bije, neka bije"

Onu igru "Oduzimanja Zemlje" to nisu ni pomisljali. Zajebana Igra a i zahtjevna...morao si imati svoj noz , mislim cakiju, ili barem silo. To se igralo na utabanoj ilovaci u sred naseg igralista. Nacrta se veliki krug i koliko je igraca na toliko se krug dijelova podijeli.Svaki igrac ima parce svoje zemlje.Kad je red na igraca da igra, on baca noz ili cakiju ili silo u zemlju nekog drugog igraca pa ako se to sto baca zabije u zemlju, taj igrac otfikari tudje zemlje koliko moze a u jednom potezu.Nakon toga bosonogom petom izbrise granice izmedju svoje i otuzete zemlje i postane mocniji igrac.
Debeli Dudo je uvijek pobjedjivao. Njemu nikad nije bilo dosta oduzimanja zemlje. Oduzimao je svima skoro sve, no uvijek i ostavljao svima po malo, teko da mozes stati sa dva prsta na svoju zemlju. Najvise je volio zabadati noz u moju zemlju. Narocito ga je radovalo kad poskocim u zrak a skakao sam kao jarac pokusavajuci izbjeci njegov noz.
Dudo se tada bacao na guzicu, arlaukao od smijeha mlatarajuci debelim nogicama po zraku.
Ja sam takodjer bio dobar u toj igri ali nisam imao noz vec silo koje sam napravio od eksera i klipa kukuruzovine. A klipom kukruzovine se tesko moze osvojiti bilo sta od tudje zemlje! To nikom nije uspjelo, osim, mozda ono jednom Partizanima, ali dobro, tu su pomogli malo i Rusi! Njih sest miliona!
Kad bi nam oduzeo svu zemlju, ostavljajuci nas da stojimo na svojim parcicima zemlje kao ptice rode na jednoj nozi, Dudo bi kao u trensu legao na ledja na osvojenu zemlju i sirio ruke i noge pjevajuci neku pjesmu na svom kucnom jeziku. Nije licilo na Kara Mia, vise nekako kao Havana Nagila.
Nikad mu nismo rekli kako su mu i ledja i guzica bili blatnjavi, starah za pogledati. A on sam vjerovatno nikad nije skontao sto ga mati lema svakoga dana!
Bila je to nasa "Teorija zavjere".

Eberecke, ebertucke bila je igra za smiraj,pred fajront,bas kad su nasi roditelji na svojim malenim balkonima pili svoju popodnevnu kafu.
Dovoljan je bio nekakav ( uvijek) piskavi glas neke djevojcice...ebertuckeee.
Skakali smo k'o ludi, ostavljali sve zapoceto i skupili se u gomilu.
Dvije naljepse djevojcice su birale svoje timove.Desetak igraca na jednoj strani , desetak na drugoj. Drzali smo se cvrsto za ruke...djecaci i djevojcice. (mozda je bas da smijesna igra razvila nase medjusobno postovanje, poneku ljubav...kasnije?)
Tim vikne, eberecke, drugi tim vikne ebertucke, prvi tim pita eber koga ce te, drugi tim vikne npr. eber silnog Dudu"
Dudo se zatrci u suprotni tim i ako im probije stisnute rukice, uzima njihovog igraca po svojoj volji...ako ne probije, ostaje dio tog tima. On je uvijek probijao i najjaci stisak djecijih rucica i odnosio najbolje. Jebajiga...ko nije razumio, ne moze jednostavnije...eberecke! Vjezbajte!

Bila je tu i jedna crnokosa frckava djevojcica a banjalucanka sa Malte. Ja mislio, sve do polaska u skolu da je ona sa malte na Titovom drumu, tamo gdje su seljaci vagali svoja kola na ulazu u Grad kad robu voze na gradsku pijacu. Mislila tako i uciteljica!
Ma kakvi, ta malta...ima jedna jos i veca i za razliku od banjakucke, ova je jos sigurno tamo gdje je i bila!

Crna duga kosa sva u fronclama, oci k'o fildjani a lijepaaaa . Lice, k'o da je sa mora dosla.Njeni, tj. samo Majka, ju je uvijek oblacila drugacije od nas. Ni njenog Oca niko nikad nije vidio a nije se spominjao ni perzijaner cilim. Ona sama je pricala da je nastala sama od Sebe i Majke. Tako se i ponasala, pa smo samim tim mi to i vjerovali.
Dok smo mi svi picili bosonogi, ona je imala crne tupaste lakovane cipelice i male bijele podvrnute soknice, tamnoplavu suknjicu sa tregerima i naravno bijelu, bijelu, ali nije bila kosuljica...kasnije smo stontali, imala je bijelu ...majici (T-shirt), naravno , bez dugmica. To nije bilo kupiti u NaMi ili Robnoj Kuci pod Palasom.

Znali smo da je i ona banjalucanka, posto se i ona stalno derala..."Mamaaa, Mamaaa!"
I za pravdu i za nepravdu...stalno "Mamaaa!" a na nasem jeziku.
Mama, tripl, certriprl size of nje visa, "ljepotica iz 1001 noci". Moj bi Stari, kad god ova istrci na teren znao uzviknuti:"Ovo Mater vise ne radja!"...a meni nije bilo jasno sta to Stari lupa. Sto bi icija mater radjala dva puta isto dijete? Rodis drugo dijete da bude razlicito, drugacije od prvoga, tako da ih lako prepoznas!
Ona jedna iz haustora rodila odjednom dvije curice, potpuno iste i jos pricali jednojajcane! Cuj ...nastale iz jednog jajeta.Ama ljudi, covjeku su data dva jajeta ne da bi ih nos'o okolo, nego da pravi razlicitu djecu. Malo iz jednoga, malo iz drugoga! Onda ti ih je i lako razlikovati. A ne jednojajcano. Ove dvije jadnice do udaje nisu znale koja je koja jer su im svi mjesali imena. A zasto? Jer se nekome prohtjelo...iz jednog jajeta. Uh, da sam neka vlast, ja bih to najstrozije zabranio ili bi mu otkinuo ono drugo jaje. Tek toliko!
Na tu vrisku male Mirjam, Mama je uhvati njezno za ruku, privuce k sebi, pogladi po crnom runu na glavi, cucne i licem uz lice, sapatom...nesto, nekim tajnim suskavim rijecima ali nije licilo na Karo Mio...nimalo a na Havana Nagila jos manje. Kao Bolerooo...nekako.
Mi djeca, svi ko u "minuti sutnje kad neko, ne daj Boze..."...mirniii, ne disemo...zabrinuti, ko je sta usr'o, vrijeme ce pokazati.
Onda "velika frckava djevojcica ...mama" rece svom klonu: "Mirjam, to tvoji, dica...frendovi i drugs, banjalukani ka(s) i ti(s)!"
Razumjeli smo se! Mi banjalucani se uvijek dobro razumijemo!
Mirjam smo svi voljeli...i ona je voljela nas...banjalukane...onakve kakvi smo i bili.
Malo sam i bjezao od tih zenskih igrica ali se nije dalo skloniti kada se igralo "Izmedju dvije vatre". Bilo je tu puno nasilnih elemenata, bas kao stvoreno za nas djecake!"
Dudo nikad nije igrao sa nama tu igru. Znao je da ga onako kabastog niko ne moze promasiti a i strasno se bojao da ga lopta ne udari. Pa poslijue...boooli!
Loptu, koju uhvatis nabijas u onoga u suprotnom timu...gdje te je volja.
Prste udarci, odbija se lopta od djecije glave, raja se valja od smijeha. Dudo dobacuje sa strane, "spucaj je u glavu sta si se usro! U glavu, konju!"

Mirjam je bila najbolja, hvatala svaku loptu, ma ko da je spuca, dvijema rukama, cvrsto prislanjajuci na svoje djecije grudi. Uvijek se culo, nimalo bezazleno...tup!
A onda njeno nepogresivo gadjanje igraca suprotnog tima. bila je zvijezda raje iz ulice Brace Lastrica.
Slucajno, jednom neku snaznu loptu odbijem isto tako snazno kao odbojkas. Lopta spuca Mirjam negdje u uho.
Malo bice pade na zemlju. Svi smo stali kao ukopani! Nije se micala, niti jedan pokret.
Onda vrlo polako podize glavu,pokusavajuci odrediti gdje se to nalazi, iz uha joj je curnula kapljica krvi, kapnula na prasinu i tu se pretvorila u tamnu grmuljicu, na ravnom tlu, pa ni lijevo ni desno.
Dudo nesto prostenja i pade na zemlju kao mrtav.

Skamenjeni sam gledali u Mirjam, niko u polumrtvog Dudu. Ustala je, uspravila se, gledala me je pravo u oci. Meni nikad najljepse oci na svijetu nisu izgledale strasnije!
Nisam disao, koje sam si kletve izgovorio ne daju se nabrojati!A i proste su!
Jebo sam si sve po spisku!
Nikad vise u svom zivotu necu nesto tako, nesto nepotrebno...nasilno...plakao bih, vristao ali to djecaci ne rade ! Patnja se cuva za buducnost pa se javi bas onda kada je ne trebas!
Samo mi se neka velika tuga svila oko srca kao nekakva bol a za vjecnost, tu da ostane pa i onda kad ostarim...da se ima!
Ocekivali smo svi cuveni vrisak "Mamaaa, Mamaaa!"

Izostalo je!

Mirjam mi pridje, ne trepcuci, stade mirno poput vojnika ispred mene a za glavu niza...onda me iz sve snage spuca onom svojom lakovanom cipelicom ravno u cjevanicu. Koga nisu spucali u cjevanicu ne zna sta je bol a boja cipele da li je lakovana ili ne...potpuno nevazno.
Dok sam se valjao po prasini, masirajuci svoju jadnu cjevanicu, zenski djeciji glasic zakljuci..."ova bi bila poena za naske!"

Pa i jeste, ako cemo pravo...poena za njiske, ovaj za njih!

Cvrsto stiscuci loptu rukama,okrenu se i kao da nikad nista nije bilo odmarsira u svoje polje na mjesto Kapitena.
Iz haustora sam vidio kako me pogledom trazi po igralistu.
Ha, ha, ali nema mene, ne's vise...ne igro ti ja "Izmedju dvije vatre" sa djevojcicama nikad vise!
U sekundi se stvori tu i velika Mirjam!
Sklon'te se malene dica, ja doktorika pomozem meleno Dudu. "Sta bilo, Mirjam debelu Dudu?"
Mirjam suti, ne zna a i kako ce kad je i ona bila u nesvijesti. Onda zena ugleda mene i moju razbijenu cjevanicu, otvorenih usta pogleda u Mirjam i samo izusti: "Mirjam ti ne smije tuci maleni djecaci...oni dobri mali ljudi!"


Otreslo ljeto banjalucko, prasina u zraku, miris prasine u nosu, vrapci se kupaju po prasini nase neasvaltirane ulice , jutrom... miris Banjaluke.

Jutro bozanstveno, nigdje oblaka, u Aleji Brace Lastric , odebljala kestenova stabla pustilia svoje veliko zeleno lisce kao nekakav kisobran, sjene prekrile ulicu, sjene napravile hladovinu, rodjenu samo za san ili spavanje...
Zvone zvona na konjskim vratovima. Pristizu kocijasi na svojim improvizovanim kolima.


Najljepse jutro na svijetu, zvuk konjskih kopita po neasvaltiranom putu. Uzvici! Djihaaa!
Glasovi kocijasa, razdragan smijeh ...vriska...a ima po neka psovka a opet nekako, toplo, sigurno.
Samo da se protegnes u svom krevetu, razvuces ruke do neba, okrenes se i zakunjas jos onu jednu minuticu koja ti uvijek nedostaje kada te nasilno probude...naravno kada si dijete, mali ili malena...svejedno.

Ta minutica je najvaznija!

Dobro jutro Banjalukooo, je li se naspavao moj buduci Pionir?!
Ko ce blago Majci, u Septembru u Skolu, a? Sutra pocinje upis!
Uletala mi je u sobu, uvijek vesela i razdragana, uvijek sa nekakvim velikim mislima ali uvijek sa Dobro jutro Banjaluko. Za vedrih i suncanih jutara budila me je i rijecima :"Ustaj mili, pozdravi plavo nebo...vidi i ptice mu se raduju!"
Ja sam se vec po malo brinuo, sto da sabajle pozdravljam nebo...pa hajde nebo, ali sto ptice?
Ma da to nije od onih malih bobaka "Preludin" ili sta li...sto zene piju da smrsaju.
"Preludin", tablete za mrsavljenje su bile bas u modi u to doba.
Kasnije...neko ih zabranio pa je moglo svitati i suncano i mirisno, niko ne bi spominjao nebo a kamo li ptice.
Izostalo je i ono Dobro jutro Banjaluko!
Ustaj sine, vrijeme je. Stajala je na vratima sobe sa soljicom bijele kafe u rukama napravljene od cikorije, i tanko margarina na kruhu koji je sinoc umijesila.

Kod prvog gutljaja shvatis da nesto nije u redu. Ovo je gorko mama!
"Joj mene lude... zaboravila tutnuti secer, lupne se kao rukom po celu a onom drugom rukom sto ne vidim lupne se po zadnjici, mislim ta zadnjica je isto sto i guzica samo ljepse zvuci, tako da bas zestoko pljesne.

Pauza...gledamo se rasirenih ociju, ne disemo... pa urnebesan smijeh! Oboje se smijemo. Meni suze iz ociju frcaju, od dragosti naravno!

Kaznjava se, ko biva mila mati!
Evo sad cu ja sa secerom...pa je nema i ne dolazi, znam da nece doci, cuci pored vrata i ceka dok ne otpijem malo, i znam da je Fasunga oko prvoga a sad je vec 20 u mjesecu, secer se pojeo, ostalo samo slatko sjecanje na njega.

No jednom, dok je "Preludin" bio dozvoljen lijek, ipak ponovo otvori vrata sobe. Proturi samo glavu te seretski upita:"Bil' ti mogla tutnuti jedan saharin unutra da ne pijes gorko?! To ti je isto kao secer a nije secer, a piju amerikanci da ne budu debeli." Pri tom pokaza malu kartonsku kutiju te rukom protrese po zraku a nesto zazvecka u kutijici. K'o nekakve bobice.
"Ajd' ti jednu prvo pojedi." Bojao sam se ako probam da cu poceti i ja pozdravljati nebo i ptice.
"Ma ne jede ti se to ludo mala, to se cucla, vidi! Umhhh, njam, njam...sto je slatkooo...sladje od secera...eh sto ti je Amerika!" A rasirila oci, k'o blista od srece. Ceka!
"Ajd' sad ti probaj," gotovo naredi.
Probah, zubi utrnuse, ali slatkooo, sto jest'- jest'. A ptice mi nisu pale na pamet! Dobra neka stvar, taj saharin.

A kruh mirisan i mekan!

"Moram li to ja bas u Skolu?"
"Moras, sva pametna djeca idu u skolu!"
"Eto te sad, znaci preko noci sam postao i ja pametan?"
Majka na to nista nije rekla samo digla obije ruke u visinu ociju pa uvukla glavu u ramena. Gest "k'o nikad se ne zna!"
Ma znao sam, uvijek ima nesto da ti pokvari dan!

Zeljeznicka stanica je bila u centru grada, kako i pripada. Tu su banjalucanima dolazili Rodjaci i Prijatelji iz cijelog svijeta da i oni postanu banjalucani a oni nekom cudom ili greskom gotovo svi od reda postadose banjolucani.

Nama niiikad niiiko nije dosao! A ni mi nismo odlazili...a i dje cemo iz Bajaluke?
To , mislim ...da odlazimo a i sto bi smo odlazili kada bi smo se uvijek nazad vracali?!

Mi nismo imali ni Rodjake ni Prijatelje, a ni pare !

Ko je iz Banjaluke a cita ovo, znat ce sta to znaci. Ko nije iz Banjaluke...neka mu se objasni.

Uvijek ima neko , ko sve zna!

A jednom se ipak ode i bez Rodjaka i bez Prijatelja pa i bez para, da se nazad nikad ne vrati.
A niko te vise i ne ceka.
Ogromne praznine na mjestima gdje su nekada neki ljudi zivjeli ubrzo se popune jos vecim brojem ljudi, a sve prethodno bude zaboravljeno. I sjecanja nestanu zajedno sa tim ljudima jer su i ona dio njih!
Jedino kad bi nekako moglo iz visina, sad da si ti neko i nesto, da iz tih visina gledas, vidjeo bi ona ista dvorista i one iste sedmogodisnje djevojcice i djecake kako...

... i sve bi izgledalo kao da se nista nije promijenilo.

To ne kontam!