Vladislav Bodnaruk - Toba: 45. dio Put u Agino Selo

 

"More li se oteti toliko vremena da se odvucemo u Agino selo." skruseno upita Majka Staroga. 

"Sta cemo tamo zeno draga?" zacudi se Otac.

"Imam je nesto svoje da vidim ... ovaj da provjerim, ovaj da obavim! Eto zasto! Eto, to! Moras li ti uvijek sve znati?" ljuti se Majka.

"Zaboga, sta odmah frkises, mislio sam samo da imamo jedva sedam dana do vjencanja nasih Kumova pa se nema nesto puno vremena za zjakanje po Vrbasu i uz Vrbas!" pravda se Stari.

"Cu li ti mene da ja rekoh ... imam nesto svoje da vidim,  provjerim, obavim? Naglasak je na svoje a to znaci na Mojeee!" 

"Uuu, jesi zajebana ... s tobom se ne da razgovarati!" zakljuci Stari. 

"Da se razgovarati ali ne valja protuvurijeciti pametnijem ... razlika je ogromna!" rece Majka to k'o salu, iako ne znam k'o bi na ovom Svijetu nesto tako i na taj nacin izgovoreno, shvatio to kao salu!? 

"Slusaj Stari da ti objasnim ja i Harambasa smo sinoc spontano pricajuci, napravili plan da se ode na izvore cednosti drage Kume i snahe Hadzihafizbegovicke! K'o, ono ni Harambasi nije pravo da mu snaha bude nekakva zjaka ili tako sta! Covjek, jedva vidio sina jedinca prvi puta u zivotu pa je i logicno da preuzme ulogu Roditelja i zabrine se!" veli Majka.

"Naravno !" rece Stari : "I to odmah!  Uz, sve bige, koje idu kad upoznas omatorjelog sina jedinca od stodvadeset i plus kila, i to samo koji dan  pred zenidbu je i ligicna briga svakog briznog Roditelja, da se dijete ne uvalja u nekakva govna i uzme se sa nekakvom zjakom ili zenturacom, ili ne daj Boze ... kakvom kurvetinom! Jelde!?" sarkastican je Stari. 

"Ma, slusaj ti mene ... pricalo se bolan ... bilo je i tavih po Banjaluci! One sto se muljaju po ljetnim bastama u sezoni - kod Murata, Parera ili na Hanistu ili po ne daj Boze, Vatrogasnom Drustvu ...i piju pive sa vatrogascima drincerima i jalijasima pa kad se isprangijaju i sa jednima i drugima i trecima,  ili nabiju kakve kile od pive, i nabiju se na jos stosta,  vatrogasci drinceri i jalijasi ih zamjene sa mladjima. Lete, onda one ... fataju se kakva posla u  Cajevcu a tu je uvijek bilo i mladih i lijepih inzinjera, pa i onih koji su sebe nazivali inzenjerima, a prvi put usli u Grad, koju godinu prije ... slabo ikad ista okolo ... skontali!

Vidis, i Harambasa zna, takvih se treba cuvati! Zato idemo da nesto provjerimo... i gotovo!" rece Majka. 

"Sto, draga Zeno!?" u ocajanju upita Stari. 

"Sta, Stari ... sto, dje ti zivis!?" Ubaci se u razgovor Harambasa. "Zamisli rodi jedna tak'a mom malom Micunu dijete, a ono jos devet njiha se prijavu da su ... Otac! A jos i dvojica - trojica da su ... Babo! Kod nas u Surdulici se zna, rodi ti se Sin a tri se prijavu da su Majka tvog sina ... razlika, razlika ... kontavasli!? Jebajiga ... zene radjavaju po vas celi dan!  Ime se mora cuvati! Ime, para vrijedi!" 

"Auhhh, sad si me bas zbunio, dragi Harambasa a i dotuk'o na neki cudan nacin! Znaci, ti mislis, u Banjaluci je bilo seksa u zena i prije braka kao i u Surdulici, samo kod nas zene ... vode sa vise boca po jednom djetetu od strane drugih muskaraca, a kod vas ... su u prednosti, mislim ... vode, muskarci?!? Bocaju vise zenskih za jedno dijete!" ...  rece zbunjena Majka pa nastavi:

"Cuj, prijavi se devet Oceva i tri  Babuke! Mislis svi za jedno dijete!? Masala! Treba to i izbrojati! Jebote, jesmo mi ovde kod nas zaostali! Jedna zena, jedan muski i vjerovatno jedan ... onaj mali ... sramozoid, pa k'o sta uhvati! Nije ni cudo, sto je do srece tako dalek put! Kol'o ono bijese devet plus tri? Pa ja, dvan'est!" 

"Nemoj tako Kumo lajati na sebe! Nije da si ti pogresila, nami je votazi bijo zajebat! Vidi, I kod nas je bilo tako zaostalo kao kod vas ali su nas Bugari naucili pameti." rece Harambasa nekako tuzno. 

"Kako to mislis? Laprdas, jelde!?" rece nezainteresovano Majka. 

"Znades li ti draga kUMO, kad su nas Bugari ono jednom safatali pa skenjali nedje oko 1915-1916 da je samo moj onaj jedan jadan mali Otac od svih muskica u Surdulici preostao!? Ne znades! E, pa sta mu je, poslje  preostalo nego da se razleti po mjestu i nadoknadi sve one muske sto su ih Bugari pobili! Zato se i ja na slican nacin, borim za svoje Pleme! Zato ja sijem svoje sjeme, na sve strane, dje stignem ... da nadoknadim one kojih nema! Posteno, a meni i nije do nekog, sad kako se to danas kaze, seksa, i  zato ja jadan ne znadem ko je Micunu Matera ... ali sigurno znadem k'o mu je otac! Otac sam, jas!" 

"Uh, bez ljutnje Harambasa, samo da te ispravim sitnicu - "kumo" se pise sa velikim K naprijed, a sva ostala slova su mala! Kontas? Ono gore napisano si usr'o! Napisato ... obrnito ... sto bi ti rek'o!" 

"Aaiiij!?" zinuo Harambasa. 

"Ko vas pobi Harambasa jadan ti, u Surdulici?" prestraseno upita Majka.

"Kako ko, bre Kumo ... pa bratja Bugari!?" rece Harambasa. 

"Majko mila, jesu li i Bugari bili Ustase!? I koliko vas je pobilo?" 

"Skoro sve! Puno, skoro cijelu Surdulicu al' mi se nismo brojali pa ne znamo kol'ko nas je bilo! Vamo, tamo ili tamo - vamo,  oko 2 - 3 'iljade ljudi, al' to brez djecu! Brojile se samo velike glave! Ima slika nedje!" 

"Ah, majko mila ... pa to je bio cist genocid!" stisla Majka ruku i stavila na usta.

"Ma, nije bio taj genocajd, daleko bilo Kumo ... nisu oni genociditari po nama,  samo klali sve po kucama! Odreda!" rece odlucno Harambasa a pogled mu nekako bez sjaja, ma ne i bez zivota. 

Majka je ostala bez rijeci. Trajalo je to pomalo, a onda me nekako suzno pogleda i upita: "Cuo si sve, jelde!?  I sta smo iz ovoga naucili, Mili!?" obrati mi se Majka.

"Sta ja znam, sta mene uv'jek pitas najteza pitanja!?"  bio sam ocajan jer je pitanje bas bilo zajebato za mene, ma mislio sam i to rekao: "Bugari su Ustase!"

"Nisu, Rode ... nisu Bugari Ustase ... samo je princip, isti! Ne boj se, doci ce red i na druge ... i oni ce isto ... uklopit ce se! Ne igra ulogu kakva ti je znacka na kapi ili subari ... no u cijim je rukama noz!

I rekoh ti, ponovo ... u Svijetu ce svega biti na pretek ... samo pameti dovoljno - nikada!" pa onda obrisa ono sjajno u svom oku, smrknu! I nema dalje! 

Svi se uvalili u Merdzu! I Majka i Stari i Harambasa! Medjutim Merdzu nikako upaliti!

Kako se tacno treba pritisnuti koje dugme, nije se znalo! Islo se na varijantu da djeca guraju s kraja na kraj dvorista, gore - dole, pa ce valjda biti nesto!?!

Nije bilo nista! Nista se nije desavalo! Samo cika i piska djece!

Stari pritisk'o gas, pritisk'o kocnicu, djeca se nabijala na auto k'o luda ...opet nista!

Pa, onda ... opet, nazad ... guraj! 

I da skratim, mogli su letati tako do zore po dvoristu, dok se Stari ne sjeti da povuce nekakvu handrmolju prema sebi a auto upali! Kako ga kresnu, tako auto prhnu i  poleti ... djeca popadase na sto je ko stig'o da padne, a prasina se digla da se prst pred okom nije vidio. 

Otisli moji u Agino selo. 

"A sta cemo u tom Aginom selu, draga Kumo ... pita Harambasa!?" 

"Samo suti i gledaj, a i kako sam sad Ja i tebi Kuma, dragi Harambasa!?" sali se Majka. 

"Pa lako, Kumo,  ako si mom Micunu Kuma onda si i meni! Sad smo svi Kumovi! Pogleda u Starog i rece: "Jelde Kime, mislim Druze Ambasadore!?  Sad smo svi Kumovi i Ambasadori!" 

"Idemo da ti provjerimo Snahu! Ima i ona neku Familiju, valjda ... pa da se uporedi! Bil' ti sina jedinca dao nekoj Kurvetini?" 

"Cuj tebe ... taman posla, pa da jadan nikad ne sazna cija li su mu djecurlija!" 

"Jel' k'o kod tebe pa ne znas ciji je Micun?"

"A, ne, ne i ne ... nije kao kod mene, ja znam Micun je moj, al' za Majkuuu mu, nisam bas nacisto! Al' doc'e uskoro sve tri pa cemo se lako odluciti!" 

Stari vozio limuzinu, polako! Auto bilo ... zajebano, k'o voziti tenk! A Stari tek savladavao vuznju, u svojim prvim casovima za volanom,  sto ga je cinilo iznimno razdraganim! Ubacio u prvu ... a poslije nije mijenjao brzine sve do Aginog sela, a i sto bi, kad auto i ovako dobro ide! Jedino bio malo bucniji, ali valjda nije to do mjenjanja tih brzina!? 

Ipak, sreca da ga je razmijenio sa Titom! 

A i sreca, narod neinformisan cim vidi maluzinu bjez'i je sa ceste tako da je Stari mogao vozati ... skoro ravno! 

Tada nije bilo Radija i TV da ih obavijesti o cemu se nesto konkretno radi, nego su ljudi vjerovali ono sto su vidjeli  vlastitim ocima! 

Znaci kad se vidi opasnost ... signal je ... begaj! 

Naravno posto nikad do tada nije vozio ... is'o sredinom ceste a za svaki slucaj stalno trubio da nesto ne iskoci na cestu ili ako vec iskoci da se odmah skloni, da ga Stari ne bi djaba  ... gazio! 

I stigose gdje su namjerili. 

Na basamaku pred vratima kuce sjedi pokrupan starac sa fesom na glavi! U ruci mu stap! Podbradio se njime! Otvorenih usta gleda u dosljake i ne mrda! Ceka da se dosljaci predstave.

 A sta ce on reci, jebajiga ... do njega je!

A dosljaci nista!

Majka razvlaci tergal suknju koja joj se moguce, al' nije sigurno uvukla gdje ne treba, Stari zvrlja po okolnim planincugama a Harambasa i prije nego je sagledao okruzenje izlanu:

"Kako se ti zoves Majstore?" 

"Jebo ti majstor Mater" rece hladno Hadzija. 

Pa nastavi: "Ima li u tebe kakav selam i slicno, pa da se pitamo!?" 

"Selam, selam ... a sta radis!?" zabrza Harambasa. 

"Jedem govna, eto sta radim! Imas li ti oci ? Vidis da sjedim, budalo! Ja ti u zivotu nikad nista nisam radio, pa ne radim ni sada, a nit' darno ikada kakva halata! Jah!" rece Hadzija. 

"Jesi ti zajebat neki! Odma' bez uvoda kren'o lajati! Znaci ti samo sjedis tu cijeli zivot?" k'o biva cudi se Majka ne bi li izvukla Harzmbasu iz govana u koja ih je sve uvalio.

" Jest', sjedim i tabirim ... a i to je previse! Mog'o sam i samo sjedi't da nista ne tabirim, pa da bude po tvome!" obrecnu se Hadzija na Majku. 

"I to je sto kazes, Hadzija!" rece Majka.

"Sta ste sustavili to govno o'dje, sigurno nesto trebate! O'dje nema Granapa, nema Kafane, djaba se sustavili!" 

"Mi dosli da se nesto savjetujemo sa pametnim ljudima ako je takav - kakav preosto!?" rece Majka. 

"Aaaa, onda dobro! Ti Coro, dela bolan ugasi to auto, em vas ne cujem em usra dimom okolis i livade!" obrati se Starom. 

"Eh, kad bi' znao dje se gasi!? Kako cu!?" k'o u iscekivanju odgovora, naivno pita Stari. 

"Tamo se gasi, dje si ga upalio! Pritisni nazad! Jeboga ti!" nervira se Hadzija, vidno uznemiren zbog buke i smrada auta. 

"Kako ti to znas!?" cudi se Stari. 

"To ti je Dizel  Coro ... cujes kako prede, znaci, vrati nazad puljku na Bosh pumpi i zatvori grijac ... eto! Jeboga ti dje si ti bio u vojsci? Sigurno u Partizanima, pa nisi nikad vidio auta!?" mrzovoljan rece Hadzija. 

Zatim ponovo dodade: "Sto ste dosli da me handrite!?" 

"Ispricacu ti ... ako cemo po redu!" 

Majka isprica cijelu komsijsku tajnu. Spomenula je i Ingrid i onog njenog sto treba doci koliko sutra uvece iz Beograda, pa Tita i njegov sako koji ce dobiti kao vjencani poklon Micun legenda ... borac koji se suprotstavio albanskoj mafiji, dok je Banjaluka spavala ... i prekinuo put sverca cigara i cuge dole ka Jugu, te naravno Hadzihafizbegovicku, najljepsu trebu Banjaluke a ona, kako pricaju, je iz Aginog sela. 

"Eto sto smo dosli!" rece Majka. 

"Uuu, neka neka vas, ondak ... a dje su te zapljenjene cigare i cuga, pitam se ... sigurno mu je nesto moralo ispasti iz kamiona u Banjaluci ... jeldeee!?" skilji sumljicavo na jedno oko Hadzija. 

 "Jest, ispalo je ... nesto! Kako znas!?" cudi se Majka mudrosti Hadzije.

"Mora tako, cim se nesto pretovara ... curi na sve strane! Evo gledam oko sebe, nije li ni ovde nesto kanulo!" veli Hadzija. 

"Kanuce, ne brini ... ako budes znao odgovore na moja pitanja!" smijulji se Majka. 

"Vidi, evo ovako ... culi smo i mi da se prica po Halilu i Abaciji o nekoj ljepotici iz Aginog sela.

"Gluho bilo, gluuuho bilo" prekinu Hadzija Majku u prici, "... nisu vam njeni Nasi ... iz Aginog, to je samo razvikana prica zbog boljeg pedigrea! Njeni su ti ozgooo!" pa pokaza stapom pravac oblaka. "Sirotinja sa proplanaka. Govna!" 

"Znaci nije Smailagicka?" zinula Majka u cudu.

"Nije! Dje ce biti Smailagicka s onak'im ocima?" rece Hadzija. 

"Pa eto i tebe s takim ocima!" konstatuje Majka.

"Sta fali mojim ocima?" siknu Hadzija. 

"Plave, jebogati! Fali pigmenta! Nekako, ne staju mi u Istanbul!" veli Majka. 

" Drugo je to! Ovo nase je  ... muslimanski  atavizam! U sta ti to mene  zeno ... uvaljujes ...?" 

"Slusaj, bit ce da je jedna od onih od Kocica sa Zmijanja!" rece Hadzija.

"A ima li tamo Muslimana?" brine Majka. 

"Na Zmijanju, mislis ... Muslimana!? Ima , ima , k'o u Teheranu krmaka! Ti to mene k'o handris, vidis star sam co'jek pa mislis ... da sam budalina? Nesto niko od vas ne pamti! Nikad nece s istoka Musliman u brdo! Mi ti volimo nekako, uz vodu. Pravoslavni i Katolici se veru po brdima!" sikti Hadzija.

"Sto dragi covjece oni idu po brdima?" opet se cudi Majka. 

"Pa valjda se bojali Turaka! Ostalo im ... odonda! Valjda se otprije nagutali straha!? Il' nisu celi preci na Islam ... pa nagulili dje ih niko ne more safatati!  A valjalo im i u ovom Ratu! Nidje ih nismo mogli pofatati ni mi! Jebo takav Rat!" ljuti se Hadzija.

"Kakav to Rat?" prosapta Majka. 

"Pa razudjen! Nigdje da uhvatis koncentraciju neprijatelja!"

"Pa ti si znaci bio Ustasa!?" vrisnu zaprepasteno Majka.

"Ja bio Ustasa, ja bio Ustasa ... joj da si mi metar bliza, sad bi te ovim scapom osin'o!? Ja da ratujem s Katolicima ... nema teorije! Ja sam ti bio u Handzar Diviziji ...is'o na Rusiju!" 

"Kako si mog'o ti tako star ici sa Handzar Divizijom na Rusiju?" 

"Pa bio sam petn'est godina mladji ... eto kako!" 

"Pa to znaci da si opet bio star! Da si se jadan, sjetio slagat da si ratov'o sa Partizanima garant bi se i kakve penzije dohvatio." 

"To jest' tacno al' me iz Rusije doveli k'o zarobljenika pa nisam im'o ni laznih svjedoka a ni drugog izbora!

Bio sam Kuhar, dobrovoljac!" 

"Oho, ko cijela Handzar Divizija, jelde  ... svi Kuhari! Eh, to ti je prava Karma!" zakljuci Majka tuzno. 

"Steta, u tim godinama a ti bez penzije. Pa kako zivis jadan ne bio!?" 

"Lako, imam njemacku boracku penziju u markama! Jedini mi je problem zamijeniti te Marke u Dinare. A i pemzija mi je veca barem deset puta od ove boracke pa ja nisam ni htio traziti tu vasu! 

Sta ce mi .... da smeta? Svakog prvog mi postar Ostoja donese na vrata moje krvavo zaradjeno, no nesto sad po prvi put, evo vec dva mjeseca ga nema.

 Zato i sjedim na basamaku i cekam ga! Dosad' nikad nije oman'o!" smireno ce  Sratac.

"Nije Ostoja nikad oman'o! Zapamti!" veli Majka. 

"To i ja kazem! Sigurno se negdje zacugo pa se prevrn'o u naki jarak al' iscuri'ce on odnekuda! Zato sjedim i cekam! A sta vi dobri "bratstvo - jedinstvo" ljudi trazite na mom pragu?" upita Hadzija. 

"Kako ti to nas zacas svrsta u bratstvo i jedinstvo a ni imena ti ne rekosmo?"

"Ne treba imena, vidim vam po glavusama ko ste i sta ste!" 

Majka pridje do Hadze i sjede na basamak, pomalo odmaknuta. Reda radi! 

"Slusaj!"  i ponovo razveze pricu o Raji, Komsiluku, Micunu, Vjencanju, bogami i o burmama i njenom trosku, pa na kraju i o Hadzihafizbegovicki, onako, bas ... opsirnije -  sto no' kazu, oplela! 

"Odma' sam skont'o sta 'oces al' te nisam sceo prekidat' posto si me bas zabavila pricom ... slusaj sad sta ja znam: "Otele se od Kocica ovce, ozgo od Zmijanja, nesto ih prepalo! Dok ih je jadna jurila, jedna ovaca lijevo jedna ovca desno jedna ovca ravno te se tako pogubi stado njeno.

Ranim jutrom, a to bilo taman koju pred Rat, zalupala krsna djevojka na nasa vrata! Lijepa k'o upisana! Kose cupa, trazi neke ovce! Vrisci ... dijete!

Mi svi  izletili iz kuca i staro i mlado, trazili ovce uz Kanjon, niz Kanjon pa i prema Aginom selu, al' nidje brabonjaka! A kad nema brabonjaka, nema ni ovaca! 

"Ne kontam!"

"Sta ne kontas, ovce brabonjaju dje god idu! Po brabonjcima nalazimo stado! Eto! K'o Indijanci! Uglavnom niko od nas ne nadje ni jedan brabonjak!

Znaci, zagubilo se stado njeno, il' su ga vuci pojeli il ih nasli u Aginom selu, pa zasnjirali!? Za Ramazan il' slicno! Ne znamo mi, ne moremo mi hodati dalje od nasih ovaca. Agino selo nam je najblize al' mi tamo ne idemo, a i nema nista tamo, ni granapa a ni ostalog ... samo Smailagici! 

E, sad dalje da vam kazem ... ta djevojka se nije smjela vise vracati u svoje selo jer su Kocici zajebati. 

Pricalo se da su jednoc i nekakvog  Jazavca tuzili Sudu pa i mi odlucismo da sutimo! 

Tako jadna osta kod nas u selu da pripomogne kome sta zatreba. Ja sam bas volio, nocom ... kad mi se navali na ledja da izvuce onaj isijas sto sam navuku uz Vrbas! Jedino, ona moja Hanuma se ljutila sto me Mladica djevojka razvlaci i masira po vas cijelu noc,  a ja njoj kazem ... pogledaj joj rucerda ko u co'jeka a nije co'jek!

A sta nam Kuran dragi ka'e ... ka'e da co'jek co'jeka ne smije masirati u smislu pipanja! Razumijes!? More da te masira ... zemsko! Poslje ona masirala i moju Hanumu a Hanumi drago ... posto je razvilacile  ruke k'o u co'jeka a nisu od cojeka!  Ja njoj  kazem neka se rahatlira , i ne brine!   Kuran kaze da ne moze co'jek co'jeka masirat, a onda ce ti meni moja Hanuma na to reci : "Ona nije co'jek, ona je zensko, a zensko more ... masirat zensko, posto zensko nije co'jek, more, sve! " 

 Ja bi rek'o ... rupa u Kuranu al' nisam htio zatezat' tim pitanjem posto mi je nocna masaza bila bas pravi ... melem! A sad  ... ako sam se ne'dje u propisima, malo i  zajeb'o ... razumjet ce moj dragi Alah! Ljudi smo!" 

"Tako je Dido, a sta rece odaklen se mogla sunovratiti ta Maserka?" 

"Ozgo!" pokaza stapom ka nebu. 

"Auh, pala s neba!?" cudi se majka.

 "Tebe budale, ma s kakvog, neba ...ozgo sa Zmijanja!" 

"Al' kako je stasala u djevojku, to se i proculo, te navalile oko kuce sofercine sto gore kradu, krce i vuku sumu, te je tako neki Vlah Savo sto je vozo onaj veliki kamion OM odveze kod sebe u Banjaluku. 

Savo bio podstanar kod stare Hadzihafizbegovicke u Banjaluci, jer jadna nije imala nikakvih prihoda, pa ga morala primiti na i Vlaha na  stan, posto joj je muz pogino na pogresnoj strani. Kako se useli ova djevojka u kucu, pricali su da je sve procvjetalo!

Cak se pricalo da je djevojka kroz Savez Boraca izboksovala njemacku penziju za udovicu Hadzihafizbegovica. Ali ne lezi vraze, jedne noci se Savo p'jan vraco kroz Tijesno u Banjaluku kad mu se ucini da na cestu izleti ... zec. Da ga ne bi satr'o, Savo pritisnu kocnicu iz sve snage! Kamion stade k'o ukopan, zec pobjeze, jebe se njega,  ali oni balvani na kamionu i prikolici nastavise nepromjenjenom brzinom te Savi otfikarise glavu.

Ostadose u stanu same stara Hadzihafizbegovicka mlada Maserka. Stara je bila vec nemocna, prikovana za krevet pa je sve poslove i nabavke obavljala mlada zena. Posto je sve kupovala u ime i na ime Hadzihafizbegovic, tako i nju nazvase Hadzihafizbegovicka! 

A kako je vremenu zajebato dohakat, tako i ovde ... svacije vrijeme curi na svoj jedinstven nacin a sliva se u istu rupu! 

Stara Hadzihafizbegovicka joj je testamentom sve ostavila! 

To vam je sva prica, mada ja jos n'dje nisam cuo da je zvanicno presla na Islam al' da je Hadzihafizbegovicka zovu ... bome, zovu!"  zavrsi prici Hadzija. 

"Kuce su im gore u Planini! Morate se verati uzbrdo , kome se da ... al' nikom' se nikad nije dalo ... pa nece ni vi! 

Vidi onu cuku, s one strane Vrbasa, e preko nje i onih stijena ima proplanak, predjes proplanak pa se veres i veres i kad se uzveres i vidis s vrha drugi jos veci proplanak, e ono sto je skoro u oblacima, kad predjes i taj proplanak ... pa zagazis u snijeg ... e to ti je Zmijanje! Tus' lako naci sto trazis! Otalen ti je ta! Kocicka! Samo, bojim se da ste zakasnili. Dodjite na proljece! Pred Miholjdan vam tamo obicno zapada snijega pa se more ni tamo ni vamo! 

Stari i Harambasa solidarno odbise da se pentraju po planinama. Bilo je tu cak i grubih rijeci.

"Zoro duso, kasno je, uskoro ce mrak, sto nam to radis ... 'oces da nas vukovi pojedu!?" 

Na pojedu vukovi Harambasa se trznu: "Begajmo bratko! Nek' nju pojedu! Masnija je od mene!" 

Majka nije marila! Ona je bila borac! Ni mrak nije neka jeba kad je u tebi srca!  Uostalom svako srca i kuca o nekom svom mraku a niko za to ne mari! Srce baca svjetlo tamo gdje slijepi bez srca to ne vide! E, tu je prednost! 

Penjala se i penjala a kad se popela ... kaze se ... uzverala se! K'o koza! 

 "Samo jedno znam za sigurno ... nikad ne traba nositi stikle kad se vacas vrleti!" Rece! 

Nigdje svjetla, samo sve okovano prvim mrazom! Onim sto stipa! Ma ni mjeseca na vidiku, uskoro ce,  ali se zvijezde razguzale pa milina jedna! 

Kako se ospela na najvisi plato, Majka se umorno, rasirenih ruku, opruzi na ledja! One zvijezde, joj se zavaljese po tijelu, kako je koja htjela! 

Naocale joj se zamaglile i sve postalo mlijeco bijelo! 

"O, jesam se zajebala ... trebala sam povesti nekoga sa sobom ko ima oci! Ovako nista! Slijepom je isto i kad mu je sve crno pred ocima ili kad mu je sve prekriveno ... mlijecnim ... pa se nista ne vidi!" 

U tom mraku rukom opipa hladnu stijenu, podize se i sjede na nju.

Hladno! A hladno i pod guzom, pomisli! Moglo bi se i nesto navuci na jajnike! Htjede ustati, a onda sama sebi rece .... jebajiga : "Ja ne mislim vise radjati!" i tu se zavalja od smijeha. "Guza sta povuce ... povuce, do nje je ... nema se nazad!" 

Orio se smijeh  Zmijanjem! A hladnoca stezala, ona oskudno, gradski odjevena, skide debele naocale da joj se mrzli metal ne lijepi za lice i ne cupa kozu, a u tom casu ono nebo, koje je i inace bilo iznad nje, zamjeni njena debela sociva!

Majka ga pogleda, ocima bez pepeljara na njima, preskoci Mjesec i ono ostalo blizu ... zbog dipotrije ... pa joj se pogled vinu u nevidjene visine! 

Vidjela je Mlijecni put! Vidjela je stazu gdje jos ima nade!

Topal dah je prenu!  Rukama opipa dvije tople kerece bundice! 

Dva Sarplanica joj se zaljepise za grudi! Sapama se prostrli , k'o  lavovi.  Dahcu a celjusti, isto ... k'o ti Lavovi! Svaki preko sezdeset i vise kila, zive vage! Al' ko je ikad vag'o Pse u Bosni? 

Tome se niko ni ne bi mogao ophrvati! Samo moja Majka! Ili sam se , zajeb'o?

Nekim cudom, Ona se moze ophrvati svemu ... sjedeci na toj hladnoj stijeni! 

Sarplaninci se ponizno spustise pred noge moje Majke! Majka pomilova obje cupave glavetine ( valjalo bi ovo i okupati ... rece, pa u tom momentu pomisli i na mene te se zadovoljno nasmija )  a glavetine samo stresaju usima, nenaviknute da ih neko miluje, nenaviknuti psi na ljepotu, njeznost ... slicno kao i ljudi kad im se pruzi ljubav! Stresu se kao i psi ... nenaviknuti da ih neko  ... jebe, mislim, ovaj ... miluje! 

Korak po korak, slijedeci Sarplanince, drzeci im se za vratove dodje Majka do jednine kuce na proplanku, odnosno vise stale nego kuce! 

"U masala, masala ... vidi ti Dvora nase Kraljice!" rece naglas, osmijehnu se.

Kucerak uzasan, pola krova propalo, ostalo utonulo u korov! Smrad vlage i trulezi na sve strane! Unutra, mrak!

Psi sjeli, ne mrdaju! Cak ni repovima! Samo dahcu! Gledaju svojim velikim ocima u Majku, sta ce sada biti? Majka se sjeti da je ovo sve na zemlji i zemaljskoj kugli ...  obrisa debele dipitrije naocale i natakari ih jadna ne bi li se vratila u sadasnjost!

Okolo porazbacane, razbucane zivotinjske  kosti! Svuda krvavo na pretek! Po glavusama Majka zakljuci da se tu radi o ovcama. 

Sva sjezena, naglo se okrenu prema Psima! 

"To ste vas dva supka poklali, jelde!?"  rece ! 

A, i jebajiga, sta bi drugo mogla reci, kad si sam tu tami, u toj tudjini? 

A onda  je obuze jeziv strah od onoga sto bi mogla zateci u kuci, jer Sarplaninac nikad ne bi pojeo ovcu koju cuva. Znaci, bili su gladni!

Psi uvukli glavuse, duboko u njedra. Stid ih! Ni jedan je u oci ne smije pogledati. 

Majka pridje korak blize ka vratima  ruine od kucerka! Sva se najezila, digla joj se svaka dlaka na tijelu, jel' od straha jel' od onoga sto bi mogla vidjeti! Gura snazno u vrata od bukovog sirovog drveta ... a ono nista!

Supa, ramenom, supa nogom, pa i onom drugom ... ono, nista! 

Pritisko i onaj jedan veci Sarplaninac! Opet nista! 

Majka gleda u Psa  a Pas u nju! 

"Ajd i ti supak!" : izdera se Majka na drugog Sarplaninca a ovaj sav prestravljen njenom komandom odmah poskoci! Tako supnuse sve troje! 

Supali, supali ... Majka ... zalaja! 

 Vrata se zaljuljase, jedna sarka se odvali, prsnu u Svemir,   skopcana jos samo jednom , vrata se orvorise , ukoso uz dreki i skripu! 

Iz prostorije,  izbi smrad ustajalog ljudskog znoja mijesan dimom! Smrad ustajalost, slican bijelom luku! A bijelog luka, ni s glave!

Dok je stajala na pragu vrata te ruine ne znajuci sta da radi, Sarplaninci se proguzase s njene i lijeve i desne strane i uletise u, jebajiga, nesto k'o  kucu, sa nabijenim zemljanim podom! Prostorija ...  jedna soba, verige okacene o gredu! 

A vatre nigdje!

 Oba Psa zaskocise bice u cosku i pocese dahtati i lizati to ... ono sto je bilo u cosku! 

Majka kaziprstom navuce naocale na oci! Sad se je vec dobro snalazila u prostoru. Na drvenoj seciji sklupcana dva tijela pokrivena ponjavom. "Boze me prosti , k'o one egipatske" ... pomisli! 

Majka, pridje ... rukom pipnu jednu glavu, pa pipnu drugu ... obe tople! 

Jebote, Hadzihafizbegovickini Mama i Tata!?"

Dobro je da disu!

Onda Majka pogleda u cosak! Slaba se sta vidilo a  zbog onih pasa. 

"Sus!" vrisnu Majka da otjera pse. 

Psi  podvijenih repova odose u stranu! Usrali se! Stali do vrata! 

Majka se polako priblizi bicu koga su netom lizali Psi. 

Razmaknu se tama pa svijetlost malo ispunu praznine. 

Bila je sokirana, ma sta sokorana ... nema takva izraza! 

Pred Majkom je stajala sama Hadzihafizbegovicka, istina godinama mladja, pa samim tim i ljepsa, ali nekako  ... divlja!

Majka nije mogla sebi doci kako ziv covjek moze imati toliko kose boje jesenjeg zita na sebi!? A rascupana k'o i oni Psi! 

Probala je da je upita nesto ali pogled u djevojke je bio tup pa i Majka brzo udustade od bilo kakve istrage. 

"Ajde, Sreco podji ti sa mnom dole do onih ljudi pa cemo mi poslati Kampanjolu sa Doktorima i oni ce nahraniti i izljeciti tvoje." 

Djevoka nije mrdnula! 

"Dole ima Doktor!" ponovi. 

Djevojka je gledala kroz nju. 

"Povest cemo i Pse da nas vode pa cemo se onda lakse vratiti sa hranom." Pokusa ponovo Majka. 

Na rijec "Pse", djevojka pogleda u sarplanince, pa u Majku.

"Zatvorit cemo lijepo vrata a ja cu ovom covjeku objasniti da ce ujutro stici bolnicka Kampanjola i da ce ih oboje prebaciti u banjalucki Dispanzer." 

Djevojka pogleda u pravcu covjeka koji je lezao na seciji. Covjek izvuce ruku ispod ponjave, i jedva vidnim znakom ruke mahnu joj da ide. 

Psi i djevojka su znali bezbjedne precice. Majka je poduhvatila djevojku za tkanicu vezanu joj oko pasa da je pridrzava da ne padne, jer je jadna bila potpuno iscrpljena.

"Ne boj se, moram se pridrzavati za tebe, ja ti slabije vidim a nocu skoro nikako. Ti mene samo polako vodi do dole." Saptala joj je Majka. 

Psi ko Psi ... razdragano su trcali ka podnozju planine, a netom zatim uz lavez k'o krdo bizona vracali se ka Djevojci i Majci. Obletali, lajuci oko njih, sve ih u krug tijelom dodirujuci ... pa onda opet nazad ... niz koziju stazu. Tiho! Ne lajuci! 

Stari i Harambasa se zabavili pricom Hadzije. Otvorili haubu motora Merdze 770K te im Hadzija pokazivao na kom principu radi dizel auto.

Pokazo im i gdje se pali i kako treba povuci neku puljku i drzati tridesetak sekundi dok se ne usije grijac, pa zacrveni,  a kad se usije a to se vidi na neku malu rupu ... samo povuces tu puljku jace ... i auto krehne. 

"Sta ako ne krehne?" mudruje Stari. 

"Sta ako ne krehne Coro ... mora da krehne kad se usije ... ovo ti je bolan dizel ... napravit je tako da se ne pokvari ... krehne uv'jek!" mudar je Hadzija.

U tom casu zacu se kotrljanje kamenja iz pravca planine. 

Hadzija podize ruke u zrak, trazeci tisinu, pokusavajuci im reci da se umire.

"Ljudi, ovo ne valja ... kamenje se kotrlja ... nesto gadno se valja sa planine!" rece panicnim glasom Hadzija. 

Naravno kad se nesto tako kaze takvim panicnim glasom svi koji taj glas cuju ...useru se od straha dva puta brze no sto bi inace.

Tako se  i ova trojica zakucali uz banderu sa svjetiljkom a u polozaju u kom je Hadzijna izjava plasirana ... pa niko ni ne dise. 

A kamenje roka li roka i valja! 

Pa onda sve prestade ... sekundicu! 

Oni se zgledase! Tek da se udahne. 

U tom momentu se zacu mocan jeziv lavez pasa pracen ehom noci i mraka ... na srecu cinilo se da psi jure ne prema njima vec u planinu. 

"Eto, ajte vi sada ... moram ja u kucu , nesto me moja Hanuma zove!" rece drhtavim glasom Hadzija. 

Taman se podupre Hadzija stapom da pobjegne u kucu a ova dvojica vec uletili prije njega! 

"Zamandali, zamandali, Hadzija ...Alah ce te nagraditi!" vrisnu Harambasa.

Zamandalise, pa svi leti gore u sobu, nabili glave na mali prozor! 

Zvernjaju! 

"Imas li ti kakvog oruzja Hadjija!?" prpiska Stari.

"Ima, ima ... nesto ce se naci!"

Heh, sad, jebajiga,  legla i neka izmaglica, pa sve izgledalo jos gore, kako obicno ide pred Miholjdan uz Vrbas, pa se dize i prekriva put. 

"Bil' ja Hasane da otpakujem ... mitroljez!?" odnekud se javi glas nevidljive Hanume.

"Aj, zeno ... zar vec nisi!?"

Pa vrisnu!

"Ljudi moji, vidi ono na visecom mostu sto se klati, 'nol'ka glava a ima dva t'jela pa se sudaraju ... Alahu dragi ... Alahu dragi!" Hvata se za srce Hadzija.

Sa basamaka ozgo od tavana sletila Hanuma! "Evo mitroljez, evo mitroljez, stropostava se jadna niz basamake k'o niz naki drveni tobogan, sve guzicim treha na svaki stepenik ... pucaj Hasane!" vristi isprepadana domacica. 

"Sta ... pucaj Ja, jeboga ti ... pucaj Ti, pucaj ... nema se vremena za prestrojavanje ... ja sam bio Kuvar u Handzar diviziji ... pucaj bona, zeno ... koji ti je kurac!? ! Kakva si ti to zena!?"  stenje Hadzija Hasan.

A ono ona opet nista!  A ode glava, bezmalo! 

Ona ne puca! 

Jebe se nje!