Zlatka Midžića sam poznavao jako dugo, negdje od 1973. ili 1974. godine. Te
je godine moj drug Nino Bahtijarević svirao sa Midžom, Pikom i Omerom Popajom u
Novalji na Pagu, a Boro Dražić i ja smo im se privalili na desetak dana. Naravno,
na Pag smo stigli Borinim crvenim „minijem“.
Nakon Midžine smrti, kad god slušam grupu „Stijene“ i onu prelijepu pjesmu
„Singin' Rock 'n' Roll“, obavezno pomislim da je napisana baš za njega.
Hej, čudan momak si bio
Mislili smo svi da pomalo lud si ti
Ti na riječima grub si bio
U pjesmi drag i mio, tražio kruh i sol
I pjevao rock 'n' roll
Pjesmom, dok ljubav svoju bi zvao
Na tren život bi stao, od stakla bio si ti
Hej, ljubavni san je kratak
Od svega osta bol, pjevaj nam svoju pjesmu
Singin' rock 'n' roll
Hej, čudan si bio ti
Mislili smo svi, da pomalo lud si ti
Hej, ljubavni san je kratak
Od svega osta bol
Pjevaj nam svoju pjesmu
Singin' rock 'n' roll
Stvarno čudan momak je bio on, volio je bluz i rokenrol, a cijeli je život
ponajmanje to svirao.
Bez obzira na njegove mane i kvalitete, kojih smo svi prepuni, malo koji
muzičar u ovom gradu je osporavao njegove muzičke kvalitete. Naprotiv.
Pošto ja nisam muzičar, od Midže sam naučio kako se dobro igra „remi“, a
ostali koji su se bavili muzikom, mnogo toga su od njega mogli naučiti.
Čovjek je cijeli život bio profesionalni muzičar i živio od muzike, ne
birajući šta će i gdje će svirati. To mu je bio posao i on ga je takvog
prihvatio.
Zlatko Midžić, Haško Čelebić, Zvonko Rolih i Zlatko Maričić
sa Arsenom Dedićem 1973. godine u hotelu „Palas“
Midža je pripadao klasičnoj banjalučkoj muzičkoj školi i tradiciji, što je
u njemu „uspavalo“ veliki talenat. Uostalom, nije on bio jedini koga je „tezga“
odvela na neku drugu stranu, sasvim suprotnu njegovim muzičkim potencijalima. U
isto vrijeme, malo se ljudi u ovom gradu može pohvaliti da je otišlo u penziju
sa punim muzičkim stažom.
Za Midžu, kao muzičara, njegov dugogodišnji prijatelj Mićo Maričić kaže:
„Midža je uvijek bio odličan
sluhista. Nikad mu nije bio neki veliki problem da, preslušavajući neku pjesmu,
„na prvu“ odredi harmoniju, tj. akorde pjesme i ritam koji je, ne znajući mu
pravi naziv, mogao odmah i na stolu improvizirati.
U tom smislu bio je perfekcionista. Nije mu mogao promaći niti jedan
melodijski detalj ili prolazni akord. Pogotovo je imao uho za bas-melodijsku
liniju po kojoj je, za njega cijela melodija dobijala smisao.
Midža nije samo kao instrumentalista bio dobro potkovan, već je i vokalno
znao da pokaže svoje kvalitete. Istina, ruku na srce, svoje vokalne sposobnosti
je uglavnom koristio kao prateći vokal, iako je to i sam mogao da izvede.
Mislim da si baš pogodio pjesmu kojom ilustruješ Midžinu prirodu, jer su ga
ljudi, koji ga nisu dovoljno poznavali, smatrali pomalo čudnim. Glavni razlog
tom mišljenju bio je baš njegov pristup i ophođenje prema svim članovima
sastava. Takav stav je imao i prema velikim imenima zabavne muzike, koje smo
često pratili. Znao je on i njima dati poneku primjedbu.
Jednostavno bio je takav i kao čovjek i kao muzičar.“
Tako kaže Mićo, a u periodima dok nije bio na „gaži“, van grada, Midža i ja
smo znali satima igrati remi, gdje sam ja uglavnom gubio i u isto vrijeme po
deset puta za redom preslušavati jednu te istu stvar, dok on ne bi ukapirao
neku samo njemu znanu caku.
Onda je došao glupi rat i svima nama, pa tako i njemu, promijenio život.
Poslije rata, Midža je sve manje svirao, a sve više podučavao druge. Nakon
toga je došla i bolest i sve iz korijena promijenila.
Iako jako bolestan, satima je svirao u „Monnetu“.
Jedno vrijeme je zajedno sa Goranom Predićem, Dubom i Riletom imao sastav,
VIS „Restlovi“. Čak su jednom u tom sastavu, kao Cajini gosti, nastupili i na
televiziji. Do poslednjeg časa davao je časove mladim muzičarima i otkrivao
talente.
Aplauzom smo ga ispratili u novembru 2010. godine.
„Vrijeme izlazećeg sunca“-strana 44
Little Sule
Dobro rečeno ..
ReplyDeleteNa žalost ja sam na kraju i organizirao njegovi djenazu ...i potrudio se da naš Rah.Midžoni bude i sahranjen tamo gdje smo oba rodjeni...Dolac
Svako ljeto i sve godine našeg odrastanja smo provodili na svoj način ...
Neka mu je veliki rahmet
Atif