Enisa Osmančević Ćurić: TRAJANJE

Lojzi

Donosim ti sve boje.

I pčele, i razigranog bumbara, i miris cvijeća,

i hladnu vodu!

Ti ćutiš...

Donosim ti pregršt lišća

prepolovljenog nebom.

List koji se ugasio, list koji se ugruhao,

list što se okliznuo,

prelomljen list.

List kojem su podmetnuli nogu,

list kojeg vjetar vara da će ponovo lepršati

držeći se za stablo,

list koji pije moje oko,

a lažem da je rosu popio!

Ti ćutiš...

Donosim ti pahulje u stisnutoj šaci,

svjetlaca na čelu.

Ti ćutiš...

Dolaze ti prijatelji, i hulje...

Ti ćutiš.

Nosim šašave šešire da te nasmijem...

Ti ćutiš.

I tvoju ljubavnu pjesmu čitam naglas:

''Mojih pet hajduka,

na tvojih pet vezenih jastuka,

ruka u ruci''...

Ti ćutiš...

Dan se okreće sam za sobom,

Gledam preda se dok odlazim kroz kapiju groblja –

i vidim, - Ti se uplićeš u tragove sunca

prosute niz ledja djevojčica.

Idem za njima do klackalice:

Dan i noć,

Noć i dan,

Dan i noć...

I život traje

Kao u tvojoj slici.

(maja 2009.)