Lojzi
Donosim
ti sve boje.
I
pčele, i razigranog bumbara, i miris cvijeća,
i
hladnu vodu!
Ti
ćutiš...
Donosim
ti pregršt lišća
prepolovljenog
nebom.
List
koji se ugasio, list koji se ugruhao,
list
što se okliznuo,
prelomljen
list.
List
kojem su podmetnuli nogu,
list
kojeg vjetar vara da će ponovo lepršati
držeći
se za stablo,
list
koji pije moje oko,
a
lažem da je rosu popio!
Ti
ćutiš...
Donosim
ti pahulje u stisnutoj šaci,
svjetlaca
na čelu.
Ti
ćutiš...
Dolaze
ti prijatelji, i hulje...
Ti ćutiš.
Nosim
šašave šešire da te nasmijem...
Ti ćutiš.
I
tvoju ljubavnu pjesmu čitam naglas:
''Mojih
pet hajduka,
na
tvojih pet vezenih jastuka,
ruka
u ruci''...
Ti
ćutiš...
Dan
se okreće sam za sobom,
Gledam
preda se dok odlazim kroz kapiju groblja –
i
vidim, - Ti se uplićeš u tragove sunca
prosute
niz ledja djevojčica.
Idem
za njima do klackalice:
Dan
i noć,
Noć
i dan,
Dan i
noć...
I
život traje
Kao u
tvojoj slici.
(maja 2009.)
Enisa, prelijepa pjesma. Tuzna, ljubavna.
ReplyDeleteA zivot i dalje traje.