Odlazak u penziju profesorice Ljiljane Marčić

Tekst  o odlasku u penziju Ljilje Marčić, profesorice Gimnazije ali i saradnika naseg bloga, posudjen je sa zvanicne stranice banjalucke Gimnazije.

Zelim joj da dugo i sa entuzijazmom kojim se posvetila svojim ucenicima uziva i u svojim penizonerskim danima.

*********************

Gimnazija Banja Luka 20. oktobar 2014. Godine

Prvo učenik, a zatim i profesor banjalučke Gimnazije, profesorica Ljiljana Marčić, od milja zvana Ljilja, održala je 6. oktobra 2014. godine svoj posljednji čas i time navršila 40 godina radnog staža. Bez obzira na veliki broj hemijskih jedinjenja koja su dovela do suza kako same profesorice Ljilje, tako i mnogih kolega, druženje se završilo u veselom organskom raspoloženju Ce-Ha-Ha-Ha....

Ponosna i voljena hemija

Ko može reći da je voljen onako kako mu je potrebno? Ljubav je uvijek bila i ostala misterija i ne znamo koliko su njom ljudi zadovoljni, ali pouzdano znamo ko se njome ponosi i kome je ona bezuslovno pružena.

Uspješan odgovor pronalazi se u banjalučkoj Gimnaziji. Zbila se između jednog predmeta i jedne profesorice, danas čuvene Ljilje Marčić. Kao i sve velike ljubavi, susret je bio slučajan. Mlada gimnazijalka je bila poštovalac pisane riječi, htjela je nju njegovati, a onda se desilo čudo.

Profesor Milan Miladinović ga je stvorio. Predstavljajući čarobni, zanosni svijet hemije i nagovještavajući još njene neprohodne prolaze, koji mogu biti dostupni uz istinske zaljubljenike, bio je najodgovorniji za Vašu odluku. Hemija je na svu radost nas, Vaših kolega i učenika, postala Vaš neodvojivi dio. Nosili ste u sebi helenski duh, vjeru Demokritovu i svih atomista, čuvajući tradiciju istraživača prirode. Slijedili ste njihovo zadobijanje duhovne vedrine kroz mjeru, rad, dužnost i razborito uvjerenje koji potiču samo iz čistog srca. A srce je čudna 'pletisanka'. Stvaralaštvo koje kreće iz tog ishodišta drugima je nevidljivo, nedostupno. Rijetko se desi da pravog tragača napušta. Bodri ga da ne zaluta, a Vi ste joj se lagano približavali i na svakom koraku ona Vam je šaputala svoje tajne dok se niste u potpunosti upoznale. I nikad je niste povrijedili.

Niste dozvolili sebi mogućnost da joj nešto dodajete ili oduzimate, niste odustajali od pronalaženja onog što joj prija, osluškivali ste njen puls i brinuli se za njegov ujednačen ritam. Vaše ocjenjivanje bilo  je po jasnim kriterijumima, nepogrešivo ste vrednovali kako dolikuje predmetu i Vašoj autonomnoj savjesti i sve se odvijalo bešumno, iskreno. Niste htjeli da hemija bude bilo čim sputana. Slobodno se uz Vas kretala učionicom, dodirivala samo slušače koji su je gledali začuđenih očiju i njih nije iznevjerila. Oni su posjedovali već stečene navike, spremnost ispunjavanja obaveza i učenje iz vlastite pobude, a ne po volji drugih. Svi to nisu mogli pratiti, ali i oni učenici koji nisu uspijevali, cijenili su Vašu bezgrešnost, pravičnost. Njihovu slabu ocjenu odvajali ste od njihovog karaktera, ličnosti i nisu ni oni htjeli da od njih odustanete. Vašoj predanosti, upornosti i istrajnosti neprestano su se divili. Nije bila velika mudrost otkriti da za takvim umijećima maštaju i čuveni instituti.

Zadovoljna i voljena hemija nagradila Vas je svojom najmoćnijom osobinom, koja opstaje u svim vremenima - neuništivošću. Ona je postala najvidljivija kad se najviše tame nadvilo nad njom, kad su u njeno ime govorili ljudi koji je nisu umjeli voljeti. Izdržali ste i veliku reformu koja je Gimnaziju uskratila za časove hemije, odredila da bude mjesto obrazovanja učenika u oblasti kulture i umjetnosti. I tad ste bili nezaobilazna stanica učenicima na putu prirodnih nauka, koji su je samo kratko izučavali. Postali su danas priznata imena u mnogobrojnim oblastima, u humanim, medicinskim naukama dostižu rezultate kao svi gimnazijalci i oni su Vam neizmjerno zahvalni.

Vaša Gimnazija, kojoj ste kao i hemiji bili odani, zna da Vas neće napustiti polet, energija ni na novim mjestima gdje bude Vašoj duši lijepo. Vaša ljubav svima godi, a mnogi Vaši bližnji na nju strpljivo čekaju. Mi smo u njoj uživali i srećni smo što ste nam pripadali. Kao što čestica ne može bez talasa i talas bez čestica, Vi ćete uvijek biti dio Gimnazije, a nadamo se i Gimnazija dio Vas.

Vaša Gimnazija

(Gorana Đ. P.)