Pages

Tuesday, November 04, 2014

Odlazak u penziju profesorice Ljiljane Marčić

Tekst  o odlasku u penziju Ljilje Marčić, profesorice Gimnazije ali i saradnika naseg bloga, posudjen je sa zvanicne stranice banjalucke Gimnazije.
Zelim joj da dugo i sa entuzijazmom kojim se posvetila svojim ucenicima uziva i u svojim penizonerskim danima.
*********************


Gimnazija Banja Luka 20. oktobar 2014. Godine

Prvo učenik, a zatim i profesor banjalučke Gimnazije, profesorica Ljiljana Marčić, od milja zvana Ljilja, održala je 6. oktobra 2014. godine svoj posljednji čas i time navršila 40 godina radnog staža. Bez obzira na veliki broj hemijskih jedinjenja koja su dovela do suza kako same profesorice Ljilje, tako i mnogih kolega, druženje se završilo u veselom organskom raspoloženju Ce-Ha-Ha-Ha....

Ponosna i voljena hemija

Ko može reći da je voljen onako kako mu je potrebno? Ljubav je uvijek bila i ostala misterija i ne znamo koliko su njom ljudi zadovoljni, ali pouzdano znamo ko se njome ponosi i kome je ona bezuslovno pružena.
Uspješan odgovor pronalazi se u banjalučkoj Gimnaziji. Zbila se između jednog predmeta i jedne profesorice, danas čuvene Ljilje Marčić. Kao i sve velike ljubavi, susret je bio slučajan. Mlada gimnazijalka je bila poštovalac pisane riječi, htjela je nju njegovati, a onda se desilo čudo.
Profesor Milan Miladinović ga je stvorio. Predstavljajući čarobni, zanosni svijet hemije i nagovještavajući još njene neprohodne prolaze, koji mogu biti dostupni uz istinske zaljubljenike, bio je najodgovorniji za Vašu odluku. Hemija je na svu radost nas, Vaših kolega i učenika, postala Vaš neodvojivi dio. Nosili ste u sebi helenski duh, vjeru Demokritovu i svih atomista, čuvajući tradiciju istraživača prirode. Slijedili ste njihovo zadobijanje duhovne vedrine kroz mjeru, rad, dužnost i razborito uvjerenje koji potiču samo iz čistog srca. A srce je čudna 'pletisanka'. Stvaralaštvo koje kreće iz tog ishodišta drugima je nevidljivo, nedostupno. Rijetko se desi da pravog tragača napušta. Bodri ga da ne zaluta, a Vi ste joj se lagano približavali i na svakom koraku ona Vam je šaputala svoje tajne dok se niste u potpunosti upoznale. I nikad je niste povrijedili.
Niste dozvolili sebi mogućnost da joj nešto dodajete ili oduzimate, niste odustajali od pronalaženja onog što joj prija, osluškivali ste njen puls i brinuli se za njegov ujednačen ritam. Vaše ocjenjivanje bilo  je po jasnim kriterijumima, nepogrešivo ste vrednovali kako dolikuje predmetu i Vašoj autonomnoj savjesti i sve se odvijalo bešumno, iskreno. Niste htjeli da hemija bude bilo čim sputana. Slobodno se uz Vas kretala učionicom, dodirivala samo slušače koji su je gledali začuđenih očiju i njih nije iznevjerila. Oni su posjedovali već stečene navike, spremnost ispunjavanja obaveza i učenje iz vlastite pobude, a ne po volji drugih. Svi to nisu mogli pratiti, ali i oni učenici koji nisu uspijevali, cijenili su Vašu bezgrešnost, pravičnost. Njihovu slabu ocjenu odvajali ste od njihovog karaktera, ličnosti i nisu ni oni htjeli da od njih odustanete. Vašoj predanosti, upornosti i istrajnosti neprestano su se divili. Nije bila velika mudrost otkriti da za takvim umijećima maštaju i čuveni instituti.
Zadovoljna i voljena hemija nagradila Vas je svojom najmoćnijom osobinom, koja opstaje u svim vremenima - neuništivošću. Ona je postala najvidljivija kad se najviše tame nadvilo nad njom, kad su u njeno ime govorili ljudi koji je nisu umjeli voljeti. Izdržali ste i veliku reformu koja je Gimnaziju uskratila za časove hemije, odredila da bude mjesto obrazovanja učenika u oblasti kulture i umjetnosti. I tad ste bili nezaobilazna stanica učenicima na putu prirodnih nauka, koji su je samo kratko izučavali. Postali su danas priznata imena u mnogobrojnim oblastima, u humanim, medicinskim naukama dostižu rezultate kao svi gimnazijalci i oni su Vam neizmjerno zahvalni.
Vaša Gimnazija, kojoj ste kao i hemiji bili odani, zna da Vas neće napustiti polet, energija ni na novim mjestima gdje bude Vašoj duši lijepo. Vaša ljubav svima godi, a mnogi Vaši bližnji na nju strpljivo čekaju. Mi smo u njoj uživali i srećni smo što ste nam pripadali. Kao što čestica ne može bez talasa i talas bez čestica, Vi ćete uvijek biti dio Gimnazije, a nadamo se i Gimnazija dio Vas.
Vaša Gimnazija

(Gorana Đ. P.)

5 comments:

  1. Ljiljkane nas,
    Volimo te zajedno sa tvojim Mariom,
    Cadjo I Cure.

    ReplyDelete
  2. Ljiljo, neka je sa srecom! Pozdrav Tebi i Mariu.

    Sejo i Dubravka

    ReplyDelete
  3. Prekrasan je ovaj tekst,onakav kako to nasa teta Ljilja i zasluzuje.
    Sretno teta Ljiljo.

    Tufekcici

    ReplyDelete
  4. Nisam ni znala da ću odlaskom u penziju dobiti toliko mnogo čestitki. Samo što ja nigdje nisam otišla, tu sam, pomalo zatečena svim ovim lijepim riječima. Svijest da je došlo do promjene ritma, da se može neograničeno uživati u jutarnjoj kafi, ali i da već pomalo fali katkad nesnosna školska graja, to su vjerovatno tek znaci jednog novog početka? Zahvaljujem se na dobrim željama!
    Pozdrav svima iz našeg 'doma penzionera',
    Ljilja

    ReplyDelete
  5. Postove gospođe Liljane uvijek čitam i uvijek me obraduju. Želim da ih bude češće I da ona u zdravlju uživa svoju penziju. Gospođo Ljiljano kod nas kažu samo neka dugo traje.
    Pozdravlja Vas
    Mirnez

    ReplyDelete