Sule: NASTANAK YU ROCK 'N' ROLL-a (Uz malu pomoć mojih prijatelja)

Nedavno sam se u Banjaluci druzio i sa Suletom. To je onaj moj drug sto mi je na pameti uvijek kad odem na koncert neke svjetske rok grupe. Tada se pitam, sta li Sule misli o toj grupi, o toj muzici. Kako bi on uzivao ili bio razocaran.
Stari je on muzicki sladokusac. Jedan od rijetkih za koje rok nije bio samo muzika. Za njega je on bio i ostao smisao zivota. 
Iz Toronta sam mu donio album Allman Brothersa. Nije ga ni u Torontu bilo lako pronaci. Ali za Suleta se vrijedilo potruditi. Kad ga je dobio prvo je pazljivo razgledao omot sa svih strana, pa ga uz osmijeh uzivanja pomirisao, pa sa paznjom izvadio plocu iz omota drzeci je samo za ivice, onako kako to rade samo oni koji ploce vole i cijene, pa je sa paznjom postavio na gramofon, pa na njen pocetak njezno spustio ruku sa iglom, pustio da muzika tece i razgledajuci omot pricao o Allman Brothersima, o pjesmama koje smo slusali. 
Bilo je to prijatno vece, tiho i mirno, opustajuce... Za pamcenje.

Pricali smo i o poslu - Parkicu. Vi koji ga posjecujete vjerovatno ste primijetili da vec neko vrijeme nema mjesecnih Suletovih prica o banjaluckom i jugoslovenskom rocku. Uzeo je moj drug mali tajmaut (ovako se pise cirilicom), ali smo te veceri dogovorili da otpocnemo sa serijom prica o YU rock-'n' rollu. Tekstove je Sule uz pomoc svojih prijatelja prikupio sa raznih strana. Nisu to sve originali. Ponegdje je upotrebljena i "copy-paste" tehnika koja u doba interneta i svih ovih javno - privatnih medija vise i nije neki grijeh. 
Svrha svih tih prica je da nas podsjete na rock i sve ono sto ga je okruzivalo ili jos bolje, sve ono sto je rock okruzivao.
Prva prica pocece sa slikom najvecih rokera nasih generacija: 
Tita i Kraljice Elizabete II. 

**************************

Došlo doba da se Rock 'n' Roll proba - priča No1.

Engleska kraljica Elizabetha II i drug Tito

Kako SFRJ nije bila zemlja Istočnog bloka i kako je bila jedna od zemalja osnivača Pokreta nesvrstanih, bila je mnogo otvorenija zapadnjačkim uticajima u usporedbi sa ostalim komunističkim zemljama. Pop i rock muzika bili su prihvaćeni u društvi, zbog čega je ta muzička scena bila razvijena i dobro pokrivena u medijima-što uključuje različite časopise, radio i televizijske emisije.

(Čak su neki izvođači svirali i za samog druga Tita).

SFRJ je bila jedina komunistička zemlja koja se uključila u Pjesmu Eurovizije prije mnogih zemalja Zapadne demokratije.

Za razliku od stanovnika drugih komunističkih zemalja, Jugosloveni su mogli putovati van svoje zemlje, jer su imali  legendarni jugoslovenski „crveni pasoš“, koji je omogućavao lak pristup svuda, pa i pristup zapadnjačkoj kulturi.

Jedan od najvažnijih izvora preko kojeg su se mladi Jugosloveni  informisali o najnovijim vijestima u svijetu rocka  bio je čuveni Radio Luxemburg.

Mladi Jugoslavije nisu zaostajali za Zapadom, pa i sami pokazuju buntovništvo: momci puštaju kosu, a cure je, zajedno sa suknjicama, krate. Dugu kosu su prvi pustili pjevač Silueta Zoran Miščević i ostali članovi tog sastava. Uskoro su njihov primjer slijedili i mnogi drugi muzičari.

Međutim, stari partizanski borci dugu kosu su povezivali sa četnicima, pa se ispočetka tako gledalo i na rokere.

Dakle, rock muzika na početku nije bila dobro prihvaćena zbog navodnog skretanja sa svijetlih staza revolucije.

U jednom od izvještaja Saveza omladine Jugoslavije iz 1963. godine stajalo je da „treba osuditi pjevanje rokenrola na talasima Radio Beograda“. Medjutim ubrzo, nepoznata osoba iz vrha crvene Partije, crvenom olovkom preko riječi "osuditi" ispisuje "zahvaliti".

Tako su, krajem 1960-ih, čupavci uspjeli uvjeriti funkcionere da su lojalni socijalizmu, pa se 1967. godine u Savez komunista Jugoslavije učlanio i prvi dugokosi mladić. Ta godina je zapravo bila godina kada su mnogi mladi, pa i dugokosi, jos u srednjoskolskim klupama podsticani da se "uclane". 

Tako je duga kosa postala društveno prihvatljiva, a minić je, na radost svih osim strogih roditelja, postao omiljeni dio garderobe svake urbane tinejdžerke.

Godinu dana kasnije, odnosno 24. maja 1968. godine, rock 'n' roll je i zvanično postao zvuk mladih u Jugoslaviji.

Te večeri drug Tito i drugarica Jovanka su u beogradskom Domu omladine prisustvovali zabavi na kojoj je svirao VIS Elipse iz Beograda!

Iako se kultura bivše Jugoslavije često dijelila, u to vrijeme se sve na pop i rock sceni uglavnom temeljilo na reprodukciji nečeg što je došlo izvana, Razlike su bile jako male. Praktično jedino u tome što je neko otpjevao neki strani hit na ekavici, na srpskom, neko na hrvatskom, a neko na slovenackom, makedonskom... To je bila jedina razlika.

To se razdoblje danas posmara vrlo romantično i opisuje kao vrijeme bez skandala, bez droge i seksa.    

Doživljavajući ex-yu rock 'n' roll iz druge ruke tj. sa distance od četrdesetak godina, a na osnovu zvučne ostavštine, sigurno je da su pedesete i šezdesete godine, izgledalo to paradoksalno ili ne, zapravo bile jedino vrijeme kada su ovdašnji muzičari bili najbliži svojim zapadnim uzorima.