Andrej Nikolaidis:

"...Vojislav Šešelj je kao toksični otpad. Oslobodili su ga se u Hagu i transportovali u Srbiju, koja ga je i proizvela, pa joj je sada zapalo da ga i deponuje. Kada je istovaren na tle Srbije, Šešelj je, naravno, istoga trena, počeo da truje okolinu. Šteta je učinjena i sad se igra stara dobra igra "ko je kriv". Najprije je Hrvatski sabor, deklaracijom, a potom i Evropski parlament, rezolucijom, optužio Srbiju za nepravilno skladištenje otpada. Trebalo je to zakopati tako da ne zagađuje ljude, vazduh i vodu, poruka je deklaracije, odnosno rezolucije.

Iz Srbije ponavljaju kako oni nisu ni tražili da im vrate visokotoksične materije, za koje su mislili da su ih se zauvijek oslobodili. Jasno je da je premijer Aleksandar Vučić posljednji čovjek na planeti kojem je trebalo da mu neko na kućnom pragu istrese Šešelja. Ali, stvar je gotova: Šešelj je u njenom dvorištu i srpska ga se Vlada neće lako otarasiti. Je li cinična odluka Haškog suda da, navodno "iz humanitarnih razloga", zbog bolesti, pusti u svijet čovjeka koji će, kamo god kroči, širiti zaraznu, bolesnu ideologiju? Naravno da jeste.

Je li Šešelj postao sredstvo pritiska na Vučića i srpske vlasti? Naravno da jeste. Fina je to ironija: da Šešelj, koji je koliko ijedan majčin sin proizveo mahnitih teorija zavjere o "zlom Zapadu" i njegovoj "antisrpskoj" politici, postane alatka u rukama tog istog Zapada, koji danas njime, Šešeljem, kao francuskim ključem, priteže i popušta Vladu Srbije. Kada bi čovjek bio zloban, mogao bi, koristeći retoriku samog Šešelja, reći kako je vojvoda postao "plaćenik Zapada" - isplaćen ne srebrenjacima nego slobodom..."

(e-Novine)