Sule: 1960-e: Električari-priča No.7

Tomi Sovilj se po odlasku iz Zlatnih dečaka pridružuje Siluetama, koje već tada postižu svoje prve uspjehe. Međutim, već 1964. Godine Siluete se cjepaju na dva djela: Siluete sa Zoranom Miščevićem, koji je došao iz lokalnog sastava Safiri i grupu pod imenom Tomi Sovilj i njegove Siluete. Tomi Sovilj je sa svojim Siluetama snimio dva singla „Wooly Buuly“ i „Jinny, Jinny“, a zatim naglo nestaje sa svih glavnih jugoslovenskih pozornica. Pouzdano se zna da je ovaj sastav postojao sve do 1970. godine, kada je Sovilj raspustio grupu i nastavio karijeru pjevajući po američkim klubovima, na Bliskom istoku i Zapadnoj Evropi.

Siluete su prve u glavni grad donijele duh „bitlsomanije“ i atmosveru vrištanja kao na koncertima Beatlesa.

VIS Siluete

Zoran Miščević postaje najkontraverzniji idol oko koga se lome koplja ne samo dve generacije, već i unutar mlade publike. Naime, slično diferenciranju rock publike na modse i rockere u Britaniji, beogradska mladež se polarizovala oko dva sastava u lokalnim razmjerima, sličnu razlici između Beatlesa i Rolling Stonesa u Engleskoj , odnosno Silueta i Elipsa u Beogradu.

Siluete Zorana Miščevića su se opredjelile za „skidanje“ stranih hitova, bez obzira na stilsko opredjeljenje, tako da su se na njihovom repertoaru smjenjivali hitovi Rolling Stonesa, Beatlesa, Equalsa, Procol Haruma, Small Facesa... Takva im je bila i prva ploča koju su snimili 1966. godine, na kojoj se nalaze obrade pod nazivima „Tvoj rođendan“, „Najdraži san“, „Uhvati vjetar“ i „Keti“. Ostavši prvenstveno plesna atrakcija, Siluete nisu postigle bilo kakav uspjeh pločama sa „cover“ verzijama, a sve ozloglašenija mjesta na kojima su nastupale jasno su pokazivale da njihovo vrijeme prolazi.

Zoran Miščević je umro 4. aprila 1995. godine.

-Već pomenuta Ivanka Pavlović i Slobodan Skakić bili su vokalni solisti na prvom značajnijem nastupu Elipsa u bašti kluba „Eureka“ 21. Juna 1963. Godine.

VIS Elipse

I Elipse su počele svirajući instrumentalne numere Shadowsa u bašti KUD-a „Gradimir Mihajlović“, odakle su se preselile na stalne igranke na Tehnološkom fakultetu u Beogradu.

Bio je to pravi početak izlaska iz anonimnosti, i uz stalni porast popularnosti uspjeli su napraviti i nekoliko snimaka za Radio Beograd.

Publika je bila ta koja je Elipse postavila kao antipod Siluetama Zorana Miščevića, što su, čini se, oba sastava prećutno prihvatila. No, za razliku od Silueta, koje su bile i ostale pozadina Zorana Miščevića, Elipse nikada nisu pronašle pravog frontmena sa kim bi se publika mogla identifikovati.

Mnogo je ljudi prodefilovalo pjevajući nakratko kroz Elipse, ali svakako da je najezotičnije bilo angažovanje crnog afričkog studenta Edija Dekenga, koje je trebalo da približi muziku Elipsa soul trendovima sredine šezdesetih godina.

Nakon razilaženja sastava, dva člana Elipsa, bas gitarista Bojan Hreljac i bubnjar Vladimir Furduj nastavljaju karijeru prvo kao standardna ritam-sekcija Korni grupe, a potom kao studijski muzičari. 

(Little Sule)