Asaf BEČIROVIĆ: Ko ne skvasi gu...., ne uhvati ribicu

Jajce je ugostilo ribare na svjetskom prvenstvu u mušičarenju, disciplini za koju kažu da je kraljevska

DOZVOLA: U Donjem smo Vakufu. Raspitujemo se na kojem dijelu Vrbasa možemo naći takmičare 35. svjetskog prvenstva u mušičarenju. U lovu riba na mušicu. Sagovornica kaže da pojma ne zna, da morala bi pitati supruga koji je ribar.

"On kad god kupi dozvolu za ribolov, nikad ništa ne ufati! A kad ne kupi, onda njega ufate!", raportira.

Zove supruga na mobilni, zauzet. Nejse. Drugi su nam objasnili što nas je zanimalo pa smo se obreli nekih desetak kilometara van Vakufa. Vidimo na obali Vrbasa ribolovca. Ali nije učesnik prvenstva!

"Dugo ste ribar?", pitamo.

"Godinama!", odgovara.

"Je l' malo dosadno satima sjediti i čekati da riba zagrize?", zanima nas.

"Nije! Vazda naiđe neka budala koja me zabavlja glupim pitanjima!", veli on.

Ters neki ribar. Napokon, kilometar uzvodno, na desnoj obali mutnog Vrbasa, sretnemo Senada Zahidića. Sudiju na prvenstvu. Senad na obali, Lorands Liprans, takmičar iz Latvije, u Vrbasu do koljena.

PROLETER I GOSPODIN: "Ništa nije upecao!", veli sudija Senad.

Puštamo ga da objasni šta je mušičarenje. Veli, ne zna kako bi objasnio!

"To ti je uživanje u ribolovu! I nije svrha uhvatiti ribu, nego ćejf! Merak!", znalački će Senad.

Potom pričamo o tome kako se Patrick Weiss, član američke ekipe, sve hvaleći nam prirodne ljepote, požalio na "pametne ribe, jer teško ih je uhvatiti". "Bogme je Patrick u pravu! Pastrmka je, recimo, proždrljiva. K'o proleter je. Jede sve živo. Lipljen je gospodin. Taj bira šta jede! Moraš biti maher da ga uhvatiš. Ne može njega svako uhvatiti!", objašnjava Senad.

Istovremeno, takmičaru iz Litvanije nikako da se posreći. Neće ga ni proždrljiva pastrmka, ni gospon lipljen! "Što mu malo ne pomogneš?", pitamo sudiju. "Hem ne smijem, hem se ne možemo sporazumjet! A išaret ne pomaže!", smije se Senad.

Pa objašnjava da jučer su ribari lipljena uzimali na paunicu. Ona se pravi od paunovog pera, plus staviš crvenu trakicu. Nekoliko se lipljena jučer zaletjelo na taj mamac.

"Sad je idealno vrijeme za hvatanje lipljena. Samo što to Litvanac ne zna. Nema odgovarajuću muhu za njega!", siguran je sudija.

MUŠIČARENJE: Okreni-obrni, mušičarenje se smatra, boga mi i jeste, za vrhunsku vještinu, finoću i znanje. Ništa sila, ništa snaga! Reklo bi se, zabava je to što ljudi na sebi svojstven način vole prirodu i rijeku. Mamac je, zaključili ste već, insekt. Stoga mušičar mora poznavati insekte sa vode na kojoj peca. Jer svaka se riba hrani insektima koji se mogu naći na rijeci na kojoj ribarite. Ima načina i da napravite vještačke mušice. Ako, pak, mušičarite na vještačku mušicu, važno je obratiti pažnju na njenu veličinu. Što bliža prirodnoj mušici, to bolja. Važna je bogme i boja mušice. Valja je mušičaru što uspješnije imitirati.

"Ma, mušičarenje je kraljevski sport. Mušičariš li na jezeru, može u čamcu do tebe biti i princ Charls. Ali to tebe ne zanima. To ti je, haveru, normalno! Jer kod ribara nema te vrste razlika. Svi su isti. Ili znaš pecati ili ne znaš!", objasnit će Armin Plivčić, također sudija na takmičenju.

Uto, protrča pored nas takmičar. Južnoamerikanac, reći će Armin! Za njim i sudija trči. Oba u goloj vodi. Južnoamerikanac će završiti u Vrbasu do pasa, a mi zaključiti da ko ne skvasi guzicu, ne uhvati ribicu.

"Za mušičarenje, koje je zadnji stadij ribolova, moraš biti prirodno nadaren! Moraš imati finese. Ne znam zašto je tako, al' je tako!", vajka se Armin.

PENZIJA: Nama se učinilo da zgodnije je loviti na plovak. Sjedeš na hoklicu, zabaciš udicu, grickaš i pijuckaš! Ako se šta zakači na udicu, dobro je, ako ne - nikom ništa.

"Pričate o plovkarenju?! Za nas mušičare to je penzionerski sport. Ja sam mušičar jer mi je to fino! Sam pravim mamce. Dakle, na svoju kreaciju uhvatiš ribu, pa je poljubiš i pustiš. To je vrhunac. Kako biram muhe? Moraš vidjet šta od insekata ide vodom. Dovoljno je malo prošetati i vidjeti šta treba uzeti za mamac!", siguran je Armin.

Pa priča kako riba fakat može biti pametna. Da nije tačno da riblja memorija traje samo tri sekunde. Jer kad više puta uloviš ribu i pustiš je, kaže sudija Armin, ona skonta i biva pametnija. Riba, veli on, bira mamce.

"Vrbas je specifičan, ima puno hrane u Vrbasu. U ovom se periodu roji, recimo, petnaestak insekata i ona samo jednog uzima. Pogodiš insekta, puna torba riba. Sinoć je Amerikanac sve pretres'o i ništa. I kad je naš'o pravu muhu, uhvatio je tri ribe!", zna Armin.

Sad, naučno je dokazano da riba je pametna. Neki profesor ekologije u Kaliforniji je snimio ribu kako iz pijeska kopa školjku. I onda nađe odgovarajuću stijenu pomoću koje otvara školjku. A taj postupak, je li, zahtijeva razmišljanje, male i velike radnje kojih se treba sjetiti i izvršiti kako Bog zapovijeda. Što za ribu nije mala zajebancija, nego ozbiljan posao.

FOSIL: Ima u Bosni i Hercegovini, osim lipljena i šarana i tako dalje, riba koja se zove paklara. Riba fosil. Ta riba je već 500 miliona godina nepromijenjena. Kakva je nastala, takva i ostala. Upecana je u Klepcima, kod Čapljine, u rijeci Bregavi. Ribar je, prije nego što će je vratiti u rijeku, fotografisao kako mu, kad bude pričao o svemu, ne bi rekli da priča ribarske priče. Onda se šokirao. Nakon pola sata primijetio je kako je rana od uboda na paklari skroz zacijelila. Kasnije će ribar saznati da ulovio je ribu sa crvene liste. A na toj su listi najrjeđe ribe svijeta.

Sad, šućur dragom Allahu, pa u našim rijekama ne živi somić candiru: sedam centimetara dug, šest milimetara debeo. Ima običaj uvući se u ljudsku uretru, mokraćnu cijev. To, naravno, može, kad su ribari u pitanju, samo kroz ribarevu ćunu. Vjerovalo se da mokrenje u vodi privlači tu parazitsku ribicu, no nedavno istraživanje pokazalo je kako ribica ne pokazuje baš osobito zanimanje za urin. No, hajmo mi s rijeke Vrbas na Plivsko jezero. Jer i tamo se mušičari takmiče.

BRATSTVO: To lijepo jezero dugo je 3,5 kilometara. U njemu žive potočna, jezerska i kalifornijska pastrmka. Plus štuka i šaran. Sve te ribe od lovokradica čuva Hamdija Dedić.

"Kradu l' ribe?", pitamo ga. "Jaštaradi nego kradu! Sirotinja, eto ko krade! Uhvatim ih, a oni kažu da bolje im je krasti ribu, nego jaja. Jer riba je zdravija!", veli Hamdija.

Opet, Sadiju Bašimamovića, predsjednika Upravnog odbora Sportsko-ribolovnog društva Zlatovčica Jajce, pitamo a koja je riba u Plivskom jezeru najukusnija? "Najukusnija je riba ona koja je na stolu!", šali se on.

Pa objašnjava da na jezeru se lovi na čamcu. A u čamcu su dva takmičara, plus sudija. Jedan od takmičara je komandant čamca. I lovi se gdje on rekne. Nakon sat i po, komandant čamca je drugi takmičar. Lovi se tri sata. Ko više ulovi, bolje stoji na ljestvici. Zanima nas je li Sadijino ribolovno društvo jednonacionalno.

"Naravno da nije!", ponosno će on. "Nego je jedinstveno! Kod nas političari mogu biti članovi društva, ali ne mogu biti u upravljačkim strukturama!", objasnit će.

POLITIČARI: Veli i da političari dolaze u ribolov, al' su se, trenutno, zabavili o sebi, pa su urijedili. Nekada se, objasnit će Bašimamović, znalo da su najbolji ribari među političarima bili Branko Mikulić i Gojko Ubiparip. "Sadašnji političari skloniji su lovu na divljač i drugim brdskim disciplinama!", smije se.

Al' jebeš političare! Radije recimo da mušičar mora, tako Sadija kaže, znati gdje koja vrsta ribe u jezeru živi. Mora znati koja je riba riba dna, koja površine...

"Jezerska pastrmka je na dnu, potočna na sredini, a kalifornijska i na dnu i na površini. Lipljen je riba dna", zna on.

Priča i kako su takmičari oduševljeni ljepotama Bosne i Hercegovine. Kažu, do sada im je ovo najljepše svjetsko prvenstvo. Jer gradovi su blizu rijeka pa se mogu družiti, iskustva razmijeniti. Dočim, na drugim su takmičenjima bili izolovani, usamljeni.

"Imamo i jednog takmičara Čileanca, superbogataša. Taj ima svoja jezera, rijeke, hotele. Ribari su mu klijenti. Ovdje mu se toliko svidjelo da nam je obećao dovesti pedesetak svojih klijenata. Ima brata u Španiji koji je već najavio svoj dolazak. A to nama i jeste cilj!", kaže Sadija.

E, kad ovi klijenti koje će bogati Čileanac inšallah dovesti u Jajce i stignu, mogu obići i Muzej, zgradu u kojoj je 29. novembra 1943. održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Tada je Josip Broz Tito na čelu sa partizanima zabranio izbjegličkoj vladi i kralju Petru II Karađorđeviću povratak u Jugoslaviju. Jesu li na pauzi zasjedanja Tito, delegate dr. Vojislav Kecmanović, dr. Ivan Milutinović, dr. Sreten Žujović, dr. Josip Vidmar, dr. Pavle Gregorić, dr. Zlatan Sremec i dr. Sulejman Filipović išli mušičariti? Vrag bi ga znao!

PUN POGODAK: O političarima ribarima porazgovarali smo i sa Miletom Kerkezom, pomoćnikom Igora Gromilića, selektora naše reprezentacije. Istina, nije htio mnogo o tome. Samo je rekao da političari pecaju narod, a ribari ribe. Pametnom dosta. Izgleda, više je sklon lipljenu, gospodinu među ribama.

"Razlikuje boje, mirise i veličinu. Tako i lovi!", siguran je Mile.

Pričao je i o tome kako su pripreme za ovo svjetsko prvenstvo u mušičarenju počele prije deset godina, kada su se, kandidature radi, budući organizatori razletjeli od kuće do kuće, tražili od ribara da im daju svoje fotografije s ulovljenim primjercima riba. Kako od Vijeća ministara BiH ni banke nisu dobili za organizaciju... "Naše realne mogućnosti na ovom svjetskom prvenstvu su šesto mjesto, ali se nadamo medalji!", prognozirao je Kerkez.

I pogodio. U konkurenciji 30 timova iz cijeloga svijeta, bronzu smo osvojili. Nije mala zajebancija biti treći na svijetu u bilo kojem sportu, u mušičarenju naročito. A na tome imamo zahvaliti mušičarima Aleksandru Đukiću, Željku Prpiću, Jovi Deviću, Saši Jeremiću, Siniši Bovanu, Borislavu Šmanji i Samiru Kalušiću. Bogme i izborniku Gromiliću i njegovim pomoćnicima Kerkezu i Seadu Alijagiću.

Asaf BEČIROVIĆ