Banjaluka 2015 - Djeca kad se vole

Djeca kad se vole ljube stojeći

Po kapijama noći

Dok prolaznici ukazuju prstom na njih

Ali djecu kad se vole

Baš je briga dal ih ko vidi.....

Ovi Preverovi stihovi mi se vracaju svaki put kad setam Banjalukom. Predivno je vidjeti te zaljubljene mladice i djevojke kako se, oslobodjeni stega i strahova,  ljube na setalistima, trotoarima, parkovima...Nigdje to mladi  ne rade tako kao u Banjaluci. Ili se to samo meni cini, jer nigdje me, kao u mom gradu, ne podjecaju na moju mladost i moje ljubavno sljepilo. Jedna je to od tradicija naseg grada koju ni rat nije mogao istjerati sa njenih ulica. Radujem se svakom takvom prizoru kao necemu cemu i sam, iako u ovim poznim godinama, pripadam.  Bilo bi ruzno i nepristojno narusavati te njihove trenutke ljubavi slikanjem. Zato ovaj ovaj mali osvrt nece imati sliku koja bi ga bolje docarala. Ni ne treba slika.  Jer svi vi ste to vec nekada dozivjeli i imacete svoju sliku i svoje slike.

Ne osudjujte ih ni kada se njihov poljubac produzi, jer i vi ste se nekada, slijepi na prolaznike, ljubili puni iskrene ljubavi i zanosa koji su vas cinili slijepima na okolinu, na prolaznike, mozda i komsije, na rodjake... Jer znate da u tim trenucima za te mlade, na cijeloj kugli zemaljskoj postoje samo njih dvoje...