Djeca kad se vole ljube stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali djecu kad se vole
Baš je briga dal ih ko vidi.....
Ovi Preverovi stihovi mi se vracaju svaki put kad
setam Banjalukom. Predivno je vidjeti te zaljubljene mladice i djevojke kako
se, oslobodjeni stega i strahova, ljube
na setalistima, trotoarima, parkovima...Nigdje to mladi ne rade tako kao u Banjaluci. Ili se to samo
meni cini, jer nigdje me, kao u mom gradu, ne podjecaju na moju mladost i moje
ljubavno sljepilo. Jedna je to od tradicija naseg grada koju ni rat nije mogao
istjerati sa njenih ulica. Radujem se svakom takvom prizoru kao necemu cemu i
sam, iako u ovim poznim godinama, pripadam.
Bilo bi ruzno i nepristojno narusavati te njihove trenutke ljubavi
slikanjem. Zato ovaj ovaj mali osvrt nece imati sliku koja bi ga bolje
docarala. Ni ne treba slika. Jer svi vi
ste to vec nekada dozivjeli i imacete svoju sliku i svoje slike.
Ne osudjujte ih ni kada se njihov poljubac
produzi, jer i vi ste se nekada, slijepi na prolaznike, ljubili puni iskrene
ljubavi i zanosa koji su vas cinili slijepima na okolinu, na prolaznike, mozda
i komsije, na rodjake... Jer znate da u tim trenucima za te mlade, na cijeloj
kugli zemaljskoj postoje samo njih dvoje...
No comments:
Post a Comment