Adnana Karahasanović Zeljković: Na vijest da te više nema, dragi Joco

Kupi vreću brašna

I kupi konzerve ribe, biće rata, kažeš,

zar te ništa nije naučio tata?

I ja kupim vreću brašna,

a ti mi je otmeš iz ruku

I zabaciš preko ramena.

na peti sprat uzneseš, ko atleta,

uz osmijeh, oko cijelog svijeta,

a onda je spustiš

I govoriš mi svoju novu pjesmu...

Nismo se ni snašli:

rat bio I prošao

I stigla nas jesen.

Ponekad te sretnem:

ti ides, zanesen.

I poput one vreće brašna,

sad si ti uznesen,

lako.

Gdje je sada tvoj kajak

I dajak

I tvoja lijepa šeherska cura Nura,

tvoja svjetlost?

Na nebu se za te

crveni tepih stere,

zdravere, prijatelju,

zdravere, zdravere.