Boris Vlašić: Diploma – plagijat u zemlji u kojoj se poštuje procedura

”Ja sam diplomirani kriminalist”, reći će u nekom razgovoru Milijan Brkić, glavni tajnik HDZ-a. ”Čekajte, niste li vi onaj kojemu je i sud utvrdio da je do te diplome došao prepisujući tuđi rad, plagirajući tuđe djelo i trud?”, mogao bi ga pitati drski sugovornik. ”Jesam, ali nema veze. Pogrešnim postupkom su mi uzeli pravo na diplomu pa sam je dobio nazad”, objasnit će perspektivni tajnik moćne stranke i pohvaliti hrvatsku demokraciju koja najsnažnije poštiva proceduru.

”Ali, vi ste i dalje plagijator?”, čačkao bi u razgovoru tip koji ne bi shvaćao kako se to može nositi diploma temeljem utvrđenog plagiranja, unatoč toj činjenici. ”To sada nije važno”, samouvjereno bi mu mogao reći diplomirani kriminalist, ”činjenica je da ja imam diplomu i da zahvaljujući takvoj diplomi mogu konkurirati za razna radna mjesta s odgovornošću i primanjima odgovarajućima diplomi”, završit će diskusiju uvaženi visokopozicionirani član HDZ-a.

”Iz onog što je sud mogao napraviti, usporediti te dvije preslike diplomskih radova, proizlazi da je tuženik u postupku pravilno utvrdio da je 70 posto rada tužitelja zaista prepisano iz rada od godinu dana prije, od Stanka Tomića”, kazala je Tamara Bogdanović, sutkinja Upravnog suda, prije par dana obrazlažući odluku po kojoj će usprkos činjenici da je većina diplomskog rada prepisana Milijan Brkić imati pravo predstavljati se kao diplomirani kriminalist i voditi opisane razgovore.

Sutkinja nije pogriješila. Jasno joj je da nije smjela voditi postupak jer bi njenu odluku u žalbenom postupku bacili u koš, ali je ipak rekla bitno – rad je prepisan.

Milijan Brkić je pak, komentirajući tu sudsku odluku, iako je rekao kako neće komentirati sudsku odluku, kazao da je svoj rad napravio u dogovoru i prema uputama mentora. Rekao je i da mu ni mentor ni tročlano povjerenstvo nije ni signaliziralo da bi ga itko mogao prozivati zbog kvalitete napravljenog diplomskog.

Neki bi se mogli sjetiti da je u izradi tog diplomskog kriminalist prepisivao i tiskarske greške, ali možda je riječ o onim dijelovima rada kada autor zbog strasti prema sadržaju koji ispisuje više ne može obraćati pažnju na detalje koji onda ostanu za vječnost, i onda ispadne da su se iste greške pojavile u slučajno isto napisanim rečenicama, kao pokazatelj da su se istim problemom bavili kriminalisti raznih generacija.

Brkić je tu, u stvari, pokazao na bit problema, iako to vjerojatno nije htio.

Naime, to što je on prepisivao svoj diplomski rad njegov je problem koji će mu se pojaviti u savjesti svaki put kada kaže da je diplomirani kriminalist. Jer nije. A to ipak zna cijela zemlja. Isto je kao da izgovara tuđe ime. Problem će biti i ako će se ikad zaposliti temeljem te diplome jer će to značiti da vara svoje poslodavce, no to i jest ideja prepisivanja diplomskog rada.

Obično, kada uhvate nekoga da se zaposlio temeljem lažne kvalifikacije, traži se i da vrati novac koji je dobio temeljem nezaslužene plaće, no trenutno, takva opasnost ne prijeti Brkiću jer živi u zemlji u kojoj se poštuje procedura.

Oni s kojima treba porazgovarati su Brkićev mentor i komisija koja mu je odobrila rad, ispitala ga, odobrila rečenice koje je napisao i zastupao kao svoje, a da pritom nije ni skužila ni provjerila je li možda takav rad već napisan.

Vijeće iza se čijeg autoriteta Brkić sada krije je ono koje bi trebalo objasniti kako im se to dogodilo.

Dodatno, u cijelom je sudskom postupku dokazivanja krađe tuđih misli upletena i Visoka policijska škola koja sudu nije dostavila potrebnu dokumentaciju jer je policijskoj školi, očito, sudski postupak nešto bez veze na što se ne treba obazirati. To se zove opstrukcija, postoji i kao kazneno djelo, ako se tako protumači jer ako netko posjeduje dokaz kojim se utvrđuje razvoj događaja, a ne dostavi ga sudu, onda to znači da ne poštuje sud i ometa izvršenje pravde.

No, sve je to imalo sasvim sporedan značaj u postupku jer je započet odlukom dekana koji je Brkiću oduzeo diplomu. A to dekan nije smio jer je došlo do promjene propisa, pravilnika kojim je takva odluka prebačena u nadležnost stručnog vijeća.

Da, riječ je o vrlo bitnoj razlici i HDZ-ov tajnik Brkić se uistinu može nastaviti predstavljati kao diplomirani kriminalist.

Demokracija koja poštuje proceduru je pobijedila. Istina, dekan koji je oduzeo Brkiću titulu je isti čovjek koji je potpisao i pravilnik prema kojemu on više nema pravo odlučivati o oduzimanju nečijeg znanstvenog zvanja, ali je na to zaboravio u trenutku kada je odlučio osporiti Brkiću da je sam napisao svoj diplomski.

Nešto kao zafrkancija u kojoj dekan namjerno napravi veliki i pogrešan korak, znajući da će njegov potez biti odmah osporen u sudskom postupku, a on, opet, ima neko pokriće da je pokušao biti pošten prema diplomama koje potpisuje.

Može se to zvati i namještaljka jer je prilično jasno da Visoka policijska škola neće pokrenuti novi postupak i izlagati nesretnog kriminalista nevolji da ponovno prolazi sve strahove oko toga je li i u kojoj mjeri je on, makar i nesvjesno, prepisao ili isto mislio kao i netko tko je diplomirao godinu dana prije njega.

I nije naravno štos u diplomi Milijana Brkića, nego u činjenici da Visokoj policijskoj školi ni njenom dekanu, a ni samom Brkiću nije važno što su uspjeli pokazati da im je sasvim u redu što se do visokih zvanja u ovoj zemlji može doći muljanjem.

Ne treba očekivati da će Brkić ikad pisati molbu za posao. On računa na radna mjesta na koja se ne dolazi natječajem.

No, to što si je Visoka policijska škola dopustila da se uvali u igru s diplomskim radovima i da ne učini nužno da bi makar pokušala zaštititi vlastiti ugled, govori da bi se tim problemom trebao pozabaviti netko drugi. Možda ministar?

A možda ne treba nitko jer je predizborno doba i najbolje je ništa ne dirati. Ostaviti sve kako jest. I biti spreman na svašta, ne samo iz obrazovnog sustava nego i pravosuđa.

Jer Brkić je rekao i da je ova odluka pokazala “neovisnost pravosuđa koje ne podliježe političkim pritiscima i zlonamjernim medijskim kampanjama”.

Ne, nije on krivo shvatio. On je u stvari pohvalio nemoć pravosuđa jer je pravda bila opstruirana sa svih strana. I njegova diploma nije obranjena. Ali zemlji koju on misli kreirati to nije važno.

(Jutarnji list)