U Bosni žive
Bošnjaci, Srbi i Hrvati.
Ima i ostale
raje
s povijesnim pedigreom.
Baš žive!
I baš
uživaju!
Povremeno i
u rafalnoj paljbi.
Ćevapčićima se časte, rakijom zbližavaju.
Čudan
svijet.
A vrlo
plemenit.
I vrlo darovit.
Darovit u
ljubavi.
Izvrstan u
umjetnosti.
U znanosti
kako-tako.
Gotovo
nikako.
A graditelj i piramida.
U
Hercegovini žive hercezi
i ostali.
Vrijedni,
oštri.
Vrlo
pravedni ljudi.
Nikom ne
daju prida se,
pa ni Trojancima iz Gabele.
U Bosni žive
bosanci i ostali
koji su s
hercezima svim njezinim
povijesnim
knjigama
čvrsto povezani.
U toj
neobičnoj zemlji,
nekad je
bilo ovako:
Iliri su u
njoj živjeli kraj rijeka
i rukama
lovili ribu.
Pustošili su
je i Mongoli i Tatari.
Heretici su
oporicali njezinu Crkvu.
Turci su
ubili njezina kralja
i protjerali
njezinu kraljicu.
Gradili su
je
i Francuzi,
Austrijanci i Mađari.
Voljeli su
se i mrzili međusobno.
Ženili su se
i razvodili,
ukrštali, častili i ratovali.
Čija to,
onda, krv hrani naša tijela?
Čijim to
jezikom govore
naše
stoljetne patnje?
Čije to gore
tako čarobno
uljepšavaju
njezinu
mudru glavu?
Čije to vode
svjetlucaju
njezinim
dolinama,
moj brate?
Mirko Marjanović
No comments:
Post a Comment