Most Radija Slobodna Evropa
Sagovornici
Omera Karabega na temu zašto su radnici u Srbiji i Bosni i Hercegovini dovedeni
na prosjački štap bili su Branislav Čanak, predsjednik sindikata Nezavisnost iz
Srbije, i Zlatan Begić, profesor Pravnog fakulteta u Tuzli.
OMER KARABEG: Da li danas uopšte postoji radnička
klasa?
ZLATAN BEGIĆ: Rekao bih da mi nemamo radničku
klasu već proletarijat. Državice, koje su nastale na području bivše
Jugoslavije, izgleda da su imale zadaću da rasture radničku klasu. Recimo, u
zakonu o radu se uopće ne govori o radnicima nego o zaposlenicima. Radnička
klasa je sistematski uništavana prije svega kroz uništavanje velikih sistema
koje smo imali u bivšoj Jugoslaviji. Nama su ovdje prodavali priču da nam nisu
potrebni veliki sistemi već mala i srednja preduzeća. To je bila jedna od
najvećih podvala koja se desila na ovim prostorima.
BRANISLAV ČANAK: U Srbiji ne postoji radnička klasa.
Ona je uništeno onim velikim nacionalističkim poduhvatima 90-ih godina koji su
nam doneli samo zlo i nesreću. Ti poduhvati radnike su pretvorili u pripadnike
naciona. Tog momenta je radnička klasa prestala da postoji. Što je najgore, mi
danas više ne vredimo ni kao pripadnici naciona, jer oni koji su nas poslali u
rat 90-ih više ne mogu da ratuju. Sete nas se samo ponekad, kad treba da
naprave neku ujdurmu, da zaprže neku tuđu čorbu.
KARABEG: Može li se reći da je radnik danas
praktično u ropskom položaju?
BEGIĆ: Mislim da problem nije u
poslodavcima već u državi. Godine 1994, kad je u BiH bjesnio rat, kad u mnogim
gradovima niste mogli da pređete ulicu, kad se nije znalo hoće li išta ostati
od BiH, parlament je u Sarajevu donio zakon kojim je društvenu imovinu
pretvorio u državnu. Država je time razvlastila one koji su izgradili fabrike i
stvorili sredstva za proizvodnju, a koji su u to vrijeme bili u rovovima i na
ratištu... Dakle, u tom strašnom vremenu, kada su ljudi ginuli, neko je
kalkulisao kako staviti šapu na sredstva za proizvodnju i na fabrike. Tada je
izvršena najveća pljačka radnika BiH, jer su pravo da raspolažu fabrikama i,
naravno, da ih prodaju, preuzeli časnici i jurišnici političkih stranaka.
ČANAK: ... Privatizacija u Srbiji bila je
još gora nego u BiH. U BiH je odlukom parlamenta društvena imovina pretvorena u
državnu. U Srbiji se čak ni to nije desilo. Svojevremeno sam na jednom skupu
pitao jednog ministra iz prve takozvane demokratske vlade kako to da se oni
pojavljuju u priči o privatizaciji. On mi je odgovorio: "Pa, mi smo vlasnici".
Onda sam ga upitao: "A kada ste vi to postali vlasnici? Kojim činom?"
Umesto da mi odgovori, on je napustio taj skup. Ko je njemu dao pravo da
prodaje moju imovinu i da za to nikome ne odgovara - ni za cenu, ni za
posledice, ni da li će neko biti otpušten i šta će biti sa radnicima kada budu
išli u penziju?
BEGIĆ: Nama sada pokušavaju da prodaju
novi zakon o radu kojim se smanjuju prava radnika. Naši političari nas
bombarduju pričama kako je tako i u Švedskoj i Njemačkoj. Ali zemlje na koje se
oni pozivaju su, za razliku od BiH, zemlje ljudskih prava i sloboda u kojima se
štite pojedinac i njegova prava.
(Radio Slobodna Evropa)
No comments:
Post a Comment