Pages

Monday, October 05, 2015

Jovan Joco Bojović: PISMO KIGI


Sunčani dani Vrbasom...
Čekao sam kišu da pišem,
ali umjesto kiše sunčani dani
i šta – vedrina.

Gromko ZDRAVERE za mog prijateljskog, atletskog, intelektualnog,
radenog – KIGU BERTOTTI DOMINIKA – VRBASKOG.
Tebi nenaturalizovanom Amerikancu poručujem:
- Avantura je ostati, moć je vratiti se...
- Nije ljepota u golubarniku već u golubu.
Banjaluka posta golubarnik.

Tvoje ispovjedno – nostalgično pismo, navede me da napišem:
- Stvarnost razbuđuje (16. XII 1999, noću)
Davno sam rekao: Sudbina je nezaobilazna kao i narav.
Neki kažu: Sve je unaprijed određeno.
Ako je tako, čemu onda čežnja?
Podsjetit ću te na neke naše razgovore kad smo bili razgovordžije...
Čovjeku, da bi došao do nekih saznanja, neophodni su događaji, događanja. Kao:
- Ljubav
- Vojska
- Zatvor
- Nostalgija
To se mora doživjeti uživo. Literatura tu ne pomaže kao ni tuđe iskustvo.
Zatim:
- Kataklizme
- Ratovi
- Zemljotresi...
Čovjek se boji rata i zemljotresa, nakon iskustva. Dakle, sve je avantura!
Koji odu
nisu gladni.
Osta glas
- u njima.
Ako je čovjekova moć – misao u niti, onda odnos traje. Svakako uz uzajamno poštovanje. U tom slučaju moguće je izbjeći zamku – da je sve interes.
Na toj osnovi ti i ja smo drugovali, i zato taj odnos traje, što tvoje pismo i potvrđuje.
Ti si uveliko zatvoren čovjek, ne mnogo govorljiv, pa time za druge zagonetan, čudan.
Za mene nisi ni čudan, ni zagonetan. Naprotiv, čitljiv.
Nekoć rekoh: Ne može se mnogo a pametno pričati.
Jednom prilikom naša majka Ruža reče: Ljudi su toliko radoznali da bi mi zadigli suknju da vide kakve gaće nosim.
Mislim da ne treba davati značaj nekim običnim ljudima šta oni misle o tebi, o meni – o nama.
Uostalom, običnog čovjeka ne zaborave samo umjetnici; odgode zaborav.
Zagonetnost neka ih golica, rastapa, raspaljuje... Neka se priča o čovjeku dobro ili loše, neka se priča (ponavljam)... Znači on postoji, on traje, on je tu, on je živ. On ih intrigira, on ih nervira, on ih goni na razmišljanje. Time su oni ''angažovani'', a u biti su jalovaši. Jalovaši su opasni!
Gandi: Ništa opasnije od pokvarenog intelektualca.
Danas, intelektualnost je vrlo upitna.
Što se antagonizama tiče, oni su vrsta rivaliteta koji je dominantan u svim sferama čovjekovog bitisanja, a naročito u porodici. Primjerice:
Majka – Kćer,
Otac – Sin.
Međutim, ljude treba prepustiti njihovim nastojanjima. Ne treba ih zadržavati.
U zadnjoj konsekvenci niko ni na koga nema pravo.
Na ovim prostorima: Kakva ironija, čovjek im’o pravo...
Danas postoji samo jedan Bog. Bog – novac.
Novac je ispred Boga.
Sva ova dešavanja danas, povezana su direktno preko velikih korporacija sa profitom i tu pojedinac, ma kako bio čestit, pametan i obrazovan, nemoćan je.
Zaboravljaju: Novac je bomba, fitilj se pali u glavi.
Ne pišem ti ni o živima, ni o mrtvima. Ni o vlastitim tegobama brojnim.
Ponekad prođem kroz Ciganluk, nakast sjetim se i mrtvih, i živih (tebe svakako prečesto).
Najčešće drugujem sam sa sobom, sa sebi ravnim.
Došao sam do zaključka da se u neka doba života treba vraćati samo u sjećanjima. Istom metodom se služim pri obilasku dragih mjesta. Na taj način čovjek izbjegava razočaranja.
Neka te ne čude ''naši ljudi'' , njihov nacionalizam i hajdučija. Tu je genetika u pitanju. Potomcima se stoljećima usađuje mržnja prema drugima, a zaboravlja se da je Bog jedan. Nacionalno i vjersko obilježje dobijamo rođenjem.
Sve je laž sem udaraca.
Na groblju rekoh: Svi lažu osim ovih ovdje, nemoćnih.
Nema opravdanja za nacionaliste, ni praštanja. Strahote su se desile, oni su pokretači. Nema isprika, nema oprosta. Nema opravdanja – ponavljam.
Mnogi vrhunski intelektualci – nacionalisti znali su, istorijski – historijski, o ovim krvavim našim prostorima – sve, postaše političari i sve natkriliše mržnjom, prema drugima.
Natkriljena mržnja, kao amnezija, briše znanja i goni u krvoločnost, u razorstvo  –  varvarstvo.
Što se rada tiče:
- Rad je potreba i moranje (kao i san), ali nije vječan.
- Radnici odnesu pune šake zlatnih žuljeva... Možda će to zlato neko otkopati.
Čuje se pjesma: ''Imam druga u daljini...''
Tvoj prijateljski,
Samuraj bez gospodara,
Jovan Joco Bojović

Banja Luka, 6. II 2000.

No comments:

Post a Comment