Proljece u Banjaluci

Ne javlja mi se Mario vec nekoliko dana, a ja vec navikao da on posalje ponesto za blog, poneki savjet, prijedlog, da pita za junacko; pa se ja, k'o kakva baba zabrinuo. Znam da je Ljilju poduze tresla gripa... a u nasim godinama i gripa moze biti opasna. Skype - ne javljaju se. A ona baba u meni jos vise proradi. Da se nesto nije dogodilo? Kako da doznam ako se ne javi do sutra?
"Cuti babo, nikad te nisam volio! Uvijek mi je smetala tvoja briga, nametala obaveze da se redovno javljam!"
Ne vrijedi. Nekad su govorili:"Mladost - ludost!" Bogami, realnija je:"Starost - ludost!"
Posaljem email. Cijeli dan - nista. Budale mene, otisli ljudi mozda negdje. Sigurno je sve u redu.
I onda juce stize Mariev email. I Ljilji je, kaze, bolje, cak su do Halilovca i Kobaslica prosetali. I slika sa Suzanom, predivna - kao dokaz. Melem za oci i dusu. Posebno nama kanadjanima kojima je pao aprilski snijeg i temperatura se spustila do minus 10. Ovako zeleno necemo ovdje vidjeti ni za mjesec dana.