Za promjenu - opet

Otišla Fata doktoru i dobila čepiće.
Došla kući, otvorila kutiju i čudi se. Ne djeluje joj ko obična tableta.
Pita Hasu:
- Kako se ovo pije?- Ne znam, nazovi doktora i pitaj!
Nazove ona doktora:
- Dobar dan, doktore. Ja sam ona što ste joj prepisali one čepiće, ali ne znam kako ću ih uzimat?
-Čepići se generalno uzimaju rektalno!
- Dobro, fala doktore.
Kaže Fata Hasi:
- Kaže doktor - rektalno!
- Pa uzmi tako!
- Pa ne znam šta mu je to - rektalno!
- Ne znam ni ja, što ne upita doktora?
- Pitat ću….
- Nazovi i pitaj, šta mene stalno zapitkuješ…
- Dobar dan, doktore. Ja sam. Opet ona što ste joj prepisali one čepiće.
Samo opet ne znam kako ću to …. rektalno.
- Pa analno, gospođo, analno!
- Aaaaaaahaaaaa, analno. To je onda…
- To vam je isto kao rektalno.
- E dobro, puno Vam ‘fala, doktore.
Opet Fata kaže Hasi:
- Analno!
- Šta?
- Ma isto k*o i rektalno, samo analno…
- Pa hajde!
- Pa ne znam šta mu je to.
- Pa ne znam ni ja, ženska glavo, što ne upita
doktora, dva put si s njim razgovarala? Nazovi opet i pitaj!
Opet Fata nazove doktora:
- Doktore, oprostite što smetam, ali morala sam….
Šta vam je to rektalno, analno? Šta tačno da radim?
- To vam je jednostavno! Uzmite taj jedan čepić i gurnite ga sebi u dupe!
Fata zalupi slušalicu i izvika se na Hasu:
- Eto ti tvoje ZOVI! ZOVI! ZOVI! Sad se čovjek naljutio!

Malo za promjenu

- Draga, prijatelji me zezaju da me varaš,reci da nije istina.
- Pa i nije ,to sam učinila samo tri puta, ali samo zbog tebe!
- Molim !?!?
- Sigurno se sjećaš da te trener nije stavljao u tim!...A vidiš, ipak te zvao!
- Dobro,a drugi put?
- Kad si već bio u timu,nitko ti nije loptu dodavao....a poslije su ti svi dodavali!
- Ajde dobro,a treći put?
- Prisjeti se ...uvijek kad si dobivao loptu,publika ti je zviždala..... a da li ti sad zvižde?

************************ 

 

Sin Arapina: „Reci mi tata, kakav je ovo čudan šešir koji nosimo?“
Tata Arapin: „Nije to sine šešir, ovo je naša arapska marama koju muškarci nose preko glave u pustinji, a štiti od jakog sunca.“
Sin: „A zašto nosimo ovu haljinu?“
Tata: „ Nije to haljina, to je džalabija, odjeća koja vrlo pouzdano štiti od jakog pustinjskog sunca.“
Sin: „A zašto nosimo ove ružne cipele?“
Tata: „Nisu to sine cipele, to su posebne sandale kako bi se spriječile opekotine koje mogu nastati od hodanja po vrelom pustinjskom pijesku“
Sin: „Hmmm, ako je sve to zbog jakog pustinjskog sunca, koji ćemo onda mi k***c  na Ilidzi?!?!“

************************** 

Noćas u tri sata zvoni susjed na vrata. Skoro mi je od straha bušilica ispala iz ruku..

********************** 

Zaposlili se Mujo i Suljo kao piloti u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, pa krenuli na svoj prvi let. Kad su, međutim, imali sletjet na Mostarski aerodrom, vidjeli oni da je pista mnogo kraća nego što su učili na obuci. Spustili oni nekako avion, podigli zakrilca, aktivirali sve kočnice, zaškripale i zadimile gume, a avion produžio preko rubnika, probio ogradu i jedva se nekako zaustavio na livadi iza piste.
- Jeb'o majku, kako su napravili ovu pistu! - opsovao Mujo na kraju skidajući kacigu - Nema više od sto metara.
- Baš - dodao Suljo, brišući znoj. - Al glavno da im je široka tri kilometra.

 ********************

Ne pustaj zenu precesto da ide sama kod majke, jer ce ponovno da se vrati na tvornicke postavke...

*********************** 

Lutaju Marko i Mario pustinjom, vec na izmaku snaga, gladni i zedni, ugledase usred pustinje dzamiju.
Kaze Marko; hajdemo traziti sta jesti i piti, ne mogu vise, umrijecemo.
Mario odgovara, moze, ali predstavit cemo se kao muslimani.
Marko: necu ja vala, pa makar umro od gladi i od zedji.
Mario; kako hoces, uglavnom ja sam od sada Muhamed.
Ulaze oni u dzamiju i sjedi covjek.
- Zdravo, ja sam Muhamed a ovo je moj prijatelj Marko. Zanima nas mozemo li dobiti hrane i pica, iscrpljeni smo.

Tad ih pogleda taj covjek i zovnu nekog svog ahbaba sto je sjedio u dnu dzamije i rece mu:
- Donesi Marku da jede i pije sta zeli, a ti, Muhamede, brate, znas da je danas Ramazan...

******************** 

Došao Kinez kod Muje u prodavnicu i kaže:
- Gěi wǒ yīgè kěyǐ Pepsi.
A Mujo će:
- Jednu limenku čega???

********************* 

 

Pita mali oca:
-Tata, šta je to kolibrić?
-Ma to ti je sine neka glupa riba.
-Ali, tata, evo tu piše da leti sa cvijeta na cvijet.
-Eto, vidiš koliko je glupa!

******************** 

 

Zvoni telefon u policijskoj stanici i javi se dežurni: 'Dobar dan, izvolite.'
'Brzo, pomozite mi! Ušla mi je mačka u kuću!
'Nema razloga za paniku, gospođo.'
'Ma, kakva gospođa - ovdje papagaj!'

 ********************

 

Svađaju se dvojica političara. Kad će jedan:
"Ja sam svoju diplomu platio 2000 eura i sad ćeš da me učiš ti koji si je dobio za samo 500 eura!"

**************** 

Završio političar privatni fakultet i sav razdragan kaže ženi:
- Da sam znao da je tako lako, završio bih i srednju!

 **********************

 

Prodajem Fiću, pali iz prve na guranje, sedmi vlasnik,može zamjena i za 2 manja auta.

***************** 

Cijelo prijepodne traži poslovođa po pogonu jednog radnika - ali njega nigdje...
Tek negdje oko podneva on naleti na njega.
- Pa gdje si ti, cijeli dan te tražim?!!!
- Eeee, šefe, danas je teško naći dobrog radnika!

 ******************

Postoje dvije glavne teorije o nadmudrivanju sa ženama. Nijedna ne valja.

Umjesto pauze

Umjesto pauze

Umjesto pauze

Umjesto pauze

Most Radija Slobodna Evropa: Nedovršeni ratovi

Da li su su završeni jugoslovenski ratovi devedesetih godina? Novinaru Omeru Karabegu sagovornici su dva istoričara: Dubravka Stojanović iz Beograda i Tvrtko Jakovina iz Zagreba.

Dubravka Stojanović: Ratovi u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, rešeni su intervencijom međunarodne zajednice - i to na neki neobičan način koji je ostavio mnoga pitanja otvorena. To je razlog što mi s punim pravom možemo da govorimo da su ti konflikti i dalje tu.

Tvrtko Jakovina: Slažem se. Dodao bih i makedonski kompleks koji je danas možda kompliciraniji nego što je to bio u trenutku kratkotrajnog, pa onda zamrznutog sukoba. Možda bih se mogao našaliti i reći da ne samo da nisu zatvoreni ratovi devedesetih nego je i Drugi svjetski rat jednako živ kao i ti ratovi, a imamo povremene ulaske i u Prvi svjetski rat. Pretpostavljam da ćemo idućih godina, kada budemo obilježavali sto godina od završetka Prvog svjetskog rata i nastanka jugoslovenske države, još jedanput otvoriti neke od nezavršenih problema koji nisu samo historiografski.

Stojanović: Stanje u svim državama bivše Jugoslavije je veoma je loše. Vlasti nisu uspele da nađu rešenja za ozbiljne socijalne i ekonomske probleme, pa onda posežu za stvaranjem ratne atmosfere da bi odvratile pažnju od glavnih problema.

Jakovina: Potencijala za rat više nema, ali mi bismo se trebali čuvati da konflikti ne buknu u društvima koja su nakon rata ostala trajno nesretna, ili imaju osjećaj da su u luđačkim košuljama koje ne mogu rastrgnuti, a moraju ih nositi. U tom smislu još uvijek su otvorene stalne krize koje ne vidim da se rješavaju.

Stojanović: Što se Srbije tiče ono što se dovodilo u pitanje je da li je taj rat dobro ili loše vođen, da li se moglo zauzeti više, da li je izgubljeno previše - i sa nekim žalom se konstatovalo da taj rat nije dobro vođen. Ali sami ratni ciljevi nisu nikada dovedeni u pitanje. Ideologija nije dovedena u pitanje.

Jakovina: Ono što mene plaši je činjenica, koja je potvrđena i u jugoslovenskim ratovima, da se nacionalni sastav stanovnika jedne teritorije može vrlo lako promijeniti primjenom sile i da možete zapravo ogroman broj stanovnika vrlo brzo "premjestiti" sa jednoga na drugi teritorij. Mislim da to ostaje inspiracija, ali, možda, i pritajena nada nekih krugova da stvari nisu gotove, da vojne linije mogu biti pomaknute, što bi onda uključivalo nove ratove.

Stojanović: Međunarodno pravo je dosta jasno kako se povlači granica i na moru, i na reci, i na kopnu. Ali, očigledno je da svako ostavlja poneki problem otvoren da bi ga mogao koristiti ili za unutrašnju ili za spoljnju upotrebu. Srbija je uvek nekako ostajala nedovršena, a vidimo da se to dešava i sa drugim državama bivše Jugoslavije.

Jakovina: Ako neprestano živite u prošlosti i ako neprestano po njoj kopate, ako novim generacijama ne dozvoljavate da žive u 2016. ili u 2026. godini, već ih neprestano vraćate u 1941. ili u 1991, onda postoji mogućnost da se te stvari ponove. Jer, zapravo stalno živimo u militariziranoj atmosferi, stalno imamo iste neprijatelje, stalno na susjede gledamo sa nepovjerenjem. To je možda pesimističko gledanje, ali ja trenutno ne vidim šta bi moglo usmjeriti ova naša društva u dobrom pravcu.

(Radio Slobodna Evropa)

Svetislav Basara: Popu Pop, Bobu Nobel

Vest – šta vest, grom iz vedra neba – da je ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost dobio Bob Dilan sasvim predvidivo je izazvala srpske podele u celom svetu koji se momentalno polarizovao na one oduševljene izborom Nobelovog komiteta i one tim izborom žestoko uzibrećene.
Ko biva…Ponižavanje književnosti! Sprdačina sa ionako ugroženom visokom kulturom! Ko je sledećei laureat? Lejdi Gaga? Bijonse? Sketmen Džon. (naš kandidat – Bora Čorba) I pročaja.
E sad, da sam počem ja bio u Nobelovogm žiriju svoj glas bih – uprkos velikim i starim simpatijama za Dilana – ipak dao Filipu Rotu, sjajnom američkom piscu koji je Nobela zaslužio najmanje nekoliko puta, ali da sam se našao u situaciji da biram između – glavnog favorita na svetskim berzama – Haruki Murukamija i Dilana, ne bih razmišljao ni tren i glas bih dao Bobu Dilanu. Mišljenje bih možda promenuio u slučaju da Murukamiju pođe za rukom da uz citru otpeva neki od svojih pretenciozno dosadnih romana.
Dobro de, pesme Roberta Cimermana, fakat, nisu poezija Tomasa Dilena, čije je prezime (mudro) pozajmio – jer sa pravim bezbeli ne bi daleko dogurao u američkom muzičkom svetu – ali im se uprkos tome ne može poreći umetnička vrednost, a naročito im se ne može poreći globalni (blagotvorni) uticaj. Ma šta književne ibret hanume i age mislile o tome, ono što je Dilan celog života pisao i pevao spada u takozvanu visoku kulturu. I tačka. Mislim da to ne treba nešto naročito dokazivati.
Sa druge strane, za svaku je pohvalu neka vrsta kopernikanskog preokreta u kontroverznom Nobelovom komitetu, koji već poodavno podseća na neko tajno društvo – i kome su tokom njegove, sada već duge istorije, vrlo često politički kriterijumi (ili predrasude) bili važniji od književnih, što je, recimo, bio razlog da Nobelovu nagradu ne dobije niz velikih pisaca – da pomenem Selina i Borhesa – a da povelju i pozamašan ček dopadne šaka raznoraznih levičarskih mrsomuda i dosadnjakovića.
Aktuelna Nobelova prašina će se – kao i sve ostale prašine – brzo sleći, a na muci će se naći belosvetski izdavači kojima je Nobelova nagrada sjajna prilika za brzu zaradu. Šta sad da urade? Da objave Dilanove albume sa prilogom u vidu sveščice stihova, ili da poskidaju pesme, pa da ih uture u knjigu. Neka to ostane njihov problem, a nama, koji smo odrastali i stasavali uz Dilanovu muziku, ostaje da se radujemo što je Nobelovom nagradom posredno nagrađeno i jedno vreme koje bilo mnogo ljudskije i bolje od ovog u kome živimo.

Svetislav Basara
(Danas, Famozno)

DADO TOPIĆ

Jedina žena međunarodni bokserski sudija u BiH

Tina Poletan, Banjalučanka koja je početkom godine stekla zvanje AIBA (Svjetska bokserska organizacija) sudije prošle sedmice vratila se sa Tajlanda gdje je kao jedini sudija sa Balkana sudila na Svjetskom prvenstvu za studente u boksu.
Ona je jedina žena u Bosni i Hercegovini sa titulom međunarodnog bokserskog sudije, a ni u regionu nema njenih koleginica koje nose ovu titulu. Sudija je postala prije dvije godine, sa 19 godina nakon što se uspješno bavila džudom, plivanjem, boksom i kik-boksom. Najvažnije titule osvojila je u kategoriji juniora, a osim što je bila višestruki prvak BiH u boksu i kik boksu, bila je treća na svjetskom i na evropskom prvenstvu u kik-boksu.
Cijela njena porodica obožava borilačke vještine, pa je majka Dijana zadužena za treninge i logistiku, otac Mićo Poletan selektor je bh. bokserske reprezentacije i AIBA trener, brat Sandro osvojio je treće mjesto na Evropskom prvenstvu u boksu, a dva puta bio vicešampion svijeta i prvak Evrope u kik-boksu. I najmlađi član porodice, Tinin sin Sandro, iako mlađi od tri godine već pokazuje ljubav prema boksu.
Mlada Banjalučanka ispričala je da joj je duže vrijeme bila želja da postane sudija: "Svidio mi se taj poziv zato što sam uvijek se divila sudijama kako uspiju da kontrolišu dva boksera i kako oni slušaju sve njihove komande; poželjela sam i da neko tako sluša mene".
"Moja porodica je predana sportu i ovo nije ništa novo za mene. Čitav moj život je profesionalni sport tako da sam se od samog početka ponašala vrlo profesionalno, pratila sam pravila i nikakvih problema nije bilo, brzo smo se navikli".
Poziv za suđenje na Svjetskom prvenstvu za studente Tina je dobila direktno od Svjetske bokserske organizacije jer je bila zapažena na prijašnjim internacionalnim takmičenjima.
"Supervizori su pohvalili, a moji ispitivači za zvanje internacionalnog sudije rekli da ću suditi Olimpijadu 2020. godine", kaže Tina Poletan i dodaje da joj je želja da do tada sudi na što više međunarodnih takmičenja. Oduševljena je putovanjem na Tajland jer je imala priliku da upozna brojne kolege, dobije mnogo savjeta, ali i pohvala.
Tina studira kriminalistiku, a planira i da nauči ruski jezik, a sada govori engleski i njemački jezik, što joj je olakšalo sticanje zvanja sudije. Nije joj bilo komplikovano i teško savladati sve tajne ovog poziva, jer je kao takmičar prolazila kroz sve to i bila upoznata sa pravilima.
"Učila sam, pripremala se mjesecima sa mojim kolegom, AIBA sudijom i predsjednikom sudijske organizacije na nivou BiH, Milankom Rakićem; svakodnevno mi je pružao podršku, učio me, kako teoretski tako i praktično", navodi Tina.

(Agencija Anadolija)

Dzungla u Slatini

Nekada su Imelini punac i punica bili komsije u predgradju  i prijatelji sa mojim roditeljima. Druzenje su nastavili u blizini Slatine gdje su kupili po dunum zemlje, jedan do drugog,  sa predivnim pogledom na Slatinu, posadili voce, uzgajali povrce, kosili travu, orezivali zivicu, podigli male kolibe gdje su pravili zimnicu, pekli rakiju...

Bilo je to lijepo, idilicno doba... 

A onda je dosao rat...

Imanja su napustena i zapustena. Vlasnici oslabili, preselili na bolji svijet... 

Prosle godine sam pokusao da dodjem do, nekada pitomog posjeda. Od bodljikavog rastinja i divlje sume nisam uspio ni prici...

Prije nekoliko dana Imela mi predlozi da se naoruzamo kosom i sjekirama i da pokusamo.

Nakon duze od sat vremena uspjeli smo doci do skoro potpuno srusenih i opustosenih kucica koje su od puta udaljenih samo pedesetak metara. 

Nekoliko slika sa naseg pohoda.

Imela je bio naoruzan kratkom kosom

Ni mojoj sjekiri nije bilo mane

Ovaj bor je nekada bio okicen za neku od davnih Novih godina

Nekada betonirana ploca ispred kucice obrasla u rastinje i potpuno porusena supa

Krov nije izdrzao

Nekada je tu bila siroka staza. Sada je potpuno neprohodna...

Tuga i sjecanja na sretne dane su se preplitale...

Aleksandar Hemon: Odbrana i posljednji dani

U psihijatriji postoji nešto što se zove Hare PCL-R Test, standardna klinička procedura uz pomoć koje se donosi dijagnoza psihopatije.
Test se sastoji od dva dijela: jedan je intervju, a drugi razmatranje lične, psihološke i kriminalno-pravne historije subjekta. Tokom procesa, kliničar pojedinačno ocjenjuje dvadeset karakteristika koje su uobičajene kod psihopata—najniža ocjena je nula, što znači da kod subjekta nema tragova date karakteristike; jedinica označava djelimično, a dvojka puno prisustvo. Ako je suma ocjena iznad trideset, subjekat je psihopata. Rezultat običnih kriminalaca je oko dvadeset, dok normalan svijet nakupi oko pet do deset bodova. Ovo su karakteristike koje se ocjenjuju:
1. ljigav i površan šarm;
2. pretjerana, grandiozna procjena samog sebe;
3. jaka potreba za stimulacijom;
4. patološko laganje;
5. lukavost i sposobnost manipulacije;
6. odsustvo kajanja ili osjećaja krivice;
7. plitka emotivna reakcija;
8. okorjelost i odsustvo saosjećanja;
9. parazitski stil života;
10. slaba kontrola vlastitog ponašanja;
11. seksualni promiskuitet;
12. problemi s ponašanjem u djetinjstvu;
13. manjak realnih dugoročnih ciljeva;
14. impulsivnost;
15. neodgovornost;
16. nemogućnost da se preuzme odgovornost za vlastite činove;
17. česti kratkotrajni bračni odnosi;
18. maloljetna delinkvencija;
19. opoziv uslovne slobode; (ovo se odnosi na one kriminalce koji se iz zatvora puštaju uslovno, ali nisu u stanju da zadovolje uslove te se tako lako u zatvor vraćaju);
20. kriminalna višestranost;
Ja nisam psihijatar koji je prošao kliničku obuku, ali sam u Hare PCL-R Testu glatko prepoznao Donalda Trumpa (a i dosta likova iz naše politike i nedavne historije). Ljigavost, grandiozno samoljublje, neprestano laganje, odsustvo temeljnog saosjećanja, nesposobnost kajanja, česti svakojaki odnosi, nekontrolisano ponašanje, sklonost da uvijek krivi nekoga drugog itd., evidentni su u čitavoj mučnoj priči još od—bože nam pomozi!—juna prošle godine kad je Trump počeo svoju kampanju. Ali dok se mnoge psihopate ističu nadprosječnom inteligencijom, Donald je malo i priglup. Njegova psihopatologija nije kao takva posebno zanimljiva, niti je ni blizu onoj filmskih likova kao što je, recimo, ubica Chighur u Nema zemlje za starce (No Country for Old Men).
Ono što je zanimljivo—i zastrašujuće—je to da je jedan ne posebno talentovani psihopata, uz podršku desetina miliona Amerikanaca (plus Vojo Šešelj i Nemanja Emir Kusturica), skoro dobacio do pozicije američkog predsjednika, gdje bi mu na dohvat bilo crveno dugme nuklearne apokalipse. Ma kako primamljiva bila mogućnost da je Trump izvor i pokretač masovnog pokreta—da je tako, njegova izborna eliminacija bi mogla likvidirati taj pokret-njegov se uspjeh ne može objasniti njegovim ljigavim šarmom, niti njegovom lukavštinom ili kompleksnim lažima i prevarama.
Kao nama znani Milošević, psihopata koji je do Osme sjednice bio partijski aparatčik, ili Karadžić, ispodprosječni pjesnik i šarlatan, Trump, kapitalista-prevarant i televizijska poluzvijezda, našao se u situaciji koja je, kao i viagra kojom se bezbeli nonstop roka, jačala i stimulisala njegove psihopatološke tendencije. On je, drugim riječima, samo parazitski šmugnuo u prostor koji mu se iznenada otvorio. Pitanje je, tako, ko je i kako taj prostor stvorio, ko je ideološki formulisao ono najgore u Americi kao platformu, ne samo Trumpa nego i Partije mu, ko je i kako omogućio spoj političke i lične psihopatologije.
Formulacija gorespomenute platforme počela je s pripremom invazije Iraka i ideološkim operacijama koje su tada Bushu i bandi bile neophodne. Bushizam je izlio temelje trumpizma s insistiranjem na američkom patriotizmu, s antiislamskom propagandom, s vjerom u moć laži i vještinom uspostavljanja alternativne stvarnosti, s dezaktivacijom mehanizama neophodnim za zdravo funkcionisanje demokratskog društva (štampa, mediji, jaka opozicija), sa sistemskom vjerom u nadmoćnost kapitalizma nad demokratijom, s militarističkim fantazijama o obnavljanju američke globalne muževnosti. Gradnja se nastavila kada je za predsjednika izabran Obama, a Republikanska je partija, pod čijom je kontrolom bio Kongres, odlučila da zdušno sabotira njegov mandat. Kao militantna opozicija crnom predsjedniku Republikanci su se neizbježno počeli definisati kao bjelačka partija, privlačeći dio glasačkog tijela koje je zbog svog beskompromisnog rasizma bio izguran na margine i dodvoravajući se onim ultradesnim političkim snagama koje se identifikuju kao
alternativa (alt-right). Na početku republikanskih preliminarnih izbora (primaries) bilo je sedamnaest kandidata, koji su svi pričali o konzervativnim “principima”, upotrebljavajući uobičajene ideološke floskule o abortusu, homoseksualcima, “porodičnim vrijednostima” i “malom državnom aparatu” (small government). Svi, to jest, osim jednog - Trump nije time baktao tim glupostima, njegova jedina jasno definisana politika bila je nepatvoreni, otvoreni šovinizam. Budući da “principi” zahtijevaju barem retoričko suosjećanje i spremnost da se oni neki drugi uključe u ideološki projekat, Trump, lišen principa i naoružan psihopatijom, svoje je protivnike poručao za doručak. Na kraju tog preliminarnog procesa, tokom kojeg su republikanski glasači redefinisali svoju partiju kao partiju bjelačkog nacionalizma, Trump je krunisan kao Vožd.
Trumpova prednost nad ostalim kandidatima bila je upravo njegova okorjelost i bezočnost, patološka nesposobnost da ga boli kurac i za bilo šta drugo osim za samog sebe. Njegova psihopatska samoljubnost je savršena projekcija američke rasističke samoljubnosti—mi smo jedini koji zaslužuju Ameriku, svi ostali raus! Njegovi glasači nisu užasnuti njegovom spremnošću da žene grabi za pi*ku—naprotiv, oni ga pujdaju da nasrne na Hillary. Oni razumiju da Trump nije idealan kandidat za predsjednika, ali je zato idealan kandidat za diktatora, pri čemu mu je glavna kvalifikacija upravo njegova psihopatija.
Neki su republikanci, i dalje odani u principima - što će reći u političkoj penziji - odbili da učestvuju u trumpističkoj psihopatologiji, lišenoj bilo kakvog političkog sadržaja osim šovinizma i samoljublja. Ostatak je skontao da im je jedina šansa da dobiju na izborima kao bjelačka, mužjačka partija da nahajcaju rasizam i ženomrštvo i mobilišu svakog bijelog Amerikanca i vjernu mu suprugu bijelu Amerikanku. Republikanci se tako našli vezani za Trumpa i njegovu diktatorsku psihopatologiju kao ovca vezana za stojadina čiji p'jani vozač jurca u nepoznatom pravcu—ovca mora da trči dok joj noge ne otpadnu, a onda šta joj bog da.
Trump je ovaploćenje onog najgoreg u Americi, plus dnevna kantica viagre. To je, uz pomoć snimka na kojem se Bushovom nećaku (historija voli kontinuitet) hvali kako voli da nasrće na žene i grabi ih za pi*ku, postalo očigledno svima, osim vrhuški Republikanske partije i onim koji čeznu za utjehama diktature. Trump trenutno ima malo šanse da 8. novembra pobijedi, pa se trenutno ponaša kao diktator pred kraj izgubljenog rata—vojska mu se razbježala, okružen je slabićima i izdajicama, spreman je da se bori do posljednjeg trenutka, oslanja se tek na vlastitu odanu porodicu kojima će, kad dođe taj trenutak, podijeliti kapsule s cijanidom, uvjeren je da je poraz znak da ga domovina nije vrijedna te tako ni ne zaslužuje da ga nadživi.
A ja ne mogu da spavam.

Aleksandar Hemon
(Radio Sarajevo)

Tumačenje pojmova

1.MARIHUANA: trava koja može uzrokovati znatno veću sreću od 
djeteline sa četiri lista

2. SMAK SVIJETA: Događaj koji se, sada već tradicionalno, održava 
svake 3-4 godine

3. KLAUSTROFOBIJA: Strah od zatvorenih prostora. Krenuo si u birc, 
ali te je strah da je zatvoren.

4. UMJETNA INTELIGENCIJA: Plavuša koja se farba u crno

5. ETNO KUĆA: Tipična kuća u Hrvatskoj sa isključenom strujom, 
vodom i telefonom zbog neplaćenih računa

6. MUŠKARAC: Biće sposobno odviknuti se od mlijeka, ali ne i od sise

7. 13. PLAĆA: Plaća koju dobiješ nakon 20 mjeseci rada kod privatnika

8. EKONOMSKA KRIZA: Kad ti ostane puno mjeseci na kraju para

9. PAS: Mesojed, ali u Hrvatskoj u većini slučajeva kruhojed

10. PITAGORIN TEORIJA NEKRETNINA: Kvadrat u centru jednak je zbroju 
dva kvadrata na periferiji grada

11. SMJENA GENERACIJA: Kada na banderi preko starih osmrtnica 
budu zaljepljene nove.

12. CRKAVICA: Količina novca sa kojom se ne može preživjeti, ali koja 
vam ne dopušta ni da umrete od gladi

13. KLUPA ZA REZERVNE IGRAČE: Klupica na groblju koju okupiraju 
bakice za vrijeme zadušnica

14. POVJERENJE: Kada sa službenog puta, nenajavljen dođeš ženi kući

15. MIRIS PENZIONERSKOG STANA: Trideset godina straha od propuha

16. SAHRANA: Konačni trijumf gravitacije

17. SVEĆENIK: Jedina osoba na svijetu koju svi odrasli u župi nazivaju ocem, 
osim njegove djece koja ga zovu stričekom.

18. LOPOV: Osoba koja se ne slaže s trenutnom preraspodjelom materijalnih dobara.

19. UDOVAC: Čovjek koji je preživio brak

Zasto je volim (3)

Volim Banjaluku jer samo tu, u samo jednoj setnji mogu pronaci toliko uspomena.

 Godinama sam se ovim stepenicama penjao do ulaza na ETF. Kako vidim, stepenice su sada van funkcije, jer je ulaz premjesten na drugu-novu stranu. Ta strana me vise ne interesuje.

 KK "Rade Licina", klub za koji, sa ponosom, mogu reci da sam osnovao i godinama u njemu igrao, organizovao utakmice, radio sve ono sto niko ne voli raditi - a ja volio... Tu, na ovom igralistu tada Medicinske - a nekada Uciteljske skole, smo nekoliko sezona trenirali i jednu cak i utakmice igrali. Na tom igralistu smo se plasirali u Prvu republicku ligu.

Na ovom kiosku smo u kasne sate odlazili po vruce kifle... (Insanica pekara...) Vruca kifla punjena tahanom... Uh, ljepote!

 Na samom ulazu u pokriveni dio trznice, s desne strane, stand sa suncanim i inim naocalama. Povisoko iznad standa natpis koji informise sta se, u slucaju kupovine, dobija gratis... Prodavacica me vidjela kako slikam natpis. Nakon nekoliko dana uocim- nema vise natpisa. Nisam provjeravao sta je sa gratisom...

"Ne parkiraj, covjece, istovar robe!"

Vlada, Radio i televizija, Fudbalski Stadion Borca i buduci parking. Fudbal, i ne samo on, potpuno propao. Stadion ce izmjestiti. Radio televizija,  smjestena uz samu zgradu Vlade da i svojom lokacijom pokaze svoj polozaj glede Vlade i vladanja. Vjerovatno da bi novinarima bilo lakse otici u komsiluk po svoje misljenje.  A Vlada - vlada svojim narodom i sama sobom... Parking svakako treba prosiriti jer Vlada je proizvodna organizacija sa navise zaposlenih i s najvecim brojem vozila kojim se zaposleni dovoze na posao. Vlada inace proizvodi odluke, zakone, zakonska, podzakonska akta... kojima usrecuje one koji glasaju za nju...

Sa iste tacke - pogled u lijevo; meni nov i nepoznat. Gledajuci sva ta nova stambena naselja u Banjaluci, namece mi se pitanje na koje ne znam odgovor. Ako je tacno da u Banjaluci po novom, neobjavljenom, popisu ima isti ili priblizan broj stanovnika kao i prije rata, a na mjestu malih kucica ili na nekada praznim povrsinama su izgradjene ogromne stambene zgrade, iz cega proizlazi da je znatno povecan broj stambenih jedinica, namece se logicno pitanje - kako to? Draga saveta pomozi mi da razrijesim ovu za mene nepremostivu dilemu.

Vladimir Jokić: DOKTOR DŽEKIL I MISTER HAJD

Ovaj covjek je dosljedan samo u narcisoidnosti, u lazima koje umotava u celofan ali na veoma ocigledan nacin. Sad imam (ne)priliku da ga gledam i slusam na TV. Svaki njegov politicki nastup je lican. Kad god ga gledam i slusam dolazi mi na pamet malo bezobrazan naziv kojim smo opisivali takve kao on: pizdunjav. 

Evo, Vladimir Jokic se potrudio da na jedno mjesto sakupi neke od izzjava pizdunjavog koje iskljucuju jedna drugu.

Pa vi sada uzivajte i vjerujte kad ga vidite i cujete...

**************** 

"Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, a mi ćemo stotinu muslimana, pa da vidimo sme ii međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje."
**
"Znam da znate da govorim iskreno, usred Beograda, Sarajeva, Banjaluke, Novog Pazara, na svakom mestu govorim iste reči: Za nas su od najvećeg značaja odnosi sa muslimanima i Bošnjacima. Dok sam ja premijer, jednako ću se odnositi prema svim građanima, bilo da su Bošnjaci ili Srbi."
**
"Zašto međunarodni banditi, zašto međunarodna banda kriminalaca Amerikanaca i njihovih pomagača danas bombarduje Irak? Njima je ušlo u krv da bombarduju i ubijaju nedužne narode."
**
"Neozbiljan je i neodgovoran svako ko misli da Srbija bez podrške Amerike može da ostane na evropskom putu. Partnerstvo sa SAD je naš strateški cilj."
**
"Napravljena je dogma od Evropske unije. I sad svi: aha, sad ćemo mi tamo pa će da nam bude mnogo bolje. E, samo što nije. A njima je suština da nam otmu Kosovo i Metohiju."
**
"Mi vodimo Srbiju u Evropsku uniju. Naš put je evropski put."
**
"Srbija nikad ne treba da postane član NATO pakta jer su nam 1999. bombardovali zemlju i ubili stotine ljudi. Ukoliko i Evropska unija bude učesnik u otimanju Kosova, onda je jasno da ne treba da budemo ni deo te organizacije."
**
"Danas je veliki i važan dan za Srbiju. Danas Srbija prestaje da sanja svoje snove - Srbija danas razume da će biti deo Evropske unije."
**
"Ova nesrpska fukara, ovi mučenici i jadnici što onima koji su ovu zemlju bombardovali skute ljube i ruke im ljube..."
**
"Srbija ostaje potpuno posvećena ispunjavanju svojih spoljnopolitičkih prioriteta: prijateljstvo sa svim zemljama i punopravno članstvo u EU."
**
"Ivica Đačić je patološki lažov, šta god kaže on slaže. Ne znam što bih razgovarao sa Ivicom Đačićem kad on sve što kaže - slaže. Ama, reći za njega da je patološki lažov je premalo - taj čovek nije normalan!"
**
"Ivica Đačić je čovek koji je uspeo da ostvari kontakte sa svima u svetu, koji na šarmantan način zna da se ophodi sa svetskim liderima."
**
"Pozivam vas da pozdravimo sve srpske rodoljube, i Radovana Karadžića, i Ratka Mladića, i Slobodana Miloševića, i Vojislava Še-šelja!"
**
"Vojislav Šešelj je jedan običan lažov."

******
- Oh, Bill, I'm so ashamed... I have sinned, my dear friend...
- Don't worry be happy, buddy.

Vladimir Jokić
(‘Nedelja’)

Djelem Djelem - Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra

Marija Kojčić: Mirotvorac od riječi

Danas imamo razlog za nadu, imamo jedan manje rat na planeti, rekao je nedavno kolumbijski predsednik Huan Manuel Santos u Generalnoj skupštini UN, aludirajući na mirovni sporazum koji su potpisali kolumbijska vlada i pobunjenici Farc-a. Potpisnici sporazuma su se tako obavezali da će prekinuti višedecenijske sukobe i graditi stabilan i trajan mir. lako je taj sporazum odbačen na referendumu, Manuel Santos je ovogodišnji dobitnik Nobela zbog, kako se navodi, zalaganja da svojoj zemlji donese mir. Kako je saopšteno iz Nobelovog komiteta, ovogodišnji Nobel za mir treba da služi kao podsticaj za nastavak mirovnih pregovora u Kolumbiji.
Bi-Bi-Si, međutim, podseća da Santos nije uvek imao optimistični i miroljubivi stav kao onda u GSUN. Pre manje od deset godina je kao ministar odbrane odobrio bombardovanje kampa Farc-a u Ekvadoru bez prethodnog upozorenja susedne zemlje. Santos za dolazak na vlast u velikoj meri ima da zahvali svom prethodniku Alvaru Uribeu, koji ga je nakon svog reizbora 2006. i obećanja da će povesti žestoku borbu protiv Farc-a, postavio na čelo Ministarstva odbrane. Pod njegovim rukovodstvom je vojska od Farc-a oslobodila kidnapovanu političarku Ingrid Betankur i još troje američkih državljana. Takođe je u bombardovanju uporište Farc-a u Ekvadoru ubijen lider pobunjenika. Postavši već poznato ime u zemlji, Santos je podneo ostavku na funkciju ministra odbrane 2009. da bi se sledeće godine kandidovao na predsedničkim izborima, na kojima je odneo ubedljivu pobedu kao jedan od kandidata koji su osvojili najveći broj glasova u istoriji Kolumbije. Okosnica njegove kampanje je bila "demokratska bezbednost". Ubrzo se distancirao od politike svog prethodnika, te je normalizovao odnose s venecuelanskom levičarskom vladom Uga Čavesa. Takođe je pokrenuo sudski proces protiv članova prethodne vlade, optuživši ih za zloupotrebu položaja. Takva politika je rezultirala njegovim razlazom sa Uribeom, koji je od bliskog saveznika, postao Santosov najveći protivnik i lider opozicije.
Santos je na predsedničkoj funkciji reizabran 2014, odnevši tesnu pobedu u izbornoj trci, a drugi mandat je započeo na obećanju da će težiti mirovnom sporazumu s Farc-om.
Huan Manuel Santos je rođen 1951. u imućnoj i uticajnoj porodici u Bogoti, gde je pohađao privatnu školu. Nakon što je završio Školu za kadete pri Kolumbijskoj mornarici, studira ekonomiju na Univerzitetu Kanzas. Zvanje mastera u domenu ekonomskog razvoja je stekao 1975. na Fakultetu za ekonomiju i političke nauke u Londonu, a šest godina kasnije i zvanje mastera u domenu javne administracije na Harvardu.
Po povratku u Kolumbiju je postao zamenik direktora porodičnog lista EI Tiempo. Tokom bogate političke karijere bio je i ministar za spoljnu trgovinu i ministar finansija. Godine 1994. osnovao je fondaciju Dobra vlada, čiji je cilj poboljšanje efikasnosti kolumbijske vlade. Upravo je ta organizacija dala predlog za mirovne pregovore s Farc-om. Oženjen je i ima troje dece.

Marija Kojčić
(Danas)

Bob Dylan dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost!!!!

Nobelova nagrada jednom rokeru!
Ne znam da li je vas - ali mene je ova vijest iskreno obradovala!

Umjesto pauze

Mario M.: Sličice iz Banjaluke

ETF

Halilovac nizvodno

Kroz granje - Palas

Mirisi grada - Kod Muje

Oblaci nad Stupnicom

Princip u Novoj varosi

Prodavnica laznog cvijeca

Stari ducani

Ulica Solunska

Vrbas u sumrak

Cigani Ljubiat Pesnji - Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra

Angel T.: 6 pictures for you

Trznuo me Angel ovim svojim javljanjem. 

Izgleda da sam se zazelio mog Toronta. A i ljudi sa kojim se Angel druzio tamo. A i " Fred's bar & grill" u kome se povremeno nalazim s njima i koga prepoznajem na slikama. 

************************

Boise,8.Oct.2106.

Dragi moji,
prilikom boravka u Totontu u Septembru imao sam mnogo lijepih susreta
sa mojim poznanicima,prijateljima iz BL,koje dugo,dugo nisam
vidio.Bili su to susreti u restoranima,na teniskim terenima,slucajni
susreti u ovom milionskom gradu...
Majk mi je omogucio da maltene svakonevno se sretnem sa njegovim
prijateljem od najranijih djecijih dana Mladenom Bjelajcem izuzetno
dragim i uvijek raspolozenim u drustvu.

I prije odlaska u Toronto sam cesto pitao nase ljude u Canadi da li
ista znaju o mojem nekadasnjem komsiji iz "Titanika" Batic
Radomiru-Bati (u zemljotresu su mu poginule majka i sestra),koji je
odmah poslije zemljotresa 69. se otselio u BGD,a vec 1970 u u Toronto
i od onda ga nisam vidio... Bata je bio jedan od vodja navijaca iz
"Titanika" na nasim kosarkaskim utakmicama, s njim su tada bili
Brico,Serpa,Danko,Lemi,Branko i mnogi drugi klinci koji nisu
propustali ni nase treninge...

U Torontu ga se svi sjecaju,ali su mi rekli da se on davno otselio
sjevernije i niko nema kontakt s njim i u jednom od tih razgovora u
restoranu odjednom se pojavi Bosko Stupar-Boban (njegov otac je bio
clan Uprave "MK" zvali smo cika Vasko,a Bobanov brat je Djoko
Stupar)..,koji je ovdje takodje od 70-71.. a Majk je upravo rekao
prije njegovog dolaska da Boban vjerovatno zna nesto vise o
Bati...Koja slucajnost...

Pitamo Bobana,on okrenu Batin telefon  i pruzi meni...  "Alo,ko je ?
"Angel" ...Tajac,jecaj..."Gele,ti si..." Tesko je opisati te
emocije... Bata:"Ti u Torontu? Dolazim sutra..."
Sutradan smo dugo sjedili,evocirali mnoge zajednicke dogadjaje,prije
svega sa kosarkaskih terena...Bata,odlicne memorije za mnoge nije znao
da su preminuli,ali je bio "nezadrziv" u prici, u sjecanju na Batu
Jelica,Davora,Kljaju, Lazu,na moju sestru Lenu,sestre Abramovic,Gogu
Janjic..ma na sve...

Pozdrav Vasim porodicama, pozdrav Vama. Vas Angel