Aleksandar Ravlić: Šover i Kvak

Privrženost pozorištu sjedinila je poznatog banjalučkog ginekologa Josipa Jovića - Šovera i glumčinu Adema Ćejvana - Kvaka. Presudna je bila još jedna zajednička biografska crta - obojica Banjalučani od malih nogu. Bili su, kako ih oslika kolega Slavko Podgorelec, antipodi, jer "dok je Kvak bio boemski 'ležeran', najčešće u farmerkama i s obavezno raskopčanom košuljom, drugi je uvijek bio besprijekorno ispeglan i elegantan. Dok je Adem znao upotrebljavati, istina ne baš često i koju psovku, Šover ih se gnušao, osobito ako bi ih čuo u ženskom društvu. Uz sve ove razlike Kvak je obožavao bijeli luk (bio mu je dezodorans), a dr. Jović fine i skupe francuske muške mirise". Često bijahu zajedno. Oni koji su ih bolje poznavali, odnosno bivali u njihovom društvu, mislili su da jedan bez drugog ne mogu iako su jedan drugom često oponirali.

"Kad su bili u muškom društvu - sve je štimalo, no ako se nađe u njihovom društvu makar i jedno žensko (pripovijedao mi je i Slavko Podgorelec) obojica bi se utrkivala da zadobiju naklonost dame, pri čemu, što je zanimljivo, nisu prezali da jedan drugoga omalovaže. Ponekad je to promatrače podsjećalo na svađu dvojice dječaka.

Sve bi započinjalo 'intelektualnim prepucavanjima', no Adem je ubrzo 'eskivirao' sa kliskog terena, i igru vješto prevodio u svoj fah, recitirajući ljubavne pjesme, ili slične monologe. Tako je bilo i prilikom njihovog posljednjeg zajedničkog susreta sa poznatom opernom divom. Zna se da su obojica, Šover i Adem, lijepo pjevali, no ta vrsta takmičenja bila je u toj prilici besmislena, pa su - opet - krenuli u filozofiranje. Dakako, Adem je forsirao 'vlastitu školu', i kada je, po Šoverovu mišljenju, prekardašio, ovaj je prvi, a vjerojatno i posljednji put, 'neprimjereno' reagirao: "Ademe, brate, jebu ti se misli".

Aleksandar Aco Ravlić (‘Banjalučke vesele anegdote’)