Vladislav Bodnaruk - Toba: 7.dio Bijela tehnika

S ranog, ranog ljetnog jutra hvatajuci prvo Sunce, kad normalno jase konjica banjaluckih teretnih drvenih kocija ulicom Brace Lastrica, dreka je nesnosna! Neartikulisani zvuci i urlici, ficuk kamdzija, njiska konja, topot kopita po neasvaltiranom drumu u sred Banja Luke, ponekad neko  nekom spomene casno ime rahmetli Majke a u erotskom seksualnom smislu, vriska i cika!

Ali uvijek ...smijeh! Glasan, da ne moze biti glasniji! A opet nekako, opasan!

Ne moze se svako ni smijati, niti je svakome dozvoljeno! Treblo je znati smijati se! A tada si Igrac!

"Bjez' s druma, tjeraj tu ragu  ima konja za proci! Ijjjjuuu  letimmm!"

Mi djeca smo brzo savladali tu njihovu "glasnu" terminologiju.

Ma ni krace ni ljepse rijeci da sve opises no sa ..."jebajiga".

One teze rijeci, erotika , seks, ljubav...kao i neki glagoli u funkciji radnje spomenutih rijeci,samo je nekima uspjelo da dokuce. Ovu zadnju, nekima...nikada!...pa samim tim, nikada nisu ni saznali znacenje te rijeci...jebajiga!

Ma ne mislim na "Jeb.ji.a", vec na Ljubav!

Muho I Sare dovezose svoje konje vrane, ustvari jedan vrani, a drugi konj mu roditelj, sad (Otac ili Mater, nikad se nije saznalo), sto ce reci Raga, pred ulaz No 9 a u Brace Lastrica. Posto tada niko nije imao telefon, tako i oni , bezzicno, k'o neki WiFi vrlo visoke frekvencije u glas zavikase : "Zoro, Zoro, Zoro, Zoroooo!!!"

Pa i kad je moja jadna Majka sva prestrasena izletila na balkon a oni je ugledali...nastavili vikati "Zoro, Zoroooo...!"

Kad krene taj WiFi i bezzicna komunikacija...tesko se to zaustavlja. Mora se uraditi do poslednjeg uha!

Tako, ozracene i prosvjetljene sve komsije izadjose na balkone!

Sreca, Stara se snadje i podize praznu flasu pive sto  je Stari sinoc ostavio na balkonu.

Mahnu praznom flasom kao da je puna, dizuci je visoko iznad glave!

Da je htjela, mogla je podici pet praznih flasa, toliko ih se skupilo,  ali niti je u tom momentu imala pet ruku a nesto joj se i nije dalo!

"Stigla roba, Zoro!": vice Sare.

"Neka, neka, masala...ajd' unesite." kaze Majka.

"Prvo, mora...papiri...eto nas gore!" bilo je Sarino.

"Morate li obadvojica?"

"Mora!"

"Dobro, dobro...koliko ima papira?" mudro upita Majka.

"Evo ima , ne znam jedan, dva...pridrzi Muho ove...odnjet ce vjetar...i jos jedan, dva! Puno papira, Zoro!"

Zatecena, jadna pred hiljadu svjedoka samo izusti: "Dobro, onda, ponesite svaki po dva papira da se ne strunite, samo polako, molim vas! Opasne su to stvari"

Majka otvorila vrata i ceka ih, cuje  kako pusu i nesto laju, uz put, jebu mater visokim stepenicama a na prvom spratu. Dahcu ko psi! Treba se popeti!

Sare kad ugleda Majku, hvatajuci se za zeljezni gelender i boreci se da odrzi ravnotezu, kao tifusar u partizanskim filmovima,  jedva prozbori: "Vala , Zoro da sam znao nikad se ne bih 'vato 'vakog posla, visoko ovo, jebajiga!"

Majka, dostojanstvena, u dugom tamnoplavom slafroku na preklapanje, do zemlje, tj. betona, u nasem slucaju, na vrhu stepenista, bez rijeci, kaziprstom i palcem cupka se za donju usnu... ponavlja to dok se i njoj samoj ne ucini ta je taj potez glup, a Saru zbunio...do daske! Pa samo zin'o...ukocio se, mi mrdac, ni makac!

A onol'ki covjek!

"Daj papire, da vidim!" i pruzi ruku prema kocijasu.

Ovaj otvori saku i iz nje se razlistase papiri.

"Ovdje su samo dva druze, gdje je ostalo?" upita.

"Nosi, Muho ostalo...Muho, Muho poleti, ceka gospoja papire, poleti!" uzvikuje Sare.

Tajac!

"Evo , ja bas otvorila 'ladnu pivu, kaucirane zelene flase...bojim se da se ovo ne ugrije, nekako!"- gleda Majka Saru, Sare gleda Majku, smijulje se...ispitivacki. Sari, malo, malo bljesne zlatni zub!

"Jel', zelena , matereti Zoro, al' iskreno?"...sapnu Sare.

"Zelena!"

"A propisno rashladjena 0,5 l, ljepotica, Zoro, kazes!?"

Muho preskace po tri stepenika, u ruci mu dvije zaostale fakture, zguzvane kao da su ih kuriri nosili iz Kine i svako ih guzvao na svoj nacin!

"Jebajiga, nesto sam se dole zamislio, a i pertla mi  zapela za pertlu pa sam malo ...zast'o!

Dje piva?"...zvernja ocima Muho.

Gleda ga Sare radoznalo: "Otkud tebi , Muho pertle kad jos uvijek nosis Borovo gumenjake?" zin'o!

Zin'o i Muho: "Vidi, fakat nema pertli...mora da mi se ucinilo?!"

Majka nosi dvije politre pive, jedna casna zelena, (ni do danas nisam odgonetnuo zasto muslimani misle da mogu cugati alkohol iz zelenih flasa , kad im je alkohol zabranjen)  druga smedja...Nektar, obje! Pjenusavo-gorke, bogom poslane, melem za umorne radnike!

"Izvinite, ja se malo zajebala, prelom svjetlosti me u jednom trenutku zbunio, mislila sam...obe zelene a eto nisu. Izvinite, jos jednom! Bil' vam nasula po pola od svake, svakom u kriglu pa da ne znate , koja je zelena a koja nije?" rece Mati.

"A, kol'ka ti je krigla?" upita Sare.

"Vidi!" podize Mati kriglu od litre, njemacka tehnologija, u krigli kila stakla, Oktobar Fest!

"E, to je dobra mjera Zoro, a ti ne brini dje koja boja flase ide u to, nikad ti pravi Bosanac nije bio prznica ni nacionalista ni rasista ni ...sta ono jos treba !" rece Sare.

"Znam ja to, druze moj...pa ti ode Konstantinopolj Muhamedu, al' sto  i Aja Sofija?

Sve polako, kradomice...dosulja se do zivice! Znas li tu pjesmu? Ha, ha ha!"

Oko istovaranja stvari, islo je lako. Muho i Sare, momcine,  zacas spustise na zemlju drvene sanduke sa bijelom tehnikom i nastavise po pivi.

Jos i sjeli i zapalili!

Posto Banjaluka jos nije bila Univerzitetski grad, nije bilo ni studenata da zjacu po ulicama. Znaci, pomoci ni od kuda!

Majka ocajna, gleda unaokolo ali pomoci nigdje na vidiku.

Eto ti Hadzihafizbegovicke, rukom pokazuje Hanki da sleti sa sprata. U tili cas oko nasih sanduka punih bijele tehnike, skupolo se desetak komsinica.

"Raja 'vako cemo, prvo da vidimo koji je sanduk najtezi!" rece Hadzihafizbegovicka.

Obilaze komsinice oko sanduka, malo-malo neka dekne u sanduk nogom...k'o nekakva mjera ispitivanja tezine, pa onda neka zaljulja poneki sanduk...i tako. Trajalo to ispitivanje neko vrijeme i nista!

"Meni se cini da su svi podjednako teski."...rece Hanka.

Ni jedan se sanduk nije pomjerio a kamo li popeo do trpezarije na prvom spratu.

Kad  su shvatile da sanduci nece sami da se penju neko upita: "A sto ova dva konja to zacas ne ponesu gore?"

"Opa, poceli smo da se castimo!" zaprepasteno uzviknu Sare i nastavi...:" problem je u tome sto imate samo dva konja i to stara a kobila, vidi... jedna, dv'e, tri, cet'ri...jel i ona debela vasa, jest, znaci pet, sest...! Cet'ri kobile s lakocom mogu ponjeti svaki sanduk lakse nego dva konja...!" zakljuci Sare a onda se ukoci kao "Petar Kocic" u gradskom parku...i on kao Pero  podigao prst u pravcu Borinog Granapa...i tako ostao!

U susret im dolazi prelijepa nasmijana zena...vuce za ruku svoga malog klona, Mirjam...samo sto Mirjam nikad nije bila nasmijana, naprotiv...bijesna k'o pas!

Zene se srdacno pozdravljaju, grle se kao da se nisu vidjele godinama.

"Pa to nece bude problem na Raju, evo ovi dva ljepi jaki lezeci covjeci kad ustanu, mogu sve sami...nosu, ja cem njih izmolim za pomaganje." rece Ingrid.

Muho bleji u Ingrid a zin'o!

"Sare, sta ovo prica, ko lijep, ko jak...jel' mi?"

Ingrid stala iznad njih,  malo u raskoracnom stavu, onako cisto zbog ravnoteze a ne zbog nekih drugih razloga ali i da je stala mirno kao vojnik, s tim svojim filigranski izvajanim nogama u crnim najlon carapama, svakom  muskarcu bi se ucinili neki drugi razlozi mnogo prihvatljivijima.

Eh, da ima Boga i pravde! I mozda malo da ti se ...posreci!

Stoji tako iznad njih i rukama mase po zraku da se podignu!

"Ajde vi jaki lijepi muskarcine pokazete nama kako mi slabasne zene!" smije se, puna usta bijelih zuba, osmijeh od uha do uha.

Muskarci htjedose odmah poskociti kao mladici na svoje noge ali zbod debljine i stomacina ta radnja se morala izvesti prvo prevrtanjem na stomak a onda u dogi stilu iz klececeg polozaja okrenuti guzovima prema Dami koja ih je tako uljudno zamolila, jedva nekako ustadose. Skoro trkom i lakocom ponesose prvi sanduk uz stepenice.

"Eto, vidis li ti ovo Zoro, zene su ti carobnjaci, Ingrid ti si carobnjak, nego sada je nas red. Idemo dvije manje komsinice naprijed a dvije vise nazad. Fatajte se sanduka!"

Zadnji sanduk ostalo je da nose Majka , Muho i Sare. Sare uhvatio naprijed a njima rekao da ozad pridrzavaju i guraju.

"Jeboga ti men' se cini da ja sama nosim!"...odjednom ce Majka.

"Nosis , nosis al' ja vodim, a dje ti je Muho ""... "nema ga rek'o ispala mu stoja i odletio u podrum po nju!"

"Otkud Muhi stoja, Zoro, men' se cini da te zajebo pa utek'o, ajd' jos koji stepenik...i gotovi smo!?"

Tako i bi!

 Ali ne lezi vraze, dok su vukarili zadnji sanduk Majka i Sare, sanduk se svom svojom tezinom oslanjao na Majcino tijelo, istina samo na jednu polovinu tijela tako da je jedva hvatala dah. Konacno spustise sanduk. Odahnuse obadvoje kao da je i on nosio.

Majka otresa sa svog slafroka trunke iverja i odjednom zestoko vrisnu!

"Sta je?"... svi poskocise... sta se desilooo...da se nisi ubola, jadna?"

"Nisam, nisam,  ma nema mi sise!" vristi. "Spljoskala se ko Mujine lepinje, o jadna ja!" skoro zaplaka.

"Ma nije ti se spljoskala, kaze Hadzihafizbegodvcka, nego ti ispala iz lajbeka!"

"Samo se pitam, kako ti sve znas?"...znatno raspolozenija upita Majka.

"Znam, Zoro vidim  eto ti je viri iz slafroka!"

E, to tada vise nije bio smijeh...nego urnebes...vriska, pljeskanje rukama.

Stvarno kao nekom magijom sve cetiri drvene kutije poredane na sred dnevnog boravka. Stol privremeno gurnile krema zidu.

Hanka se prva sjetila i pita : "Dje piva, Zoro za iscrpljene majstore, znas kakav je red?"...Ha, haha!

"Nema, popili ovi dusmani sve...ali evo Mali ce donjeti odmah od Bore! Idi, Sine, trci do Bore i uzmi gajbu pive, reci da nam je stigla bijela tehnika, nek' nas upise na Kredit i neka on donese, ajd'!"

 Borinim ocima nikad vece radosti. Toliko lijepih zena na jednom mjestu. Sve mu jednako drage. Kad bi bir'o , ne bi znao koju bi...a kad bi mog'o...sve bi!

Takav covjek, bas ono socijalisticki dusevan, dusa od covjeka, kako ono rekose, svoje nedamo , tudje cemo!

"A koliko vi gospodjo imate godina?" ... nespretno upita seljak, Ingrid.

"To se , znate jedan Dama nikad ne upita."...kao uvrijedjeno rece Ingrid.

"Ja bi' rekla da si ti Ingrida nedje oko 37-38. Djevojka ko ja.!" procjenjuje Hadzihafizbegovicka.

"Joj tebe stala matematika odavno, djevojka je do 22-23 godine poslije se ne hvata u kolo. Onda je cura do 25-26 a poslije zena, pa zenturaca."- rece Majka veselo.

"Ti mene stalno jebes za te godine." prigovara Hadzihafizbegovicka.

"Ma ne jebem te, mi smo tu negdje."- rece Majka.

"He, he, bil' kako moglo, tebi je Zoro 44 godine,  nemoj se uvaljivati medju nas mladice!"

Hadzihafizbegovicka taman otvorila novu flasu pive i stojeci je nagela da cugne.

"Ima tebi godina a sve su ti se skupile oko guzice." - to rece Majka i napuca je mokrom kuhinjskom krpom k'o kamdzijom, po sred te guzice . A ova nista. Ne pomjeri se, bila tako cvrsta, bas kako je i govorila!

Stara je gurnu za rame, ko da ova dodje sebi, ni sama nevjerujuci.

Komsinice urlicu od smijeha!

"A sto ovo bi?"- upita Hadzihafizbegovicka.

Zatim se sa obje ruke pogladi  po bokovima  i spusti ih na zadnjicu, onako zavodno i mazno, kako to zene mahinalmo rade.

 "Au sto mi je guzica mokra, ljudi?"- vrisnu!

" Od godina valjda, skupilo se salo,pa tvrdo, neosjetljivo!" neko rece.

"Otkud meni salo, lude zene, ja sam muslimanka!"

"E. onda je loj kao kod ovce." - zakljuci Hanka.

"Mi, muslimanke smo vam mehke i putene zene."- dodade.

I uvijek kad se skupe vise od dvije zene, pa se doda malo pivca, krene i pjesma.

Muhi i Sari bilo malo dosadno, sjeli uza zid na pod. Jos kod prvog ulaska u kucu skuzili su rakijsku flasu na kredencu.

E, sad je ta flasa do pola prazna stajala izmedju njih. Pivom se samo ispirala usta, sto 'no kazu!

Boro je stajao uglavom na jednoj nozi, ono frajerski oslonjen rukom na stok vrata i sa svakom komsinicom zapocinjao istu pricu, pricu o prolaznosti zivota, o nekom lutanju i trazenju srodne duse, skoro plakao kako ljubav vise ne postoji, kako se muskarci i zene zakopaju u brakove i ne vide bozanstvene Amorove signale, njima pred nosom.

Posto je, cini se imao slab mjehur, stalno je letio u toalet, pa se cinilo da je vise popis'o, nego je popio. Tako cesto odsutan, nije obezbjedjivao svojoj ljubavnoj prici kontinuitet, a bez tog kontinuiteta  ni jedna komsinica nije pohvatala sta je tacno htjeo reci.

Muzevi trebaju doci s posla, pa samim tim i komsinice pocese napustati nas dom.

Stigo Stari, drveni sanduci na sred trpezarije.

"Stiglo, stiglo...vidim!" pa odjednom  vrisne. " Cije su ono noge, vidi jos jedne...mrtvi ljudi u sred trpezarije, majko mila!"- zavapi!

"Bila samo jedna piva ja odletila po drugu a oni nasli rakiju u spajizu! Eto!" - rece kratko Majka.

 "Nisu valjda sve popili, ima li piva za mene?"

"Ima i za tebe i za mene ali ja cu samo jednu!"- us smijesak rece Majka.

 "Otkud nam lova carice?"

"Digla i ja kredit kod Bore u granapu, lako, ti treba samo da uplatis svakog prvog sto kupimo. "

"Super ti finta...ali pisi i ti da nas ne zajebu nekako!"

"Koga da zajebu...meneee- taj se jos nije rodio!"- rece Majka.

"Ocemo li ih buditi, Stari?"

"Ma, pusti ih."