Pages

Friday, February 19, 2021

Vladislav Bodnaruk - Toba: 32. dio Spoznavanje

 Nekako smo se natisli u klupe! 

Neko se oklizn'o na pod natopljen crnom kolomascu, katranom, naftom ili sta li, pa bogami i pao!

Ostala velika crna fleka na guzici. Na novoj suknjici ili novim hlacicama!

Nema boljeg nacina da se upamti prvi dan skole!

Ma ne po crnim flekama!

Naravno po prvim batinama zbog unistene odjece.

K'o da smo mi to farbali i proljevali crnu naftu ili katran po podu igraonice!

A nema ni tog Plavog Radiona ili Vima da spere tu masnocu. Materama ostaje jedini izbor, da sve djecije rucno ofarbaju u crno. Pa dodaju sirce, da se boja ne spere s prvim otkuhavanjem! 

"Uglavnom, da skratimo ove prve nespretne korake idemo se djeco sada malo upoznati, Ja cu prozivati vasa imena a vi kad vas prozovem ustanite i pozdravite svoje drugare. Slusajte i vi njihova imena, pa ih i zapamtite a pozdravite i vi njih.

Za pocetak da se ja vama prva predstavim, ja sam vasa Drugarica Uciteljica i moje ime je Stamena. Mi se svi kada se negdje vidimo ili nadjemo pozdravljamo sa ...zdravo! I nista vise ne treba!

Vi ste moja zadnja generacija ucenika i vuci cu vas do treceg razreda a onda odeh ja bogme u penziju! 

Vi cete me zvati samo Drugarice. 

Nadam se da je ovo jasno? Nije tesko! Ajde ti mala frckava lijepo ustani i pitaj mene nesto, ali onako kako sam vam rekla!" i Stamena ispruzi svoj prst prema Mirjam.

"O jest se zajebala!" rekoh to jednom debelom okruglom djecaku sto je sjedio da mene. Ovaj samo zakolut'o ocima. Jos nije dos'o sebi od straha kojeg se nagut'o kad smo imali onaj stampedo po skolskom dvoristu! 

"Mir, mir djeco, ovo je skola i ovdje nema psovanja, da cujemo djevojcice kako se nesto pita Uciteljicu? Ajde, ustani i pitaj me nesto!" 

"Sto da ustajem nismo preko svijeta, a tek sam i sjela? Pitaj nekog drugog! Mene nista od tebe ne interesuje!" obrecnu se Mirjam. 

"U, uuuu, to nece valjati nikako! Kad Uciteljica prozove djaka, djak treba prvo da ustane, sta ustane, da skoci i kaze Drugarice to i to. Probaj ponovo, sigurno znas kako treba?"

"Opet ti mene pitas? Bas si navalila! Imas tu i druge djece pitaj i njih nesto, i sto da stalno djaba ustajem kad' cu ponovo sjesti? I sto da skacem, dje cu skociti? Os da se okliznem na ovu kolomast pa padnem?" ljuta je Mirjam, skupila vjedje pa strelja Stamenu. 

Stameni nesto ne bi pravo ... ponovo samo rece: "U, auuu!" ... pa odustade od prve lekcije. 

"E, djeco, djeco, sta sam docekala?" 

"Ja bi te samo nesto pit'o?  Jel' ovo cijelo tvoja kuca i kad ce doci Igronauciteljica da pocnemo a igranjem. Vidimo i mi da si ti stara i za onu penziju,  mislim  da ne mozes ni potrcati!" rekoh glasno sav sretan sto sam sve ovo sam smislio.

Na ove rijeci, Stamena se ni ne okrenu, nego nastavi put ka svom stolu. Vidljivo je bilo samo da je u grcu ispruzila ruke uz tijelo, stisnute u sake i jezivo se stresla u ramenima! 

Neko vrijeme je tako stajala okrenuta ledjima svima nama. Mi smo kontali da je dosla nespremna na cas!

Rukom povuce stolicu da sjedne a stolica otkliza vise nego je ocekivala.

Jebajiga, ko balerina!

Stamena izusti nesto kratko kao: "Jeb!" ... i nista vise. Il' joj nije bilo da lajanja ili nije znala lajati k'o mi?

Cudna neka zena! Pretvara se da je dobra! Laze ... a djecu se ne moze lagati ... osim mozda ono kad ti uvale riblje ulje na prevaru, ali to samo onoj boljoj djeci! Ja ta govna ne bih prob'o ni da mi obecaju veliku porciju cevapa! 

Da su mene pitali ja ne bi dao da se tolika nafte proljeva po podu! Svejedno sto je prvi dan skole! Mogli su malo ostaviti, da polijevaju ... tokom godine, za kakav praznik ili sta  a ne sve odjednom ruknuti na pod da svi popizdimo!

Svejedno ce to pod odma' upiti, poslije poda upit ce zemlja! Znaci sve ode nazad! Djaba naftu pumpali jadni radnici i vadili iz zemlje ... kad ovi prosipaju po podu ona ode nazad. 

"E, djeco, djeco sta sam docekala ... dje mi ode stolica?" 

Kao u nekom bunilu otvara Dnevnik. Dugo pilji u njega, ne trepce. Nesto bi i procitala ali joj se ucini da je Dnevnik okrenut naopako. Onda ga rotira na drugu stranu. 

 Osmjehnu nam se! Kisalo! He! 

K'o zajebala se, a mislila sad ce biti lakse ... kad ono nista, isto kao i prvi put! Zato Dnevnik ponovo okrenu kako je stajao prvi puta.

Pocinje da lista stranice Dnevnika, samo povremeno bacajuci pogled na nas. Kako ona lista listove Dnevnika tako i mi mrdamo glavom k'o da gledamo lopticu na tenis mecu kako preskace s kraja na kraj terena.

"Mir, mir ... djeco!" govori k'o za sebe a ne gleda nas. "Molim vas!" 

"Mir, mir , mi smo mirni ... da ti mozda malo slabije cujes?" kocoperi se Mirjam. 

Drugarica Stamena opet nista ne odgovori! Osta bez komentara ali poce da lista sve brze i brze stranice Dnevnika. Onda ga zaklopi uz onaj cuveni tresak, pa ga iste sekunde ponovo otvori! 

Nije sanjala! Nije bilo logike citati imena po abecedi jer i nisu bila poredana po abecedi. Onaj ko ih je upisivao, gadno se namucio ... ali po abecedi definitivno nisu bila upisana! Zato poce citati napreskok, pa kako koje ime usica! 

"Ja glupe igre!" rekoh naglas!

"I dosadne!" dodade Mirjam te nastavi: "Bil' mogli igrati piruz-pale, ako se tu ne snalazis, to sigurno znasi ti!?" 

"Tisina!" prostenja Drugarica Stamena, vise k'o za sebe."Kakve pale ... dijete?" 

"Ajlec", procita lako, pa zatim usporeno sricuci slovo po slovo izusti ..."Axman ... vidi sto pomjesase latinicu i cirilicu u jednom imenu?" Nastavlja i srice sa mukom bas kako je napisano "Scholtz" pa "Keller ... vidi budale, govori Drugarica Stamena k'o za sebe, dva L u jednom imenu" ... cita dalje, "Winterhalter ... ali ono W preskocila jer nije znala jadna kako bi to procitala na nasem jeziku, pa je ispalo Interhalter, Heller, Vulin, Rejec, Beherani, Kunstek, Homa, Gajret, Klaser, Bruno ... tu malo zastala, "da nije graska mozda je Brvno?" ... Bzik, Psutka, Rojc, Gelineo, Bodnaruk, Martak, Bruvo, Rossini, "opet greska , dva S" pa opet cita slovo po slovo ... Giovannetti ..."aaa vidi ovo, dva N i dva T ...ja luda naroda, Roluh, pa Rolih, te tu podize glavu prema nama ... "bas velika razlika, Roluh i Rolih, majko moja!" Nastavi citanje ... Jese, te Oxa, "vidi opet H Cirilicom u sred Latinice te procita prezime kao Oha! Naravno Oha je mnogo logicnije, iako nikad nije cula za tako nesto!

Eto, tako da ne listamo cijeli Dnevnik dodje Stamena i do Mirjam! 

"Vidi ovo usplahireno uzvikuje Stamena  jedva sricuci sve nagomilano, istovremeno lupajuci kaziprstom po svakom slovu ... Mirjam Camilleri Vella Farrugia Azzoppardi! Sto toliko poduplanih slova? K'o da smo mi Hajvani pa ne znamo citati!?"

 Ipak, prezadovoljna sto je uspjela sve procitati, poskoci sa stolice a stolica odleti k'o piruz u cosak jer je pod bio , onakav kakav je bio! 

"Djeco, pa ko ste vi? Da nije doslo do neke nove seobe Naroda a ja prespavala? Otkud nekom djetetu tolika imena, to ne ide tako! 

Ma djeco jedna je Majka a racuna se, iako ne mora da bude, i da jedan je pravi Otac! Ne mogu dva Oca odjednom ... fizioloski ... ne staju dva odjednom tamo dje treba! Nikako!

Majci, djeco  recite, ne racunaju se svi oni koji su joj pripomagali! Dobra Majka, mora da se na vrijeme odluci ... ne ovako ... sve skupila, sta ju je snaslo te neke godine! Ko sad treba da odluci dijete moje drago cija si ti? Od Kamile ili od Vele ili od Farge ili mozda od ovod Azoparde?

Pa onda meni svi pravac u Dnevnik! Meni je rad onemogucen! Ja dok prozovem Mirjam Camilleri Vella Farruga Azzoppardi ... prodje mi cas!" 

"Ti si to mene procitala pogresno! Sigurno ti se zavrtilo u glavi? A ne znas ni citati!?" vice Mirjam. 

"Ja sam Mirjam, Mirjam Farrugia Azzopardi i nemam nikakvih drugih imena, to si ti sama dodala i izmislila, jer je mene moja Majka sama od sebe rodila ... bezgresno, kao naseg dragog Isusa boga, to sto si ti dodala, to ti se zavrtilo u glavi, il' si pomahnitala?!" i lupnu sakicom o klupu.

To sakicom o klupu ... bilo bi kao ... tacka na receno! 

"A, ah ... a , sta me snadje? Ko je sad taj Isus" ne mislis na onog s krsta, dragi moj Boze?" htjede se prekrstiti Drugarica Stamena ali nije ... samo prekrstila prste iza ledja a na obe ruke, tek onako ... kako se cini a protiv uroka! 

Cita dalje : "Ajdar" ... pa cuti , bas dugo, te procita polako slijedece, Ajder, boze jeste li kakav rodili sta? Zatim hladnim glasom kao spricer procita ..."Hilter"!

Pomisli: "Da neko nije greskom napisao ovo ime, promijenio poziciju slova T i L iz bezbjednosnih razloga?" ... najezila se ... kosa joj se digla na glavi a niz kicmu proletise ... trnci! 

Cita dalje tiho:"Blaha, pa potpuno otkaceno izgovori i ...Pavelic ...!" 

Bleha po Dnevniku, boreci se za zrno vazduha, onda udahnu i pobjedonosno uzviknu, uskliknu, obradovana do ludila ... cita ponovo slovo po slovo, nesto njoj krajnje poznato ... to "Pavelic ... Pavelic, ha , ha ima i nas jos, ima i nasih imena!"

Stade uspravo i mirno pred svoj stol, rukom snazno privuce odbjeglu stolicu i samo se jednim koljenom nasloni na nju. Valjda da ova ne pobjegne ili ne otkliza nazad u cosak!? Nastava je mocna stvar, odvija se uzivo pa i stolice znaju pomahnitati!

Osjecala se ponovno mocnom , svoja na svome, osjecala je da joj se vraca snaga ... sva ona izgubljena kontrola, bio je to los san ... potrazi cigaretu u tasni! 

Prezadovoljna otpuhojuci svijetloplave kolutove dima sebi iznad glave prozva djaka Pavelica. 

"Pavelic, kazez sine? Neka te , neka te dijete ... nas si, bogu dragom hvala! Ja to onako Boga spominjem, posto u Boga ne vjerujem, sad mozda bi' i vjerovala, ali ne smije se, kazem to kad sam sretna! Ostala mi uzrecica od  Kraljevine Jugoslavije! A onda se bas u sve moglo vjerovati!

I u bolje ... sutra! A, mog'o si i reci sta hoces! Nikog nije bilo briga! 

A kako ti je ime decko?" treperi Stamena ne gledajuci sta je zapisano u Dnevniku, a sva ispunjena srecom. 

"Sta, kako mi je ime ... pa ... Ante, svak' zna!" 

"Ha, ha ... Ante, Antisaaa! Da nisi Dalmos? Kako da ne! Mislis Ante Pavelic!?" ispade joj cigareta iz ruke a Drugarica Stamena se stroposta na pod! Sta joj bi, il' je lose vitaminozna il' slabo jela pa pojela secer u krvi, ko zna?

Cigareta se otkotrlja negdje izmedju njenih nogu. Mi gledamo u cigaretu na nauljenom podu ocekujuci da plane, kad ono nista! Bilo puno nafte pa ugasilo cigaretu.

Steta,  bilo bi super ... da je planulo, koja bi to jeba bila! 

Kako je pala u nezgodnom polozaju na pod, ne samo za padanje, nezgodnom, nego i za opisivanje ... vrlo nezgodnom, mi nista ... nismo se podvirivali, jer bila je u pomalo i stara, u godinama pred Penziju! Pa  i ko bi? 

Dok je padala, zazvoni skolsko zvono!  Drugarica Stamena se opruzila kao onaj ogromni skolski drveni sestar tako da smo je svi preskakali  k'o ludi, da se vrijeme ne gubi jer mali je odmor ... ipak samo mali odmor! Letimo, letimo svi trka frka ... igrat cemo ... ganje! 

Igraonica je najbolji izbor moje Majke! Ikad! 

Jest' , halva ... sto me je upisala! I jos da je ono planulo na podu, bilo bi super! 

Jedino ono prozivanje bilo malo dosadno! 

Jebajiga! 

Po povratku u Igraonicu zatekli smo kod stola Drugarice Uciteljice, prevrnutu stolicu, Drugaricu Priju i Druga Gvozdenog sto ima isto i ono ime Drug Spanac ali mi nismo dohakali sta mu to sve znaci! Bas sam se pot'o, prima li i dvije plate, za svako ime po jednu! Drugarice Uciteljice Stamene nije vise bilo na podu! Po vidljivim, kao uskotracna pruga, tragovima na podu, dalo se zakljuciti da su je odvukli na neko bezbjednije mjesto!

Drugarica Prija stajala je u raskoracnom stavu, nagnuta i oslonjena rukama na stol. Valjda zbog sigurnosti ... da ne otkliza i ona kao ona stolica.  Drug Gvozdeni, on nista! Stajao je uspravno i jos s rukama na guzici. Stomak mu ispao kao da je u devetom mjesecu trudnoce! Sad, da li je bio to mi nismo znali!?

Stopala su mu bila toliko velika da bi se na njih mogao postaviti spomenik nekom narodnom Heroju ako neki novi umre ovih dana ...toliko  bio stabilan! Taj se nikad ne bi mogao okliznuti! 

Suti ... cigareta mu gori u jednom kraju usta, pusi ... uvlaci dim tuda a onda ga ispuhne na drugi karaj usta a dio kroz nos ... jebote!

Ovaj nikad nece uhvatiti ni jedan respiratorni virus. Podavi sve vec na ulazu u tijelo! 

"Djeco ... 'vako cemo," progovori Drugarica Prija ..."Drugar'ca Stamena ce vrlo brzo doci, dok malo dodje sebi i ode kuci da se presvuce u druge aljine,  posto se sva nekako umastila, a ja moram ici nazad u svoj razred jer me tamo moja djeca cekaju ... zato ce evo recimo ovaj decko sjesti na mjesto Drugar'ce Stamene i paziti na red i mir u razredu! Evo ti ovaj moj drveni "lenjir", al' da mi ga vratis poslije,  pa ko pisne, ti ga spucaj u glavu! Dalje, ko bude zin'o ili hod'o, on ce da ga prijavi Drugu Gvozdenu a onda ... onda se cuvajte! Drug Gvozden je i Spanac!" 

Ja prvo mislio da ne izlazim, jer mi se je taj dio igre ucinio glupim, na neki nacin cinkaroskim ali kad mi dade drveni lenjir da klepam po glavusama nemirne, eh tome se nije moglo odoliti.

Posto nisam mogao sve sam raditi, pozovem onog debelog i okruglog djecaka da mi pomogne. Naime, ja sam vise volio da sjedim na stolici a na glavnom mjestu. K'o Car! Takva mi je inace Karma! Car!

Zato njemu dadoh drveni lenjir, pa samim tim i ovlastenja da seta po razredu i klepa onoga k'o pisne, sta pisne ... zine!

Neko vrijeme smo drzali nas mali Narod pod konrtolom ali se polako poceleo osjecati nezadovoljstvo medju njima, narocito u zadnjim klupama. Moj debeli okrugli pomocnik, imenom Oliver, poceo klepati nemirne sve vise i vise! 

Il' mu se svidjelo il' nije mogao kontrolisati situaciju!? 

U jednom trenutku spuca i neku raspricalu djevojcicu drvenim lenjirom po glavi, kad ova raspali u vrisku i plac. K'o po komandi, vecina djece poce da slinavi i urlice: "Mammmammmaa!"

Skocih na stol : "Stanite, stanite ... ajmo novu Igru, ona je glupa, vidite ovo, sta ja mogu!"

Ucionica je imala na prednjoj fasadi dva dupla prozora a na bocnoj fazadi uz stazu prema Kino Kozari tri dupla prozora.

Primakeo sam klupu do zida pa se sa stolice popeo na klupu a sa klupe otvorio jedno krilo duplog prozora i uvukao se izmedju tog sendvica od prozora. Navlise i sva druga djeca uz ciku i odusevljenje, primicati klupe do prozora penjati se na stolice a sa stolica na klupe a sa klupa ulaziti u duple prozore. Onako maleni, moglo se nafilovati lakocom i po pet komada djece u svaki prozor. Nije se gledalo na spol, nego samo da stanu.

Rezultat ove igre je bio fantastican! Vise od polovine djece je bilo pomalo smireno. Onih dvadesetak komada  sto su ostali u ucionici slusali su vrlo pazljivo. Oliver vise nije morao nikoga bubati drvenim lenjirom po glavusi!

Super fora, na primjeru se najlakse ... uci!

Kako je vrijeme sve vise prolazilo, a Drugarica Stamena jos ne dolazi sa oporavka i presvlacenja u nove haljine tako je i nama postajalo sve dosadnije! Mislim na onu djecu sto su u Igraonici. Oni u prozoru se totalno smirili. Prozor se orosio sa svih strana pa se jadva i vide! 

Neobican prizor za ljude koji idu u Kino! 

Iz vana, sa te staze prema Kinu Kozara cuo se po neki povik od onih sto su pobjegli s posla pa sad giljaju na djacku predstavu. Do duse to je na neki nacin i opravdano, ti odlasci starijih u Kino,  jer je karta u pola cijene a ti kad prolazis pored onog cika Jese sto trga karte samo se malo skupis u koljenima da izgledas manji, a posto on ima pepeljare na ocima, misli da si ti malo dijete. Nije obracao paznju na bradu i brkove!

Uostalom ima i takve cupave djece! Narocito one sto se nikad ne briju! 

Mi nismo nesto najbolje culi te krikove filmskih zaljubljenika jer su prozori bili dupli, pa bila dobra izolacija a i jos nafilovani!

U svoj toj frci uleti u Igraonicu, k'o bez glave Drugarica Prija, leti od prozora do prozora skace da dohvati bravu na kojem prozoru, al' jebajiga ...malena pa nista ne moze. Ne zna ni psovati k'o svi normalni ljudi, one cuvene ...pas, mater, oca, valjda neuka k'o uciteljica,  nego samo vice: "Jebe, jebe, jebe!" a pjena joj udarila na usta pa sprica unaokolo! 

A od nas niko ne zna sta to ona ...ili ...koga! Totalno joj recenica bez smisla. "Jebe, jebe, jebe!"

Ma sta, Drugarice prija, koga? Ona ne odbovara! Skace!

Nije se jadna sjetila stolice, pa sa stolice na klupu pa sa klupe dohvati ... bravu! A vidi, blenta ... sve joj pred ocima! Samo ne konta ...nego laje, laje, psuje ... bez ikakvog smisla! Ako se ova jedna rijec moze nazvati psovkom!?

Uleti i Drug Gvozdeni u Igraonicu. Vidi i on napetu situaciju, vidi Drugaricu Priju kako skace k'o koza po razredu, cuje Drugaricu Priju, kako u pokusajno i psuje, ali ni njemu sve cujno ne lici na psovku u cijelosti,  vidi i On stolicu pa sa stolice na klupu pa sa klupe na prozor, ali ni On nista!

Nije se sjetio da moze onoliki koliki je da normalno stojeci na podu pootvara prozore, kako je JUS-om i predvidjeno, nego se jadan zaleti poduhvati Drugaricu Priju za butine, neznatno ispod guzova, te je tako snazno odize u vazduh. Kako ona poleti u vazduh, nastavi psovati i dalje psovke u pokusaju, tako se zestoko koprcala a kako se koprcala tako joj je i ona njena suknja prekrila njegovu glavusu! Suknja se srozala Drugu Gvozdenu preko glave i preko ramena!

Nestade mu njegove ogromne glavetine! Reklo bi se ... podvuk'o se zeni pod aljine! Jebeno, jebeno ... sexual harassmant al' to samo na zapadu u Amerikama! Kod nas se to ne racuna kao taj harasment! Kod nas se to racuna kao ... svejedno ili zajeb'o se, a jos ako su gace ciste ...niko ni ne razmatra problematiku! 

O, joj jesmo se smijali ... pljestali rukama ... suze nam tekle! Zbog ovoga vrijedi djecu upisati u Igraonicu u Skolu, ili ma bilo gdje, samo da ima ovakve jebe! To mora sigurno dobro da utice na djeciji duh i buduci zdrav razvoj!? 

Jest' to bilo smijesno narocito gledano s ledja! 

Ogromno ljudsko bice do pola muskarcina od pola zena! Odnosno, zenica! A jos uskih ramena! 

Drugarica Prija je dozivjela klasican napad panike! Spustena na zemlju, dizala je i spustala suknju bez kontrole! Cinilo se da ne zna koja je prava pozicija suknje! Sjebala si gravitacionu tacku! Mahala, k'o suluda, k'o da se dole zapalila pa masuci dore-dole gasi taj pozar! Ali je sad vec razgovjetno psovala, pravo uznapredovala, pa bas ono na nasem, kome Mater, kome Oca, pa kako koga zahvati, i to bas u sred one stvari ( da se naslutiti ...koje!). 

Kako brzo nauci, Drugarica Prija!? Vidi se uciteljska pamet. 

"I jos si me podig'o u visine, Druze Gvozdeni a i sam znas da ne podnosim visinu ... izgubim razum i ne snalazim se!" 

Drug Gvozden htjede nesto reci ali iz nekog razloga opet nista ne bi. Samo rukom gladi kosu, pa onda njusi ruku. Nije mu jasno!

Takvog mirisa tu jos nikad nije bilo! 

 "Popisa li mi se to neko na glavu? Il je mozda to tako prirodno kad kosa nije mokra, pa samo povuce nekakvu vlagu?! Pa da , kosa je hidroskopna ... voli upiti, povuce svakakva govna!" 

A i jebajiga i sta bi na to jos rek'o ... kad je vec sve  ionako receno!? 

Kada su i ona prozorska djeca malo dosla sebi ispucali su nam neku loptu i pustili da je ganjamo sami po dvoristu. Djevojcice uredno posjedase na neku vrstu trotoara a mi djecaci k'o muhe bez glave leti lijevo, leti desno ne bi li se sastali sa loptom i napucali ... negdje bez smisla. 

 Nije bilo golova! Nisu ih nikad ni postavili! 

Drugarica Stamena se vratila presvucena u druge haljine. Prolazila je kraj nas i ona bez rijeci. Sve spijala ispod oka! Gotovo se suljala! Samo je drzala ruku stisnutu u saku taman ispod vrata! U nekom ... grcu! K'o da je neka prestravljena neemancipovana seljancica  a ne vrhunski prdagog. 

A lice joj jos uvijek crveno k'o cvekla! 

Nije se mogla sjetiti ni jednog od svih prozvanih imena i prezimena pa da ga prozove, djeci koju uputi u prolazu. Da savjet sta da radimo! Bila je ocajna! Toliki radni staz a sve dzaba! 

Pa je iznenada sunce ogrija, povrati joj se autoritet i komad sjecanja pa vrisnu iz sve snage:"Pavelic, Pavelic, Ante Pavelicu tebe zovem, dolazi ovamo! Odmah!" 

Oni jadni ljudi sto su bjezali s posla na djacku predstavu novog filma "Pop Cira i Pop Spira" krecuci se uskom stazom prema Kinu Kozara, premrli od straha. Ne smiju ni naprijed ni nazad! Ukopali se k'o stecci po Bosni! Isto tako i razbacani k'o ti stecci, pa niko ne zna sta ce oni tu!? I ko to postavi?

Bit ce uhvaceni u obje varijante! 

"Majko, bozija otkud Ante ponovo u Banja Luci, zar nije nagulio u Argentinu!?" sapce neko. A odgovora niodkud!

Drugarica Stamena poklopi rukom usta, bas ono kao da je nesto lanula, pa brze bolje uleti u Skolu.

Tako se i Narod se malo smirio pa lijeno podje na djacku predstavu. Film Pop Cira i Pop Spira je komedija ali tesko da ce nekoga od njih danas vise moci nasmijati! 

U Zbornici napeta situacija! Drugarica Prija pije rakijicu iz cokanja od Druga Gvozdena i povlaci guste dimove iz svoje Drave bez filtera. Cigareta se skoro spljoskala od te zestine povlacenja dimova! 

Druge dvije Uciteljice Suarda i Usorka upola mladje od Drugarice Prije i Drugarice Stamene, pribile se jadna uz drugu k'o sijamske bliznakinje pa kako koja napravi kakav korak po Zbornici, druga je slijedi k'o zaljepljena za nju! One nista ne piju i ne puse!

A skoro i da ne disu!

Drug Gvozden nasuo sebi rakijicu u fildjan jer je cokanj bio zauzet pa nesto konta ... a sta ...nije se znalo, nije ni on? 

"Dela, Druze Gvozdene, naspi i meni jedan fildjan rakijice pa da pocnemo sa radom! da vidimo sta ti mislis o svemu!? A!?" upita Drugarica Stamena.

"Pravo da ti kazem, mislim ide li secer u fildjan kad se iz njega pije rakijica? To mislim, ili moze bez secera!?" rece Drug Gvozden i ostade otvrenih usta.

To u slucaju ako opet bude trebao nesto da progovori pa da djaba ne zatvara usta jer ih u tom slucaju mora opet otvoriti! 

Drugarica Stamena, srknu rakijicu iz fildjana i trehnu Dnevnik po sred stola. Otvori ga!

"Gledajte, sta je ovo ... sta fali ovdje ... ko je ovo napravio i slozio?" 

Svi se naguzili jedno preko drugoga pa k'o biva gledaju ali izosta svaka reakcija!

"I nista vi? Sta je neobicno, to pitam?" i lista listove Dnevnika. "Sta fali ovde!?" 

"Aj, Majka draga!" vrisnu mladjahna Uciteljica Suarda: "Pa fali svakom imenu "IC"!" 

"Dje fali IC svakom imenu, jel' na pocetku?" zapanjio se Drug Gvozdeni. 

Drugarica Stamena se zgrozi na te rijeci: "Druze Gvozdeni tebi su Rat i Ofanzive svu pamet popili, gdje ide "ic" na pocetku ..."ic" fali na kraju svakog prezimena!" rece ljuto i nategnu onaj fildjan! 

"Dospi!" rece. 

"Ti mene i moju ratnu proslost stalno nipodastavas, spominjes Ofanzive a dje tu Albanija. I Albaniju sam ja pregazio ne bi li se docepali slobode. To ti stalno zaboravljas a hoces da pricas o provokacijama Drugarice Stamena!" 

"Izvini, Druze Gvozdeni al' zar nije Albanija pregazena u Prvom Svjetskom Ratu?" cudi se Drugarica Stamena.

"Jest i u Prvom, a pregazili smo je i u Drugom mi ponovo, ali nisu svi isli! Isli samo mi pravi!" odresit je Drug Gvozdeni. 

"Auuu, zajeba se ja ... izvini Druze Gvozdeni! Toliko se ratovalo da se pomjesalo i nama obrazovnom kadru. Mogu misliti kako se samo obicni Narod u nasim Revolucijama tesko snalazi!?" 

Zatim im poce citati prezimena svojih buducih ucenika! I ona sa X i ona sa W i ona sa SCH.

Drug Gvozdeni zasuko rukav i na cupavoj ruci pokazuje mladim Uciteljicama kako se sav najezio!

"Aiij, digle mu se dlake!" cici mlada, zblanuta Usorka.

"Jel' samo dlake?" pita Drugarica Suarda!

"Samo dlake!" govori Drugarica Usorka. 

"Sta je ovo? Pa jesu li to Njemci ponovo dosli!?" sapce Drug Gvozden, k'o za sebe. 

"Ma ja bi ti sad opet skocio fataj  pusku i ... leti! Poletio bi' sam, ne trabaju mi svjedoci! Ne bi cek'o ni jednog!" vristi on i eksira fildjan. 

Svi dosipaju rakijicu! 

"Jel, dobra?" pita Drugarica Suarda. 

"Uh, jos pitas Mala ...domaca ...dela i vi naspite, eno vam fildjana ...opasne su ovo stvari!" veli Drug Gvozden. 

Svi se po malo oraspolozili jedino Drugarica Prija nikako da dodje sebi! samo pusi i cuga. "Uh s kakvih sam ja visina sisla danas!" 

Gleda kroz zatvoren prozor u djecu kako sutaju napolju loptu bez nekog reda te odjednom vrisnu iz sve snage: "Gooool, goool!" te zapoce neki navijacki ples. Skace k'o Indijanac! "Dali su gol, Nasi!" 

"Dje goool, ko je dao gol?" pita Drug Gvozdeni. 

"Onaj Malac sto je djecu zatvorio u prozore, on je dao gol ... imao dupli pas sa onim debelim, lopta se odbila od debelog, a Malac prihvatio pa degazir'o! Super prodor, akcija za naj gol! 

Drugarice Stamena, Suarda i Usora se gledaju u nevjerici! "Ova nacisto prolupala, cuj djeca u prozorima! 

"A, dje ti Drugar'ce Prijo, vidis gol?" upita nesto sredjenija Drugarica Stamena. Drugarica Prija, brzinski preleti pogledom po svima, "Jel' to nema gola, aiii, djaba onakav dobar prodor!" i onda utihnu, samo ruku ispruzila da mazne sto je ostalo u fildjanu. 

"Druze Gvozdene treba da znas da se jedan od njih zove po nasem!"

"Koji je to?" upita Drug Gvozdeni.

"Eno, onaj zuti a zove se Pavelic. Jel' ti to nesto poznato?" skilji Drugarica Stamena u Druga Gvozdenog. 

"Da me jebes, nesto ne znam ni jednog Pavelica, ne pada mi na pamet!" rece.

"Mozda neki iz Rata!? A" unjela mu se u lice. 

"Ma ne znam, draga zeno ... sta me mucis tim stvarima! Gora si, vjeruj mi od portira Pantelije iz Komiteta!

U mojoj jedinici nije bilo ni jednog Rvata!" sad je vec ljut Drug Gvozdeni.

"A, s druge strane, jel' bilo s druge strane Rvata?" zagonetna je Drugarica Stamena.

"S, druge strane, jest bilo ... bili Njemci i Ustase! Sta me zajebavas Drugar'ce Stamena!" govori glasom punim pretnje! 

"E, pa mali se zove Ante!" 

Grdosija od covjeka, stroposta se na stolicu! 

"Provokacija, provokacija, provokacija!" bilo je njegovo. 

"Ovaj Dnevnik nam je neki iz Uprave podmetn'o! Moramo hitno obavijestiti Komitet. Sekunde su u pitanju. Provokator vjerovatno vec salje svoje Agente u Komitet da nas prijave, da mi ispadnemo Konspirativci! Fataj se Druze Gvozdeni Dnevnika i leti u Komitet ...inace smo najebali! Ovo je vrhunska Provokacija, ispitivanje nase Socijalisticke svijesti, Druze Gvozdeni ... a meni ostale samo tri godine do Penzije! Zar da sad jadna ja, samohrana Majka, sve izgubim a dogurala na trece mjesto na rang listi za stan i da sad robijam kad je cijeli Goli Otok pusten u suzivot sa nama?" nategnu fildjan te briznu u plac! 

Zakukase i one dvije mladje Uciteljice ali ne od straha, one onako iz solidarnosti ili ...jebe! 

"Dobro velis Drugar'ce Stamena, mora se u Komitet iz ovih stopa! Ides ti i nosis Dnevnik. Slobodno reci da sam te ja posl'o! A kako si ti to samohrana Majka kad ti se cerka udala prije pet godina? Da to nije samo zbog bodova za stan?" mudro, vrlo stalozeno zakljuci stari prekaljeni komunisticki kadar Drug Gvozden. 

"Uostalom, ja sam se dokaz'o, zelim da ti dobijes sva priznanja!" 

"Pusti priznanja Druze Gvozdene, ja se bojim Komiteta! Ne znam ti se ja ponasati tako kao ti! I sam si nam pric'o kako je jeben onaj Pantelija, k'o biva radnik na portirnici Komiteta, Portir,  a on ustvari najjaci igrac Komiteta! Ko prodje Panteliju bez problema pred njim je sjajna karijera. Takozvani prvi filter do Generalnog Sekretara ... spona sa Narodom a vamo sam Vlast veca od svake Vlasti! S vrata te sve ispita, ko si, sta si iz kog si Sela, pa ko su ti dva svjedoka da si bio u Ratu, pa iz kog su ti Sela ti svjedoci, imas li jos Staljinovu sliku u kuci ili si je bacio ... i sve tako.

Bacio si sliku Druga Staljina, znaci imao si je ... a ko ti je dao tu sliku? A ti tones, tones li tones!" necu da idem u Komitet, odlucno odbrusi Drugarica Stamena. 

"Dobro, ne moras, e onda odeh ja prijaviti telefonom slucaj al' moram spomeniti da je to u tvom razredu, samo da telefon nije iskljucen, pa sad ti vidi! Znam ja svoj pos'o! Zato i jesam na ovoj poziciji! Znaju Drugovi kol'ko im vrijedim i kol'ko vrijedi svaka moja rijec!" 

"Al' vidjet ce Druze Gvozdeni da sam pila, nanjusit  ce rakiju! Najebat cu jos i vise!" nemocno siri oci! 

"Nece, nece ... ne brigaj ... pravom Komunisti rakija je melem, s tim smo mi u Ratu rane vidali, ruke i noge a bogami i prste, kao ono jednom na Igmanu ...sjekli i rezali! Nazzivooo!" 

"Dobro, ondak ...idem! Drugovi moji ako se ne vratim ... zbogom mi ostajte!" ruku stavila na usta da prigusi plac, savila se, i skupila u struku pa je izgledala jos manja nego sto je bila. Samo joj glava ostala ...velika!

Sve mozes sakriti, kad se skupis ali glavu ...to ne! 

Kod kafane Mostar naleti na moju Majku i Ingrid! Ostalo jos malo vremena da se djeca pokupe iz Skole pa one da djaba ne dangube tamo na travi pred Skolom, taman raspalile po kriglu ladne pive! A ona pjena sva uzmirisala! Obadvije vesele, nasmijane! Lijepe zene! 

"Stani, dje si navrla Stamena? Jel' vec gotova skola? Ajd' i ti klepi jednu pivu!" rece joj Majka i povuce za ruku. Ova posto je vec od one rakijice bila nestabilna samo se skljoka na stolicu do njih. Dodje i krigla pive. 

"Nije Skola zavrsena sa'ce, samo sto nije, jos sat , dva!" rece Drugarica Stamena.

Pita nju Ingrid onako doktorski jel' sad dole sve u redu, jesu li je prosle one bolene zenske mjesecne ...jebajga sta ja znam, kakve stvari!? E, te! Stamena rece da je vise nista ne boli ali i da je sve izostalo, pa se sad plasi da naglo ne krene, tamo gdje ne treba. A i boji se zbog toga kakvog duzeg puta!

"Uuu, a jesi li gdje duze putovala?" gleda u nju Ingrid sa simpatijom.

"Nisam, nikada ... al' kad bih krenula!?

Ko, zna?

Zato uvijek nosam duple gace! Da ne probije! Ako dodje!?" 

"E, to moramo nazdraviti ... gotovo ti je s tim ... slobodna si k'o pticic .. ovaj , mislim mali pticac, jebajiga k'o ovaj ...ptica!" smije se Ingrid i u to ime narucuje jos jednu kriglu. 

"E, blago vama, moje drage zene! Sto se sretne, milina vas je gledati a ja se borim i po stare dane da zadrzim ovo malo sirotinje sto sam stekla! Mogu samo jedno da vam kazem ...ne petljajte se u Politiku ...nikad! Politika je kurva! Tu nema izlaza i puta nazad, nema ni bijega!" 

Mirjam i ja smo bili dvoje najsretnije djece u cijeloj Skoli, Igraonici ... svejedno kako je zovu. Bas je bilo super! Jedino je bilo nezgodno sto smo se izletali po cijeli dan pa sad gladni k'o vukovi! 

Ingrid nam kod Rahmana naruci po ogromnu sampitu i po jednu baklavu. Uzese i one! K'o one im pive otvorile apetit. Do duse onda zene nisu bile toliko debela da su morale da brinu o dijetama. Baklava, dvije, sampita, dvije pa pivo ... ma sve to proleti u zdrava covjeka! Ostane samo zadovoljstvo! Zato sve to i radimo! 

Meni bilo zao naceti kolace. Onakva forma! Nisam ni znao od cega da krenem? To mi je prvi puta u zivotu, zato sam i zapamtio! 

Na putu kuci, moja Majka upita Ingrid: "Imas li ti burmu na ruci?" 

"Jebogati, Zovo, znas da nemam "tu" burmu ali imam u tasni burmu moje Majke! Dala mi s ruke kad sam posla u Svijet!" rece sjetno. 

"Da vidim, matereti!" 

Otvori Ingrid kasnu i iz jednog malog tajnog pretinca osiguranog rajfeslusom izvadi predivnu burmu. Poljubi je, pa onda opet! 

"Da mi je znati, ziva li mi je Majka, eh!?" 

"Ziva je ziva i zdrava ... da nije, samo bi ti se reklo a i burma nebi sijala kao nova? Sigurno sada misli na tebe a i taj tvoj poljubac je osjetila! Garant!" 

"Ziva je ziva, Zova ... ti mene uvijek usrecavas!" presretna, na sred Kastelovog coska, povi se lagano u tijelu i poce Majku sorati sakicama u pleksuz k'o kakav bokser a sve od srece i neke tajne zenske ljubavi, istina blago! 

Da nista ne boli! 

"Stani, jebogati ... tebe pravo ponjelo, pa me razbi k'o dijete zvecku!" 

Majka joj isprica za burme i jebu sa Skenderom te rece da je odlucila da kupi najbolje burme za Kumove Micuna i Hadzihafizbegovicku u Na-Mi preko puta Hotela Palas. Tako i dodjosmo do Na-Me, spustismo se pet-sest stepenika u prostranu trgovinu. Na samom pocetku je stajao dugacki drveni ostakljen pult a u njemu djidjamidje. Parfemi, Crna macka, Pokoseno sijeno i jos svasta, u velikim heksagonim flasama sa staklenim cepom. Na svakom cepu visio je i mali mesingani lijevak namjenjen iskljucivo za presipanje odredjenog mirisa u flasice koje musterija donese. 

Malo podalje, bio je nakit! 

Prodavacica im ljubazno izvadi burme nanizane kao na nekakvu kratku oklagiju od skoro cetrdeset cantimetara. Okladija je pri vrhu bila uza a pri dnu se sve vise i vise sirila. Valjda kao i razlicita debljina ljudskih prstiju. 

"Ovo vam je cetrnaest karatno zlato, ima i garanciju!" rece ljubazna zena. 

"Imaju li neke burme sa vise tih karata zlata?" pita Mjaka sa radoznaloscu.

"Uglavnom, nema jer su burme i prstenje onda vrlo meki, deformisu se, lako se pokidaju i ...tako." rece prodavacica. 

"Brine me samo sto su Skenderove burme bile zuce i sjajnije!" rece Majka. 

"Mislite kod nekog zlatara!? A ima i toga gospodjo, kad se pravi nakit od turskog zlata ali vam je to uglavnom bezvrijedno, naime u njima je svega a zlata ...najmanje! Racuna se da je i to neki nakit, bizuterija se zove, ali ne da se nosi svaki dan! I nije za nekoga koga ...hm ...volite!"

"Dobro, ondak! Bas ste me ubijedili! A sta ako su Kumovima malene ili velike burme!?"

"Imate racun, gospodjo, donesite, vratite i dobit cete broj vece ili broj manje" 

"Halva onda, zamotajte mi u novine evo ove dvije! Te smo Ingrid i ja izmjerile! Ali sad bas nisam ponjela svoju tasnu, a u tasni mi sva lova, moram prvo prebrojat', mislim da cu imati dovoljno, zaboravila kuci tasnu jer danas mi je Malome prvi dan skole pa se sva zblanula, donjet cu pare sutra ili po Malom sad odmah ako treba, poslati!" izdeklamova moja Majka zakljucujuci najveci posao svog zivota. 

"Nismo preko svijeta, eno Vam naseg balkona, kad se malo sagnete ...e, jos malo, sad se vidi  kroz ovaj vas prozor, eno tamo preko Titove ulice ...onaj balkon sa muskatlama! Vidi jos cvjetaju, Majko moja a  Septembar!" 

Gleda je smirena prodavacica. Bladi osmjeh razocarenja joj se navukao na lice. Osmjehuje se kiselo!

Osmjeh je sto mora, za to je placena a kiselo je do nje! 

"Sve sam shvatila gospodjo, osim ono za halvu! Kakva gospodjo Halva? I nemojte dijete slati sa parama! Puno je to novca a ja i ne bih smjela uzeti od djeteta nesto tako! Neka, neka ...drugi put? Drugi put kad naidjete sa parama, ako ikad naidjete!" 

Izlaze iz Na-Me. 

Preko puta ulice iz Hotela Palas izlazi ustirkani gospodin  gromada od covjeka! Vukao je veliku crnu koznu tasnu sa sobom!

Vidjevsi Majku, skide svoj sesir, oslovi Majku ... pa u dva skoka preleti malu ulicu i  poljubi joj ruku! 

"Moj najljepsi ples u zivotu s vama draga Gospodjo!  Bio je to divan Bal u Domu Kulture! Steta sto su ih ukinili! Ma nasa je greska sto ih nismo naucili da plesu! Ha, ha , ha! Bas sam mislio na vas ovih dana,  evo i vucem i neke Senekine stihove, mislim bas Vama posvecene! Otvori carobnu tasnu sa stotinu pretinaca da nadje sto je naumio, a takve tasne se znaju nezgodno razlistati i tamo gdje ne treba da se razlistavaju, tako da im pred noge ispade muska ... pidzama! Onako, tamnoplave i svjetlije pruge a ...sva zguzvana!"

On pokupi, sto je zasr'o!

Majka ga sjetno poljubi u obraz!

On se ozari! Ali starom Psu nikad dosta, upita: "A ko je ova  draga Zoro sa Vama, iranska Princeza? Ja ljepse, Banja Lukom nisam vidio!" 

"E, moj Profesore Ive, nisi pogodija Gospe ti , ovo ti je moja jaranica sa Malte, ma ne sa ove nase  malte, nego one Malte kod Afrike! Specijalista za sunecenje ostarjelih mkuskaraca kad se ima kakva upala pa niko nece da operise, vadjenje uvecanih prostata, presovanje muskih testisa uspaljenih muzeva ... ma sta da ti pricam, vjezbala na Crncima, Doktorica nove generacije!"

"Ljubim ruke, ljubim ruke, Zoro bas je lijepa ali ja moram na popodnevnu nastavu!" I poleti! Pravac Gimnazija! 

"Kol'ki je ovaj cova! Ne do Bog da je sav i svugdje tako vel'k ...ma je se usrala od straha!" puhni Ingrid. 

"Puno je to para Zova za ona dva Hajvan Micun prvi i Hadzihafizbegovicka drugi Hajvan. Necedu ti oni biti dugo u Brak! To burme kosta k'o Himo i Labud ... zajedno! 

"Kosta, kosta ... a posto kosta svjeza kvrgusa sabajle jutrom kad prvi vozovi dolaze u Banja Luku, kada se ni po guzici ne pocesu oni za koje mislis te vole ... da barem vlastitoj umornoj djeci ponude kakav bajat sendvic od neceg sto je ostalo od sinoc? Pokupe mrve po stolu! 

Bez poljupca u obraz ... kad bahnes na vrata! 

I posto kosta mirisna kafa koju ti na vrata donese malteska sokolica a ti vise ni cigare nijedne ... svoje? 

Neka meni Vas mojih Jaranica i moje djece, mojih ... muskatli! 

Vidjela si sta sve moze da se vidi iz daljine i kroz zamagljen prozor Na-Me! 

Zato i kad kosta, to nista ne kosta! 

Treba samo znati sta treba da platis, kad na tebe dodje red!"

No comments:

Post a Comment