Otisao je i Đorđe Balašević, nas Panonski mornar, pjesnik pjevnih nota, pjesnik pjesama koje smo voljeli, uz koje smo voljeli, uz njih rasli, odrastali... Sudbina Đorae Balaševića je nekako bila vezana i uz Banja Luku. Tu je sluzio vojsku, druzio sa Banjalucanima, zaljubljivao u Banjalucanke, pjevao im... Vracao se cesto u Banja luku sve do onih "je..nih devedesetih"...
I kada su te devedesete dosle, kada je otpoceo taj "nas" rat, nije se mirio s njih, nije ga prihvatio kao svog. Nije htio puskom rjesavati probleme koje i nisu bili njegovi. Pokusao ih je rjesavati pjesmom, porukom mira, ljubavi prema ljudima...
Neki ga tada nisu razumjeli. Nisu htjeli da ga razumiju jer im je svojim pjesmama minirao ono sto su gradili. Osudili su ga. Ali, njegovi su oncerti i dalje bili veoma posjeceni.
U Banja Luku se vise nije vracao, jer Banja Luka vise nije bila njegova, niti je Panonski mornar bio njen.
Pocivaj u miru dobri covjece.
O, Boze moj dragi, dragi moj Batane, ode Djordje ... kud sve prije proleti!? Jedva se okrenusmo!
ReplyDeleteZar je vec toliko sati da gasimo svjetla?!
"Citav zivot u onoj crtici izmenju..." Odavno se, Toba moj, svjetla oko nas - jedno po jedno - gase... Ali, nakon mraka- pale se jos ljepsa svjetla! Treba biti spreman...
ReplyDeleteI love you, Batane, ma ako ne znas engleski, a ni ja nisam bas, nesto siguran sto napisah ... to znaci ...da ti prevedem ...idemo dalje! Mada mi je tamo nesto ...tamno!?
DeleteDje cemo?
A ni Caje nam nesto nema!?