"Zašto ga toliko žale?!"

....je pitanje koje ovih dana postavljaju svi oni koji mrze Jugoslaviju u kojoj smo odrastali, rasli, ucili, drugovali, radili, djecu podizali, svi oni, ali i njihova djeca, ujedinjeni. Cetnici, ustase i balije, pitaju zasto se na prostorima te bivse nam domovine toliko zali za jednim Balasevicem koji nije bio ni najbolji muzicar, ni najbolji pjesnik, ni najbolji covjek, ni...

Zasto se nije toliko i tako zalilo kad su umirali "nasi" velikani?! pitaju mali, jadni ljudi koje ponovo ujedinjuje samo jedan osjecaj - mrznja. 

I svi oni, i cetnici, i ustase, i balije, omalovazavajuci Djoleta i sireci izmisljotine i lazi o njemu,  pokusavaju ubijediti nas, tebe, mene da je nas, tvoj, moj zivot bio jadan i bijedan kao sto je to njihov danas. 

Jadni, u mrznji ujedinjeni i mrznjom zasljepljeni, ne vide - jer nece da vide, ne cuju - jer nece da cuju jednostavnunu istinu da su oni bili mali i jadni kao sto su i sada mali i jadni samo zato sto su bas takvi: i mali i jadni i beznacajni marginalci.  A mrznja u kojoj su odrasli ili su im je usadlili im ne da da se pomjere i izidju iz toga svog  stanja. 

Pocivaj u miru, Djole jer te sa tugom ispracaju najbolji od nas. Jedan od njih je i Dino Radja, kosarkas, osvajac svih mogucih medalja koje su se u korasci mogle osvojiti, Splicanin, igrac Jugoplastike,  reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske, igrac legendarnog NBA tima Seltiksa iz Bostona.... 

A vi, patuljci ostajte u svojim rupama, dok vas jednog dana, neki novi ljudi ne istjeraju iz njih i protjeraju iz vasih kuca kao sto ste vi, silom i lazima, prostjerali nas.

Jer znajte, iako vam se to sada cini nemogucim - istina ce jednog dana pobijedi laz kojom ste se ogradili i koja vas danas stiti!