Vladislav Bodnaruk - Toba: 6. dio Ponovo Slobodni

 Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!

********************************

"Eto, Ale izgleda da smo mi slobodni"  ... rekoh svom drugu.

"Slobodni i gladni, a i ko malo smo zasrali danas, hi, hi!" sapce Ale.

"Hi, hi, izazvali onakvu pucnjavu i Revoluciju, Okupator ost'o bez metaka! Dobar fazon, samo da ne najebemo sutra! Nesto mislim ... ni pravi ratovi nisu bitno drugaciji! Izgleda, sve je stvar dogovora i ko prvi bahne!" 

"Opet nesto kontam, nismo mi nista zasrali

... nikad to nece biti ni u jednom izvjestaju ... nisu ni oni ludi da napisu kako smo u akciju oslobadjanja Grada upali ... eksidentli k'o Prle i Tihi i razbucali neprijatelja! Razvalili im Obavjestajnu Sluzbu! To postoji samo u beogradskim ratni filmovim, Jarane!"Sa zapadne kule Kastela, na mjestu na kome su stajali lijepo se vidjela Trznica na desno, Ferhadija na lijevo, opet desno, desnije banjalucka Realna Gimnazija, u daljini ... u sredini Vatrogasni dom, a samo malo nize, dole,  Salfikadin grob ... i uz njega prislonjena  ... Ona!

Lola!

"Kuda cemo Cigo?"

"Ajmo dole pravo, Cigo." rece drugi Cigo!

Ocesase se o Salfikadin grob, pa sad u troje, pravac u Grad koji mirise proljecem i barutom!

I onim kestenovima, naravno!

Marsiraju svojim gradom "k'o oslobodioci", Alica, Lola i ovaj sto svjedoci, gaze ravno preko trave ispred Expresa, dijagonalom izbijaju na Titovu ... idu sredinom Titove, pored Palasa i Robne Kuce, pored Titanika pa onda na lijevo, u ulicu Vladimira Nazora!

"Joj, sto vas dva smrdite na luk ... majko moja!" ... u jednom momentu uzdahnu onako tuzno Lola. 

"Evo , raja to je kocijaska stanica a ovo je moj fijakerist, a ispod njega je moj fijaker! ... rekoh ponosno.

Lolu k'o da otrese Grom!

Ona se zgrozi ali ni ne pomjeri!

Zensko dostojanstvo se ni s cim ne da mjeriti!

"Ma nije zaprave On moj fijakerist i fijaker, tako se samo kaze ludice, uz njega sam odrastao ... zato to kazem!" 

"Joj sto neko tukne na bijeli lukac!" ... razdragano ce Sare.

"Tukne, jarane, al’ sve dok se ne maznu cevapi!" ... dodadoh.

"Cevapi ... i  politra ... Plavi! ... rece Sare!

Da, tako me je on zvao ... Plavi! Takvu sam kosu imao, onomad kad sam bio mali ... kad smo se prvi puta slucajno sudarili, ovaj, sreli.

"Moze politra, al' da je opet ne letim!"

"Dobro, ne moras ti, nac'emo mi vec nekog Pionira da donese! Vazda je tije malih Titovih po ulici!

Mislis li da je Mujaga vec raspalio?" ... zagonetno kolutnu ocima i rakolji se, gorostas na fijakeru.

"Bezbeli, raspalio, Sare! Zar ne osjetis smrad cumura, ovaj ... miris cumura!? ... rekoh sav ozbiljan.

"Ondak cemo ovako, ja placam cetiri sindikalne i politru al' samo ako neko more da donese da je ne letam k'o kakva budala po Gradu?" ... rece Sare.

"Imam ja nesto sice za litru, a ti Cigo namiri za cetiri

velike, jer ipak se svu noc ratovalo ... ali meni, ovaj put, bez luka!" ... rece Alica.

"Nesto, ne bi' ni ja ... taj luk! Dojelo mi se jutros ... nekako!"

"Ne more cevap brez luka!" vrisnu zgranuto Sare. Prosto se prenerazio! Oci mu k'o dvije tepsije! Posto je i inace  imao dva oka, normalnooo! Iskolacio se znaci ... onako zgranuto, prenerazen! A to je samo tako receno, da se lakse shvati ... ako neko slucajno ovo cita! 

"Al', i ja ne bih taj lukac!" ... javi se Lola.

Ja budale, zenskeee lude glave dje se i ona javi ... ko je to ista pit'o?! 

Tri muska glasa u horu graknuse: "Ajd’ ne budali, i tebi sa lukom!"

Lola samo slegnu ramenima, zaljubljeno gledajuci Plavoga. 

Danas se cuo znacajnije na bijeli luk ... ali sutra ko zna, mozda i nece?! 

"Djiha , djihaaa, ajde bolan kreni, sta si se zamislio! Pucnu Sare po guzici kamdzijom, svoga konja Putkasa ... idemo raja do Sehera!

"Ma konji su vam cudo ... isti k'o i ljudi ... samo malo bolji, al' ih jebe ... zamisle se k'o i ovaj moj ... pa nikako da krene!

Ajde bolan, kreni!"

Putkas okrenu glavu ka nama ... sve nas gleda kao da nas broji ... racuna tezinu i koji teret mora da vuce. Pa i lijeno krenu ... nije bilo nekog izbora ... strajk, il' kamdzija po guzici! Bolje njemu k'o inace! Polako! Pa kad se stigne.

U susret nam nailazi 

jednopreg i vuce ceze-dvokolicu. Advokat Dr. Asim Dzinic sa Suprugom, elegantno skide sesir i blago kimnu glavom. Tako i Sare skide svoju kapu i glavom kimnu Dr. Dzinicu i Supruzi. 

"O, svaka cast, svaka cast Sare, pozdravlja te i Advokat Dzinic!" 

"Sto svaka cast za tooo? Sto mene Asim ne bi pozdravlj'o!? Cera konja Asim, ceram konja ja! Pristojan je co'jek, a ni meni nije neke vel'ke mane!

Mislis li ti to moj blento da konji kontaju ko je od nas Do'tor ... a ko nije!?

Kocijasi bolan obadvojica! Konji samo dobre ljude slusaju!

A ti to zapamti, ako mozes!

Ajd' sad ti Putkasu ... i nemoj k'o vilen jurit'! More narod pomisliti da si ... vatrogasac!"