Priblizava se veliki praznik koji se nekada zvao "Dan oslobodjenja Banja Luke", a danas se zove "Dan Grada ". I nekada i danas, taj dan je 22. april, dan kada su 1945. godine partizani oslobodili Banja Luku od fasista. Danas se ti partizani u Banja Luci nekako stidljivo pominju. Nas sugradjanin Vladislav Bodnaruk-Toba, vec tridesetak godina stanovnik Australije, se pobrinuo da svojim sjecanjima i mastom osvjezi i nasa sjecanja na ovaj datum. Njegove price cemo objavljivati sve do 22. aprila!
*******************
"Eto
tebe tako pametna Sare a ja da te pitam za godinu i mjesec ne bi mi znao
reci."
"Mislis!?
Testiraj me!"
"Ne
mislim ... znam! Ajde reci!"
"Hiljadududevtstosezedesetiosma,
dvajesetdrugi April! Jesam li blizu ... jesam li pogodio?"
"Jesi!
Ali sta je danas, koji je dan!?"
"Kako
koji je dan, to sam ti rek'o ... jebem te zguzvana ... dvajestdrugi
April!"
"Ma
, mislim znas li ti sta je bilo dvadeset i drugog Aprila 1945!?"
"E bas me jebes i ti Plavi, otkud znam sta je bilo tog tvog Aprila ...bas sam tada tovario neki cumur i drva gore oko Jajca ... pa sam ost'o do danas ... neupucen! Nekako mi promaklo, cini mi se! Al' kad cujem topove ... znam da ne valja znam da je neko sranje! Sreca moja ... vazda brez mene!"
Osjetih se postidjen! Nisam mislio kopati po tudjim dusama! Volim ja srati bez veze ... al' znam se i pokajati, do duse, ovaj put sa zakasnjenjem!
Danas
je dvadesetidrugi April, Proljece, banjalucko proljece ... i Mi !!!
I
koga je to briga?
Stiv McQueen je odavno mrtav, Barbarela se stara baba od 80 i kusur. Sad ono, sto jest' - jest' ... jos uvijek dobro izgleda a to znaci da sa mnom nije nesto u redu ... ili sam samo paralelno zivio!? Misli se ... ostario.
Kroz ulicu "Brace Lastric" ja sageo glavusu, taman Loli pod suknju ... ko biva nesto mi tu ispalo pa trazim ...
Ipak
trazim, ustvari, sve me strah da Majka na balkonu muskatle ne krene
zalijevat' u ove rane jutarnje sate ... sve
me strah da me ne vidi i ne zagalami: "Dje si ti cijelu noc, konju jedan onaj
moj ... mater ti ... onu ... da sad zorom ne lajem?!
O's da mi sjede dlake prijevremeno izbiju na glavi!?
A
garant bi jos dodala, jel' to neka
kurvaja kraj tebe i dje si joj se jadan pod guzice zabio!?"
Ali
nije! Sigurno je jos spavala? Dzaba gruhali topovi, ima Ona cvrst san ... kaze!
Valjda zbog one Savijesti sto joj je cista pa mirno spava!?
A
nek' je vala i u nasoj kuci nesto cisto!
Pa makar se na prvi pogled to i nevidilo!
Prodjosmo moju ulicu ... mirno.
"Dje
pjesma "Pioniri ", pardon ...
ovaj Omladinci, tj. "borci" ... sali se Sare!
"A
dje ta tvoja rakija?" mudruje Ale.
"Evo
je odje, a dobro ti i rece, Tvoja rakija! Sto jest' - jest' ... ono ... moja
je! Nije predvidjeno da Omadinci piju moj Alidine! Ostaces vazda tako malen!"
... mrmolja Sare svojim basom.
"Pa
i ja sam ponesto participir'o ... imam i ja pravo na po neki gutljaj!" ...
ljuti se Ale!
"Gutljaj
je OK, al’ se nemoj vise javljati! Na ti! Dela, pini ugursuze!
A sad trpaj te cevape u sebe i ... ne laprdaj vise!"
I tako, kako sam se sav jadan opustio i ruke prekrstio, i smirio se nekako, ... osjetih nekakav opasan i neocekivan pokret taman ... blizu mene!
To
me ona mala Lola za ruku spopala! Htjedoh se trznut, ono muski i odbrusit' joj, Mala sta me stisces, koji ti je (onaj sto
se kaze u takvoj prilici), i sta si me
spopala i zaljepila se ... ali nekako ne mogoh! Il' moguh ... mozda ... mogah, sad
sta je danas pravilnije. Uglavnom ...dusa mi zapela u nosu!
Tu se sva sabila pa ja jadan ni ... pisnut!
A Ona, stisla, pa gnjeci li gnjeci ... sve do Gornjeg Sehera! Pa i nazad!
Jebe se nje ... nije ni njena ruka! Ona bi gnjecila i do Saraj'va pa isto tako i nazad, da smo isli! Sreca ... nismo!
I eto ga sad jebaji ... ne pusta ni danas!
Zato,
pamet u glavu, ni u kakav Rat, a ni na vojne fingirane vjezbe ... niiikad!
Ja sam zivi svjedok!
Nesto
nepredvidjeno uvijek moze da te spopandrlja pa i naguzi!
Sad ti sam vidi ... sta ces! Do tebe je!
Auuu,
spomenu li ja jadan idje ljubav?
A?
Zabrz'o se pa zaboravio!
E, a o tome se radi!
Jebajiga!
No comments:
Post a Comment