Pages

Thursday, May 26, 2022

Vladislav Bodnaruk-Toba:U Kabareu banjaluckog Pozorista(1)

 

Kad sve utihne gradom, jenja buka i laprdanje umornih Filozofa iz kafane Mostar pred sam fajront, cvorci nad kestenovima iznad Lovca legnu u krevete, mi se uputimo ... a i djecemo nego sto koraka dalje u Pozorisni Kabare kod Zamole.

Sto smo isli kod Zamole a ne kod Zeljeznog konja?! Razlog jednostavan prvo da ne tabanamo u daljine ... drugo, moja Raja nije imala ni za autobus do Predgradja a kamo li za cugu!

E, o tome se radi! Sad, kad se popila sva sica sto smo imali, neko se pita sta nam je ostalo, osim nasih praznih dzepova!?  Ehe, ostalo nam dosta!

Ostale nam nase godine ... svakome po barem dvadesetidvije a bogami bio je i koji jacih godina! Zajednicko nam je, svi smo ista Raja, samo ovi godinama jaci, da se razjasni, i da se razumijemo to su ustvari ... ponavljaci. Buduci kodrovi, Novog Svijeta! Znaci, mentalno ... tu, dje i mi ostali ... stepenica gore, stepenica dole ... niko nije mjerio! Jedan nas drug, mislim smjesten u nasu generaciju ... isao je u Gimnaziju osam godina! Utvrdjivo sve sto se dalo ... a dva puta! Nemalo mu bilo! Svaka cast!

Tu i nas redovne skolarce docek'o!

Naravno, poslije postao vrlo uspjesan drustveno - politicki radnik, i sta ja serem i lupam ... postao Savezni rukometni Sudija i to kakvog znacaja a i autoriteta. Plus, zavrsio neki Fakultet, negdje daleko na strani! Nekoj periferiji a diploma dva puta veca od moje, pa ti sad vidi gdje ces na skole! A zaglavlje te Diplome pisano zlatnim slovima, slicno onim k'o sto se pisu na vijencima kad neko ... ne daj me Boze ... ono! Pomakni se s mjesta! Zlatotisak, k'o da ga je onaj mali Prle, iz KAB-a sto se samoubio, licno pisao! Rukopis ... da ti dah stane! Jebo Diplomu, svi gledaju slova! 

Prle, legenda Banjaluke, aranzer svih izloga a firmopisac!

Ljudi moji, za nevjerovati, narod se nekad u vecernje sate znao setati  ispod Titanika pa i  Gospodskom ulicom, samo da bi  gledao te izvanredno i prelijepo uredjene izloge prodavnica.

Onda je dosla i mladja raja aranzera, mislim mali Zoka Jaksic te Miro Sojtaric i takvi.

Banjalucki izlozi od Na-Me, pa produzis do Robne Kuce, onda  ispod Palasa, svom duzinom Titanika, pa kroz Gospodsku ulicu, a tamo i sa lijeve i desne strane Gospodske ... izlozba takvih radova da ti srce stane! 

Vidjo sam godinama te nase aranzere izloga, Prleta, Miru , Zoku ... kako izlozima nasim tapaju u carapama a ustima punih spenadli. Vjesali u izloge NIK-ova najbilja odijela, k'o da su zivi ljudi u njima, a zenske lagane haljine u tonu tih odijela u dubini izlga, same od sebe ... lelujale zrakom! K tome, povrh svega, leprsale se zenske kasmirske marame i salovi svih boja ... a svi i svi, vezani tankim silkom na sve strane. 

Nevidljivi! 

Ah da se vratim, dje sam stao! Kod onih Propalica! Jebajiga, raja smo! 

A mozda je bas jedan, taj i takav sto ispisuje posljednje poruke na vijence i krstove, pisao bas i te Diplome!? Ko zna! jebajiga ... ipak nekako ljepse i uvjerljivije djeluju od onih nasih ispisanih tusem nevjestom rukom, kakve sluzbenice Fakulteta ... a sve na flis ili paos papiru. Do duse, istina, moja je bila isto rucno ispisana ali na pakpapiru, doduse, malo pozutjelom (Zagreb je ipak Univerzitetski grad) a kakve sam srece bio, dobro sam i prosa'o ... da nije ispisana na mesarskom papiru!

Tokom brisanja mene i moga identiteta iz mog Grada, zavrsim u nekoj stranoj Zemlji. Traze papire, sta znas da radis ... i tako! "Daj Diplomu!" Ja dam!

"Ovo Diploma!? ... jesi li ti to sam pis'o,  il' vi tamo niste imali boljeg papira il' si ovo zguzv'o u putu!?"

"Nisam nista zguzv'o ... to je original al' imam ja i fotokopiju na boljem papiru!"

"E, tako, ova valja ... ako zelis nostrifikaciju onada ... nazad u skolu!"

Tako i bilo! Jovo nanovo ... tri godine!"

I dobih tu novu Diplomu - aj jebe, a ona manja od one moje male, jedva format A5. Ovololicka!

"Ne sekiraj se drugar, to ti ionako niko ne gleda! Ovdje se glada znas li da radis ili ne! Ostalo je nevazno, nema prevare." rekose mi.

"Ima prevare, zajebali ste me ... sto sam djaba iso'o ponovo u skolu!? Sto mi to odmah ne rekoste?" 

O tom dalje drugom prilikom, ako se nadjemo!

(Nastavice se)

No comments:

Post a Comment