Vladislav Bodnaruk-Toba:U Kabareu banjaluckog Pozorista(5)

Onda, neki Zlaja isprica pricu da je malo pri cugi vracajuci se pjeske od Zeljeznog Konja, u mraku i magli, uzasni zivotni uslovi, naletio na neku malu. Sad bas nije bio siguran dal' je bila dobra ili nije ... zbog tog marka, al' sad  ... jebajiga! Rijec po rijec u toj magli i mraku ... oni odose do njenih, sad kako bi rekli ... odaja ...prostorija ili sta li!?

Zlaja jos dodade: "Cisto iz moralnih razloga ... ili da neko ne bahne!"

Dalje, prica Zlaja, dvorisna baraka tri puta tri, pregazise gusto blato a on jadan jos nije imao kaljace, pa zagazio ... dibidus, te oni taman tako pred vrata. Kad tamo  ... unutra ... prostrano ... rusvaj! Luksuz i ostalo! K'o iz Dinastije!

"Jel Zikine?" neko upita.

"Kakve Zikine, konju, nije ovo seljacka prica ... Karngtonove!"

U Kabareu niko ne pusta nikakve zvuke! Jebena prica ... da se ne prekida! 

Zlaja nastavi, srati ... jedna ogromna prostorija sve u svili i kadifi, deset metara dalje jos jedna bolja soba ... a tamo sve na zidovima slike onih najpoznatijih svjetskih, sto crtaju! Jebo Berbera, ono se trebalo vidjeti!

Tu nam se i Zlaja izvinu, valjda zbog njegovog slabog poznavanja prirode i drustva pa samim tim i tih umjetnickih djela ali spomenu da je visio na zidu i neki Vanpotpunogol,  onda neki Mane, te naka Rona od nekakvog LaDincija ... a sve originali!? Jebote! Sve u zlatnim okvirovima! "Ljudi... kakvi su to okvorivi!" I tako!

Onda, skromno rece, a i takav je red ... da se lagano obratio Maloj a Mala odma' ... pala!

"Dobro, do duse, pred zoru, oko pet ujutro! Ne bi ni znao koliko je sati da nisam cuo pisak onog jutarnjeg voza iz Piskavice!"

"Jebajiga, Zlaja  sto nas ti sve zamori ... dje sustina!?" pita Zamola.

"To sto si karo - karo ... i nama se desi, a dje prica!?"

"E, moji jarani:" rece Zlaja ... "Sustina je kad me ujutro probudi zestok vrisak! A nije jutarnji iz Piskavice!"

"Kakav sad vrisak, jesi li ti normalan?" upita neko iz pozadine, radoznalo.

"Raja, skocim ja k'o oparen, a glava mi k'o Cocin bubanj a tako mi i u njoj bubnja ... ja pomislio negdje neki pozar, ponovo zemljotres ili sta!

"I sta je bilo Zlaja , de ne seri vise! Izgorasmo!"

"Okrenem se u krevtu, na stranu a zedan k'o pas, zbog one rakije i il' sta li ... trpim ... kad, vidim onu Malu od sinoc, izvadila onu jednu svoju sisu i gura nakoj bebe u usta! I tu presta plac!

"Mala, sta je to, otkud ti ta mala beba, jebote ja zino u cudu!?" prica Zlaja.

"Eh, tebe glupa pitanja!" ...  rece mala. "To si ti sinoc zaceo ... i vidi sad' belaja! Rodila ti ja sina!"

"Mene, Raja oprhva nesto opasno, strovalim se u san ponovo! Jebajiga, i sta bi drugo ... zbunila me!? Ko velim da odmorim!"

Oko podne, zilet gore ili dole, boli glava ... otvorim oci i uzas ... u visini  mojih ociju, glavat bebac stoji na svojim nogama, ne vise od svojih tri godine ... bleha u mene i ne trepce! Jebote k'o UDB-a i KGB-e!

Usr'o sam se od straha! "Mala, mala ... zavriskah, ko je ovo!?"

Mala kaze : "Sta se deres koji kurac, i sta se cudis konju onaj jedan ... dok ti spavas djeca ti rastu! I ne galami vise, os da nam probudis kcerku!?" rece Mala.

"Kakvu kcerku, Mala! Zapitah u jos vecem cudu!" prica zgranut' Zlaja.

"Sta kakvu, ovu sto je drzim u narucju! Sto me sisa, ko luda!"

"Pa kad si nju Mala rodila, matereti!?" upita Zlaja.

"Evo, nema ni minuta a ti spavas li spavas ... jebe se tebe!"

"Pa kako to da mi rodis odjednom dvoje djece, cudim sei sam?" prica Zlaja.

"Cuj tebe budale kako odjednom dvoje, pa blizanci!" rece mu Mala.

"Blizanci velis Mala a kako je onaj muski vec onoliko porastao!?" ne da se ni Zlaja zbuniti.

"Pa rodio se jutros rano a curica maloprije! Eto! Otud razlika!" "Tako me Mala ubijedi u cinjenice!" zavrsi Zlaja.

Nastala mukla tisina u Kabareu! Niko ne zna sta bi rek'o a za smijanje bas i nije neka situacija!

"To tvoje je izgleda neka realna prica a ovo je Olimpijada lazi! Mislim da se to ne boduje! Ipak reci nam kako sve zavrsi Zlaja!?" rece Glavni sudija Zamola.

"Otisli na Sud! Eto kako!" "Masala, masala ... nek' si joj ga ucero!" Vicu Gosti!

"I sta je bilo na Sudu!?"  pitaju.

"Ma, jebajiga ja glat izgubio! Ucerala ga ona meni!"

"Stooo!? Kakooo!?" opet se svi cude. Neko nesto ljuto i opsova!

"Jebajiga njih bilo troje a ja bio sam! Nisam im'o svjedoka! Troje protiv mene jednoga! Eto!" 

"Joj, dragi Zlaja, to ti nije humor, promasio si temu! Ovo je najtuznija prica i najveci uvalitis u zivotu! Prokleta je nasa muska sudbina ... men' se cini da je neko drugi prije karno tu Malu a ti posto'o spontano dvostruki Otac! Puj, puj ... bjez' , mici se od mene! Joj kad samo pomislim na alimentaciju ... kosa mi se dize na glavi!" 

 "A sta ti imas?" pokusava se vratiti u zivot Zamola.

(Nastavak malo sutra)