Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (1)

 Evo nam ponovo Bate Bodnaruka! Udarilo mu sunce u glavu i vratilo mu sjecanja na '72. godinu!

A on, kad se pocne sjecati - nema kraja! Zato ocekujte da ce ovo sto pocinje danas trajati sve dok malo ne zahladi. U Banja Luci ocekuju u subotu 39C!

*******************************

Kako se tacno pisalo to “bengulikecity” nitko na ovom svijetu

jos nije odgonetnuo, a i ne mislim da ce! 

Oni sa Veselog Brijega I okolo, “Carsiju” zovu, kratko,

Bendzulaj, raja oko Halila, Banjaluku su zvali …Bendzulajk!

Tvrdo , muski, bez daljnjeg pogovora! 

“Odaklen si Mali?”…pita te murijas u Makarskoj! 

Ti ga pogledas, nezainteresovano, lagano trznes glavom unazad, a zatrese ti se tarzanka ... posto jos Beatles -  nisu zavladali Balkanom …"Pa zar se ne vidi jarane…iz Bendzulajka!"

Sad Murijas trgne glavom unazad, iako se ne zna zasto bi on trzno glavom, jer ni tarzanke na njemu a o Bitlsima, naravno ni spomena! Uglavnom, trznu i  prostenje samo…"stranac"! 

Stranac, jakako, staranac .... mi banjalucani smo uvijek bili stranci, ono k’o mislim odskakali po neki metar od ostale raje, ipak stranci

i u svojoj vlastitoj zemlji!

Raja oko Centra mazno je nazivala grad aleja i vjecitih uzdaha …Bengulike City, jebajiga, a i kako bi drukcije?

Nekako u isto doba kao i u New York City - ju, Banjalukom su

Begovi Dzinici provozali prve automobile, nedje 1913 godine, do duse tada se to zvalo “letrka”, al’ to je bilo do raje! 

Banjaluka je imala u neka doba, isto toliko automobile kao i Pariz!

Jedan oni , jedan mi!

Bili , Evropa, prije Evrope … jebote! 

To je bio i jedan od glavnih problema i nesporazuma kada se

gomila banjalucana stusti na Jadran, svaki sa gitarom u rucu,

poderanim koljenima na farmerkama, Super Rifle.

K'o danas se sjecam kako su nas fatali beogradjani i ostali zagrepcani da im prodamo farmerice. Na licu mjesta!

Pitaju: "Gde si to nabavio daso!?" naravno na beogradskom jeziku ... ili na zagrebackom ... "Od kam si to dopelal ... lega!?"

A mi svi izlizali i treci par Super Rifli pa nekako i ne kontamo da li nas to samo zajebavaju ili sta!?

S praznim dzepovima, ruksakom na ledjima, u glavi vjetar… ah

da, i svaki vodi svoju “Trebu” banjalucanku … kraljicu nad

kraljicama … okatu, kosatu vrbasku violinu!

Jednom , tako na Stradunu svira neki Ibrica, na nakim

skalinama … istina i on bio cupavac. k'o i mi ... medjutim, pjesme mu po malo dosadne! Ubi omladinu ... niko ni ne dise!

Svaka pjesma puna nekih savjeta za omladinu, k'o kakav prirucnik za ponasanje! K'o narodni kuvar.

“Nedajte da vas zavedu”, al’ on to pjeva razvlaceci svaki

slog … ma ne da se ponoviti! Mozes odletiti po pice, kafu popiti ... a ono jos traje! Nista ne's propustiti! 

“Neeeeedaaaaajteeee da vassss, zavedu(u)uuu(u)!” Sto bi nas koji kurac vise zavodili!? Bili zavedeni ... oslobodili se! Eto!

Turisti blehnuli! Zbunjeni do daske! Vide, covjek pjeva a gitara mu u ruci ... tu i Pas za svaki slucaj ... pa naravno potom i aplauz.

A nista ne kosta.

(Ima jos...)