Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (2)

aj aplauz prilicno skroman!

Prilazi momak, duge kose, vadi siljak (tako se nakada zvala cigareta), pali cigaretu, “Drava”, jebote, sjeda na te skale, gitaru medju koljena, nista trzaliza, nego lagano preludira “Ljubavnu serenadu”. Tiho! Kako i prilici!

Treba mu se hvata ruksaka, da neko ne bi puhnuo tu imovinu.

Zvuk postaje sve jaci, ili publika sve tisa!

Negdje sa strane, zacu se zvuk i druge gitare, na suprotnom kraju Skala … prvo po basu, tek da se najavi, i lagano nasloni melodiju na Ljubavnu serenadu, pa okrenu svoj rif na “Mala Genia”… MeHico , brate Meksiko ... jebote.

Solo neponovljiv! Flamengo ili sta li?! Trese elektricna gitara sa ugradjenim pojacalom!

Majstor prve gitare prepozna miris Banjaluke, utisa se,

predje na ritam!

Turisti ocarani, sjevaju ocima! Misle ovo je u paket arznzmanu onih sto imaju lovu!

Skupilo se ljudi gomila, taman tako kako je bilo onda na Stradunu! 

Sviraju dvije banjalucke gitare, a ritam uspori njezno! Utisase se! 

"Ma jel' , to matereti onaj mali Kapidzic, Tetin i Akin i onog jos jednog buraz? On je ... i sa svojom bikini (bekini) elektricnom gitarom i svojim Meksikancem? Jesu, materemi, oni su!" 

Taj Kapidzic duo pjevao je Banjalukom najljepse serenade ikad. Posebno su forsirali meksikanske pjesme, "Antonio Vargas" pa Mala Genia (Malaguena Salerosa) i tako. Narocito oko kuce plavokose Nade Jurincic! One sto je stajala preko puta Zeljeznicke stanice ... a pricalo se da je pos'lje postala nak'a doktorica u Africi!

Zemlji treceg il' cetvrtog Svijeta, ja nisam broj'o! Ljecila valjda nake Crnce! Sama od sebe! A sve dzabe! Izgleda joj muzika od malena udarila u glavu ... pa pobenavila a to se i osevapilo! 

 A pjesme zahtjevne ... prelijepe. Jebote, i danas znam sve rijeci napamet a ni jednu ne znam sta znaci!

Pjevali su bolje od onih makedonaca, Titovih "Magnifico"  meksikanaca sto su uveseljavali Kralja Rezu, iranskog! 

Nocu kad sve utihne Banjalukom, pojave se niotkud ... oni.

Zene i djeca tiho na dvadesetak koraka (ocevi su naravno u Aleksincu ... tabire o Novom svjetskom poretku) ... a mi apoliticni idemo za njima ... a jos dvadesetak koraka iza nas, ide i murija! Ma ne da nekog deka, buba ili tako ... no da niko Raju ne dira!

na Stradunu, spontani susret banjalucana!

Semara skide gitaru sa ramena i vec sa koljena nastavi solo te meksikanske Pjesme, a onda zastade napravi pauzu … stadose i one dvije gitare!

Semara pogleda u nas dvojicu, onako ispod oka (uostalom tako je uvijek i gledao).

Valjda mu to nesto bilo do ociju?

A nam je bilo jasno!

Sviraj raja!

Momci sa gitarama licem okrenutim ka njemu, cekaju njegovo cuveno nogom ,tap, tap, tap! 

“The House of Rising the Sun” 

Semara razbaci dug uvod … improvizacija! Posto je slabije staj'o sa engleskim, rijeci su bile takodjer neka njegova habla - habla  inprovizacija! 

Troje banjaluckih gitarista na jednom mjestu, na Stradunu,

spontano hvataju najtanije, jedni druge,  raja hvata ritam, pocinje sinhrono, tapklanje rukama,  prvo stidljivo i polagano, pa onad sve jace, diktirano ritmom gitara. 

Semara zareva kao kakav stari Pas …There is house in New Orleans… do duse to je jedino sto se razumjelo na engleskom i sto su skontali i Englezi, kao i oni koji su znali engleski!

Jebajiga! Ostalo je sve bilo ... muzika!

Da nisam bio tamo i da mi neko ovo prica, rek'o bi mu da sere! U najmanju ruku da laze!

Al' ja sam bio tamo, i slusao … a volio bih jos jednom to da cujem i vidim jer mi nitko na ovom svijetu ne moze ispricati sta sam ja to dozivio! 

Banjalucki san! 

A banjalucki san se ne sanja u tome je fazon … banjalucki san

se stvara ... zivi! 

Poslije Dilan, pa Donovan, jedna od Antoana na francuskom!

Tri  gitare, tri banjalucka "marijaca” zajedno , tek iznebuha, tu slucajno … na tom Stradunu! 

Izbi ponoc na Crkvi Svetog Vlaha! 

Mediteran razli miris uspaljenim nosnicama debeloguzih Svabica! 

Osjeti se u zraku lavanda pa i … onaj koperton! 

“Koperton”… bit ce valjda k'o neki prasak za Sunce!

Jebajiga, to nisam savlad’o! A ni mi Jugovici to nismo ni koristili! Cuj Koperton!? Pa na nasu zdravu balkansku bakarno-preplanulu kozu!? 

Ibrica, mudro saceka tisinu, a onda razvuce…”Neeedajte da

vasss zaveduuu(u) u (u), ili tako nekako!

“Hajmo mi odavde!”… rece Alica.

Semara gleda u svoje poderane espadrile!

“Hajmo!”… rece.

“Hajmo!”… rekoh i ja …”a dje ce mo?” 

Ale, rasiri svoje crne prelijepe oci, i u sred one Ibricine svirke, ustade na tim Skalinama, i na sav glas upita ono svoje, kako je i inace znao da pita:

"Raja im'l neko sice za pivu? Mislim da mu je ostalo!” 

Muk, jebajiga, niko u Dubrovniku ne razumije nas jezik! Bit ce, valjda, domacini ... zaspali!? A ne bi ni dali! 

"Imam ja!" ... zacu se glas niotkud. Iz mraka! 

Od nasih glavatih faca vidimo samo dva milicionera. Vidis ih odmah! Ovece su! Glavuse im ko bundeve a jos i obrazi rumeni! I jos onaj jedan mlatara sa usesima k'o slonic Dambo!  Klempo ... jadan on! 

“Ko je rek’o, imam ja?”… zasjase se oci Alici, a pri tom glavusom brzometno prosara gomilu. Ko ga poznaje, reklo bi se ... rutinski! 

“Ja sam rek’o, imam ja!" 

Alica van sebe, ustrept'o da mu ne pobjegne dobrovoljac, podig’o se na prste … ne vidi u gomili raje svog covjeka!

“Ko je rek’o …”ja sam  rek’o, imam ja! Izludjen je Alica.

“Ja sam rek’o … da sam ja rek’o, imam ja”!

“Pa dje si … mater ti jebem, da ne kazem … sta prostije! O's da vratne zile istegnem i navucem kakav isijas!?” 

Semara lagano puvuce Alicu za poderane farmerke ne bi li ga kako smirio!

“Sta o’s ti sad, koji kurac Semara, vidis da nam se javlja dobrovoljac!"

“Ale, vidis li ti ispred Svetog Vlaha, ona dva drota blizanca?”

“Vidim! Pa sta!?”

“E, pa onaj manji te  podjebava!”… rece Semara ravnodusno.

"Mislis na onog sa Staljinovim brcicima!?"

"Da na njega mislim!" rece Semara.

"Joj, Raja izgleda mi da sam ja poj'o govno ...  malo zajeb'o!" rece Ale zabrinuto.

Gomila raja i dalje u nas gleda.

Misle bit ce jos svirke … ne razilaze se. Jebaji ih , ne znaju jezika!

Ibrica, se trudi ne bi li nastimao onih svojih dvanaest zica na gitari! 

“Ne moze mene niko zajebavati!”… razljuti se Alica i sleti u

publiku i kroz publiku tacno do manjeg drota, ali ga je jeblo sto je Alica bio jos manji od malog drota. 

"Ovaj, jeste li Vi ponudili muzicarima pivu?"

Manji drot, a veci od Alice se blagonaklono nasmija.