Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (3)

 

a ja ti to govorim pet puta!' 

Alica tuzno pogleda u nas, ucinilo mu se, zajeb'o se! Ma ipak se nekako ohrabri i pita ga ... "Pa imas li ti za tu pivu, stvarno?" ... rece glasom punim straha, bez nade. 

"Ih, dj ne bi im’o!"… ponosno rece drot. 

Ale se prope na prste, istegnu vrat, al' je slabo dobio na visini, a zavrnu glavom:

"Ovamo Semara, Toba ... vodi nas ovaj dobri Co'jek na cugu!" 

"Jebo mater svoju, Toba, ako nas ova budala ne odvede  pravac zatvor kao onda u Zaostrogu." Isusti Semara. 

"Mislis , k'o onda u Kotoru?! Ili jos gore kao u Perastu pa u Risnu!?… rekoh prestravljeno. 

"Ne spominji mi Kotor Toba, matereti, jos me svako rebro boli!" 

"Sta se mi kurcimo onda, Stari? Pa hajmo pobjeci od njega, Semara! Sad je prilika!"

"Kako , pobjeci … mislis k'o ono pobjeci od kuce?”

"Bas tako!”

“Koja si ti budaletina Toba … od njega se ne moze nigdje pobjeci!”

"Kurac, ne moze … ti znas!”… rekoh. 

"Ma prob’o ja, e moj Toba, prob’o hiljadu puta … djaba!”… tugaljivo izgovori Semara.

"Nego, hajmo mi sa njim … to je ipak manje bolno!" 

"Hajte Raja ovamo da vas upoznam!” … vice Alica.

"Ovaj veci milicionar, (pokazuje na manjega) je iz Motika, a ovaj jos veci je sa Lausa!, Nasa Raja!"

"Bengulike City" raja.

"A ovaj veci milicioner (pokazuje opet na manjega) je sef ovom jos

vecem, kontate?!"

"Kontate , kurac! Nije sve u visini, to vam stalno pricam!"

"Nismo mi iz Bengulike Cityja, bas tacno, mi smo ti iz Bendzujajka." … rece manji murijas.

"Jebiga, meni nemoj objasnjavati, sad znam tacno odakle si,

ama isti je to Grad, samo ga razlicito ko zove!" ... rekoh.

Bendzulajk, ili Bendzujajk ... ama isti Grag, ali ljudi razliciti!

a naravno!" … uz razumljivo odobravanje rece manji drot.

"Slusajte, papci", obrati se Alica nama, "Ovaj veci milicionar (pokaze na manjega), je prvi rod Josipa stolara sto je radio u Djecijem Pozoristu. "Aiiii? Josipa!? Onog iz Motika!?"… uglas rekosmo Semara i ja.

"Iz mog kurca ... iz cega ce bit' Josip, neko iz Motika ... naravno  ... nema sto stolara Josipa u Djecijem Pozoristu! Jebem vas obadvojicu!

Josipova tekta, od njegove majke sestra je udata za nekog

Franju,  e sad ovaj Policajac je rodjeni njegov sin!!! Za nevjerovat' !!! Aaaa?!"

"Ma nemoj!? Josipov!?"

"Ma nemojjjj! Lazessss!  Mali je Franjin!? Ko bi to rek'o!? Jeboteee, pa mi mu dodjemo k’o familija!"… zgranuto ce Semara.

Murijas se razdragano smije!

Jebajiga, familija smo! Neka! Garant! 

A onda Semara ispodtiha dodade: "Alica, Ale, jebem ti mater onu tvoju, i tebi i tvojim kombinacijama … ubit cu te jednom svojim rukama!"... zareza Semara. "Jebalo te pivo, na kraju ces dati i guzice za cugu!"

"Dobro, dobro ... raja ajmo sada na pivu, a povedite I onu dvojicu sa gitarama!" rece Alica.

Idemo Stradunom, i sta bi drugo. Bolje i to nego da Ibrica ponovo zavapi ono svoje “Nedajteeee…!”

Ama ne da mi se ni pisat' naslov te “cuvene” pjesme. Putem pita Semara dvojicu drugih gitarista odakle su. U glas rekose: “Iz Bendjulaja!”

“Mala carsija, jel tako, jesam li pogodio iz prve?!”

“Jesi , jarane rekose! Mi ti uglavnom picimo meksikanse serenade po Banjaljuci." 

Vrata mala, drvena, od slaganih dasaka, ofarbana sto puta u zeleno! A ispod te zelene, uvijek na segmente proviruje i jos neka druga zelena! Bit ce ona sto ju je prvi i pravi gazda nekad farbao!

Slicno kao i u zivotu! Navlacis farbe, ali prva uvijek nekako izbije ... i dominira! Nista se nikad ne moze prefarbati! Sve se vidi, sta je nekad bilo!

Bog zna koji se sloj boje sa nje ljusti. Brava, tamo gdje je bila ta brava …sad je rupa, a iz nje viri komad spage! 

Barba Bepo obgrlio bacvu vina, nos mu taman sjeo tamo gdje

obicno ide cep. Kapetanska Mornarska kapa sa zvijezdom petokrakom pokrila cijelo lice, samo rijetki pramicci bijele kose - tu i tamo.

"E, zemljaci … navalite, evo pive … po fabrickoj cijeni, rece manji milicionar, (Alicin veci)!"

"Cije je?!"

Kurci se Alica! Ne bi li pokaz'o svoj dobar odgoj!

"Sta cije je!? Moje, naravno!" rece Bepo. 

"Ma ne pitam te to ... nego koje je marke?" pametuje Alica.  "A to  pitas ... niksicko zemljak!" ... a za vas ... "banjalucko!" ... uleti u pricu  onaj manji drot, sto je njemu veci! (a i meni dopizdilo pisati u zagrade da je manji njemu veci, jebajiga)! Valjda se to shvatilo oko polovine price?! A?? Ili tu i tamo?

Semara podize svoju flasu: "Ajmo Raja u zdravlje!" "Ja bi radije Semsudine moj – vino, crno!"  rekoh oprhvan ustajim smradom vlage, memle, ovaj i ... mirisom tanina. "O jesi ti komplikovan Toba, tacno cu jednom pobjeci i od tebe i od Alice ... zajedno! Ljudi nam dzaba placaju pivu a ti bi ...sad bas raspalio po vinu!"

Na rijec "vino", prenu se sjor Bepo!

"Ko je reka vino?!" 

"Ja sam "reka", vino Sjor!" 

"Eeee, vidi se pravi Gospar, tebi ce Sjor Bepo sipati u svoju bukaru od politre!"

O, prava stvar ... politra je moja mjera!

Nasu vino, a sve nesto klamfa kad govori.

"Ajme dico di su mi zubi?! Jadni mi moji Matera i Caca!"

"Eto ti ih u ustima!", sapnu mu Semara. 

"Ama ne ti donji, di su mi gornji, jadan ja?" 

Taman prinesoh bukaru vina, pa da nagnem, kad se nesto na

dnu zabjelasa! I prevrnu!

(Ima jos!)