Vladislav Bodnaruk - Toba: Jedna pomalo zaboravljena prica iz '72 god. a bogami i ...vrijeme (4)

 

jor Bepo, evo tebi bukara, a ja cu se prihvatiti case, valjda cemo se i tako nazdraviti?"

"Sta neces sa mnom iz iste bukare da pijes!”… ljuto ce Bepo.

"Hocu, hocu, jedva cekam .... moj Sjor Bepo, ali je mnogo bolje kad mozemo da se kucnemo svaki puta kada suknemo. Ma ljudska ti je sudbina na dnu svake case zapisana!"

Bepo frknu, a nozdrve mu se rasirise, otpi dobar gutljaj, zagleda se u bukaru pa u mene: "I sta ono receees, sudbina je svakom zapisana na dnu case?"

"Tako!” ... rekoh ispijajuci nekakav nazovi merlot. Moglo se to tako nazvat'! Stvar slobodne volje proizvodjaca ali moja dobra Mati ne bi to ni u salatu stavljala ... bez odzira na dobre zdravstvene razloge! Kisalo je kisalo ... i tacka! Govorila bi: "Sine moj, pitu od govana, ne mozes praviti, kad bi se to moglo ... svako bi je pravio!" 

"Ojme, 'judi pametna covika … evo i moji' zubi, pravo posred

bukare! Ima Boga, to je ... Definitivno!"

Kako smo usli u tu konobu za nama poslo i pola svijeta sa

Straduna ali mi to nismo skontali, niti da oni idu za nama. Mi mislili uobicajna Stradunska guzva, pa eto zato!

Alica se prvi snasao!

"Raja ulaz pet marona!" ... valja se od smijeha!  I local, konoba, podrum ili sta li, se stvarno napuni, nepoznatim razdraganim  damama! Izgledale sve malo jace, doduse i postarije, te Dame ... mora da su bile nekakav njemacki poljoprivredni kadar! Svabice! A iste k'o i Njemice ... samo debele! Sigurno neka debel'guza niskobudzetna ekskurzija!? 

Skupilo se njih, gore nego u cafe Kajaku prije Rata, ili u neka doba u Sebastijanu!  Nisi mogao ni pr'nut'! Ustvari ... mog'o si, do tebe je ... al' se ne bi culo!

Semaru i mene ti Guzovi spontano odgurali do zida, Sjor Bepa izgleda zgazilo! 

"Alidin, gib uns bitte ein Bier und einen Rotwein! 

"Sta 'oce Toba ova, koji kurac!?"

"Trazi Ale, jedno pivo i crno vino! To!"

"Ide raja, pivo i rotenvino … al' samo na flase ... ajmo cetiri marke, ili po dvijeipo svaka!

Stani, stani ... kad vec prevodis, reci im pet marona! Nemam ti ja sice za kusur! Znas da ja nikad sa sobom ne nosam novcanik!”

Bogami neke Dame i platise ... ne mislim tako platise ... nego mu dadose kovane marke!

Ale nije imao izbora ... jeba je jeba a lova je lova!

Uz'o, jadan! A i sta bi drugo?

A i sta bi bilo ko drugi da je  ... servir'o!?

Sjor Bepo nije htio ni da cuje da mu se nesto plati ... taman posla!

Ale mu htjede dati pet Marona ... onako od sebe al' kako na brzinu 

skonta da Sjor Bepo za novce ni ne mari, samo rece: "Ih! Jesi neki!"

Htjedose platiti i Drotovi ali Sjor Bepo rece i njima da za novce ne mari.

Ale uze to njihovo i rece: "Platit cu mu ja, ujutro ... ako se sretnemo!"

...........................

Ja godine nikad nisam znao brojati! Skupljale se same od sebe, pa se i nagomilale. Sva sreca da sam u onoj matematici bio uvijek tanak ... inace da se znalo brojat' , ko zna dokle bi se doguralo!? 

Prodje tako to neko jugoslovenski ludo ljeto, kad smo bez ikakvih dokumenata picili od Dubrovnika do Opatije pa onda po Istri ... i tako! Po nudistickim plazama da ne kvasimo gace ... jer propa'nu brzo ... od soli!

I na kraju, ma uvijek, vracamo u se u svoj Bengulike City!

Haman, bosi, jer ni jedne espadrile takav put ne mogu izdrzati! A i farmerke su postale ... kratke hlace!

A jebi nikad kraja! Sve tako, malo po malo ... tap & tap ... osvanem ja jedno jutro u Australiji.

Semara u Danskoj. Post'o covjek Danac preko noci a poznato je da je volio Mrak i tamu! Trebao je mozda postati ...Tamac!? To bi mu vise odgovaralo! Garant!

Kazu nesto opet upis'o, studira Vise neke Skole, masala ... samo ako ne lazu! More biti, jednu ce i zavrsiti!?

Alica odletio u Amerike. Alabama! Javlja mi se jednom telefonom iz Amerike... kaze mi da pravi neke aluminijske pragove za vel'ke kamione ... onaj prvi stepenik, najjaci, e taj ... artletuje ... i da su ga proglasilil najboljim radnikom! Tim artletovacem, valjda!? "Neka te, masala, nek' i ti tamo nesto radis kad vec ovdje nisi mog'o ubosti dana radnog staza!" 

"A ti stari druze moj, sta si ti sa  tom  tvojim skolom Pravnika napravio... mogu si misliti ... ti ne artletujes, sigurno? A!?" 

"Ma dje cu jadan artletovati, ne znam ni sta to znaci ... diplomu samo zab'o na zid sa cet'ri raisnedle i sastavljam kompjutore u pola cijene, dan i noc ... radim graficki dizajn u pola cijene ( za Kineze i nase ... uglavnom), i radim light shaw u pola cijene, iznajmljujem razglase u pola cijene ... nasim Narodnjacima, naravno za malo vise! Sto je prihvatljivo ali i skromno! Svi me traze ... jebajiga, ipak je u pola cijene! Radio sam sve nase muzicare i Corbu i Bebeka i Balasevica, Kemu, Tifu i tako! Onog Zeljka! I snimam vjencanja, naravno u pola cijene ... imas na mom YT kanalu ... i crtam, da ne kazem ... slikam! Ima na Internetu!

Eto, jabajiga ... ima toga jos da se munta ali mi sad' nesto ne pada na pamet!

Sva nauka ti  je, sve u pola cijene! To se mora savladati! 

A ti kako vec naplatis! 

"Pa ti si onda, cini mi se dzaba is'o u skolu!?" zakljuci smijuci se! 

"Kako, is'o dzaba u skolu, dje to dzba ... a tolike godine izgubio!? Ne znam! De neko lakse pitanje!" rekoh mu. 

"A bil' ja mog'o tu nesto raditi!? Bil' bilo posla za mene!? Imali tu kakvih ozbiljnih para!?" .... upita me onako, ispotiha.

"Jel' to k'o kontas da se meni uvalis! Eto ti Semare, blize u Danskoj! Ma, bilo bi i ima ... evo dolazi nam Semsa pa neki Pike pa jos neki Koke, Kuke, pa Halid, pa Kulis, pa Zvezde Granda, pa Sike, pa onaj Baja, pa, pa, pa ... bez ljutnje, Stari ... eto tebe bih poucio za tu liniju! Ja da odahnem - a tebi ... halva! Mislim, ako se mozes rvat s tim ... niko tu ne trazi da bas ... i uzivas!

"A jel' dolazi i Toma Zdravkovic, tamo u Australiju?" brine se Ale za biznis.

"Ja bi' reko da vise ne dolazi u Australiju."

"Stooo!?" ... zbunjen je Ale.

"Odustao od turneja! Prest'o pjevat 1991. godina, jos na VMA u Beogradu! Eto stooo!" 

Alica mi se javio  te 2011 iz Amsterdama! Dos'o na po puta!

Prepliv'o vise Svijeta nego sam Kolumbo a mi mislili da je vrbaski zabac od Abacije ili mali od Halila!

Dalje mu se nije dalo, nekako zapeo ... a i koji ce racku  dalje ... kada je sve svugdje isto kao i na po puta!

Samo treba skontati!  

On skonto! ... Skonto ... zadnji kont ... bas u Amsterdamu! Njemu se izgleda mi ostvario san, jer svi smo mi sanjali Amsterdam! 

A dje ime na kovcegu?  Tj. na tom sanduku od sperploce!? Nema! 

Sta ce, koji kurac ... to ime? ... kad ode coj'ek ... ode i ime! A kovceg se inace ... renta!  K'o i grobno mjesto! Steta sarati po tome flomasterom ili kredom!  Ko bi to  poslije ... ponovo iznajmio!? Ne bi to onda islo ni u pola cijene!