Alojz Lojzo Ćurić 31.3. 2007 – 31.3. 2023.
Proteklo je mnogo vode Vrbasom od 2007. kada
smo i mi
i Vrbas ostali bez Lojze.
A čini se da je on i sada tu, da ga vidiš kada zažmiriš, da ga
čuješ iza nekog ćoška...
Sugestija popušta onog trenutka kada shvatim
da Banova Luka nije ista, nije ona Zelena Potkova slikara Lojze.
Lojzo je ostao omiljen profesor u sjećanju
svih generacija s kojima je u školi Zmaj J. Jovanović letio svijetom mašte.
(Lojzo: Čas je počeo. Pozdrav na lijevo, svjetlosti, rukama u igri. Otvorite blok uvijek bijele neizvijesnosti... Najljepše je izabrati čistu radost, red u mislima - idejama, pa će kao na papiru, i u životu, ako radimo, doći sklad i živahni mir, cilj stvaralačke mašte - bitke kruha i duha. ...A, kad djeca kažu da nešto postoji, to doista i postoji.)
Poslije pedesetak godina slikanja ostao je u
memoriji kao jedna od banjalučkih
likovnih legendi.
(Ivan Lovrenović: Osamaren i zaularen
Mrkonjićem, ali njime i ozaren i učovječen — eto riječi u koje će stati sav čovjek — slikar Ćurić.
... lomeći slikarsku pandžu sa sobom, likovno-pedagošku s djecom, i onu
prozaičnu s tjesnacima vremena i širinom slikarskih želja, Ćurić na svojim platnima
i u bezbroju skica likovno sanja, skiva i bilježi sudbonosna objavljenja
svijeta, kozmosa, koja su širila oči a stezala srce mrkonjićkog djeteta, u
babinim pričama, serdžadama, očenašima; u didovim vilenjačkim mlinskim noćima;
u garavoj tajni varcarskog kovačkog vignja;
... u sočnim njedrima rujanskih voćaka; u gorkom čestitom mirisu pelina;
a nada sve u sudbinama ljudi — matera, očeva, baba, didova, težaka i kovača — u
sudbinama u kojima je merhamet i dobra volja ostao valjda samo kao inat, kao ono
čega na jednom mjestu nikako biti ne može i upravo zato ga ima, ustrajno i
puno. ...)
Umjetnik Lojzo je slikao i riječima, igrao
se jezikom, tekstove su mu krasile originalne metafore. Manje poznat kao pjesnik, Lojzo je pisao inspirisan
zavičajem i tradicijom ne krijući svoju ljubav prema Bosni.
(Ranko Risojević: Ne bijaše toga malo – samo
što je rasuto, pa ga treba strpljivo sakupljati, jednog dana ta knjiga govoriće
o našem savremeniku kome je bilo više stalo do vlastitog života nego do
priznanja svjetala pozornice. ... krajiški sanjar, koji je ispisivao riječi kao da kruni jezičke
bisere tako da svaki za sebe jesu svijet, univerzum, neobjašnjiva zagonetka
postojanja. ... Alojz Lojzo Ćurić, bijaše neobičan čovjek,
svestrani umjetnik, posvećeni likovni pedagog koji je svojim književnim
savjetima usadio zavičaj u dušu nama znanih pjesnika. ...)
(Lojzo iz Kanade: Volim misliti Bosnu, odavde, kao zemlju izlazećeg
sunca!
Mi rukom sunce, k’o jabuku. Stojećkom naš bosanski duh.
Kaže mi Tina pred zemljopisnom kartom: "Vaša Bosna je
mrva."
- Da, krušna mrva! Ako ti ispadne na tlo, sagni se, podigni je i poljubi - digni je visoko kao Svetu knjigu...)
U čast velikog Maka Dizdara (posudivši njegov stih) napisao je: KAD ĆE DOMOVINA. Pjesma ovako započinje:
KAD ĆE DOMOVINA
(SLOVO O ČOVJEKU
Mak Dizdar)
Prvina i pravina Didovina
Od doma i vina Makovina
Hajrudinovina vrtoglavina ina topuzina
Nurudinovina
Otajstvina zavjetina uzlovina ukletina
Obrva grobova otkosa krijesa paučina
Viharina zastavina zagrizina zambakrina
Naplavina ogrizina orljavina uvrlina
Stokosina molitvina kurjakovina
Zujevina zazubina opačina glavarina
Beharevina rojevina rujevina
Klokotavina badnjevina tuđa bungurovina
Kukurovina cvrčkovina prtina tišina
bodljevina
Davnina zapjevina frževina sunčavina
Krinovina svatovina pehara pohara
obduljina
Siljinjine grmljavine koprivine
pamravine
Bezglavine akrepine stršljavine
krpeljine
Zgarevine sprževine laževine lavežine
Varcavine medna grča ulišta gorčina
. . . . . . . . .
Lojzo Čurić
Mario M.
Divno sjecanje na Lojzu, covjeka, umjetnika, profesora. Covjek koji je svoj zivot posvetio odgajanju novih generacija da vole i uzivaju u prirodi i umjetnisti. Ranko rece Krajiski sanjar…..upravo takav je bio Lojzo. Hvala Mariu na ovom lijepom sjecanju na naseg sugradjanina Lojzu. Zao mi je da bar nakratko nisam bio njegov ucenik. Izet Tufekcic
ReplyDelete