Čuveni banjalučki trgovac Poljokan, koji je imao najveću trgovinsku radnju tekstilnom robom u Banjaluci, koja se nalazila preko puta Hotela Palace (na mjestu gdje se nekoć nalazila banjalučka "Nama"), odgojio je mnogobrojne trgovačke pomoćnike. Najbolje je zadržavao kod sebe ili preporučivao drugima. Ne pamti se da je dobre i provjerene napustio, da im nije pomagao na bilo koji način.
Na ''šegrtovanje'' kod Poljokanovih moglo se doći samo uz dobre preporuke u kojoj su najvažnije bile čestitost i poštenje obitelji iz koje učenik dolazi.
No to nije bilo dovoljno. Svaki preporučeni kandidat morao je proći prijemni ispit kod Poljokana, koji je sa svakim porazgovarao o svemu i svačemu, da bi iznenadno upitao:
- Koliko je, na primjer, 7x8?
- 56!
- Možete ići. Niste za mene i trgovinu.
Kad bi roditelji saznali šta se, i kako, dogodilo, Ijutito bi svojemu djetetu govorili: ''Ma, jesmo li ti govorili da moraš uzeti olovku i papir bez obzira što ti to znaš napamet.''
Ali, dijete ko dijete - pohitilo i propalo.
(Iz knjige Ace Ravlića ''Banjalučke vesele zgode i anegdote'')
No comments:
Post a Comment