Mario M.: FOTOZAPISI FUADA BALIĆA

Pokazati srodstvo fotografije sa slikarstvom može autor koji posjeduje tragalačku strast za lijepim i koji ima oko odgojeno za detalj. Fotografija objekta može predstavljati vrijedan dokument samo ako autor zna da predvidi, da odabere, da sačeka... Fuad Balić nije bio fotograf, ni profesionalno, ni amaterski, ali je ostavio ogroman broj fotografija (što ističe njegova Vesna) koje se mogu svrstati i u umjetičke i u dokumentarne. Iza njegovog fotoaparata (dobro se sjećam 'flekserajta'), da se osjetiti, nalazila se i ideja, i mašta, i akcija... Selekcija od četrdesetak djela može se reći da predstavlja multietnički duh Grada. Dugogodišnji predsjednik Društva prijatelja banjalučkih starina, Fuad Balić, objekte je potražio u kulturnoj tradiciji grada i bliže okoline.

Pri otvaranju izložbe nešto više o Fuadu Baliću je rekao njegov dugogodišnji prijatelj Alija Sarač. Ističući   fotografije sa Zmijanja, govorio je o nekadašnjoj Banjaluci i o  vremenu zajedničkog druženja. Pomenuo je da slike tri vjerska službenika naših osnovnih religija govore dovoljno o karakteru izložbe i njenog autora.

Ovom prilikom pročitan je i kratki tekst Joce Bojovića posvećen izložbi koju je on dobro nazvao 'foto svjedočanstvima', jer, 'izložba podsjeća na vremenski treptaj kojeg više nema'. Kako kaže Bojović ''pamtimo istorijske objekte koji nestadoše, prohujaše s vremenom, ponajviše zahvaljujući ratovima, bunama, topovima, mrziteljima, budalama i drugima... Osta Balićev poetsko grafički fotografski zapis o vremenu, u vremenu zaborava.''

Podsjećajući na autora, novinar Mišo Vidović je pročitao dio iz nekrologa koji je napisao Joco Bojović:

''Fuad Balić neumorni je organizator, kreativac, obnovitelj spomenika kulture, pregalac.

Pokretač je i točak zamajac mnogih kulturnih i društvenih zbivanja.

Čovjek je energije i prodornosti.

Ljudima je govorio svojim britkim jezikom istinu o njima, to ga je ''koštalo'' i dovodilo ga u razne neprijatnosti.

Kiptio je od ideja, naprosto, vrcale su iz njega.

Čovjek je spoznaje i iskustva. Obrazovan i intelektualan. Trošio se nemilice.

Lični ugled i poštovanje stekao je poštenjem (''Poštenje ne stari!'') i entuzijazmom.

Svoj život posvetio je našem prostoru, Banjaluci. Njegovo djelo odagnava tugu rastanka.

(...)''

Lijepo je bilo družiti se i poslije otvorenja izložbe  u Zajednici udruženja građana Banjaluke.

Mario