Pokazati srodstvo fotografije sa
slikarstvom može autor koji posjeduje tragalačku strast za lijepim i koji ima
oko odgojeno za detalj. Fotografija objekta može predstavljati vrijedan
dokument samo ako autor zna da predvidi, da odabere, da sačeka... Fuad Balić
nije bio fotograf, ni profesionalno, ni amaterski, ali je ostavio ogroman broj
fotografija (što ističe njegova Vesna) koje se mogu svrstati i u umjetičke i u
dokumentarne. Iza njegovog fotoaparata (dobro se sjećam 'flekserajta'), da se
osjetiti, nalazila se i ideja, i mašta, i akcija... Selekcija od četrdesetak djela
može se reći da predstavlja multietnički duh Grada. Dugogodišnji predsjednik
Društva prijatelja banjalučkih starina, Fuad Balić, objekte je potražio u
kulturnoj tradiciji grada i bliže okoline.
Pri otvaranju izložbe nešto više o Fuadu
Baliću je rekao njegov dugogodišnji prijatelj Alija Sarač. Ističući fotografije sa Zmijanja, govorio je o
nekadašnjoj Banjaluci i o vremenu
zajedničkog druženja. Pomenuo je da slike tri vjerska službenika naših osnovnih
religija govore dovoljno o karakteru izložbe i njenog autora.
Ovom prilikom pročitan je i kratki tekst
Joce Bojovića posvećen izložbi koju je on dobro nazvao 'foto svjedočanstvima',
jer, 'izložba podsjeća na vremenski treptaj kojeg više nema'. Kako kaže Bojović
''pamtimo istorijske objekte koji nestadoše, prohujaše s vremenom, ponajviše
zahvaljujući ratovima, bunama, topovima, mrziteljima, budalama i drugima... Osta
Balićev poetsko grafički fotografski zapis o vremenu, u vremenu zaborava.''
Podsjećajući
na autora, novinar Mišo Vidović je pročitao dio iz nekrologa koji je napisao
Joco Bojović:
''Fuad
Balić neumorni je organizator, kreativac, obnovitelj spomenika kulture,
pregalac.
Pokretač
je i točak zamajac mnogih kulturnih i društvenih zbivanja.
Čovjek
je energije i prodornosti.
Ljudima
je govorio svojim britkim jezikom istinu o njima, to ga je ''koštalo'' i
dovodilo ga u razne neprijatnosti.
Kiptio
je od ideja, naprosto, vrcale su iz njega.
Čovjek
je spoznaje i iskustva. Obrazovan i intelektualan. Trošio se nemilice.
Lični
ugled i poštovanje stekao je poštenjem (''Poštenje ne stari!'') i entuzijazmom.
Svoj
život posvetio je našem prostoru, Banjaluci. Njegovo djelo odagnava tugu
rastanka.
(...)''
Lijepo
je bilo družiti se i poslije otvorenja izložbe u Zajednici udruženja građana Banjaluke.
Mario
No comments:
Post a Comment