Most Radija Slobodna Evropa: Papa, Srbi i Hrvati

Na temu: Koliko papa Franjo doprinosi širenju tolerancije u današnjem svijetu, razgovarali su novinar Omer Karabeg i dva sociologa religije - Ivica Maštruko iz Zadra i Srđan Barišić iz Beograda.

Srđan Barišić: Kao što je papa Jovan Pavle II napravio ogroman pomak kada je ušao u džamiju i u sinagogu - tako je i susret između pape Franje i patrijarha Kirila bio veliki događaj. S obzirom na mesto na kome su se sastali, a to je bio aerodrom u Havani, taj susret nije izgledao previše protokolarno i zvanično, ali je svakako istorijski značajno da su se konačno sastali. Mislim da je pre toga delegacija Srpske pravoslavne crkve išla u Vatikan, a ovdašnji mediji su pisali da je to bila neka vrsta prethodnice tog susreta.

Ivica Maštruko: Jedan od ciljeva Svete stolice i Katoličke crkve jeste ekumensko približavanje pravoslavlju, prvenstveno Ruskoj pravoslavnoj crkvi, a put do Moskve vodi preko Srpske pravoslavne crkve. Zato je osnivanje zajedničke Katoličko-pravoslavne komisije koja treba da ispita ponašanje kardinala Stepinca za vreme NDH mudar, promišljen i nadasve pragmatičan papin potez. Bez namjere da povrijedim vjerske osjećaje onih koji štuju Stepinca kao blaženika moram reći da su Katolička crkva u Hrvatskoj i papa Ivan Pavao II uzdigli Stepinca prvenstveno zbog njegovog antikomunizma zaboravljajući, ili namjerno prešućujući, njegovo endehazijsku prošlost. U svakom slučaju krajnji cilj papinog poteza je približavanje Ruskoj pravoslavnoj crkvi.

Srđan Barišić: Kakav god bude ishod spora oko kanonizacije Stepinca papin gest je veoma dobro primljen u pravoslavnom svetu. S druge strane, papa je tim potezom na izvestan način zaustavio prenaglašeno favorizovanje spornog kardinala od strane katoličkog klera u Hrvatskoj. Verovatno je primarni cilj tog papinog poteza bio približavanje Ruskoj pravoslavnoj crkvi, ali sve i da nije taj gest je svakako u duhu jačanja međureligijskog dijaloga na kome insistira papa Franjo.

Maštruko: Papino nastojanje da svoju misijsku djelatnost ostvari u Hrvatskoj nije baš uvijek nailazilo na dobar prijem kod ovdašnje katoličke hijerarhije i katoličkog svećenstva. Rekao bih da je više prihvaćen od strane puka i vjernika nego od pripadnika katoličke hijerarhije posebno od kardinala Bozanića, sisačkog biskupa i bivšeg gospićkog biskupa. Međutim, nakon imenovanja dva nova biskupa izgleda da se mijenja, da tako kažem, kadrovska struktura unutar Katoličke crkve jer ti biskupi dolaze iz redovničkih krugova. To, dakle, nisu biskupi staroga kova kao što je većina sadašnje katoličke hijerarhije.

Barišić: U Srpskoj pravoslavnoj crkvi dobro je prihvaćeno osnivanje komisije u vezi sa kardinalom Stepincem, ali njen vrh i dalje ponavlja da papa može doći u Srbiju isključivo kao državnik i da Srpska pravoslavna crkva neće i ne može ništa da ima sa njegovom eventualnom posetom Srbiji. Sadašnji patrijarh Irinej ponovo je počeo da ponavlja da put pape do Beograda vodi preko Jasenovca, to jeste crkva se vratila na retoriku patrijarha Dožića.

Maštruko: Ovoga papu karakterizira, to je sasvim sigurno, vjerska i etnička tolerancija. On govori da nije nužno vjerovati u katoličkog Boga da biste bili dobar čovjek, da je tradicionalno vjerovanje u Boga čak i malo zastarjelo, da neko može biti duhovan, a da ne bude religiozan, da nije nužno ići u crkvu i da mnogi od najboljih ljudi u povijesti nisu vjerovali u Boga, dok su mnogi vjernici radili najgore stvari.

Barišić: Papa Franjo je u Argentini iskusio crkveni konzervatizam koji je bio spojen sa diktaturom i on precizno detektuje ekonomske nepravde savremenog sveta. Njegovi potezi u istorijskoj dimenziji izgledaju skromni i spori, ali su veoma važni. To je ono što će jednog dana demonopolizovati veru, pa verske institucije više neće imati apsolutni monopol u tumačenju vere već će se crkva okrenuti istinskim vernicima.

Maštruko: Papu Franju u vatikanskoj i rimskoj kuriji ne vole. Ne obožava ga ni hijerarhija Katoličke crkve, ne simpatizira ga ni moćna crkvena organizacija Opus dei, ali ga narod voli. On na neki način želi popraviti kapitalizam. Međutim, kada pogledate u kojoj mjeri njegove poruke utječu na ekonomske, gospodarske i financijske strukture u svijetu, koje su pretežno u rukama kršćana i katolika, onda vidimo da tu efekata nema.

Barišić: Njegova kritika i njegovi potezi urušavaju dominantne crkvene strukture, pa je sasvim normalno očekivati da su protiv njega oni koji su stožeri tih struktura. Interesantno je, međutim, da papa ima podršku neevropskih biskupa. On je uspeo da ojača uticaj biskupa iz Južne Amerike, Azije i Afrike koji su uglavnom bili u senci evropskih biskupa kojima su pripadala najuglednija mesta u kuriji i Vatikanu.

(Radio Slobodna Evropa)