e-Novine: JEDAN JE KRALJ IBI

Pola davne 1976. godine proveo sam u vojci u Beogradu. Prvi put duze od kuce. Prvi put jedem hranu a ona mi se vraca. Ja je gutam. Ne ide...Prvu put ucim kako se zivi - zajedno, i kad hoces i kad neces - kad moras. Ucim, koliko smo isti, ali i koliko razliciti.
Jedno od lijepih sjecanja na to doba su odlasci u Atelje 212. Nekako sam doznao da je "za vojsku dzaba" ulaz u Atelje 212. Odem jednom sa drugarom, stanemo kraj ulaza, ni ne pitamo nista, samo stojimo. Cikica sto sjece karte, pokaze nam saretom da se malko pomjerimo, a da ce nas on pozvati ako bude mjesta. I zaista, pred sam pocetak predstave, on nam mahnu i odvede do pracnih stolica. Kako tada - tako do prekomande u Split. Isao sam u Atelje kad god bih izisao u grad. A Zoran Radmilovic car pozorista, glumi, improvizira. Ni jedna repriza nije ista kao prethodna, dodaje aktuelne dogdjaje, ljude, prica sa publikom, i nama se ponekad obrati. Sve u tom pozoristu bilo je toplo, prisno, na dodir ruke, posebno nama vojnicima. Iznenadio sam se kad sam procitao da Zoran Radilovic nije s nama vec 25 godina. Godine zaista lete...
******************************

Zoran Radmilović, jedan od najvećih srpskih glumaca, član ansambla Ateljea 212, umro je pre dvadeset i pet godina. Gradska opština Vračar i Pozorište Atelje 212 će 21. jula u 12 časova postaviti spomen ploču u Mileševskoj ulici broj 38, kući u kojoj je Zoran živeo sa svojom porodicom

Koliko je fascinantan bio scenski, filmski i televizijski život Zorana Radmilovića, toliko je fascintan i dugovečan život likova koje je on oživeo. Generacije rođene posle smrti Zorana Radmilovića rastu uz Radovana III, Ibija, Bilija Pitona...

Vrhunski komičar, o svom stavu prema komičnom je rekao: „ U komediju me vuče valjda moj životni stav, neću čak da kažem stav nego prosto to što ne mogu da budem drugačiji. Čim ne mogu da budem drugačiji, to nije stav- to je tako kako je. Stvarima ne pridajem veći značaj nego što imaju, ne volim kad se stvarima pridaje veći značaj. Mislim da je manje- više sve u životu komično, i treba da bude komično, i sve ima jednu divnu, i neprekidivu, komičnu nit koja se kroz sve naše postupke provlači, svakodnevno, kroz ceo naš život. Čak i kad to nećemo, to dobija moć da postane još komičnije. Čak ni najozbiljnije razmišljanje ne vodi ničemu ako se ne zakiti nečim što je komično, što je ljupko... Zato se trudim da sve u životu gledam – koliko je to, naravno, moguće, i kad je moguće- s neke komične strane, sem ono nekoliko bitnih pitanja s kojima nema šale: porodica, deca, hleb... Sve drugo nije važno u toj meri da bi mu se pridavao značaj veći nego što ga ima. Sve drugo je jedna šala, i treba da bude šala, pogotovo kod glumaca... Ništa mi više osim ovoga što imam svaki dan ne treba. Šta bih više? Da ne bude rata- šta drugo? Zvuči vrlo melodramatično, i uopšteno, i frazerski, ali- ako čovek sve drugo odbaci, videće da je ipak tako.“

O Ateljeu 212

„Postoji jedna nit koja se, sigurno, provlači kroz sve generacije glumaca u Ateljeu, a to je ta nit nekog ludila, neke uvrnutosti, blesavosti. Kakvog ludila? One najplemenitije vrste, ludila koje čini umetnost umetnošću, koja je odvaja od prosečnosti, od oponašanja života. Uvek je, tako, bilo značajnih umetnika i značajnih umetnosti. Uvek je postojala ta iskra. To je kao kad gledaš Amerikance na filmu, koji to rade perfektno, ali su glumu učili od Rusa, od Stanislavskog, i onda gledaš Ruse, i vidiš da to rade isto tako perfektno, ali samo još malo bolje, još uvek rade malo bolje, samo za tu jednu iskru, za tu iskru koja se pojavi negde u oku, u nosu, u obrvi. Eto, to samo imaju malo više nego Amerikanci. To je to... E, ta neka iskra postoji u Ateljeu 212, pa možda može da se, u tom smislu, govori o stilu Ateljea 212.

O kriku u pozorištu

„ Pozorište koje ne ume da krikne i ne postoji. Kriknulo bi ono, ako bi taj krik došao spontano, iz dubine. Svaki krik za jedan sklerotični organizam može da bude poguban. Krik ga može rastočiti, potpuno. A ja- mogu li ja da kriknem? Sumnjam. Ne, ne znam. Voleo bih da mogu. Ja u taj krik strahovito verujem... Ali , ne znam... Hajde da kriknemo zajedno!“

KORISNI SAVJETI (1)

Svi mi dobijamo emailove sa predivnim slikama, ponekad naivnim i priglupim savjetima, ponekad veoma korisnim, ponekad kicavim pricama, ponekad predivnim... Na kraju tih poruka obavezno ide ono, posalji na10 adresa, jer ako ne posaljes sutra ce ti pisa otpasti. Ja ne saljem dalje te emailove, jer sam siguran da su ih svi moji prijatelji vec bar jednom dobili, i do sada mi pisa jos nije otpala.
Medjutim, neki od savjeta, posebno vezanih za zdravlje, dobijenih na ovaj nacin su zaista korisni. Dobro ih je ponoviti a i zapamtiti. Zato cu, ponekad, vjerujte mi, samo ponekad, kad ocijenim da je nesto stvarno korisno, objaviti neki od tih savjeta.
Dr OZ show je veoma popularan ovdje, s ove strane Atlantika. Covjek genijalac. Kardiohirurg koji je tek nedavno poceo raditi TV show. I  radi ga tako dobro kao da je to studirao i vjezbao godinama. Ima u tom njegovom show, ponekad i pretjerivanja, kao na primjer ono grljenje sa svakom ucesnicom (ili to meni smeta zato sto sam malo ljubomoran) ali savjeti ovog kardiohirurga su veoma jasni, jednostavni, ocigledni  i korisni.

 Evo, za danas , nekoliko njegovih korisnih savjeta. 
Procitajte i pokusajte zapamtiti.
I ne samo to - i promijeniti nesto u svome zivotu!

******************************

KONZUMIRANJE VOĆA

Svi mi mislimo da jesti voće znači samo kupovinu voća, sječenje na šnite i stavljanje u usta. To nije tako jednostavno. Važno je da znate i kako i kada se jede voće.

Koji je ispravan način konzumiranja voće?

VOĆE NE TREBA JESTI POSLIJE OBROKA!

VOĆE TREBA JESTI NA PRAZAN ŽELUDAC.

Konzumiranje voća igra glavnu ulogu u detoksifikaciji vašeg organizma, kojeg snabdjeva sa velikom količinom energije za mršavljenje i za druge životne aktivnosti.

PLODOVI VOĆA SU NAJVAŽNIJA HRANA

Recimo da pojedete dvije šnite kruha, a zatim šnitu voća. Komad voća je spreman proći ravno kroz želudac u crijeva, ali ga kruh spriječava u tome.

U međuvremenu, cijeli obrok se raspadne i fermentira i pretvara u kiselinu. Beznačajna količina voća dolazi u kontakt sa hranom u želucu, pospješuje probavu i sokove, pa se cijela masa takve hrane počinje kvariti.

Jedite voće na prazan želudac, i to prije obroka! Čuli ste kako se ljudi žale: Podrigujem svaki put kada jedem lubenice i kada pojedem durijan napuhuje mi se želudac. Kad pojedem banane imam osjećaj kako pod hitno moram u toaletu, itd. To se neće dogoditi ako pojedete voće na prazan želudac. Voće pomiješano sa drugom hranom izaziva truljenje i proizvodi plinove. Dakle, vi se zato napuhujete!
To se ne događa sa nekim plodovima, kao što su napr. narandže i limuni, jer su oni kiseli, pa u našem tijelu sve voće postaje alkalno, u skladu sa istraživanjem dr Herberta Šeltona, koji se bavio ovim problemima. Ako jedete voće na ispravan način, moći ćete otkriti svu tajnu ljepote, dugovječnosti, zdravlja, energije, sreće i normalnu težinu.

Ako hoćete piti voćni sok - pijte samo sok od svježeg voća, a ne koncentrat sokova iz konzervi. Nemojte piti zagrijan sok. Nemojte jesti ni kuhano voće, jer tada uopće ne dobijate njegove hranljive sastojke. Dobijate samo - ukus. Kuhanje uništi sve vitamine.

Konzumiranje cijelog ploda je bolje nego pijenje sokova. Ako hoćete piti voćni sok, pijte ga sporo - gutljaj po gutljaj, jer ga morate pomiješati sa pljuvačkom prije gutanja. Svakog 3-eg dana možete jesti voće da bi brzo očistili svoje tijelo od toksina. Ako jedete samo voće i pijete voćni sok 3 dana i sami ćete se iznenaditi kako će vam vaši prijatelji reči da izgledate osvježeni !

KIVI: Mali ali moćni, i dobar izvor kalija, magnezija, vitamina E i vlakana. Njegov sadržaj C vitamina je dvostruko veći od onog kod narandže!

Je li JABUKA zaista odlaže dan odlaska kod lječnika? Iako jabuka ima mali sadržaj vitamina C, on je antioksidans i flavonoid i povećava aktivno djelovanja vitamina C, čime pomaže da se smanji rizik od raka debelog crijeva, srčani i moždani udar.

JAGODA: Jagoda je zaštitno voće. Jagode spadaju među glavno voće, koje ima najveću antioksidantnu moć i štite organizam od nastanka raka, začepljenja krvnih žila, slobodnih radikala.

JEDENjE 2 - 4 NARANDŽE dnevno može vam pomoći u zaštititi od prehlade, snizite holesterol, spriječiti i rastvoriti kamenje bubrega i smanjite rizik od raka debelog crijeva.

LUBENICA: je najbolje piće za gašenje žeđi. Sastoji se od 92% vode, a takođe je dupke puna ogromnim dozama glutationa, koji pomaže i pojačava naš imunitet. Takođe je ključni izvor likopena, oksidansa u borbi protiv raka. U lubenicama se nalazi: vitamin C i kalij.

GUAVA I PAPAJA: Guava i papaja su vrhunski šampioni po sadržaju vitamina C. One su nedvosmisleni šampioni po njihovom visokom sadržaju vitamina C. Guava je takođe bogata vlaknima, koja pomažu u sprječavanju opstipacije ( zatvorene stolice). Papaja je bogata karotinom i dobro djeluje na vaš vid.

(GUAVA je veliki tropski crveni ili žuti jestivi plod kruškastog oblika sa američkog drveta guava, koji ima crvenu ili žuto-zelenu ljusku sa ružičastim, bijelim ili žutim mesnatim mesom, koji se jede prijesan ili pije/jede kao zgusnuti ili želatiniran voćni sok.
PAPAYA ili PAWPAW je veliki jestivi plod eliptičnog ili okruglog oblika sa zimzelenog tropskog drveta, koje ima veliku krošnju lišća).

PITI HLADNU VODU NAKON OBROKA = RAK!

Možete li povjerovati u to? Da to se odnosi na one koji vole popiti hladnu vodu, a odnosi se i na vas. Lijepo je imati i popiti hladno piće nakon obroka, ali hladna voda će očvrsnuti masne stvari koje ste upravo konzumirali, što će usporiti varenje. Kada te 'naslage' reagiraju sa kiselinom, one će se razbiti i apsorbirati se u crijevima brže nego čvrsta hrana i nataložiće se duž crijeva. Vrlo brzo, ovo će se pretvoriti u masti i dovesti do raka. Najbolje je piti toplu juhu ili toplu vodu nakon obroka.

VJEKO: VIRTUALNI "PARKIC" ILI "ZARIVAC" ('KO ME TO ZARIVA')

Zadnjih dana poceo sam da se brinem za sebe ili se, zbog “Parkica”, virtualnog.
Prvo iza kestena me neko (sumnjivo lice) prozva; ni trznuo nisam kad mi Made dodade loptu. Primim je i taman da je... kad se gazda konobe sa vrata osmjehuje: “Ceka te vino na sanku, caste te.... "
Made izvini, vino je vino, gazda je gazda, pa lopta ce da saceka. Ne dugo. Idemo.

Slika 1: Ana i Igor 2002. kada je ujko zadnji put svratio

Slika 2: I danas ovo dvoje odozgo sa profesoricom i razrednicom Ljiljom

Kad ne moze ujko, moze…

"Dragi Vjeko,
Dogodilo se tako da smo bili na vikendici tvojih Curica. Znas vec da ti je rodjakinjica Ana upisala zeljeni fax, da je u kratkim pripremama ucestvovala i Ljilja, a znas i da ja volim vino. E, posto sve znas, i posto si inteligentan MOMAK (ovo je vjeko podebljĺo), mogao si ocekivati da se te cinjenice mogu udruziti u ugodno druzenje (ne bih sada matematicki filozofirao kao: simetrale povucene kroz tacke prethodnih dogadjanja presjecaju se bas u ugodnoj hladovini).

Dakle, po nas su dosli mladi Curici, Ana i Igor. Pozvani smo bili na ‘laksi rucak’, nesto kao ljetnji podnevni objed ‘ mislimo ‘ kad tamo nas doceka sto prepun raznih djakonija (pomislim da je to tvoje maslo, tj. da si me predstavio kao dzombu). Vesna se predstavila kao vrhunska domacica, a ni Tomo nije zaostajao sa nudjenjem vina (on je vec znao da ja volim vino, dok on pijucka pivo). Da nije bilo mene tamo kojim slucajem vino bi se upotrijebilo u jednini (korculanski Posip), ali ja sam prevagnuo pa je Tomo sa zadovoljstvom otvorio jos jednu butelju (slovenacko bijelo - znas da ja nisam ogranicen usko, ni regionalno, ni nacionalno). U stalnom pokretu je bio tvoj zet, jer poslije svakog tocenja je vracao bocu u frizider (sve na vrhunskom nivou). Sve u svemu, kompletna porodica je bila u pogonu (naime, i Ana se istakla serviranjem stola), svi su doprinijeli u stvaranju zaista ugodne atmosfere tako da ih evo pominjemo sada uz jutarnju kafu. Vesna je predvidjela da se i rucak odvija lagano, uz opusteni razgovor (bez srkleta). Uopste, oni su jedna neobicno draga familija.
Obisli smo vocnjak, cijelu parcelu, i sada mi je jasno zasto je tvoj otac tamo provodio vise vremena nego u kuci.
Uspio sam napraviti i jedan snimak, a kad je za ujku moze i to.
Pominjali smo i Andreja, ne samo ujku...
Pozdravljamo vas dvojicu a cujemo se po povratku s naseg mora,

Ljilja i Mario"

Slika 3: Ana nekad

Slika 4 : Ana sad - miss generacije gimnazije - 'da se zna da su Banjalucanke jos uvjek najljepse’

Slika 5 : Medo, tornjak

Prigovore na objavu fotki, maila, autorska prava itd., molim proslijedite njemu, on je i onako sve zakuhao, a Mario (sad se u moru brcka i smjeska) kaze da se za vrijeme njihove posjete sasvim pristojno ponasao. Pa, bujrum.

PS. Da i ja nesto dodam. Da li ste primjetili da je Mario veliki gentlemen. On se predstavlja kao protivnik monotonije na stolu, ali na fotkama kraj astala je uvijek Ljilja.

PPS. I pice za prisutne. Da ne pijem sam. Jedan song za onu sto nas je zaboravila

Bisera Veletanlic - Ja i Bobby McGee (1971)

MARIO POSLAO: Internacionalni kup Ugra u flaj fisingu ( tehnika mahac)

Mario jos ranije poslao ovaj clanak iz Nezavisnih Novina i pita:"Dolazis?". Ne pita on, vec zariva. O tom flaj fisingu ( kako lijepo izgledaju ove originalno nase rijeci) ne znam nista. Tek ucim ove standardne tehnike. To je tehnika koja je i ovdje veoma rasprostranjena i vecina ribara se prebacuje na nju. Zasto? Jos mi nije jasno. Meni su za sada, i vise nego dovoljne klasicne tehnike. Kako se to radi? To mi je jos nejasnije. Ribario sam pored tih mahaca. Stalno masu, zatezu, bacaju... Jos ni jednog nisam vidio da je nesto izvukao masuci tako. Mozda je to samo slucajnost. Ne znam - nisam ni kompetentan (sto bi rekli)!

***************
Pripreme za Šesti internacionalni kup Ugra 2010" u flaj fišingu, tehnikom mahač, koji će biti održan od 30. jula do 1. avgusta na rijeci Ugar kod Kneževa/Skender Vakufa, teku prema planu.

"Zadovoljni smo kako teku pripreme za tradicionalno takmičenje u flaj fišingu koje će i ove godine okupiti veliki broj ribolovaca. Istina, imali smo manjih problema s vremenom, ali sve će biti spremno za Šesti kup Ugra", rekao je Radovan Đurić, sekretar Sportsko-ribolovnog društva "Ugar", koje je organizator Kupa.
Đurić je rekao da je cilj manifestacije popularizacija riječnog turizma ovog kraja, ali i cijele države, te dodao:

"Pozvao bih sve koji vole ovaj sport i prirodu da dođu na trodnevno druženje. Siguran sam da će uživati."
Svečano otvaranje Kupa Ugra biće 30. jula, a 31. jula i 1. avgusta na programu je takmičenje.
"Očekujemo učešće između 20 i 30 takmičara iz Bosne i Hercegovine i okruženja, a tačan broj ćemo znati neposredno prije početka takmičenja", rekao je Đurić.

Pravo učešća na takmičenju imaju svi zainteresovani ribolovci koji su stariji od 18 godina. Oni su dužni da sa sobom ponesu štap, kotur sa špagom, mrežu za prihvat ribe i ribolovačke čizme. U toku takmičenja na vezu se može koristiti jedna vještačka muha slobodnog izbora, a takmičenje će biti održano po zvaničnim propisima Svjetske flaj fišing organizacije. Organizator je pripremio nagrade za sve učesnike, a posebne nagrade će biti dodijeljene takmičarima koji zauzimu prva tri mjesta. Prošle godine najuspješniji je bio Simo Marković iz Kneževa.

RUBINA CENGIC: IZGLEDA OPASAN A DOBAR, PRAVI BOSANAC

Za razliku od drugih ovčarskih pasa koji će zadaviti napadača na njihove ovce ili mu odgristi komad mesa, bosanskohgercegovačko-hrvatski pastirski pas, poznatiji kao tornjak, samo opominje blagim ugrizom koji nije opasan, ali u borbi sa dva složna tornjaka ni vuk ni medvjed nemaju šanse, priča profesionalni uzgajivač tornjaka i dreser pasa ovčara Halil Sefer koji živi i radi na Vlašiću.

- Šarplaninac davi, njemački ovčar dugo drži ugriz i trga meso, belgijski ovčar je izdržljiv, a njemački jako uspješan u traženju odbjeglih ovaca, dok tornjak samo ujede za nogu, ali ne kida meso i uvijek će sačuvati ovce jer baš nije rad da ih traži. On je plemenit i inteligentan pas, a priroda je svakoga stvorila sa nekom namjenom - priča Halil Sefer.

Za vlasništvo nad ovom pasminom već dugi niz godina bore se Hrvatska i BiH i obje ga svojataju kao vlastitu autohtonu pasminu, pa je 2006. godine Međunarodna kinološka federacija (FCI) ovim dvjema zemljama dala rok od deset godina da dokažu ko bolje brine i bolje štiti ovu pseću vrstu.

U BiH je za sada registrovano osam nezavisnih krvnih linija i do isteka ovih FCI-jevih deset godina tornjak ne može dobiti kandidaturu CACIB i biti svjetski ili evropski prvak, a domaći uzgajivači trebaju produžiti krvne linije i približiti se idelanom obliku tornjaka, prikupiti podatke o genetskim bolestima i suzbiti ih, ujednačiti pas¬minu što je više moguće, a FCI će nakon tih deset godina sagledati rezultat uzgoja i standardizacije pasmine.

- Tornjak je izvorna bosanska pasmina psa, ali su naši čobani 30-ak godina nomadili po hrvatskim pašnjacima i naravno da se za toliko godina i tamo razvila istovrsna pasmina - priča Sefer.

Prvi pisani tragovi o ovoj vrsti i njegovom životu na prostoru BiH datiraju iz 1060. godine, iz Perzije, a porijeklo vuče od tibetanskog matifa. Tornjak je inače izdržljivi veliki nezahtjevan pas nenadmašan u čuvanju stada. Razlika između njega i drugih ovčarskih vrsta je da dok drugi nalaze ovce koliko god zalutale, tornjak čuva stado. Tri tornjaka mogu čuvati 300 ovaca i pri tom ne dozvoljavaju da se stada miješaju. U kolokvijalnim procjenama, jedan tornjak vrijedi kao tri janjca. Ženke su u dobroj formi i do l5. godine života i mogu se šteniti i više puta godišnje, ali Halil kaže da svoje pse čuva, pa se štene jednom na godinu. Do sada ih je prodao u Francusku, Italiju, Dansku...

- Ljudi ih kupuju i za ukras, a za mene je jedino važno da se brinu o njima - priča Halil.

Cijena tornjaka je od 100 KM do 3.000 KM, zavisno od pola, starosti i obučenosti. Sam Sefer ima osam ženki i svaka godišnje okoti četiri do šest štenaca, ali nikada niti jedno štene nije ostalo neprodato, a prodaje ih sa 45 dana kako bi se što prije navikli na novog vlasnika.

Sefer Halil sa svojim štencima redovno ide na izložbe.

- Ne idem ja tamo po nagrade, nego da ljudi uživaju u njihovoj ljepoti. Ja pse uzgajam od kada sam prohodao i danas od toga mogu živjeti, a moj brat Munir je čoban i on druguje sa ovcama i psima - priča Sefer Halil koji je 1998. godine stao na minu i sada je invalid 60 posto.

( PREUZETO IZ ???- ZABORAVIO SAM)

REKLAME

Mozda ste primijetili, znam da Vjeko sigurno jeste, da se u poslednjih nekoliko nedjelja na blogu pojavljuju reklame.

Otkud to? To je jedna od opcija koju blogovi i web stranice nude. Ja sam bio veoma rezervisan prema toj opciji do sada, ne zato sto mi se dodatna zarada gadi, vec zato sto omogucavajuci sve te opcije otvaras svoj racunar prema internetu, prema raznim virusima, koje sada zovu na razne nacine, ali sve su to virusi koji vrsljaju po tvom kompjuteru i rade svoj posao a ti ih ne mozes kontrolisati.

Radoznao kakav jesam, a ni dodatna zarada mi se ne gadi, ipak nisam izdrzao, i prije dvije – tri nedjelje omogucio sam ponudjene reklame. To su reklame koje Gugle i Amazon automatski postavljaju i mijenjaju, zavisno od jezika kojim se sluzis na blogu ili geografskog podrucja. Uskoro ce oni znati i koliko crvenih krvnih zrnaca imam, pa ce i prema tome odredjivati reklame.
A sada – zarada. Do sada sam za te dvije – tri nedjelje zaradio $0.21.

Ne bas ohrabrujuce. Ali to je zato sto vi necete da ja zaradim.

Zarada na Gugle je proporcionalna broju vasih klikova po reklamama ( ja sam se obavezao ugovorom da necu klikati, i oni to mogu provjeriti.) Kako bi to bila dobra zarada da mozes sam sebi zaradjivati klikajuci do besvjesti!!. Kod Amazona zarada zavisi valjda od kupovnih transakcija, ali to nisam siguran.

Po dosadasnjoj zaradi  da se zakljuciti da se do sada i niste pokazali pretjerano zainteresovanim za klikanje po reklamama.

Ako hocete da nesto zaradim, pocnite! Zainteresujte se malo! Ima tu predivnih i korisnih stvari za kupiti. I jeftinih! Skoro dzabe. Ne znam sta cete raditi sa tim stvarima, ali to nije ni vazno.

Zaradjeno dijelimo tako sto cu organizovati nagradne igre.

Posto se meni dodatna zarada ne gadi (jesam li to vec rekao?), vjerovatno cu stimati da ja uvijek dobijem. Ali ne zaboravite onu olimpijsku, vazno je ucestvovati!

Informisacu vas, s vremana na vrijeme, kako stojimo sa klikanjem i zaradom.

A vi sada pocnite! Vec vas vidim kako vrijedno klikate....Dobro je to.

Dohakacemo mi kapitalizmu. Kad-tad...

SVI NA MORE!

Vjeko se vratio s mora.
Natasa jos na moru.
Evo, i Mario ode na more!
Masa obilazi Juznu Ameriku!

Ja cu se ovako odmarati.
A vi?

 

BOCO: IZ TACKE DODIRA

Misio sam zavrsiti sa temom izbora, ali Boco mi posla zanimljiv prilog. Objavljujem ga integralno jer to je Bocino misljenje, koje ja cijenim jer je misljenje mog druga i misljenje " sa izvora".
Imam ja i neke svoje rezerve prema tom misljenju. Na primjer, nejavljanje mog druga onako kako je to Boco shvatio. Ja mislim da su u pitanju neki drugi, opravdani razlozi. Ali, ne bih vise o tome...

***************************

Ne znači uvijek da se sa distance bolje vidi, ili "ko na brdu ak imalo stoji.....". Kad su predstojeći izbori u BiH tema, stvari su dosta jasne. GOTOVO SVI OSTAJU NA SVOJIM POZICIJAMA. Biće neznatnih pomjeranja zbog pojave nekih novih stranaka, generacije mladih dobijaju pravo glasa i sl, ali okvir će ostati ne promijenjen.
Možda ohrabruje to što će velike stranke postati još veće, pa će dilema biti manje.
Zašto je to tako?
Jednostavno. Birači ne žele eksperimentisati sa ne dokazanim anonimusima, ma koliko ovaj izraz izgledao paradoksalan. Anonimusi su i oni što godinama statiraju na političkij sceni BiH, a iza njih nema ni jednog pozitivnog poteza.
Političari ovih prostora spadaju u red narcisoidnih egzibicionista. Teatralaca, koji su uvjereni da se narod divi njihovoj mudrosti, rječitosti i mogućnostima. Njima je do naroda stalo u periodu izbora, a kasnije ih gledaju sa prezirom i iza zatamnjenih stakala preskupih automobila.
Retorika se ne mijenja decenijama, metodika takođe. Ocrniti suparnika što više, glavna je uzdanica gubitnika. Nacionalna priča i ugroženost jednih od drugih, postaje bljutavo do nesvarljivosti.
Političari, koji nisu u stanju pomoći svojim prijateljima, obećavaju narodu da će ih uvesti u bolji život. Niko ne kaže kako? Kojim sredstvima? Kojim Kadrovima? Kojom strategijom? Na koga se oslanjaju i u čemu će to narodu biti bolje?
Prijatelj (i više od toga) jednog našeg političara, izvršio je samoubistvo ispod mosta, dobra prijateljica mu prodaje kišobrane na Kastlovom ćošku, drugi je bankrotirao i sad je bez posla, treći ni za živu glavu neće u njegovu partiju, a on poziva narod da za njega glasa. Vjerujte, taj će političar i dalje biti političar i živjeti jako dobro. Kako? Pa Lova! On se već davno materijalno obezbjedio i u stanju je novcem učiniti čuda.
Dosta pamtim , a dosta sam i čuo i ne vidim pomake ka boljem i navodne prodore demokratije u "tamni vilajet" Balkanski. Još i danas mi u ušima odjekuju pjesme iz prošlih perioda: " Što je više kleveta i laži "vođa" nam je miliji i draži" , ili ona još starija " Mi imamo tri narodna sina: Enver Hodžu, Tita i Staljina".

Eto bliski moji, daleki prijatelji. Znam ja da vam nisam pomogao, ali mi to i nije bila namjera, nego ukažem da nije slučajno što se mom Čanku, nekadašnji prijatelj političar nije javio i odgovorio na pitanja. Ko je to Čanak, u odnosu na njega političara, pa da mu šalje odgovore. Možda će konkurencija vidjeti odgovore, pa će ih uvrstiti u svoj program. Ma, ljudi moji! Evo vam gratis jedna moja pjesma, pa recite da nisam široke ruke. Živi Bili!

SVJEDOCI VREMENA

Dugo ih gledam, divim se njima,
Kako šutke pomažu svima.
Ona visoka,tanka, vitka,
Zovu je ulična svjetiljka.

On je debeo i nije neboder,
Ime mu je gradski kontejner.
Stoje tu oni dane i noći ,
Gledaju kako mogu pomoći.

,,Kanta za smeće,, neko reče,
I u nju baci flaše i vreće.
To je u redu jer kad je tako,
Kontejner može pomoći lako.

,,To nekom treba, za nekog spas,,
Reći će oni u jedan glas...
Bio to dan il' noćna tmina,
Tud' prođe gradska sirotinja.

Već prije zore, uz svjetla sjaj,
Premeću njegov sadržaj.
Naći će nešto, oni to znaju,
Od toga i živjeće, priznaju...

Kontejner ne zna vjere i nacije,
Othranio je generacije.
Neko se neće složiti s njima,
Al' svjetiljku zato kontejner ima.

Oni su stvarno posebna vrsta,
Gradskoga malog Crvenog Krsta.
Bjednika gradskih jedina šansa,
To su ,,Don Kihot i Sančo Pansa,,.

Banja Luka, juna 2007,god. BOCO

SPANIJA SVJETSKI PRVAK U FUDBALU

Moja osjecanja prije su i prije finalne utakmice u svjetskom prvenstvu u fudbalu ponovo podijeljena. Navijam za Holandjane, ali ako Spanija pobijedi imam velike sanse da i ja pobijedin u onoj kladionici u firmi o kojoj sam pricao na pocetku prvenstva. Ustvari, ja dobijam u svakom slucaju.

 Na tribinama i na terenu mnoge poznate licnosti. Svjetski jet-set: fudbaleri, politicari, cak i Mandela, glumci, princevi, princeze...
Dosta dobrih glumaca i na terenu.
Poluvrijeme prvo:
Dosadno. Pistacije mi zanimljivije. Jedna ociscena pistacija, mi ispade, odskoci od poda ode nekuda. I dok sam je trazio, dogodi se jedina sansa i ja je ne vidjeh. Na srecu reprizirali su je sedam puta jer nista drugo i nije bilo za reprizirati. A i tu se onaj Holandjanin, ime mu zaboravih, obruka. Profula cijelu loptu, k'o zadnji pacer. Imali su i Spanci jednu polu-sansu, kad onaj dugokosi Ramos ili Puyol zavrnu loptu glavom prema golu. Ali nista ni od toga.

Primijetio sam da su ovi danasnji fudbaleri dosta brzi, ponekad prebrzi, ali i prilicno zaboravni. Zatrce se tako s loptom, pretrce jednog protivnika, pretrce drugog, treceg ali usput zaborave loptu, koju onaj drugi pretrcani neometan pokupi i ode s njom na drugu stranu.

Pored toga, bar u ovom prvom poluvremenu, fudbaleri su cesce igrali rukom nego nogom, ubacujuci loptu sa strane, jer je ona cesce bila u autu nego na terenu.
Sve u svemu, rezultat prvog poluvremena 0:0. Za nikoga.
Sudija se uklopio. Svaku odluku donosi sa 3 do 5 sekunci kasnjenja. Saceka da vidi reakcije pa dune ili ne dune. Sigurno je sigurno.

Oni u VIP lozi vide djavo odnio salu pa se zabavljaju na svoj racun.
Ako oni na terenu ne zaigraju bolje, pusticu snu da me savlada.
Nista ljepse nego zaspati gledajuci prenos finala svjetskog prvenstva u fudbalu.

Drugo poluvrijeme – ista prica!
Sad vise nemam ni pistacija. Uzela Biljana. Kaze, previse kalorija.

Sjednem i kucam ovo sto vi sada citate. Tako mi bar nije dosadno. Mozda je vama sada...Ovi na terenu, ako nastave ovako, igrace i producetke sve do penala. Vani, ovdje u Torontu pljusak, grmi, vjetar... Prognoza bila, suncano bez oblacka. Podsjeti me ova prognoza na mog bivseg druga, prognozera.
Kazu, cita moj blog ali mu se ne svidja. Ne cudi me...

Bolje bi mi bilo da se skoncentrisem na utakmicu. Mozda ce mi tada biti zanimljivija.
Ne vrijedi.
Oba tima igraju na 0:0, na penale.
Produzeci- nista novo. Ovi bi ovako bez golova igrali do Bajrama, da nije pravila da se mogu igrati samo dva produzetka od 15 minuta.

Konacno malo uzbudjejnja. Sudija odluci da uzme stvar u svoje ruke i prvo iskljuci Holandjanina deset minuta prije konacnog kraja. Cetiri minute prije kraja drugog produzetka Andres Iniesta postize pobjedonosni gol za Spaniju iz sumnjive ofsajd pozicije.

Kraj.
Spanija prvak svijeta u fudbalu slijedece cetiri godine.

Spanski igraci se raduju, grle i ljube... ljube...
Holandski igraci placu. Tjese jedni druge, grle i ljube... ljube...

Ja, mozda sutra osvojim koju stotinu dolara na onoj kladionici. Ili malo sutra...

JEDANAESTI JULI

Danas je 11. juli.
Na danasnji dan, prije petnaest godina, desilo se nesto strasno,
nesto sto normalni ljudski um ne moze razumjeti.

Hiljade ljudi je ubijeno.
Hiljade necijih oceva, djece, striceva, daidza, ujaka, amidza, djedova, babi...
Hiljade porodica je trajno osakaceno, unisteno.

Ubijeni su zbog vjere i nacije; i u ime vjere i nacije...

Petnaest godina je proslo, a kao da se ubijanje tih ljudi nastavlja,
jer, jos uvijek se svadjaju
da li je ubijeno pet ili osam hiljada,
da li je to samo strasan zlocin ili genocid,
da li su to isto i oni nama cinili, ranije ili kasnije,
da li se, kada i kako osvetiti..?.
Ja ne mogu da shvatim, niti da prihvatim
da postoji ljudski stvor koji tako nesto moze smisliti i uciniti...
Zlocin kakav je ovaj se, zbog onih kojih vise nema,
zbog onih koji za citav zivot ostadose osakceni,
zbog onih koji odrastaju bez porodica,
ali i zbog buducih generacija,  nikada ne smije zaboraviti.

Ali, u isto vrijeme, ne treba dozvoliti mrznji da prevlada sva druga osjecanja.
Jer mrznja je najnizi ljudski osjecaj; razara onoga u kome je.
Kriva je za mnoga zla. Ona radja novu osvetu. Uvod je u novi zlocin.

Nikada ne smijemo zaboraviti Srebrenicu.
Ne zaboravimo ni druga stratista; ni jednu nevinu zrtvu.
Ali, ne zaboravimo i ne ostavimo nekaznjenog ni jednog zlocinca.
Jer sve dok zlocinci nekaznjeno setaju Srebrenicom, Banjalukom
ali i Sarajevom i Mostarom, Bosna nece biti mirna; ni mi s njom.


Helsinska Povelja- Petnaest godina od genocida u Srebrenici