Laka ti zemlja Radi moj.
Radenko Mićević - Mika
1949 – 2013.
Monday, October 21, 2013
In memoriam: Radenko Mićević - Mika
Jos jedan od mojih drugova nije vise s nama.
Laka ti zemlja Radi moj.
Laka ti zemlja Radi moj.
Admir Lukačević ljubav prema sportu pretvorio u uspješan biznis u Švedskoj
Rođen je u
Banjoj Luci, iz koje je zbog rata 1993. godine otišao s roditeljima i starijim
bratom u Švedsku. Diplomirao je sociologiju na švedskom Lund univerzitetu
2006., a dvije godine kasnije je dobio i kraljevu stipendiju u iznosu od
250.000 kruna. Samo za obrazovanje, pored ove stipendije, koristio je 381.000
kruna kroz različite škole i projekte.
Profesionalno je aktivan u Rotary clubu, Američko-švedskom klubu, o njemu su objavljeni članci u svjetskim publikacijama, a dobitnik je i brojnih nagrada.
"Firma ”Sport bez granica” koju sam pokrenuo 2010. ostvaruje godišnji prihod od oko tri miliona kruna. Firma je vezana za sport kao moju ljubav, jer sam se od malih nogu bavio košarkom i plivanjem, što sam pretvorio u biznis. Želio sam djeci i mladima dati mogućnost da sami grade budućnost i da izbjegnu socijalna ograničenja i društvenu izoliranost", kaže ovaj tridesetogodišnjak u razgovoru za Agenciju Fena.
Pojašnjava kako mnogo djece i mladih ima poteškoće u osnovnoj i srednjoj školi, te kasnije teško dobije posao upravo zbog izoliranosti, što je samo korak od negativnih ponašanja, droga i drugih poroka, što društvo košta onda daleko više. Jedino je rješenje, smatra, stvaranje ”dobrih relacija u djetinjstvu”, za što je potrebno angažiranje, prije svega u sportu.
"U početku je podrška preko sporta vezana za školu, kasnije pričamo o karijeri. Kroz ”Sport bez granica” napravio sam društvenu mrežu koja pomaže djeci i mladima da ostvare vlastite mogućnosti. Potvrdilo se da to funkcionira", ističe Lukačević.
Dodaje da kao dijete izbjeglica u Landskroni nije bilo lako ni zamisliti svijetlu budućnost, ali da su mu se otvorili vidici nakon što se, zahvaljujući ocu, počeo baviti sportom.
"Sport nije bio značajan samo meni, zahvaljujući sportu uvidio sam koliko on znači i drugoj djeci i mladima. Bio je spas za mnoge", potcrtava on.
Kaže da je njegov posao u ekspanziji i da ostvaruje rezultate i efekte. Prošle godine Lukačevića je američka ambasada u Stockholmu nominovala za petosedmično putovanje u Ameriku u okviru prestižnog International Visitor Leadership programa.
"Tako sam ”upisan” među 23 biznismena iz cijelog svijeta, kao jedini Bosanac, u knjigu Hall of Fame, gdje je naprimjer Fredrik Reinfeldt ušao 2002., te mnogi drugi predsjednici ili ministri. Američko iskustvo u vođenju firmi me obogatilo, proglašen sam najboljim", pojašnjava Lukačević.
U novembru 2012. učestvovao je u Inicijativi Global Responsible Leaders u Južnoj Africi, sa 40 mladih vođa iz cijelog svijeta, dok je u junu 2013. imao susret s gradonačelnikom Londona, te se u Mansion Houseu upoznao s radom socijalne mreže u Engleskoj.
"Direktor H&M Karl Johan Persson lično se angažirao da podrži moju djelatnost i firmu", kaže ovaj madi uspješni biznismen, istaknuvši da puno radi na strateškom razvoju i proširenju firme.
Planira, kaže, napisati knjigu koja treba biti objavljena početkom 2015. godine, a namjerava se uključiti i u nekoliko drugih firmi, koje čak nisu iste djelatnosti kao njegova.
"Posljednjih mjeseci provodio sam dosta vremena u švedskom parlamentu, gdje sam sreo značajne osobe i već dobio velike ponude. Jedan od onih koji su mi dali podršku je i Michael Wolf, direktor Swedbanka...", dodaje.
Lukačević živi u Norrköpingu sa suprugom Vy, Vijetnamkom iz Saigona, i četverogodišnjim sinom Kingsleyem. Kaže da su njihove domovine Švedska, Bosna i Hercegovina i Vijetnam.
Sretan je zbog onoga što je postigao u životu i poručuje: ”Ako mogu ja, možeš i ti!”
Profesionalno je aktivan u Rotary clubu, Američko-švedskom klubu, o njemu su objavljeni članci u svjetskim publikacijama, a dobitnik je i brojnih nagrada.
"Firma ”Sport bez granica” koju sam pokrenuo 2010. ostvaruje godišnji prihod od oko tri miliona kruna. Firma je vezana za sport kao moju ljubav, jer sam se od malih nogu bavio košarkom i plivanjem, što sam pretvorio u biznis. Želio sam djeci i mladima dati mogućnost da sami grade budućnost i da izbjegnu socijalna ograničenja i društvenu izoliranost", kaže ovaj tridesetogodišnjak u razgovoru za Agenciju Fena.
Pojašnjava kako mnogo djece i mladih ima poteškoće u osnovnoj i srednjoj školi, te kasnije teško dobije posao upravo zbog izoliranosti, što je samo korak od negativnih ponašanja, droga i drugih poroka, što društvo košta onda daleko više. Jedino je rješenje, smatra, stvaranje ”dobrih relacija u djetinjstvu”, za što je potrebno angažiranje, prije svega u sportu.
"U početku je podrška preko sporta vezana za školu, kasnije pričamo o karijeri. Kroz ”Sport bez granica” napravio sam društvenu mrežu koja pomaže djeci i mladima da ostvare vlastite mogućnosti. Potvrdilo se da to funkcionira", ističe Lukačević.
Dodaje da kao dijete izbjeglica u Landskroni nije bilo lako ni zamisliti svijetlu budućnost, ali da su mu se otvorili vidici nakon što se, zahvaljujući ocu, počeo baviti sportom.
"Sport nije bio značajan samo meni, zahvaljujući sportu uvidio sam koliko on znači i drugoj djeci i mladima. Bio je spas za mnoge", potcrtava on.
Kaže da je njegov posao u ekspanziji i da ostvaruje rezultate i efekte. Prošle godine Lukačevića je američka ambasada u Stockholmu nominovala za petosedmično putovanje u Ameriku u okviru prestižnog International Visitor Leadership programa.
"Tako sam ”upisan” među 23 biznismena iz cijelog svijeta, kao jedini Bosanac, u knjigu Hall of Fame, gdje je naprimjer Fredrik Reinfeldt ušao 2002., te mnogi drugi predsjednici ili ministri. Američko iskustvo u vođenju firmi me obogatilo, proglašen sam najboljim", pojašnjava Lukačević.
U novembru 2012. učestvovao je u Inicijativi Global Responsible Leaders u Južnoj Africi, sa 40 mladih vođa iz cijelog svijeta, dok je u junu 2013. imao susret s gradonačelnikom Londona, te se u Mansion Houseu upoznao s radom socijalne mreže u Engleskoj.
"Direktor H&M Karl Johan Persson lično se angažirao da podrži moju djelatnost i firmu", kaže ovaj madi uspješni biznismen, istaknuvši da puno radi na strateškom razvoju i proširenju firme.
Planira, kaže, napisati knjigu koja treba biti objavljena početkom 2015. godine, a namjerava se uključiti i u nekoliko drugih firmi, koje čak nisu iste djelatnosti kao njegova.
"Posljednjih mjeseci provodio sam dosta vremena u švedskom parlamentu, gdje sam sreo značajne osobe i već dobio velike ponude. Jedan od onih koji su mi dali podršku je i Michael Wolf, direktor Swedbanka...", dodaje.
Lukačević živi u Norrköpingu sa suprugom Vy, Vijetnamkom iz Saigona, i četverogodišnjim sinom Kingsleyem. Kaže da su njihove domovine Švedska, Bosna i Hercegovina i Vijetnam.
Sretan je zbog onoga što je postigao u životu i poručuje: ”Ako mogu ja, možeš i ti!”
(FENA)
Sunday, October 20, 2013
In memorijam: Jovanka Broz
Poslije teške bolesti, u osamdeset devetoj godini, umrla je Jovanka Broz, supruga nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.
Preminula je u beogradskom Urgentnom centru.
Da je teško bolesna do skoro niko nije ni znao. Tek kada joj je jako pozlilo krajem avgusta javnost je saznala da boluje od raka. Tada je primljena u urgentni centar u jako lošem stanju. Ona je tada reanimirana i ljekari su se bukvalno borili za njen život.
***********************************
Odnos prema nekada prvoj dami bivse Jugoslavije odslikava odnos naroda Balkana prema njihovoj kolektivnoj proslosti. Oni proslost ne postuju, ne daju joj da bude "uciteljica zivota". Oni je pisu i dopisuju prema danasnjim dnevnim potrebama. Oni je se stide, ne shvatajuci da se na stidu ne gradi zdrava buducnost.
Htjeli to neki prihvatiti ili ne, Jovanka Broz, Titova zivotna saputnica, je i dio nase istorije, i neka se stide svi oni koji su doprinijeli da bude izolovana i odbacena.
Neka pociva u miru.
Saturday, October 19, 2013
Friday, October 18, 2013
Thursday, October 17, 2013
In memoriam: Dragan Hanacek
5.4.1942. - 17.10.2013.
Otisao je i moj bratic.
Pocivaj u miru , Drago moj
Angel: Jack i njegov soccer
Nevjerovatan broj djece (i djevojcice i djecaci) ovjde u Boise-u igra
fudbal i vec kao klinci uskacu u prave kopacke,obavezni stitnici...tu
su silni treneri,prije bi se moglo reci "zabavljaci,komedijasi...."
Gledajuci sve ovo neodoljivo se covjek potsjeti na nase igranje
lopte,bosonogi,krpenjace,,,koji terneri...Igrali smo po cijeli
dan,niko sretniji od nas i "teska srca" smo odlazili kuci.
Pozdrav vasim porodicama,pozdrav vama. Angel
Wednesday, October 16, 2013
Tuesday, October 15, 2013
Subscribe to:
Posts (Atom)